CRO-eu.com
Rujan 16, 2019, 22:20:03 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Iz Gorskog Kotara  (Posjeta: 2457 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Svibanj 13, 2012, 01:39:24 »


Gorski kotar u zimi


Stara je hrvatska rieč; "Sveti Luka sniegom buka". No rečenica ta rek bi da nije nikla u Gorskom kotaru, jer tu ima zima, naročito u Delnicama (698 m.), Crnom lugu (730 m.), Mrzloj vodici (784 m.), Lokvama (723 m.), Liču (726 m.), na Zlobinu (772 m.) i Fužini (732 m.), u Mrkoplju (824 in.) i na Ravnoj gori (874 m.), svoje posebne hirove i povlastice, dok je druguda, naročito u dolini Kupe znatno blaža.

Dočim je ovogodišnja zima kao posvud, tako i ovdje bila vanredno blaga, te sam ubrao prve jaglace već 11. studenoga, zatim 12. prosinca, a u siečnju i u veljači bilo jih na pretek, zahladilo je tek o Matijinu prema pravilu: "Sveti Matija led razbija; ako ga ne nadje, on ga narija (pravi)". Prava zima započima u Gorskom kotaru prije Svih svetih, te traje do sredine travnja. A slučilo se jedinom u prvoj polovini ovoga vieka, da je snieg pao na samo Ivanje (24. lipnja) i to toliki, da se je neki šalivdžija dosanjkao iz Zaliesine u Delnice. Dakako, da je morao na večer kući bud pješke, bud kolima. A doživio sam i sam, da je snieg pao metar visoko na dan male Gospoje.

Redovito pade snieg na mlado lišće. Kadšto prodje to bez svakih posliedica, a kadšto nanese znatne štete. Kada sam bio učiteljem u Lokvama (godine žalibože zabilježio nisam), padao je jednom snieg i duvala bura na prosne dane (15., 16. i 17. svibnja) tako silno, da mi djeca nisu mogla u školu, i zapao do 2 metra visoko, te se preko Osoja, tada jedinoga puta do Rieke, više dana nije dalo putovati. Visina je sniega u raznim godinama različita. Najviši snieg, što se pamti, bio je godine 1895., gdje je mjerio u zavjetrinama 3-4 metra, a na buri bijahu zapuhi upravo ogromni. Najjača čiča zna nastati oko korizme, pa je s toga nastala i poslovica: U korizmi se srne love. I žalibože, dok nije nastao strog zakon, naročito god. 1848. znali su zvjerokradice zateći u doba velikoga sniega i poledice u zatišju i po 14 glava srna, pa su, pošto bježati mogle nisu, od okrutne ruke poginule.

Ali kako može živiti sviet u Gorskom kotaru, u toj Sibiriji?, upitat će mnogi. No gorštaci se ne boje sniega, već mnogo diece veselo odskače i bosonogo u školu. A o mesopustu nema ni šale, ako nije biel. Da vidite, kako ženski sviet na mesopust veselo pleše po sniegu, te čeka dok koji znanac dodje, pa onda uhvativ ga jedna za glavu, druga za noge. njišu ga neko vrieme, a onda s njime hop u snieg! I tako dodje na red drugi i treći itd. bez razlike stališa. Da je pri tome dosta smieha, razumije se samo sobom.

Pa mislite li, da mi gazimo sniegom ili da ga vozimo kidajući ga sa sela. Nipošto! Mi imamo svoje ralíce, pred koje upregnemo po 12-16 pari volova i konja, te povučemo gore i dolje, i eto nam utrta puta poput najugodnijega pločnika. Pred kućom izkidamo stazu, navučemo visoke čizme. pa onda veselo u božji sviet. Pa i put od sela do sela do mala je utrt, te onda, tko ima brze konje, leti hitrim saonicama, kao da ga nose vile.

A i priroda pruža nam dovoljno čara. Eno sve jele i smreke urešene su poput božićnjega drvca sitnim iglicama, injem, izmedju kojih proviruje po koja jarebika svojim crvenim bobuljama. Kada se popneš na koji vrh, misliš, da gledaš same snježnike i ledenjake, kojima one mrke  šume crnogorice osobito pristaju.

A koliko li veličje kad se iz susjednog sela vraćaš kući za bliede mjesečine i zvjezdama osuto nebo. Snieg se i inje cakle i prelievaju poput dragoga kamenja i bisera, a tvoja se duša krili nad čarima takove zimske noći.

I lovcu sad je hora. Ta ne pada snieg, da pomori sviet, već da svaka zvierka pokaže svoj trag. Po tragu ide za zecevima, srnama, lisicama i kunama. Nadje se i koja divja mačka, stric medo, pa i jazavac. Ako je površnica (poledica), noge ne propadaju, ako je nizak snieg, ide se slobodno, ako je pak "prhić", privežu se na noge krpe; pa onda stupaj junački za željenim ciljem.

Gorštaku ne manjka u zimi i zasluge. Kako bi se izvezlo razno drvlje iz škrapovita (klisovita) tla, kada ne bi snieg sravnao one grebene?! Da se može izvoziti, valja najprije utrti put. U tu svrhu podje po 15-16 vozara svojim volovima i konjima te progaze najprije stazu, zatim šire put. Najači idu napried, a slabiji straga, pa tako za tri dana idu u goru sa "vlačicama" i saonama. Na prve nalažu samo krle (kusove) , koje pričvrste, pa ih onda "vlače" po sniegu; dočim na saonama voze drva i lies. Kada se taj šumski put učvrsti, ide se po saoniku laglje i sa većim teretom, nego na kolniku.

Da vam je gledati veselje kada snieg zapane, da je zameo željezničke tračnice, zatrpao tunele i prosjeke tako, da željeznica ne može napried. I staro i mlado hrli sa željeznim lopatama na prugu, da zasluži koju krajcaru ne bojeći se ni mećave, ni bure, već se radeći smiju i šale. Tako rade dan i noć, dok se na njihovu žalost pruga ne otvori; ta više dana rada, više i novaca.

Najviše neprilika imadu u zimi Crnolužci i Razložani, kada jim ne stane hrane, a zatrpao im velik snieg puteve i staze, a moraju u Delnice po živež. No nade je, da će se i njima pomoći gradnjom ceste Delnice-Crni lug, te bi tako bila ta sela uviek pristupna. Tim bi se na velike razširio promet i trgovina na korist ne samo ovih mjesta, već i države, jer bi se znatno povećala porezna snaga, i tako bi se put taj za kratko vríeme obilato naplatio.

I pastiri kod stanova ne vide rado velikoga sniega, jer jim se onda poći do doma po hranu, kad jim je ponestane, ili gladovati. Pa pošto im okolica vodom oskudieva, moraju topiti snieg, da namaknu vode za svoje stado, kojeg često piju i sami.

Mnoge ptice, imenito branjugi i kosovi dolete naročito u Delnice, da se prehrane jarebikovim bobicama. Na žalost pucalo se prije svestrano na te nevine gostove. Godine 1895. vidjeli smo tu i kugara (Ampelis garrulus; Seidenschwanz). Bilo je i vrana, te jih na sred ulice poginulo nekoliho od gladi.

Eto vam male slike iz Gorskoga kotara, koji zovu i "hrvatskom Sibirijom", nu ne pravo, jer kao što ima toplih krajeva u Sibiriji, tako ih ima i u Gorskom kotaru. Pogotovo pak to ime ne pristaje, kad tko Čabar zove "Sibirijom". Tu se sije kukuruz i pšenica, dapače je podneblje tako blago, da vinova loza pred kućama cvate i dozrieva, da smokva sa lovorikom prezimuje.

Čabar leži 528 m. nad površinom morskom, pa je podneblje i oko Gerova (584 m.) i Prezida (764 m.) blago, dočim je oko Tršća (825 m.) znatno hladnije. Ovdje ima zrelih trešanja još u kolovozu, kad dozrievaju i na susjednim Vrhovcima (923 m.). Zrelih trešanja ima oko Tršća i u rujnu, a nezrelih još u listopadu.

Kukuruz ovdje ne raste, sije se ječam, zob, nešto pšenice, sadi grah, zelje i krumpir, glavna hrana našega jedroga gorštaka.

J. M.
Hrvatski planinar 1. travnja 1899
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!