Trgovački ugovor Republike Mletačke
sklopljen sa knezovi senjskimi godine 1408. i 1455.
Repubiika mletačka biaše na velikom glasu u sriednjem vieku radi prostrane trgovine, koju tjeraše gotovo sa svimi onda poznatimi zemljami i narodi. Prostranost mletačke trgovine zabilježena je u nebrojenih trgovačkih s raznimi obćinami i narodi
utanačenih ugovorih, koji većom stranom jošte neizdani, u arkivih zakopani leže 1); s toga nije za sada jošte probitačno, pustiti se su svestrano razmatranje trgovačkih odnošajah republike mletačke napram jugoslavenskim zemljam, premda bi to bio znameniti prinesak za jugoslavensku povjestnicu.
Na istočnoj obali jadranskoga mora, od Kvarnera do arbanaške granice, bijahu
prva skladišta mletačke trgovine, koja se ovdje stjecaše radi množine sigurnih lukah, šumah i plodninah susjednih zemaljah. Gdje im za rukom nepodje krilatog lava namjestiti, tu si ugovori nastojaše trgovinu posvojiti.
Istrija i Dalmacija davaše njim ulje, vino, voće, blago i sol, toli znameniti moment u historiji mletačke trgovine, a gore za onda šumami obrasle
lies za brodove. K tomu bijahu im dalmatinski otoci
škveri za brodovlje, a ribarstvom moru vični žitelji sjemeništem za mornarstvo.
Od istočnih obalah jadranskoga mora zavedoše uredni
promet po kopnu med Adrijom i obalami crnog mora, prokrčivši si put u Podunavlje i njegove plodne krajeve.
Kao što Mletci, imade gotovo svako poveće mjesto današnjega hrvatsko-dalmatinskoga Primorja već svojim položajem, koje više koje manje, znamenitu s družtvenim životom uzko spojenu trgovačku povjestnicu, nam nepoznatu; jer
je dotično gradivo žalibože većom stranom izginulo, a stranom jošte nepoznato. Medju gradovi hrvatskoga primorja bijaše Senj po položaju i kršovitoj okolici
jedan od znamenitijih pomorskih gradovah za trgovinu, koju tjeraše ne samo sa susjednimi predjeli, već po čitavih obalah mora jadranskoga 2), a osobito sa mletačkom trgovačkom republikom. U Senju nahodimo na početku 14. stoljeća
mletačkog konsula 3),' da brani i promiče trgovačke interese; radi česa takodjer ugovori mletačka republika sa gospodari Senja koristni trgovački ugovor.
Podležni trgovački ugovor sklopi republika mletačka sa knezovi senjskimi, bez dvojbe Frankopani, a po godinah sudeć valjda
s knezom Nikolom i sa sinovi mu Ivanom i Nikolom. Mi ga odkrismo u arkivu zadarskom; propisan je u prvoj knjizi, tako zvanoj libro di ducali e terminazioni 4) od godine 1409-1457.,
pisan na koži u drugoj polovini 15. stoljeća, svakojako pred
godinom 1471., kojom godinom pade Senj pod ugarsku vlast 5). Pošto Zadar a potom ini dalmatinski gradovi na početku 15. stoljeća pod Mletke padoše, bude valjda medju ostalimi naredbami republike mletačke i ovaj trgovački ugovor obćini zadarskoj znanja i ravnanja radi priobćen, a od dotičnoga poglavarstva u spomenutu knjigu nemarno prepisan.
Dva su različita ugovora: .prvi od god. 1408. je u mletačko-talijanskom, a drugi od godine 1455. u latinskom jeziku napisan. Ta nedosljednost u jeziku porodi u prvi mah njeku sumnju glede istinitosti stvari, da je kašniji ugovor u latinskom a prijašnji u talijanskom jeziku napisan,
što bi obratno imalo biti. Te sumnje nestaje, ako se u obzir uzmu rieči u napisu ugovora od god. 1455., gdje se veli: "capitula ooncessa de tempore in tempus"; po glasu kojih riečih izvadjamo, da je ugovor od god. 1455. možda jedno stoljeće prije ugovora od god. 1408. učinjen, kad se jošte,
u Mletcih latinski obično pisalo, te je godine 1455. na novo potvrdjen. Oba ugovora smatrati se imaju za odlučnu cielost. Ugovor bo od god. 1408.zsadržaje mletačku povlast neograničene gotovo trgovine u zemlji Frankopanah, što si je valjda samo mletačko vieće odkrojilo, te svomu konsulu u Senju ravnanja radi priobćilo.
Ugovor pak od god. 1455. povlašćuje knezovske ljude trgovati izvan njihove domovine. Ovaj posljednji ugovor je u njekom podaničkom duhu sastavljen, te znamenito ograničuje knezovsku trgovinu, što se inače tumačiti neda, van da Mletčani Frankopane za
vazale smatrahu, te si u njihovoj zemlji,
uz platu neznatne carine, na neograničenu trgovinu i gospodski život pravo prisvajahu.
Iz ugovora od god. 1408. vidi se, kakovu su robu Mletčani u knezovu zemlju preko Senja uvažali a kakovu izvažali. Izim toga spominju se
četiri carinska mjesta:
- vrata senjska,
- Vratnik,
- Brinje i
- Modruš,
te se točno naznačuje, koja roba je od plaćanja carine slobodna, a od koje i koliko se plaćati ima. Druga polovica dotičnog ugovora radi o trgovanju s Modrušem, koje mjesto bijaše Mletčanom za trgovinu važno, te su ovdje po svoj prilici namieravali
trgovačku naselbinu ustanoviti.
Mletčanin i mletački gradjanin živući u knezovoj zemlji prost je od svake daće, tereta i robote, plaća samo običnu carinu.
Od robe, koja se iz Senja u Mletke vozi, neplaća se u obće ništa; napose pak od žita po
staru 10
soldah i 8 malih, od blaga po glavi 4 solda, a od konjah desetina njihove vriednote. Od drvlja 6) plaća se 5 po stotinah, a od ostale robe, koja se iz zemlje knezove vozi u Mletke, plaća se jedan i jedančetvrt dukata po stotini. Svaki mletački brod je prost od
lukarine, ako bi pak krcao vesla, plati 15 po stotinah 7).
Od robe, koja se
vozi u Brinje i Modruš za domaću porabu, neplati se na vratih senjskih ništa; od papra, pamučne tkanine i ine robe plati se na Vratniku i Brinju 10 soldah. Od svake stvari, koja se vozi
u Senj, te se ondje proda, plati se, ako se s
trgovanom 8) inače nepogodi, desetina. Od vina običnog plati se 1,5, od
malvasijskog 4, a od romanjskog 2 solda po
staru . Od željeza i inih kovinah, što se iz Mletkah vozi u Senj, neplati se ništa; od prostog sukna na vratih senjskih jedan
groš ili 32 mala. Od svake robe platiše
u Brinju 20 soldah i 2 mala, a
u Modrušu četerdesetinu od onoga, što robe u Mletcih stoje.
______________
1 Tafel und Thomas: Urkunden zur Handelsgeschichte der Republik Venedig 3 Teile, herausgegeben von der historischen Commission der kais. Akademie der Wissenschaften, Wien 1856, obziru se najvećma na Carigrad i istok i dopiru jedva do 14. vieka.
2 U arkivu dubrovačkom nalazi se listina od god. 1248. sa nadpisom "Pax cum Segnia".
Senjani ugovoriše mir s obćinom dubrovačkom: "de omnibuis iniuriis, maleficiis, contumeliis, quos alter alteri uerbis et factis inter se ad invicem intulissent et de rubaria, quam nostriq homines uestrisq fecissent."
3 Gl. Leptir za gad. 1860, str. 148
4 Knjige "de ducali e terminazioni", u kojih su pobilježene naredbe duždah mletačkih, jesu u arkivu zadarskom samo tri: prva od god. 1409-1457., druga od godine 1457-1487 , i treća od god. 1547-1556. Da je takovih više imalo biti, za to nam jamči prekinuti savez u godinah medju drugom i trećom knjigom i index (Indice de ducali dall' anno 1409-1622) iz kasnije dobe, naznačivajući sadržaj dotičnih knjigah do god. 1622.
5 Gl. Leptir za god, 1860, str. 154.
6 U prvoj knjigi di ducali, naredba od 2. svibnja 1421 "che da Segna
si possero estrar legnami"./da se iz Senja može izvoziti drvo/MD/
7 Po glasu naredbe od godine 1503. "da Segna si possino estrar legnami proibiti"/da iz Senja izvoženje drveta može biti zabranjeno/MD/ (Index lib. IV. de anno 1502-1547).
8 Rieč
trgovan znači po svoj prilici zakupnika carine.
1. od 2
