Pet stoljeća hrvatske književnosti
Budisavljević, Turić Draženović
Prelazak Vojne krajine iz „militara“ u „civil“ krupan je događaj u hrvatskoj političkoj i kulturnoj povijesti. Pa ipak, iako su tada već odavno bili nestali historijski razlozi koji su opravdavali stvaranje i održavanje Vojne krajine, sjedinjenje s Hrvatskom kao da je došlo iznenada. Navikao stoljećima da ratuje i miruje pod zapovjedništvom svojih časnika-graničara, narod se našao nekako zatečen tim dalekosežnim događajem. Nije mogao shvatiti da se tu u stvari radi o bitnoj promjeni života i načina proizvodnje, da je odzvonilo starom rodovsko-vojničkom uređenju, da je Krajina sada dio Hrvatske i u administrativnom pogledu.
U
Budisavljevića se ta razvojačena Vojna Krajina odražava na jedan romantički način. Filološko stajalište tako očito u djelu ovog pisca rezultat je tendencije da se što više prikaže narodni život i iskoriste osebujni oblici narodnog izražavanja.
No lom tog starog poretka u razvojačenoj Krajini u hrvatskoj književnosti odražava se najzad u realističkim sastavcima. Tragično naslikani likovi ljudi staroga kova koji novo ne mogu da shvate i prihvate, to su oni koji u prošlosti vide samo dobro, jer je sadašnjost toliko teška, upravo tragična, da joj opravdanja nema; bar ga oni ne vide. Takve je likove donosio
Jure Turić.
Draženović je slikao samo dvije sredine i dva osnovna raspoloženja; gorovitu Liku i zbijeni Senj.
Tako se Draženović s jedne strane, nadovezuje na hajdučko-tursku novelu koja je cvala naročito sredinom stoljeća, u počecima hrvatske novelistike a s druge strane, kao slikar primorskoga života, Draženović je gotovo izravni nastavljač Veberovih bakarskih novela koje su znale donijeti i pokoju bitnu značajku malograđganskoga života u Primorju.
Nastavlja se, s Draženovićevim „Crticama iz hrvatskog života“ koje se ovdije po
prvi puta na internetu objavljuju i koje su iz osobnog vlasništva Marice Draženović.
Budisavljević, Turić Draženović
