CRO-eu.com
Lipanj 25, 2017, 07:12:26 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Lička diližansa  (Posjeta: 14213 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Travanj 10, 2011, 22:04:50 »


San u deležancu (diližansu)


Diližansa-lička željeznica

Putujuć lanjske godine na izložbu učila u Zagrebu, zadržao sam se nekoliko sati u Ogulinu, jer vlak odlazi nekako poslje četiri sata po podne. Objedovao sam u svratištu blizu kolodvora, samo da budem bliže ovom.

Poslje objeda sastao sam se sa nekimi prijatelji, koji su na me navalili punom torbom pitanja. Već mi se bilo grlo od prevelikog govora osušilo, s toga sam predložio, da podjemo u koju gostionu na čašu vina. Po savjeta prijatelja Ninka odosmo u gore spomenuto svratište, jer za prvo, tamo je bilo dobre kapljice, a za drugo, bio sam blizu kolodvora, pa sam mogao ovako za dva časa biti tamo, ako bi slučajno zakasnio.

Razgovarajuć se o svem i svaćem, navrnusmo govor i na putovanje od Gospića do Ogulina.

-   Ti si, Ivane dovezao se u deležancu? - Ninko će.

-   Najbrža i najjeftinija vožnja, braco, za onoga, koji imade polovica tuceta djece, odvratim.

-   Pa je li ugodno putovati, vezeć se u deležancu? priupita Marko.

-   Putovati u "ličkoj željeznici" nije neugodno, tim više, što si brže u Ogulinu i što tebe tjeraju da sjedaš u kola, mjesto da ti našeg Likotų goniš, da već jednom upregne i dalje tjera.

-   Ha, ha, ha! ozva se družtvance na te moje rieči.

-   A tko okrsti deležanc "lička željeznica"? Ninko će.

-   Dokonjaci, ko što smo i mi ovdje, odvratim.

-   A može li čovjek pošteno prodriemati u toj vašoj željeznici? Upita prijatelj Joso, poznat kao šaljivždija prvoga reda.

-   Može se sit sićan naspavati, ako s njimne putuje kakav putnik, kojega od ruma zaboli trbuh - odvratim, sjetiv se moga suputnika, njekog agenta, kojeg spopala trbobojla. nakon što je izstrusio bio bočicu, "Jamajka ruma".

-   Ti si veliki šalívždija, Ninko će.

-   Čuješ, li Ivane! Joso će. Ti si napisao pošurica u naših belestrističnjh listovih, pa ne će biti s gorega ako i ovu, koju ću ti pripovjediti, napišeš.

-   Samo napred! Gazda! Još jednu laternu (t. j. bocu) na moj račun! - poviknem.

Joso je izpripoviedao svoje, a ja evo to pripoviedanje donosim pod gornjim naslovom.
Čast ti, Joso, i ovom prilikom!

• • •

Bilo je mjeseca srpnja, govorio Joso, sučuć cigaretu i držeć se ozbiljno. Moj prijatelj Drvarović bio je u veselu društu, pa je i sam bio vanredno veseo. Oko tri sata u jutro krenu vesela družina kući. Medjutim predloži netko, da bi bilo vriedno i dostojno otići crnu kavu popiti. Predlog bude jednoglasno prihvaćen te družtvo krenu u gostionu. Drvaroviću se nije viklo u toj gostioni, s toga se uputi kući.

Put ga je vodio preko šetališta. Kad je došao do fontane ustavi se, da se orientira. Ma da je držao, da ide pravim putem, nadje se za nekoliko časaka pred staklenim vratima njeke kućice. On držao, da je pred svojom kućom.

Otvori djevojko! progundra Drvarović, lupajuć na vratima. Kad mu nitko ne htjede otvoriti, napipa on njekako kvaku, otvori vrata i težkom mukom unidje u nutra. Čim je bio unutra, izvalí se na sjedalo. Morate znati, da su pred njegovom kućom bile skaline; da je na kući imao staklena vrata i u predsoblju t. z. "kanape".

Malo kasnije snivao je on san pravednika. U snu se našao na otoku Zante. Šetao je gradom. Vladala silna sparina, s toga on unidje u njeku gostionu i naruči čašu limonade. Donese mu ju dražestna djevojka, a ma takova, kakove on do sad nije vidio. S njom se upusti u razgovor. Ona ga je bila tako občarala, da ju je htio obujmiti i poljubitiu rumene ustne.

I bio bi možda to učinio, da se na jednoč ne ču neka tutnjava, a tad se potrese ciela gostiona. Drvarevića prodjoše srsi, on skoči ko lud, te potrča van. U hitnj udari glavom u staklena vrata, staklo puče i pade na tlo. Drvarović je stajao kraj vrata, zureć vam i ne znajuć što da počme.

-   Potres! - povika užasnim glasom. Trešnja presta.

Pred njim se ukaza lice konduktera od deležanca.

-   A tko ste vi?  upitita on Drvarovića.

-   Otvorite brže, jer će me potrpati kuća, ako još jače potrese njom.

-   Bog s vama! Kakova kuća, kakov potres.

Drvarović se sad tek razabra malko.

-   A gdje sam ja?

-   U deležancu. Nego ne pojmim, kako ste unutar dospijeli.

Kad je Drvarović izišao, opazi s užasom, da se nalazi na mostu, a pred njim stoji deležanc, koji bio krenuo put Munjave.

-   Grom i pako! Tko je mene u nj spravio na konak?

-   Oprostite, gospodine, ja ne mogu dulje ovdje čekati. Vi izvolite platiti staklo, koje ste polupali, a za konak ne ću od vas ništa tražiti.

-    A što će vaša gospa reći, kada čuje da ste noćio u deležancu? - kočíjaš će.

-   Šuti ludo jedna! - izdere se Drvarović, izvediv novčarku, te plati staklo, a kočijašu pruži za smotke. Tad odbrza kući, proklinjuć družtvo i deležanc. Poslje se je uklanjao toj "ličkoj željeznici" i u po bielu danu.

Po onoj: Zaklela se zemlja raju, da se tajne sve saznaju - doznao sam za to od samoga Drvarovića.

-   Nije bio to Drvarović već ja glavom - javi se prijatelj Smišljaković. Sve je bilo kako Joso pripoviedao, a tko ne vjeruje - ujelo ga biesno pile za taban.

Udarismo svi u smieh, a tad će jedan:

-   U zdralje obojice!

-   Živila obojica.

-   Živio Joso! - uzkliknu Marko. Dao Bog, da i on naskoro bude snivao, ali ne u deležancu, već u kolicah u kojih se razvaža soda voda po Ogulinu.

Napisao Ivan Devčić 1. kolovoza 1893
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Kolovoz 22, 2012, 08:51:18 »


Lička diližansa
Gospić ← Otočac 7 sati vožnje

Godine 1892. bijaše u Zagrebu ravnatelj pošta i brzojava za cijelu Hrvatsku i Slavoniju Škender (Mile) pl. Vučetić, podrijetlom Ličanin. Vučetić je razumio nevolju Ličana, koji su tada bili odijeljeni od svjetskoga prometa, jer je najbliža željeznička postaja Ogulin bila 126 kilometara udaljena od Gospića, glavnoga mjesta ličkoga. Zato se Vučetić pobrinuo, da promet između Gospića i Ogulina olakša "diližansom", t. j. poštanskim kolima, koja će osim pošte otpremati i putnike. Takva su kola bila dvovrsna: ljetna i zimska. Ljetna je diližansa mogla prevažati trojicu - a za nuždu i četvoricu - putnika.
Zimska je diližansa bila znatno lakša, te je mogla primiti samo 2 osobe. Svaki je putnik imao pravo da sa sobom besplatno ponese prtljagu do 10 kilograma težine; za težu prtljagu plaćalo se prema ustanovljenom cjeniku. Poštanska je uprava za "ličku diližansu" dala u Zagrebu izraditi 8 kola, i to 4 zatvorena (za zimu) i 4 otvorena (zaljeto).

-   Prva postaja od Gospića bit će Osik,
-   druga Perušić,
-   treća Lešće,
-   četvrta Otočac,
-   peta Brlog,
-   šesta Žuta Lokva,
-   sedma Brinje,
-   osma Jezerane,
-   deveta Josipdol, a
-   deseta Ogulin.

Pristojba za vožnju ustanovljena je sa 70 novčića po svakoj postaji bez obzira na razliku u daljini. Iznimku je činila samo vožnja između Josipdola i Jezerana, gdje se (radi prijelaza preko planine Kapele) plaćala dvostruka pristojba. Tko je uzeo izravnu kartu od Gospića do Ogulina, platio je ipak samo 7 forinti.

Ličani su diližansi dali ime "deležanc". Promet je diližansom započeo10. travnja 1892.

Kola su jurila razmjerno vrlo brzo; vukla su ih naime 4 konja, koji se mijenjahu na svakoj postaji. Diližansa je iz Gospića odlazila u 6 sati pod večer, te je u Otočac došla u 1 sat iza ponoći, a u Ogulin o podne ili najkasnijeu 1 sat poslije podne. Prema tomu je diližansa 126 kilometara dugi put od Gospića do Ogulina prevalila za 18 do 19 sati, dok su obična lička kola za taj put trebala 3 dana, ako se putem nisu mijenjali konji.

Diližansa je u Ogulinu imala priključak na vlakove, koji su poslije objeda kretali na objestrane: prema Rijeci i prema Zagrebu.

Iz Ogulina je diližansa put Like odlazila svaki dan ujutro u 5 sati, da uzmogne preuzeti putnike, koji doputovaše vlakovima iz Rijeke i Zagreba. Ova je diližansa u 5 sati poslije podne stigla u Otočac, a u 11 sati na večer u Gospić. Prvi su putnici diližansom hvalili ta kola, da su "gospodski uređena, a putnici da su zaštićeni od svake nepogode vremena".

Poštanska je uprava oglasila, da se "sjedala za vožnju diližansom mogu u naprijed naručivati samo u Gospiću i u Ogulinu. Kod usputnih postaja - ili za kraću vožnju – mogu se karte kupiti samo neposredno prije odlaska diližanse, jer će prednost imati oni, koji plate cijelu pristojbu za vožnju Ogulin – Gospić".

_________
diližansa ✧ fr. diligence: brzina; carosse de diligence: brza kočija

- Prvu poštansku vezu pustio je u promet 1486 g. Franz von Taxix u Brandenburgu, a 1516 postavljena je redovita poštanska komunikacija između Beča i Bruxella.
- U Njemačkoj prva diližansa u prometu od 1610 g.
- U Lici 1892 g.

Vučetić > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2648.0
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #2 : Prosinac 14, 2012, 12:35:59 »


Krađa na pošti

U noći od 3. na 4. studenog 1907. ustanovljeno je kod poštanskog ureda u Brinju, da je iz blagajne kariola poštohoda, koji je došao iz Gospiće prema Ogulinu, nestalo dvijuh novčenih vreća, koje su poštanskom uredu u Ogulinu odpremili poštanski uredi iz Gospića i Otočca.

Pratnik Drašković i kočijaš s mjesta su zatvoreni te povedena stroga i obsežna istraga.

Istragu je od strane poštanskog ravnateljstva vodio velikom vještinom i požrtvovnošću tajnik g. Dekanić uz pomoć mjestne sudbene oblasti i ovećeg broja oružnika. U tim dvjem vrećama bilo je uz ostalo običnih i preporučenih pisama i nekoliko novčanih u ukupnoj vriednosti od 28.000 kruna. Oprevdana sumnja pele je odmah na samoga pratnika Draškovića, da je on upotrebiv površnost poštanskih namještenika krađu izveo, nu ne sam, nego u društvu.

Kako naknadno čujemo, imao je isti za sudruga u krađi drugog svojeg pratnika Kapelet-a, koji ga je u Brinju pričekeo, te od njega vreće preuzeo.

Njekoje strane a na žalosti zagrebačke novine donesle su viest, da su poštanska kola dinamitom rezorena, pišu o nekakvim ameriknnskim pismima sa novci, o novcu državne blagajne u Zagrebu. Na temelju tih skroz neistinitih viesti donesle su inozemne novine pače i slike, kako se dinamitom razbijaju poštansku kola, govore o 400.000 kruna ukradenog novca itd. Čudimo se, da se bar zagebačke novine nisu na izvoru t.j. kod poštanskog ravnateljstva informirale, pak ne bi takove bljezgarije u strani sviet turile.

Saznajemo, da je pratnik Kapelet krivnju priznao i da su novci sinoć pronađeni kod njega u polju zakopani. Menjka navodno nešto novca, koje su zlikovoci već za što upotriebili.

Ne možemo, a da tom prigodom ne istaknemo veliku lakoumnost nekojih poštara i njihovih pomoćnika, koji svoju službu dosta površno obavljaju, kako smo se i sami imali češće prilike osvjedočiti putujući tom cestom. Osim toga bila bi možda nužna i oružnička pratnja, jer pošta hodi obće i po noći kroz gorovite i šumovite puste krajeve. Ne bi bilo s gorega, da i poštari namještaju pouzdanije osobe za kočijaše.

Često se vidi, da kolima upravljaju djeca od trinajst do šestnajst godina i osobe sumnjiva izgleda, što ne bi smjelo biti, te bi morala i redarstvena oblast na to pozornost svratiti.

Hrvat, 13. studenog 1907

________
Kariola (na franc. carriole, jedan deminutiv od keltskog carrus = polukola, jednostavna, lagana i jednoosna na kojima je pored kočijaša imala još jedna osoba mjesta. Takva kola su se koristila na sporednim cestama i putevima, a i za kratki prijevoz po gradu. MD

Neposredno pred Čepinom susreli smo poštansku kariolu u pratnji dvanaestorice vojnika, smještenih u dvoje seljačkih kola, s puškama na gotovs (pripremljeno na paljbu). Još prije nekoliko dana poštu su pratila samo četvorica oružnika, ali ih je kod sela Vuke zaskočila razbojnička banda i sve ih pobila. Razvaljena poštanska kola nađena su kasnije u obližnjoj šumi. ...

Porijeklo prezimena Kapelet je iz Italije. 1320 spominje se Rudolfo Cappelletto iz Verone??? U Hrvatskoj su Kapelete bili Vlasi. MD
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!