CRO-eu.com
Prosinac 10, 2022, 06:18:08 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Stećci  (Posjeta: 15591 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Listopad 01, 2012, 11:09:06 »


O stećcima

Po cieloj našoj Dalmaciji, osobito pak u zagorskim predjelima od Budve do Nina, malo je koje mjesto u obsegu kojega nećeš se namjeriti na neku osobitu vrst grobnih spomenika, koji su odoljeli kroz više viekova svim nepogodam vremena i varvarskim navalam uništujućih čopora, koji su periodično navaljivali na ovu klasičnu našu zemlju.


Klikni za uvećani prikaz

Ti spomenici osobitim oblikom, izradbom, množijom, ukrasom, dapače istim razredjenjem, živi su nam i nepobitni svjedoci kulturnoga razvitka, moći i bogatstva naroda, koji jih je podizao.

Po brdini i dolinam, po ravnicam i u kršu, tičak puteva i testa, u šikarju i goram, u selu, blizu voda, kod seoskih crkvica i na goletnim samoćam, osamljeni i u skupinam, ovdje jedan, ondje ih deset, stotina, dviesta i petstotina (1) zajedno; mali, veliki, gorostasni, prosti, dvostručni, trostručni; neotesani i najukusnije izradjeni; neki ukopam do polovice u ledini, neki nasadjjani na umjetnim gomilam, na hiljade se broje.

Što rekosmo o Dalmaciji, to u većemu razmjeru možemo tvrditi o susjednim pokrajinam, osobito pak o Bosni i Hercegovini, gdje su ti grobni spomenici najviše razsijani i najviše još sačuvani u skupinam.

Stećaka imade takodjer i u Crnoj Gori, u Srbiji, u Bugarskoj, u Istriji nešto i u Hrvatskoj i u Moravskoj, kako ćemo dokazati tekom ove razprave; smijemo dapače nagadjati, da sličnih spomenika treba da se nadje u svimonim zemljam, u kojim u starini su stanovali u obće Sloveni. Što su se oni tako dugo sačuvali, imademo prepisati osobito tomu, što su grobovi, u svako doba i kod svakoga naroda bili smatrani kao neko svetište, u koje nije se smjelo dirati, bez bojazni navesti na se sržbu pokojnika i božju, pedepsu.

Oskvrnuti rimski sarkofazi u tomu su iznimka, jer su po osobitomu svomu ustroju bili zgodniji, da zadovolje lakomosti bjesnećih varvara, pošto su znali, da su bogati Rimljani običavali sahranjivati svoje mrtve odjevene sjajnim i bogatim uresima svog stališa jal bogastva; dok ispod stećaka nebi većinom naišli nego na junačko oružje, od kojega nisu potrebovati, pak kad bi se i zatim lakomili, mogli su promećati podstojeću grobnicu bez pokvariti nad njom stojećeg spomenika.

Ako po spomenutim krajevima, a osobito po našoj Dalmaciji vidimo raznesenih i osakaćenih stećaka, to imademo pripisati samo kašnjoj dobi, kad se je upotrebljavalo ovako ogromno kamenje, osobito u temeljnim zidovima seoskih crkava i u posebnim sgradam. Znademo dapače, da osobito u Hercegovini ovih zadnjih godina upotrebilo se je na stotine i stotine stećaka u gradnju novih testa, dok vlada nije to strogo zabranila.

Što su ti spomenici tamo amo razstrkani, što ih je naći u mjestim, gdje rekao bih da nikad nitko nije stanovao, što ih je na više i manji skupina, i to se daje lako tumačiti tim, što je naš narod od vajkada živio u raštrkanim skupinam po rodu i plemenu svomu, a po osobitomu zanimanju, pastirskomu ili ratarskomu, ovi u polju, oni u brdu, a osebujne skupine sačinjavahu i osebujna ukopališta, kako što se i danas neka po plemenštini nazivlju.

Tekom dalje razprave o pojedinim skupinam, vidit ćemo, da još u mnogo sela našega Zagorja sliedi običaj zakopavati mrtvace pod tim drevnim spomenicima (2), dok u drugim mjestima uobličuju se nove nadgrobne ploče poput jednostavnih stećaka. - To isto opaža se i u nekim našim primorskim gradovima, kao što smo opazili u Trogirskomu monumentalnomu hramu sv. Ivana, nadgrobnih ploča od jednog samog komada, a na njima u plohorezbi mladi mjesec i zviezdu uz znakove zanimanja, kao kosor, nakovanj, kosirić, ribu itd. - To isto smo opazili i u crkvi sv. Duha, i u onoj sad zapuštenoj sv. Klare u Spljetu, kao što i u nekim crkvama po Kaštelih.

Ovoj razpravi dadosmo naslov "o stećcima" zato, što barem kod nas to je najobičnije ime, s kojim naš narod zove te spomenike.

Ali osim "stećak" (3) po raznim mjestima zovu ih mramori, mašete (4) bilježi, Nikšani (5), grčki grobovi, kami, i još možda drugčije, što nami poznato nije. Različnost imena neoznačuje, kako bi se moglo misliti, različnost oblika, već svaki znači nadgrobni spomenik od samotvornog kamena.

Budući pak, da se rečeni spomenici medjusobom razlikuju, a pošto po nazivim nemožemo ih razlučiti, zato nahodimo shodno ustanoviti tu razliku putem osobitog imena i opisa, i ovim služit ćemo se tekom naše razprave, da se ukloni neizvjestnost i pometnja.

Da olakotimo pako čitateljima shvaćanje, a u isto vrieme da razbistrimo naša opisivanja, pozivat ćemo se na slike naše radjice: "Pierres Sepulcrales Dalmates", (5) koje, uz još druge, nastojat ćemo obielodaniti u osobitim tablama.

-   U prvi red stećaka mi stavljamo prosti, t. j . neotesani, naravnog primitivnog oblika; svakako plosnati, dulji nego širi, debeli do 30 više manje centimetara, razno položeni nad podzemnim grobnicam. (6)
-   Drugi su jednostavni pašesterci, umjetno tako uobličeni, ali bez uresa i nakita. (7)
-   Treći su pašesterci ukrašeni okvirnim uresima na gornjoj plohi. Neki nose i plosnorezane prilike ne samo na sredini raznog obraza, već i na licima pobočnih strana. Debljina tih stećaka obično biva od 40 do 60 cm. (8)
-   Četvrta vrst stećaka bili bi po našemu mnienju oni, koji od pločastoga oblika prelaze k obliku oduljene kocke s pobočnim bridovima, kadkad okomitim a kadkad kosima. I ovi su stećci najviše na pobočnim stranam ukrašeni basreliefima; a visinom dosižu i kadgod prelaze 1 m. (9)

Sve dosad spomenute oblike stećaka mi ćemo tekom ove naše razprave zvati jednostavnim, da ih tako razlučimo od dvostručnih, pod kojima razumievamo: na jednostavnomu pašestercu podignut drugi stećak, koji takodjer razlikuju se u obliku.

Najobičniji su uobličeni nalik rimskih sarkofaga s pokrovom poput krova (zabat), i od jednog masivnog komada. (10)

Imade ih i sa ravnim pokrovom i sa bridovima prama osnovici okomitim, dok većinom kod nas u Dalmaciji svršavaju na krov, a bridi su im prama osnovici više manje kosi. Slični su stećci većinom od dva komada podnožja, t.j. i na njemu položenog drugog stećka polag sarkofaga, dok imade ih, koji imadu obje česti izklesane od jednog kamena.

______________
  1 Uz crkvu bijaše prostrano grobište. . . . Ovo grobište na komu računa se, da izvan prostih sebičnih grobova moglo bi biti do 500 mašeta kamenitih stećaka itd. Cf. Ot. Zlatović: "Stara Crkva i grobište u Vrelu Cetine". Viestnik Hrvatskog Arkeol. Družtv. u Zagrebu. God. V. str. 105. - Po izvještaju pako našega družtvenoga predsjednika on ih je zadnjeg vremena pomljivo prebrojio i našao, da ih ima do 900.
Cfr. Viestnik Hrv. Ark. Druž. God. VII. Br. 4. Idem. God. X. Br. 1, str. 12. Cf. F. Radić: O spomenicima. Iz kojega su doba i kojega li naroda grobni spomenici Crne Gore, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, što ih naš narod zove stećcima, mramorima ili mašetima? u "Bosanskoj Vili" godina III, strana 79.
  2 Stećak naliči na grčko στεγαζω ili στεγω = pokriti, Στεγη nalazimo u Escbinu, Ksenofontu, Plutarhu u značenju pokrova, krova. Kod Herodota, u tragicim, u Ksenofontu i u Plutarhu takodjer u smislu, mjesto pokriveno, kuća, pribivalište, soba; u Sofoklu pako u smialu bolte, pećine, špile. Veleučeni Kukuljević cieni, da je stećak od glagola stati po tomu od stojećki - stećki. Prof. Zore istoga je mnienja, koje se i nama čini najnaravnije.
  3 Već je Ot. Nedić kazao, da je to turska rieč, a Dr. Truhelka je tumačio podrietlom od rieči mešhed, po narodnom mećit, t. j . grobište junaka, koji je za vjeru poginuo.
  4 Isto je turski, te odgovara hrvatskomu biljezi.
  5 Cfr. Bullet. de la Socitć d' Anthropologie de Lyon, Seance du 6. Fevr. 1886.
  6 Cfr. Pierres etc. pag. 10. Fig. 1. - Sterneck pazeći jedino na njihovu surovost, pomisli, da su predhistorički spomenici (Wiener Abendpost 1880. Nr. 84); a Hoernes piše: Einzelne Steine sind so vertvittert, dass man sie in anderer Umgebung ziveifellos für naturliche Felsblöcke halten würde". (Alterthümer der Herceg. II. pag. 495).
  7 Bullet. de la Socie'te' d'Anthropologie. de Lyon, Tome Cinquieme 188(5. pag. 10, fig. 2.
  8 Bulletin de la Socie'te' d'Anthropologie de Lyon, Tome Cinquieme 1886. pag. 33, fig. 12,
  9 Idem Ibidem, pag. 30, fig. 10.
10 Idem Ibid. pag. 39, fig. 20.


1.   od 5
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Listopad 01, 2012, 11:09:47 »


U ovomu razredu imali bismo ubrojiti i onaj ako i riedki oblik sa stepenom, koji sastoji od običnoga podnožja, a pri jednoj dužoj strani gornjega stećka sdružen je kao stepen. Nazočni jednostavni nacrt razjašnjuje ga. (11)

 

Ako ne kod nas u Dalmaciji, a ono u Bosni i Hercegovini viditi je stećaka, koji nalikuju četverouglastim stupcima bez podnožja. Narod ih nazivlje nišani. Oni su jamačno turski; premda ih ima istog oblika i istog imena, koji su za stalno kršćanski. (12)

I ogromni samotvorni križi, na kojim se ponavljaju često uresi i simbolične predstave stećaka, dosta su obični u Bosni i Hercegovini, pak i u našim seoskim ukopalištim. Ako se nemogu strogo ubrojiti u razred stećaka, a to ipak zaslužuju našu pažnju, jer su naravni nasljednici tih spomenika. (13)

Na dvostručnim stećcima, više nego li na jednostavnim, razvijaju se u plohorezbi najraznovrstnije predstave, simbola i nakita. Često su sve četiri strane sarkofaga izradjene, pak i sami pokriv urešen je ornamentima.

Na njima je vidjeti svakovrstnih plohoreznih dekoracija, arhitektonskih, ornamentalnih i figuralnih. Na njima je izklesano oružja i orudja, štitova, mačeva, kopalja, buzdovana, noževa i bodeža; jelena, konja, pasa, ptica, zmija, zmajeva, kimera; predstavljaju lov, kolo, megdan, igre; konjanika i pješaka, kopljonošu i strieljača, momaka i djevojaka; vienaca, ruža, vitica, zviezda i td.

Glede ornamentike, kako ih je proučio Vid Vuletić-Vukasović, imade ih na prutke, na kruščice, na krivuljice, na gažve, na jabučice, na babice, na cvjetiće, na kuke, na vodice, na kranjice, na vauljice, na sponice, na trolistke i t.d. (14)

Na jednostavnim stećcima, više nego li na dvostruönim, viditi je raznoličnih križeva, kao jednokračnih i dvokračnih; latinskih i bizantinskih, i tako rečeni sv. Andrije; križi
-   na trolistu (trifogliata),
-   na jabučice (pomettata),
-   na cvjetove (fiorente);
-   skraćeni (scorciata),
-   nasadjeni (fitta), sa nakitim, sa podnožjem itd. nekim, od kojih se nebi točno moglo označiti ime, već potrebuju osobitog opisa. (15)

Nekoliko takovih oblika razjašnjuje nam priložena tablica.


Malo je koji stećak, osobito medju jednostavnim, na kojemu nije vidjeti plohorezanog mladog mjeseca i zviezdu, o čemu govorit ćemo na svoje vrieme.

Na puno, osobito dvostručnih stećaka, imade urezanih nadpisa starobosanskim slovima. Sa ovim nadpisima od preko deset godina bavi se osobitom marljivošću i vještinom Vid Vuletić-Vukasović. Bogata njegova sbirka, koja do sad dosiže do preko 200 primjeraka, i o kojoj svedjerno neumorno se bavi, kad bude dovršena, dopriniet će za stalno veliku korist ne samo arheologiji i paleografiji, već i istoj etnografiji tih spomenika.

Kod nas u Dalmaciji, da budemo točni, ti nadpisi su sasvim riedki, na potvrdu čega možemo kazati, da od više stotina po nas proučenih spomenika po okružjim Neretve, Vrhgorca, Imotske, Makarske, Omiša, Spljeta, Sinja i Šibenika nismo naišli nego samo na cigli, i to u Imotskoj krajini, koji je nosio starobosanski nadpis, i to tako iztrošen, da ga samo dielomice mogosmo donekle pročitati.

Na nekim stećcima nalazimo osobiti oblik križa poznat u arkeologiji pod imenom Arani ili Swastyka. (16). Ob ovoj znamenitoj figuri lani je govorio na folklorističnom sastanku u Chicagu učenjak Mihovio pl. Srzeniawa Smigrodzki. (17)

Kad tekom ove razprave budemo ilustrirali naše dalmatinske stećke, tada ćemo protumačiti vriednost swastyke, kao i ostalih mnogobrojnih arhitektoničkih, ornamentalnih i figuralnih dekoracija tih spomenika; ovdje smo ih samo dielomice spomenuli, da ljubitelji arkeologije odmah upoznadu veliku važnost istih.

Pošto smo na velike poteze opisali najobičnije oblike tih spomenika i njihovih plohorezba, umjestno će biti da napomenemo, da su svi ti spomenici od domaćega kamena.

Često su ti spomenici odaljeni od kamenoloma, a neki su izneseni na vrhunce strmenitih i klisurastih briegova. Kad se uvaži, da neki teže preko 15.000 kilograma, a neki da dosižu do 3 m. duljine, 1,58 m. širine i 1,22 m. visine, (18) tada moramo pomisliti ili na izvrstna mehanična sredstva i na silu ljudske snage, koja se je natezala za dovući te ogromne mase sa kamenoloma na polje, ili s polja ih izvesti do visina. (19)

Narod u svojoj pjesničkoj mašti ipak sačuvao nam je uspomenu na lahkoću, s kojom su se ti veliki balvani prenašali, pak pjeva od pr. po ZAGVOZDU:

Ovce pasla mlada Vidosava,
Mila seka popa Radoslava,
Ovce pasla, kudiljicu prela,
U Zagvozdu mjestu vilinjemu.

Ljepa l' ti je seka Radoslava!
Ljepa T ti je mlada Vidosava!
Mamila bi po nebu oblake,
Kamo l' nebi po selu junake.

Bože mili na svemu ti hvala
Jaka l' ti je mlada Vidosava!
Ona poni ploču na Zaranču,
Ovce pasuć kudiljicu preduć.

Bože mili čuda velikoga!
Trista godin mlada curovala!
Trista godin mlada nevovala!
Trista godin mlada udovala! (20)

Ovu istu pučku predaju čuti je u Bosni i Hercegovini, kako su djevojke prinašale stećke na glavi, ili kako je starina Stefo Bijelić Tobučanin govorio g. Tomi Dragićeviću: "... ta kako bi tako golem kamen danas čoek dovukao na tako brdo? A oni ga prije uzmi pod pazuho i nosi". (21)

_____________
11 Vid Vuletić-Vukasović u Viestniku g. 1887. str. 9. Hoernes 0. c. part. II., pag. 856-7., a na strani 849. kaže o jednomu stećku, da su tri podnožja od 5 m. duljine a 3 m. širine (uprav kolosalni).
12 Gosp. Dr. Truhelka donaša sliku Nišana Mahmuta Brankovića kod Brankovića, koji je turski spomenik; i Nišan sa krstom kod Kovačina u Popovom polju; koji je kršćanski. Oba su pak poput nasadjenog stupca (Ofr. Starobosanski "Mramorovi" separatni otisak iz Glasnika Zemaljskog Muzeja u Bosni 1891).
13 Otac Bakula u Schemat. itd. str. 73. Hoernes, Alterthümer etc. I, pag. 559. - Isti Hoernes piše o stećcima složenim poput dolmena i donaša im priliku. O. c. dio I, str. 567, fig. 31 i opet Dio II, str. 828; ali pošto mi takovih u Dalmaciji nemamo, dosta će biti što smo ih ovdje spomenuli.
14 U nekoj prepirci sa Dr. Hoernesom, a na odgovor dopisu istoga: "Bosnische Kunst und Cultur in Mittelalter" Vukasović mu opaža, da ornamentalni motivi na stećcima ponavljaju se i dan današnji na narodnim nošnjam kod Jugoslavjana (Cfr. Viestnik Hrv. Ark. Dr. God. VII, str. 88). O tim motivima pod naslovom "Jugoslovenski Narodni Vezovi", isti je Vukasović čitao učenu razpravu na folklorističkomu Kongresu u Chicagu (Cof. "Smotra". God. VII. Br. 63 podlistak).
15 Vid Vul.-Vukasović pisao je na 1. svibnja 1885. Viest. Hr. Ar. Dr. sliedeće, što se odnosi na razne oblike križa: g. Dr. Koloman Tarczay, koji je proputovao kao turski nadlječnik sve naše zemlje na poluotoku balkanskomu, pa se rado osvrdao na starobosanske spomenike, te prispodabljao njihove motive, reče mi: da križi na starobosanskijem spomenicima, koji su kanelirani pa urešeni granama, zrakama i na uvojke, da se golemo približuju oblicima. arijanskoga križa. Ovo mnenje iznašamo, al svakako oprezno (Cfr. Viest. God. VII, str. 86 pod brojem 37).
16 U starokršćanskoj arkeologiji zove se taj križ crux gammata. (Op. Ured.) 17 "History of the svastika, Illustated by Tabulated Designs, Michel de Smigrodzki, Sucha, Poland, Austria".
18 Cfr. Otac Zlatović "Stara crkva i grobište u Vrelu Cetine". Viestnik H. Ark. Družt. God. V. Br. 4, str. 105, gdje su mjere ponešto pretjerane.
19 Hoernes "Alterthümer der Hercegovina", Wien 1881. Bd. II, pag. 860. Idem "Dinarische Wanderungen" etc. p. 239.
20 Bullettino di A. e St, D. Anno II, p. 27.
21 Cfr. Viestnik Hr. Ar. Druž. God. IX. Br. 1, str. 27. Dopis V. Vul.-Vukasović.


2.   od 5
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Listopad 01, 2012, 11:10:21 »


Zgodno nam se čini ovdje primietiti ono, što učeni Francuz Ernest Ghantre priobćuje u djelu "Les Dolmens du Caucase". Razlagajući o nekim ruskim Dolmenim, donaša pučku predaju, po kojoj: " ces geants étaient doues d'une force si grande, qu'ils avaient pu transporter sur l' epaule chacune des pierres constituant ces edifices". (22). U velike moramo žaliti, što prošlost nije nam ostavila u starim izpravam nikakove klasične uspomene o postanku i razvitku ovih važnih spomenika, a ono, što je u narodnoj predaji i u pjesmam, moramo sa znanstvenog pogleda samo velikim opipom dielom samo uvažavati. (23)

Koliko nam je poznato, najstariji pisani spomen o stećcima našli smo ga u putopisu Benedikta Kuripešiča od god. 1530. "U četvrtak 15. rujna, bilježi putopisac, kako se zaputismo od Mokroga na visoku i kamenitu goru, koja se zove Medengh (Medenik), jašuć dosta dugo pod visinom, pa onda ostavljajuć ju na lievu, dospjeli smo u selo Grachonitza (Rakovica) , koje leži s lieve strane puta. Odovud putovasmo dosta dugo Medenikom, dok ne dodjosmo do nekojih grobova od kamena, pa onda u Czelenpasar (Ćelebi-pazar) ili Rogaticu, tursku varošicu. Na glavici, kojom podjosmo, ima pet jako velikih kamenih grobova, tako da se ne samo mi čudismo, nego i sami Turci, kako iznesoše na ovu glavicu pet tako velikih četvorasto izklesanih stiena. Tu leži vojvoda Pavlović od Radasel (mjesto Radoslav Pavlović), koji nekad vladaše u dolnjoj Bosni; a tu je sahranjena još i žena njegova, jedan sin, jedan brat i vjerni mu sluga. Na velikom je kamenu nadpis u srbskom jeziku i pismenim izrezan (surffischer sprach und buchstaben), a ovako glasi:

"Ja vojvoda Pavlović od Radasel, gospodar i knez ove zemlje, ovdje ležim u ovomu grobu. Dok življah, turski me car ne mogaše ni kojim junačtvom, nit kakovim darovi, pa ni ratom, ni težkom silom na zemlji mojoj pobjediti, niti pritisnuti, a još manje mišljah da se od vjere odmetnem. I bog mi je dao, da sam mnogu pobjedu nad Turci održao, Hvalim i slavim boga, što vazda vojevah i što moju zemlju ostavljam još u vjeri kršćanskoj".

Na drugom mjestu, nedaleko od pomenutog groba, drugi je nadgrobni kamen drugačijega oblika, ali ne tako velik. Tu leži vjerni sluga rečenoga vojvode, a sluga taj bješe vjeran junak, i o njegovih junačkih djelih još mnogo pjevaju Bošnjaci i Hrvati. Na kamenu je izrezan križ i nadpis u srbskom jeziku i pismenih, koji ovu misao izrazuje: "... Vojvodo Pavloviću, gospodaru moj, tebe Ijubljah za života svog; vjerom, službom služili tvoju glavu, a sad evo ležim mrtav pod tvojim nogam; jer hoću i u zemlji, da sam ti vjeran sluga. Toga si ti vriedan slavni i junački kneže; jer mač je tvoj oborio po kojeg Turčina za vjeru kršćansku". (24)

Poslie ovog važnog izvješća prošlo je bilo mal da ne 250 godina, da se nije nitko bavio s tim spomenicima, premda se je kroz to vrieme dosta pisalo o pokrajinama, gdje se isti nalaze, premda njihova množija, neobični i raznolični njihov oblik, morao je zanimati putopisce i povjestničare.

Uzrok tomu prilično bi se mogao tražiti u tomu, što naši domaći arkeolozi riedko i možda nikad nisu proputovali u znanstvene svrhe našu zagorsku pokrajinu, a još manje susjedne nam zemlje, te zaneseni iznimno klasičnim rimskim starinam, za stečke ili nisu znali, i ako su znali, malo su marili.

Na koncu prošloga vieka učeni Talijanac opat Fortis bi naročito poslan od mletačke skupnovlade, da prouči našu Dalmaciju sa znanstvenog pogleda. On svrnu oko i na te naše spomenike, i zadovolji se nekoliko ih spomenuti i površno opisati bez izraziti se kategorično o njihovoj dobi i porieklu. (25)

Poslie Fortisa, kao da ih je on potakao, počeli su i naši i strani pisati o tim našim spomenicima.

Započe Cattalinich (26), a nasliediše ga: Cusani (27), Wilkinson (28), Carrara (29), Otac Nedić (30), Otac Milinović (31), Otac Bakula (32), Saint-Marie (33), Lago (34), Sterneck (35), Blau (36), Luschan (37), Zore (38), Ljubić (39), Evans (40), Otac Zlatović (41), Alačević (42) i drugi (43).

Mi smo bili započeli još god. 1879. neko sistematično opisivanje tih grobnih spomenika u Imotskoj krajini, i to u Spljetskomu „Bulleftino di Archeologia e Storia Dalmata" (44), ali morali smo poslie nekoliko brojeva obustaviti izdavanje, a to jedino s nestašice dobra kamenopisa, koji bi imao reproducirati slike tih spomenika, a koje su neizbježivo potrebite u sličnim radnjama. Već tada naš je rad bio probudio zanimanje učenjaka i želju, da isti bude nastavljen. (45)

Nakon zaposjednuća Bosne i Hercegovine, medju ostalim, osobito dr. M. Hoernes zauzeo se je ozbiljno istraživanja i proučavanja tih spomenika, te je ob istim pisao u više navrataka. (46) Njegove su radnje pune mara, i obskrbljene brojnim slikama. Početkom god. 1882. gosp. Vid Vuletić-Vukasović započe objelodanjivati u "Viestniku Hrvatskog arkeologičkog družtva" u Zagrebu svoja iztraživanja o stećcima u Dubrovačkoj okolici. Njegovi su izvještaji ograničeni na samo opisivanje spomenika i oskudievaju slikama, a to, kako smo već prije opazili, oduzimlje puno važnosti predmetu. (47)

Godinu kašnje isti gosp. Vukasović kroz školske praznike podje u Hercegovinu, da proučava takove spomenike, i za više godina sliedilo je njihovo opisivanje u istom "Viestniku", ali uviek bez slika. (48) Budući se uz to namjerio na nekoliko starobosanskih nadpisa, urezanih na tim spomenicima, neizostavljajući opisivanje figura na stećcima, osobito se zauze oko sistematična prepisivanja i tumačenja nadpisa filologičko-povjestne znamenitosti.

Kako smo već napomenuli, od više godina on o tomu radi, pa evo i u našoj "Prosvjeti" nastavlja svoj rad, pohvalnom namjerom, da skupi sve te nadpise u zbornik, koji će biti od velike koristi nauci.

God. 1887. Antropologičko družtvo u Lyonu dade tiskati u svomu "Bulletin" jednu našu razpravicu pod naslovom: "Pierres Sepulcrales Dalmates". (49)

Tu smo se trudili opisivati nekoliko nekropola sa stećcima u Neretvanskomu okružju. Radnja je obskrbljena sa 20 slika. Nećemo ovdje ništa kazati ob uspjehu te radnje, već to toliko upućujemo čitatelje na dotične ocjene ob istoj. (50)

God. 1888. učeni gosp. Asboth objelodani zanimljivu radnju o bosanskohercegovačkim starinama, u dva svezka, obskrbljenu liepim i brojnim slikama. (51) I on se obzire na stećke, koje prozva bogumilskim spomenicima.

God. 1890. Presvietli Biskup Šibenski Fosco, ocjenjivajuć našu razpravicu "Pierres Sepulcrales etc", napisa i dade tiskati u svojoj tiskarni brošuricu pod naslovom "Le necropoli Fenice in Dalmazia". (52) Djelce u toliko je važno, u koliko nam spominje nekoliko mjesta u šibenskoj Biskupiji, u kojim je naći stećaka.

____________
22 Cfr. Materiaux pour l' Histoire Primitive et Naturelle de l' Homme XIX. annee, 3 Ser., Tom. II, 1885, pag. 552.
23 Cfr. Hoernes "Dinarische Wanderunge", Cultur- und Landschaftsbilder aus Bosnien und der Hercegovina mit 50 Abbilđung und einer Karte. Wien 1888, pag. 333.
24 Benedict Curipeschitz "Itinerarium Wegrayss. kün. May. potschafft gen Constantinopel zu dein Türchis. keiser Soleyman anno XXX. u Beču (?) 1531." - Cfr. Dr. Matković, "Putovanja po Balkanskom poluotoku". Rad Jugosl. Akad. Zagreb, knj. LVI, str. 165.
25 "Viaggio in Dalmazia", Venezia 1774, Vol. I, pag. 72-7. Lettera IV, § 6.
26 "Storia della Dalmazia", Žara 1835. Tom. I, pag. 94.
27 "La Dalmazia le Isole Jonie e la Grecia", Milano 1846. Vol. 1, cop. VIII, pag. 129.
28 "Dalmatien and Montenegro", 1849, B. II, pag. 133-4, 137, 150-51, 174-8.
29 "Arkiv za povjest Jugoslovensku", Zagreb 1852, knj. II, razred II, str. 325.
30 "Arkiv Starine Bosanske", Zagreb 1857, knj. IV, str. 142 i dalje.
31 "Arkiv" etc. 1859, knj. V, str. 206. Ibid. god. 1863, knj. VII, str. 145. "Vienac". List za knjiž. itd. god. 1878.
32 Schematismus topographico-historicus etc. Hercegovine, Mostar 1873.
33 "Estrait du Bullćtin de la socie'te' de geographie". Avril et Mai 1876. Paris 1876.
34 "Memorie sulla Dalmazia", Venezia 1876. Vol. II, pag. 226 e seg.
35 "Geografische Verhaltnisse und Communicationen in Bosnien, Herzegovina und Nord-Montenegro". Wien 1877.
36 "Reise in Bosnien und der Hertzegovina", Berlin 1877.
37 "Altbosnischen Gräber" in Feuilleton der Deutsche Zeitung 1879, von 14. September, Nr. 2766. prievod u podlistku "Obzora" 1879. br. 240-241.
38 Program c k. Velike Gimnazije u Dubrovniku za god. 1880/81.
39 "Viestnik Hrvatskoga Arkeologičkog Družtva" u Zagrebu 1881. Br. 3. Mem Ibidem g. 1882. B. 1. Idem Ibid. god. 1887. Br. 4.
40 "Antiquarian Eesearches in Illyricum" Westminster 1883.
41 "Viestnik Hrvat. Arkeol. Draž." God. 1883, str. 53-4, 105-6.
42 "Bullettino di Archeologia e Storia Dalmata". Spalato 1878. Nr. 4 Anno 1887. Nr. 8. 9.
43 O radu naših sudrugova Vida Vukasovića i Frane Radića govorit ćemo dalje.
44 Bullettino đi A. e S. D. Anno II. N. 1, 2, 3, 5.
45 "Eevue Archeologique". Paris, Fas. II. Febr. 1879. "De certaines pierres tumulaires (stećki), dans le district d'Imoski".
46 "Archeolog. Streifziige in der Hercegovina". Beilage der Wiener Abendpost 1879. N. 184-188. 210 f. 231 f. 239-241-289 f. Keiseskizzen aus Bosnien, daa 1880. Wr. Abendpost N. 14-16-41-43, 82-84-103-105-133-136-156-158. "Alterthümer der Hercegovina, mit 34 Abbildungen. Wien, 1881. I. Bd. 1882. II. Bd. - Mittelalterliche Grabdenkmaler in der Hercegovina". Wien, mit 26 Abbild. - Altgraber in Bosnien und der Hercegovina, Cfr. Mittheilungen der Anthropol. Gesellschaft in Wien. Bd. 3. u 4. H. - Dinarische Wanderungen, - Cultur und Landschaftsbilder aus Bosnien und d. Hercegovina, v. Dr. M. Hoernes, mi 50 Abbild. und eine Karte. Wien 1888.
47 "Viestnik Hrv. arkeolog. druž." u Zagrebu. God IV. Br. 1. str. 25-26.- Opisuje nekoliko stećaka (9) u Brsečini, izpod Spasove Crkve, na  Mrčevcu kod sela Dubravice, i u Trstenomu[/b].
48 Idem Ibidem. God. V. Br. 1. str. 20-23. Br. 2. str. 60-61. Br. 3. str. 90-92. U četvrtom Br. istoga "Viestnika" započme gosp. Vukasović objelodanjivati redovito svoje "Hercegovačke nadpise" do u 3. Br. God. VI., a u 1. Br. God. VII. "Starobosanski nadpisi u Hercegovini"; u dopisim sliedio je opisivanjem figura na stećcima.
49 Vidi "Prosvjeta" Br. 1. str. 29 nota 1.
50 "Viestnik hrvatskog arkeologičkoga družtva" u Zagrebu. - Uredjuje prof. Š. Ljubić. God. IX. br. 4 str. 127-8. "Starinar srpskog arheološkog društva" u Beogradu. Uredjuje M. Valtrović. God. IV. br. 1. str. 31-32. - Bullettino di Archeologia e Storia Dalmata" Spalato. - Eedattori G. Alačević e Fran. prof. Bulić. Anno X. Nro. 8 e 9. – "Bulletin de la Societe d' Anthropologie de Lyon. Tom sixiem pag. 7. - Materiaux pour l' histoire primitive et naturelle de l' Homme" XX. Vol. Octobre pag. 511. – "Smotra" list za prosvjetu i zabavu u Zagrebu god. 1887. Svez. VI. str. 374-5.- Naš odgovor na Smotrinu ocjenu pod naslovom "O nadgrobnim pločama" u podlistku "Narodnoga Lista" u Zadru god. 1888. br. 3. i 4. - Božić F. J. Dobroslav. "Stari bosanski nadpisi iz Banovine Usore u podlisku "N. Lista" g. 1888. br. 14. - F. Radić "O pomenicima. Iz kojega su doba i kojega li naroda grobni spomenici Crne Gore, Bosne i Hercegovine, što jih naš narod zove stećcima, mramorima ili mašetima", u "Bosanskoj Vili", list za zabavu, pouku i književnost, u Sarajevu, godina III. 1888. - Br. 1 -16.
51 Bosnien und die Hercegovina. Reisebilder und Studien von Johann von Asboth. Wien 1888. K. k. Hof- und Universitats-Buchhandlung Alfred Holder.
52 Mr. Ant. Gius. Fosco "Le necropoli Fenicie iu Dalmazia", Sebenico 1890.


3.   od 5
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Listopad 01, 2012, 11:12:03 »


God. 1889. stane bosansko-hercegovačka vlada izdavati "Glasnik zemaljskog muzeja". Na temelju svog obsežnog programa, "Glasnik" odmah od svojeg postanka stao objelodanjivati razna priobćenja i oveće studije o stećcima, olakšavajuć pristup poznavanju i kritičnomu proučavanju tih spomenika, viernim i bogatim ilustracijama, snimljenim većinom po fotografiji, koja je najsgodnija, da nam predoči viernu i podpunu priliku spomenika. Pošto smo sebi stavili zadaćom donositi podpunu bibliografiju o stećcima, u koliko nam bude poznata, nemožemo da mimoidjemo sedmogodišnji rad "Glasnika" na tom polju.

I ako smo se dovle omedjašili na samo kronologično nabrajanje raznih većih i manjih radnja o stećcima; neće nam strukovnjaci zamjeriti, ako se malko obširnije pozabavimo sličnim publikacijama u "Glasniku", u koliko nam iste očevidno mogu služiti za bolju ilustraciju i potvrdu naših dojdućih zaključaka, jer su izvedene na temelju dojakošnjih studija, boljih izpita, i to ili od domaćih spisatelja ili od stranih strukovnjaka, koji su duljim boravkom u onim pokrajinama i osobitim strukovnim zanimanjem mogli bolje i tačnije da se obavieste, da izpitaju i prouče te spomenike.

Još ćemo napomenuti, da o nadpisima na stećcima nećemo se baviti, već uzgredno, ostavljajuć to polje našemu sudrugu gosp. V. V. Vukasoviču, komu pripada prvenstvo u tom pitanju.

Već u I. broju "Glasnika", Preosv. Iguman Hristifor Mihajlović, spominje silu grobova na Vojskoj-njivi i Hržanom-dolu, na putu idući iz Lubinja u Popovo, i uz groblja dva velika krsta, jedan od kojih sa nadpisom. (53).

U istomu je broju Dr. Ćiro Truhelka priobćio: "O gomilam na Glasincu". Iz te studije vadimo sliedeće kao zanimljivo za našu razpravicu.

"Obišavši okolicu glasinačku, slijedio sam gomile, štono se prema istoku protežu. Nagjoh ih opet po brdinam, koje opasaše varoš Rogaticu kao zelen vijenac ... Zanimive su ove gomile s toga, što se po njima nalazi bogumilsko groblje, te su nam se tako uščuvali na jednom mjestu ostanci dviju važnih, vremenom daleko rastavljenih kulturnih epoka, u svojim grobnim spomenicima". (54)

Gosp. Radimski napisao je u istom broju kratku ali sasvim važnu raspravicu "o materijalu bogumilskih stećaka", u kojoj je mogao konstatovati, da: "obično materijal ovih kamenova ne nahodi se u blizini onog mjesta, gdje se oni nalaze; prema tomu su se dakle ovi stećci morali donašati iz velike dalečine, i često na strme brežuljke iznositi". (55)

Preosv. Iguman Hristifor Mihajlović opet se navrati u III. br. I. god. na opisivanje Popova u Hercegovini. Govoreć o stećcima primjećuje ... "u Popovu se može lijepijeh stvari naći. Tako na primjer bez izuzetka u svakom selu ima starinskog groblja, kojeg ovdje svak nazivlje "Grčko groblje", "Grčke ploče" i td. Naučenjaci, koji se bave ispitivanjem ovijen grobnica, svi(?) ih nazivlju nehrišćanskijem imenom, to jest u današnjem smislu hrišćanstva, nego kao što je poznato, patarenskim i bogumilskim.

"Svakako meni se čini, da se taj naziv od današnjijeh nekijeh istraživaoca protivi istinitosti starinskog groblja, to jest, da je ono sve "bogumilsko", te zbog toga ne mogu a da neprimjetim, da mi se taj naziv čini sumnjiv" itd. (56)

Pošto se i naše mnenje o porjeklu tih spomenika slaže donekle s onim Preosv. Igumana, za to smo ga ovdje tek naglasili, a tekom naše radnje obširnije ćemo se s istim baviti.

Učitelj Ivan Zovko, po skazivanju Avde Rudana Mostaranina priobći zanimljivu tursku priču "Kako su postali stećci". (57)

Veleučeni slavenski jezikoslovac Dr. Vatroslav Jagić otvori drugu godinu "Glasnika", oštroumnom studijom "Nekoliko riječi o bosanskim nadpisima na stećcima". Sami svjetski glas toga strukovnjaka zadostan je, da označi vriednost iste. Mi ćemo se na svoje vrieme navratiti na važne primjetbe spisateljeve. (58)

Kotarski kancelista gosp. Matija Bijelić pod naslovom "Starobosanski nadpisi u Premilovom" priobći opis i nacrt nekoliko stećaka, med ju kojim i jednoga ogromnoga križa (visok 2.71) sa nadpisom. (59)

Pod naslovom "Starobosanski nadpisi iz XV. vijeka" gosp. urednik Kosta Hormann izvješćuje o zanimivoj nekropoli stećaka na Starom selu u kotaru jajačkomu. Donosi sliku te nekropole i opis dvaju stećaka, jednog s basreljefim, a drugog s nadpisom, koji, po sudu Dr. V. Jagića, spada u XV. ili XVI. viek. O toj nekropoli veli: da po broju i krasoti nadgrobnih spomenika može se ova nekropola slobodno ubrojiti medju najljepša sredovječna groblja u Bosni i Hercegovini. (60)

Giorgje pl. Stratimirović priobći važnu studiju o Srednjevjekovnom groblju kod Zgošće. Njegova je radnja ilustrovana sa jednom interesantnom Tablicom, koja nam predstavlja različite oblike tih spomenika na rečenom groblju, uz drugu Tablu "tloris situacie istoga groblja; k tomu sliedeće slike po fotografiji: a) Pogled na staro groblje u Zgošći. b) Dva stećka blizanca u Zgošći. c) Lice velikog stećka u Zgošći. d) Sjeverna strana velikog stećka u Zgošći. e) Zapadna strana istoga stećka f) Južna strana istoga, g) Drugi veliki stećak u Zgošći, (sjeverna strana sa slikom zmaja), h) Južna strana istoga stećka sa ljiljanima, i) Lice stupa na starom groblju u Zgošću. j) Južna strana stupa na starom groblju u Zgošći k) napokon sjeverna strana istoga stupa.

 

Gosp. pisac nije se ograničio na samo opisivanje po njemu ispitanih spomenika, već je još nešto razlagao ob obliku i naravi stećaka u obće. Naša bibliografička recenzija nemože mimoići tih piščevih nazora, pošto isti zasiecaju virtualno u naše pitanje, te služe da to bolje razjasne, potvrde i nadopune ono, što smo mi već kazali u prvom broju "Prosvjete". Zemlje, veli on, na slavenskome jugu obilne su starinskim grobljima. Središte im je Bosna i Hercegovina, a uz njih pristaju susjedni dijelovi posestrimskih zemalja: Srbije, Crne Gore i Dalmacije. Mjesnosti dotične zove narod "staro", "grčko", a muhamedovci često "kaursko" groblje. Grobna pak obilježja nazivaju se kako gdje: stećci, mašeti, mramori, kamenice, kameni i biljezi. Potonja dva izraza često se nahode i u samim natpisima. Počem, osim kamenja raznih stereometrijskih forma, i stele, i krstove nalazimo, to je zgodniji općeniti naziv "nadgrobni bilježi". - Glede pak oblika, pisac dieli nadgrobne biljege u sljedeće razdjele. A. Ploče (Debljina najviše od 40 cm.) 1. Duga ploča, paralepiped, gdje je relacija izmegju širine i dužine manja ili jednaka 1/2 [(š:d) < (1:2)]. 2. Široka ploča, paralepiped, gdje je potonja relacija veća od 1/2 [(š:d) > (1:2)]. B. Kamenje (Debljina više od 40 cm.). 1. Kamenica, paralepiped, s proporcijom [(š:d) < (1:2)]. 2. Kamen paralepiped [(š:d) > (1:2)]. 3. Kamen s pločom podmetnutom, i to ili kamen i ploča odvojeni, ili pak isječeni iz jednoga komada. 4. Stepenac t j. Kamen na ploči s jednim posrednim stepenom s jedne strane sve iz jednoga komada. 5. Strmenac, kamen u formi kusaste piramide pravokutnoga presjeka, položene na zemlju većom osnovicom. G. Znakovi uspravni. 1. Stupac četverobridi prizmat. 2. Stela, vertikalno usagjena duguljasta ploča. 3. Krst (križ). D. Spomenici. 1. Stećak na sljeme. Na prvi se pogled već podaje postanak ovog oblika: rimski sarkofag. 2 Stećak na sljeme, pobočna strana je pravokutnik "sanduk" i ploča iz jednoga komada. 3. Stećak na sljeme, pobočna strana je trapez; sanduk i ploča odvojeno. 4. Stećak na sljeme kao 2. ali sanduk i ploča odvojeni, a spomenik velikih omjera nalik na kućicu. 5. Stećak na sljeme kao prvašnji, ali u jednom komadu, na pročelju donje pobočne stranice poput krugova segmenta izdjelane, tako da su uzdužne strane sanduka koritaste. 6. Stećak na sljeme po tipu 2. ali izmedju ploče na jednu stranu proširene i sanduku posredan stepen, sve od jednog komada. 7. Stećak obli kano tip 3. ali umjesto "krova" ima oblu gornju površinu poput jadrasta svoda. 8. Stećak ravni tip 1. kao pregjašnji, ali sa sasvim ravnom gornjom površinom, te je obrnuti strmenac. 9. Stećak ravni tip 2. s kvadratnim presjekom, postao po uzoru pregjašnjeg, ali tradiciju "sanduka" posve zanemario, ne imajući više pravokutnički presjek. Ovaj je zadnji stećak najoriginalniji oblik, koji je postepenim promjenjivanjem od sarkofaga postao". Premda je spisatelj opisao tako drobno različite oblike tih spomenika, ipak sam ispovijeda, da to opisivanje svakako još ne iscrpljuje toga pitanja. Mi smo pridružili ovomu članku osobitu Tablu o oblicim stećaka, koja to obilno potvrdjuje.

Na pitanja pak: čiji su ovo grobovi? što li je bogumilsko, pravoslavno i katoličko; je li oblik izraz staleža - stećak za veliku vlastelu (kneževe), kameni i ploče za vlasteličiće (župane i vitezove), napokon stupci itd. možda za svećenike - umjestno odgovara, da: "dosad još se nije dalo riešiti".


U prosudjivanju ornamentike ovih stećaka pisac obogaćuje tehničku terminologiju novim riečima zgodno udešenim, ali koje se nedaju tumačiti slabo nacrtanim slikama. Na njima on opaža: motive romanskog stila i motive domaće, koji po mnenju istoga pisca potekli bi još od starih Ilira. Završuje tvrdnjom: da je stećak zgošćanski djelo Dalmatinca, i to iz druge polovice XIV. vijeka.

0 stupcu pak veli, da je njegov oblik sasvim originalan, i da nikako nije podražavanje kakvoga stranoga uzora; nije, veli on, grčka stela, koja bijaše vertikalna ploča i samo pročelje imaše. Šare (ornamenat) popunjuju skladno i razložito površine. Elementi su već spominjano ilirsko kolo, onda zubica (Zickzacklinie), zavojica (spirala), koji pripadaju zajednički svima narodima arijske (61) rase, i koji se posvuda već i na predhistorijskim predmetima nahode; za tim je tu uvit i ružica, što su grčko-rimskoga podrijetla; napokon još su izrezane na stražnjoj strani dvije ribe, što je staro-hrišćanski motiv, a na pročelju, dolje, ima još neka verugalica poput guje. Glede pako momente istaknute u IV. poglavju te studije, za odregjjvanje čiji je grob, veliki stećak zgošćanski, mi cienimo, da bi sad bilo pretečno i možda ne umjestno što reći, držeći se strogo načela: da zaključci moraju biti tek naravna posljedica svestranog proučavanja činjenica. (62) U istomu godišnjaku gosp. Truhelka kušao je, da sistematično nešto napiše o stećcima u obće. Iz te radnje donašamo kao interesantno za našu razpravu sliedeće:
-   I Priča o stećku na Eminovačkom polju, o kojemu se veli, da ga je doniela djevojka na glavi, a bratu na grob, jadikujući i kudjelju predući, uprav kao onaj na Zarane-ploči u Zagvozdu. (63)
-   II. Glede naziva tih spomenika on znade za: mramorove, stećke, mašete, kami, kameni i biljezi.
-   III. Glede poriekla on cieni, da su izključivo bosanski spomenici.
-   IV. Glede oblika, po njemu bilo bi sliedećih: ploča, sarkofag i tumba kao najstariji, a od potonjih nišani i krstovi.

Nadalje razpravlja o Dekoraciji, Heraldičkim uresima, Prizorim iz života, Nadpisim, Kovačim sa ukupno 33 slike. (64)

U svoje vrieme mi ćemo se navratiti na ovu radnju dra. Truhelke.

Sasvim zanimljivo je za naš predmet priobćeno g. V. Radimskva u I. knj. IV. God. Glasn. pod naslovom: "Rimsko sredovjeho grobište kod Loznice, u kotaru srebreničkom".

______________
53 Popovo u Hercegovini. „Glasnik". God. I. Br. 1. str. 15-16.
54 "Gomile na Glasincu". „Glasnik". God. I. Br. 1. str. 29.
55 "O materijalu bogumilskih stećaka". ,,Glasuiku. God. I. Br. 1. str. 59-60.
56 "Popovo u Hercegovini". Glasnik I. Br. 3. str. 14-16.
57 "Narodne priče". Glasnik. God. I. knj. III. str. 97-8.
58 Glasnik. God. II. Knj. I. str. 1-9.
59 Glasnik. God. II. str. 298-304.
60 Glasnik. God III. Knj. 1. str. 48-53.
61 Ali je dokazano, da je vodica (zubica) osobito obilježje slavensko.
Op. uredn.
62 Glasnik. God. III. Knj. 1. str. 122-141.
63 Vidi Starohrvatsku prosvjetu. Br. 1. str. 32.
64 Glasnik. God. III. Knj. 4. str. 368-387.


4.   od 5
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Listopad 01, 2012, 11:16:45 »


Govoreć o rimskoj nekropoli veli: Ona se sastoji od 36 rimskih nadgrobnika, koje kvadratičnih, koje pločastih stela, od kojih je sedam njih ukrašeno skulpturama ... Tik do rimskih mramorova nalaze se, osobito na južnoj strani, sredovjeki nadgrobnici, od kojih sam nabrojio 13 sarkofaga, 5 tumba, 39 ploča i jednu stelu, dakle ukupno 58 komada. Pod slikom 2. donaša sve četiri strane zanimljivog nadgrobnika (stela), komu su primitivne crtarije izvedene manirom tremoliranja, t.j tako, da se crteži sastoje od samih jamica, usječenih jedna do druge. Makar, veli g Radimsky, da sam u Bosni i Hercegovini vidio već na hiljade takog sredovjekog kamenja, to je ovaj ipak prvi, što sam ga našao ukrašena po takoj maniri.

Inače na sredovjekim mramorovima kod Loznice nijesam našao ni latinskog ni staroslovjenskog natpisa. (65) Bližnost ovih dvaju nekropola, jamačno različitog narodnog porjekla i vjerovanja, iznimni oblik spomenika i crteža, moglo bi nas navesti na neke dedukcije, od kojih odbjegavamo s načela, da to mora da bude zadnja rieč u sličnim iztraživanjima.

I u I. knj. V. God. Glasnika g dr. Trahelka izvješćuje o starim hercegovačkim nadpisima iz Dobar-polja, Arapima i hana Pobrdnice, donosi pet slika jednostavnih figurovanih stećaka, koji pokazuju, po njemu, kako se je tečajem vremena iz ljudske figure stilistički razvio oblik krsta, koji često nalazimo na sredovjekim mramorovima. (66)

Na dalje isti g. Truhelka priobći u I. knj. VI. God. pod naslovom starobosanski nadpisi neke nadpise sa stećaka iz Prečkog-polja, Presjenice, Otiješeva, Sćita i Jošanice. Uz rečene nadpise donaša dvije fotografirane slike: 1. Nekropole kod Dejčića; 2 i one na Prečkom - polju. O nekropoli kod Dejčića veli, da ima oko 100 mramorova, koje na oblik ploče, a koje na oblik tumbe. Malo je koji od tih spomenika ukrašen ornamentima, a samo jedan ima na gornjoj strani nadpis. O stećku u Piješevu (Otiješevu?) vadimo kao zanimljivu za naša iztraživanja sljedeću opazku: "Na desnom pročelju stećka urezan je linearni ornamenat, koji prikazuje na bosanskim stećcima riedak motiv. To je obilatije ukrašena svastika (crux ansata) (gammata?). Dosle je taj simbol nadjen na jednoj predhistoričkoj brončanoj narukvici sa Glasinca, nadalje na rimskom nadgrobniku kod Zenice i na sredovjekom jednom nadgrobniku u Zajmištu kod Širokog brijega, gdje se krst s kvakama dva puta nalazi". (67)

Tim smo iscrpili sedmogodišnji rad Glasnika na polju iztraživanja stećaka, što smo našli sasvim potrebito, da tako saberemo u jednu skupinu dojakošnji rad o stećcima, koji će nam bit pred očima u ovoj našoj razpravi.

Napokon kao najskoriju radjicu o stećcima, to jest o porieklu istih spomenuti nam je razpravicu g. Eduarda von Hähiliga pod naslovom: "Die
Bogumilen. Eine culturhistorische Skizze". (68)

Iz navedenog biografičkog gradiva vidjeti je, da cieli rad spisatelja vrtio se je jedino okolo stećaka, nahodećih se u Dalmaciji i u Bosni i Hercegovini. Po tomu mogao bi kogod pomisliti, da su to jedino bosansko-hercegovački ili dalmatinski spomenici, kad uprav imade jih i drugovdje, kako smo već kazali u početku ove razprave.

Dok ovim zaključujemo prvo poglavje, u dojdućem broju „Prosvjete" započeti ćemo razpravljati o stećcima u drugim slavenskim pokrajinama i donositi znanstveno gradivo ob istim u koliko nam je isto poznato. (69)

___________
65 Glasn. God. IV. Knj. I. str. 119-120.
66 Glasn. God. V. Knj. I. str. 93-97. sl. 2, 3, 4, 5, 6.
67 Glasn. God. VI. Knj. I. str. 189-194. sl. 7
68 Cf. "Neue freie Presse" Abdb. Wien den 29. August 1894. N. 10.782 st. 4.
69 Molimo ljubitelje starina, osobito po Istri, Hrvatskoj, Slavoniji, Crnoj Gori, Srbiji i Bugarskoj, kao što i po drugim slavenskim krajevima, da bi blagoizvolili obaviestiti nas o strukovnomu radu glede tih spomenika; a gdje nije se o njima dosad ništa pisalo, barem nam javiti, jeda li i gdje jih ima, a po mogućnosti, kad bi nam mogli dostaviti nacrte ili fotografije, to bi ne samo učinili veliku uslugu nami, već uprav znanosti. Svakako je potrebito, da ovi spomenici budu proučavani komparativnim načinom, ako želimo doći do ozbiljnih zaključaka.

Piše Don Petar Kaer
Zagvoški župnik
Starohrvatska prosvjeta
1. ožujka 1895.
 

Don Petar Kaer rođen je u Makarskoj 10. prosinca 1848. Na krštenju u crkvi sv. Marka 18. prosinca dobio je tri imena: Petar, Nikola i Melkior. U rodnom je gradu pohađao pučku školu, a klasičnu gimnaziju u Splitu kao pitomac biskupskoga sjemeništa. U zadarskome Centralnom sjemeništu studirao je teologiju od 1867. do 1871. Za svećenika ga je 22. godini života zaredio biskup Marko Kalodjera 29. lipnja 1870.2 U Splitsko-makarskoj biskupiji je službovao kao kapelan, župnik, župni upravitelj i župni pomoćnik od 1871. do 1893. U Krstaticama je bio od 1871. do 1876., u Zagvozdu od 1877. do 1882., u Desnama od 1882. do 1883., u Pasičini od 1883. do 1884., u Slivnu od 1884. do 1887., u Igranama 1888. i u Žrnovnici od 1888. do 1893. Uz dušobrižničku službu u Zagvozdu, Slivnu i Žrnovnici vršio je i službu učitelja pučke škole.3 U Šibenskoj biskupiji je djelovao od 1893. do 1911., kada je i umirovljen. Bio je župnik u Tisnome (1895. - 1897.), kapelan u Kapriju (1898. - 1901.) i župnik u Raslinama (1902. - 1911.). Istovremeno je obnašao i službu znanstvenoga savjetnika Prvoga muzeja hrvatskih starina u Kninu, kojega je 1893. osnovao fra Lujo Marun.4 Posljednje godine života proveo je u Makarskoj, u kojoj je 1911. na poziv uprave Makarsko-primorske općine preuzeo mjesto bibliotekara Gradske biblioteke, nakon pet godina rada svečano otvorena 30. listopada 1916. Umro je 24. rujna 1919. u 71. godini života. Pokopan je poslije dva dana u svećeničku grobnicu na gradskom groblju u Makarskoj.


5.   od 5
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #5 : Listopad 01, 2012, 11:19:19 »


Stećci u splitsko-dalmatinskoj županiji


Klikni za uvećani prikaz

ZAGVOZD se smjestio u kotlini, sa sjeverne strane planine Biokovo. Otuda mu i naziv izveden iz starohrvatske imenice gvozd, što znači šuma, gora…brdo, planina. Dakle, nalazi se za gorom, za Biokovom. Okovalo ga Biokovo svojim kršem, zaklonilo mu more i ostavilo ga u čežnji da kroz njega probije tunel i provuče se u drugačiji svijet. O tomu se sanjalo i govorilo više od stotinu godina, osobito posljednjih desetljeća. Po svemu sudeći, to će se uskoro i dogoditi.

http://www.glumciuzagvozdu.hr/hr/zagvozd/polozaj-povijest/stecci/


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #6 : Listopad 01, 2012, 11:32:23 »


CRLJIVICA

Kasnosrednjovjekovno groblje nastalo je od 14. do 16. stoljeća pokraj rimske prometnice i vrtače* s bunarima, a oko dvaju prapovijesnih tumula**. Oko 90 sačuvanih ploča, sanduka i sljemenjaka, najbrojnije i najznačajnije skupine stećaka na području Republike Hrvatske, obilježava tek dio ukopa raspoređenih  na 3000 metara četvornih. Groblje oko Velike gomile čini cjelinu s grobljem na, također prapovijesnoj, Maloj gomili-smješteno dvjesto metara zapadnije. Ističu se stećci ukrašeni plitkim reljefima kojima su klesari, poput imenom poznatog kovača Jurine, uprizorili široku lepezu motiva povezanvih s pogrebnim kultom, običajima i shvaćanjima stanovništva. Čine ju prikazi ljudskih figura i životinja u različitim kompozicijama s prikazima povorke-kola, viteških turnira ili lova, a u kombinaciji s arhitektonskim, gęometriziranim ili floralnim obrubima. Inačice križeva otkrivaju-vjersko obilježje pokojnika, ljiljani i štitovi znamen su feudalnih gospodara, a rozete i olumjeseci preslik su nebeskih tijela postavljenih prema njihovu položaju u trenutku pokopavanja. Posebnu vrijednost lokaliteta predstavljaju sačuvani natpisi bosančicom na stećcima vlaških supružnika Vladne i Jerka Kustražića (slika 1)koji su postavljeni oko sredine 15. stoljeća.

_________
* vrtača > ljevkasta udubina u kršu, na kraškom terenu; ponikva
** tumul tumulus ✧ lat. veći ili manji humak od zemlje pod kojim se nalazi jedan ili više grobova; mogila, nekropola

Bunarni na Crljivici / Sl. 6., 16., 17. i 18.

Među zanimljivosti mjesta svakako spadaju bunari na Crljivici. Nalaza se uz državnu cestu Trilj – Imotski, između mjesta Cista Provo i Cista Velika. U davno doba ti bunari su se koristili najprije za pitku vodu, a kasnije za pranje robe (vuna, sukanci) i kupanje. Naime, po predaji, nastali su tako što su ih Turci iskopali kako bi u njima imali zalihe pitke vode. Na ovoj lokaciji ima ukupno 7 bunara, a imena su dobili po zaseocima, ovisno o tome koji je zaseok iz kojeg bunara koristio vodu. Tako postoji Šitumov, Madunića, Kegljov, Čelanov, Burazinov… bunar. Zanimljivost bunara je ta što svi imaju isti vodostaj.

U novije vrijeme pranje robe je prestalo, a kupanje u njima bila je svojevrsna atrakcija. Prije nekoliko godina bunari su očišćeni i uređen je prostor oko njih kao i sam pristup njima. Bunari su puni vode, a duboki su 10 – ak metara, ovisno o pojedinom bunaru. Zbog blizine mora i modernizacije cestovnog prijevoza želja za kupanjem u njima potpuno je iščezla. Osim bunara na ovoj lokaciji, na području mjesta postoje još nekoliko bunara: Vrsnovac (kod zaseoka Bajići), Šušnjevac (kod zaseoka Ćubići), te bunar u Dvorupu. Uređenje ove lokacije privuklo je znatiželjne turiste koji prolaze kroz mjesto. Naime, u blizini se nalazi lokacija stećaka, što već od davnina privlači turiste, pa uređen pristup do bunara privlači turiste da ih posjete.

Izvor: http://www.cistaprovo.hr/content/view/31/43/lang,hr/










Crljivica i Crkvine na HTV-u

<a href="http://www.youtube.com/v/CVRf_Lqz_Vs?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />http://www.youtube.com/v/CVRf_Lqz_Vs?version=3&amp;feature=player_detailpage ." target="_blank">http://www.youtube.com/v/CVRf_Lqz_Vs?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />http://www.youtube.com/v/CVRf_Lqz_Vs?version=3&amp;feature=player_detailpage .</a>

Kada mi vrijeme, a i volja, dozvoli, pisati ću i o stećcima u Srbiji koji se dosta razlikuju od hrvatskih i bosanskih stećaka. (MD)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!