Što je fašizam?
Na početku svake ozbiljnije diskusije o fašizmu je pitanje što je zapravo fašizam. U borbi protiv fašizam, potrebno je da ga razumijemo.
Njemački fašisti danas: "Protiv rata i kapitalizma". Očito ni sami ne znaju što su. Često mislimo da je fašizam nešto čisto povijesno, prošlost bez aktualnog značenja. Mi čujemo i čitamo da je on nešto što je bilo samo moguće u specifičnoj situaciji 20-ih godina. Poneki misle, iz neznanja, da je fašizam zapravo samo u Njemačkoj i Austriji bio moguć. To naravno nije točno jer fašizam je 20-tih i 30-tih postao aktivan u svim razvijenim zemaljama na ovoj planeti. Prvenstveno je riječ o industrijskim zemljama Europe i SAD-a, ali i u Južnoj Americi i među bijelim stanovništvom Južne Afrike, bilo je simpatija za fašističke ideje.
Fašizam; Na putu prema gore
Došlo je do njegovog raspada | | Prva zemlja gdje je fašizam došao na vlast je 1922 Italija.
Njoj slijede
- 1923 Bugarska,
- 1926 Poljska i Portugal,
- 1933 Njemačka,
- 1934 Španjolska i
- 1939 Austrija. |
Čak i u zemljama gdje fašizam nije došao na vlast, bilo je prilično dosta simpatizanata za njegove ideje. Američki KKK (Ku Klux Klan) je nesumnjivo jedan od najvećih fašističkih organizacija diljem svijeta i imao je na svom vrhuncu u 1925 pet milijuna članova.
Iz ovih navedenih zemalja gdje je dominirao fašizam je jasno da ne postoji njemački ili austrijski "fašistički-gen". Baš kao i u bilo kojoj drugoj zemlji, situacija u Njemačkoj i Austriji bila je polarizirana tj. okupljali su se pojedinaci, grupe i društveni slojevi oko dvije ideje. Radnički pokret stajao je nasuprot kapitalu koji je donio fašizam na vlast. Baza fašizma bili su purgeri (industijalci, trgovci, akademičari, ...) i poljoprivrednici. Bilo je i radnika i nezaposlenih, koji su podržavali fašizam, ali oni su bili apsolutna manjina. Od takozvane "kolektivne krivnje " svih Nijemcima ili Austrijanaca ne može biti govora jer je u Njemačkoj i Austriji otpor protiv fašizma činio oko 90% radnički pokret.
Polazna točka fašizma
Nakon Prvog svjetskog rata, radnički pokret bio je u većini zemalja znatno ojačan. U mnogim zemljama zapadne Europe širio se je revolucionarni duh protiv kapitalizma: u Rusiji boljševička Listopadska revolucija, u Mađarskoj i Bavarskoj došle su kratkotrajno na vlast tz. "Viječničke vlade"*. U Austriji srušena je putem revolucije 1918 Habsburška Monarhija, u Italiji i niz drugim zemljama poljuljao je radnički pokret kapitalističku moć. U većini europskih zemalja razvile su se jake komunističke stranke (npr. u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji), na drugu stranu su socijaldemokrati namjeravali spriječio nastanak masovnih komunističkih stranaka (što se prvenstveno odnosi na Austriju). Situacija je bila iznimno polarizirana, kapitalisti su morali na taj revolucionarni duh reagirati. I jesu ...
Dobrodošli volonteri kapitala
Prve fašističke organizacije nisu u početku igrale veliku ulogu u unutrašnjoj politici, no, kada presudni protivnici lijevice bili su, za kapital, kao "udarni ovan" protiv radničkog pokreta. Fašisti, volonteri kapitalista, bili su od njih financirani, naoružan i medijski slavljeni i veličani. U Italiji, gdje je 1919 socijalistička revolucija u svako doba bila moguća i gdje je situacija kapitala stajala na klimavim nogama, došli su fašisti uz pomoć monarhista već 1922 na vlast. Ostale zemlje slijedile su talijanskom modelu. U tim zemljama su bili potrebni znatniji obračuni fašista s radničkom klasom da bi ju dotjerali u defenzivu. Takvi događaji su bili u Austriji, kao np. požar u bečkoj palači pravosuđa 1927**, te globalna gospodarska kriza 1929 ili raspuštanje parlamenta 4. ožujka 1933.
Bitnu ulogu u tom procesu igrala je socijaldemokracija, a nakon njezinog staljiniziranja sredinom 20-tih i komunističke stranke. Kroz njihovu politiku, one su omogućili da fašizam dođe na vlast. Socijaldemokrati spriječili su 1918/19 gotovo svim europskim zemljama, socijalističku revoluciju, djelomice s lijepim riječima, a djelomice sa silom oružja i terorom kao ubojstvo Rose Luksemburg i Karla Liebknechta, dva bivše vodeća socijaldemokrata, koji su 1918 osnovali KPD-Komunističku partiju Njemačke, po nalogu njemačkog SPD-a. Tijekom i nakon revolucionarnog ciklus 1918 - 1923 socijaldemokrati su svoju ulogu savršeno odigrali držeći radnike toliko dugo u pozadini - sve dok je bilo prekasno.
Staljinističke stranke kolebale su između ultra-ljevičarskih fraza (oni nazivaju socijaldemokrate kao "socijalfašisti" i tvrde da su socijalni demokrati i fašisti blizanci) i "prilagođenizmu". Nasuprot tome Lenjin i Trocki su stvorili koncept suradnje svih radničkih organizacija protiv zajedničkog neprijatelja.
U Španjolskoj je staljinizam išao tako daleko da su za vrijeme građanskog rata 1936-39 mnoge anarhiste i opozicijske lijevičare mučili i poubijali. S takvom politikom mučenja i ubijanja morali su staljinisti rat izgubiti te je fašizam u Španjolskoj došao na vlast.
Uništenje radničkog pokreta
Na vlasti, fašističke organizacije su odlično ispunjavale zahtjeve koje je kapitalizam prema njima imao. Radnički pokret je potpuno uništen, narod je militariziran. Huškanje protiv navodnih stranih elemenata, poglavito u njemačkom nacionalsocijalizmu, došlo je do izraza u masovnom istrebljenju židova, cigana, invalida, homoseksualaca, lezbijki i političkih protivnika.
Situacije su pokazale da se u pojedinim zemljama fašizam u potpunosti razlikuje. Tako naprimjer španjolski ili austrijska fašizam u suprotnosti s njemačkim nije poznavao koncentracijske logore. Zajednička karakteristika svih fašista bila je uništenje radničkog pokreta. U Njemačkoj i Austriji fašizam je bio toliko uspješan da lijevice, nakon Drugog svjetskog rata, nisu nikada više dostigle onu jačinu koju su imale 20-tih godina.
Drugi svjetski rat - službeno formuliranje: borbu protiv fašizma i rasne diskriminacije - bio je u stvari borba različitih velesila za kontrolnu moć na ovom svijetu. Kao primjeri licemjerje zapadnih sila treba spomenuti da je u Sjedinjenim Američkim Državama, rasna segregacija*** tek sredinom 60-ih ukinuta, te da su, nakon Drugog svjetskog rata, u Portugalu i Španjolskoj i dalje (do 1974 ili 1975!) bile na vlasti fašističke vlade. One su se na vrijeme angažirale sa zapadnim saveznicima, te su prepuštene same sebi i bili su trajno integrirane u zapadnom savezu.
U Srednjoj i Južnoj Americi bile su nakon Drugoga svjetskog rata gotovo u svim zemljama u duljem razdoblju fašističke ili ekstremne desničarske vojne diktature u vlasti (npr. Argentina, Brazil, Čile, Peru). Razlog toj pozadini bila je nestabilna situacija i jaka lijevica u regiji, koja je vodeće kapitalističke krugove prisilila staviti fašiste na vlast.
Očito je, dakle, da fašizam nije nešto što je moglo postojati samo u jedno određeno vrijeme, niti da se može pojaviti samo u određenoj regiji.
Fašizam se, dakle, može pojaviti svugdje i uvijek ovisi tko financira njegove simpatizere. Ta mogućnost postoji i danas kod hrvatskih susjeda gdje je narod na rubu egzistencije i nezaposlenost raste a s njom i političke parole ekstremne desnice.
Trenutna uloga nacista
Jasno je da danas u zapadnoj Europi ne postoji opasnost preuzimanja vlasti od fašita jer je kapitalizam u Zapadnoj Europi stabilan, nema razloga da se uspostavi diktatura. Prema tome, te mala fašističke skupine koje često djeluju bez vladinog ograničenja mogle bi igrati određenu ulogu u društvenom životu kao np. azil, korupcija i mafija.
Pa čak i ako ne postoji opasnost od preuzimanja vlasti, nacisti su na našim ulicama realna opasnost za lijevice, za migrante, za invalide, za ljude koji imaju drugačiji izgled i za ljude druge vjere i nacionalnosti. Stoga ne smijemo u njima vidjeti trenutno "raspoloženje" i dezorijentaciju mladeži jer kako vidimo ona se orijentira. Crkve su u tom pogledu slijepe, gluhe i od nikakve pomoći. Možda se i Crkve orijentiraju prema kapitalu, a kod nezaposlenih su džepovi prazni i srce puno bijesa.
Turski fašisti dans. Protiv koga i čega? ______________________
* Vijećnička Republika (- koja se odnosi na vijećnike - također vijećnička demokracija ili vijećnička diktatura) je politički sustav u kojem narod kroz neposredno izabrane vijećnike stvara vladu. U Vjećničkoj Republici birači su organizirani u osnovnim jedinicama, naprimjer, radnici jedne tvrtke ili stanovnici jednog okruga. Oni direktno izabiru vijećnike kao nositelje državnih funkcija. Prva Vijećnička demokracija bila je od 18. ožujka do 28. svibnja 1871 u Parizu. S tim je ona postala uzor drugim demokratskim državnim modelima.
http://de.wikipedia.org/wiki/R%C3%A4terepublik** Požar u bečkoj plači pravosuđa 1927, također poznat kao srpnjska pobuna, počela je 15. srpanj 1927 kao izraz nezadovoljstva protiv skandalozne presude a završila je s policijskom pucnjavom na narod koji je napao palaču pravosuđa. Ta pobuna koštala je 89 mrtvih prosvjednika i pet policajaca kao i stotine ranjenih na obije strane.
*** segregacija > politika odvajanja i ograničavanja prava dijelova stanovništva na osnovi vjere, rase, spola i sl.; apartheid [rasna segregacija; spolna segregacija]. U zemljama Habsburške Monarhije odvajanje dijelova vlastelinskih pašnjaka i šuma te predaja u vlasništvo općinama bivših kmetova.
