CRO-eu.com
Travanj 13, 2021, 04:04:35 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Dr. Josip Schlosser  (Posjeta: 4651 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Svibanj 10, 2012, 23:40:03 »


Josip Kalasancij Schlosser vitez Klekovski

(Prvi puta na internetu)


Klikni za uvećani prikaz

Josip Kalasancij Schlosser vitez Klekovski rodio se je 26. siečnja 1808. u Jindrihovu u Moravskoj. Otac mu je bio kod grofa Harracha (1) upravitelj. Brižno odgajan od roditelja, bio je opredieljen za svećenika, jer mu je i ujak bio dekanom u rodnom mjestu. Prve je nauke svršio kod kuće, gimnazije u Lipniku i Kromjerižu,  a filozofiju u Brnu, gdje mu je bio saučenikom i kasniji kardinal knez Schwarzenberg. Udaljen od kuće, poče se Schlosser sve više zanimati za prirodne nauke i izhodi privolu roditelja, te podje 1826 u Beč, da se posveti medicini. Tu je g. 1830 svršio sjajno nauke i bio 7. ožujka 1832. promoviran na čast doktora medicine i ranarstva. U bečkoj obćoj bolnici bio je namješten kao externista i kao asistent čuvenog botaničara prof. Jacquina. Kao sdušan liečnik bio je g. 1834, poslan s prof. Hildebrandtom u Mljetačku i Lombardiju, da prouča ondje koleru te se je 1835. obogaćen velikim izkustvima vratio u Beč.

G. 1836. bio je Schlosser imenovan profesorom botanike u kirurgičkoj školi u Solnogradu (2), no ne nastupi tog mjesta, pošto se je bio porječkao s tadašnjim predstojnikom nastavnog odjela, barunom Stiftom. Jacquin i Hildebrandt nadjoše mu tad mjesto kućnog liečnika kod grofa Pejačevića u Našicah i tako je on došao najprije u Slavoniju, a odanle za tri mjeseca u istom svojstvu k veleposjedniku Adamoviću u Čepin. S ovim se je za kratko vrieme preselio u Sv. Helenu kod Paukovca, gdje je doskora stekao glas izvrstna liečnika i prijatelja sirotinje.

Kad se je u travnju 1838. izpraznilo mjesto kupalištnog liečnika u Varaždinskih Toplicah, bio je dr. Schlosser pozvan, da to mjesto primi te ga je kaptol zagrebački doista takovim izabrao. Tu je ostao do g. 1844. te je umio Toplice urediti prema tadašnjim zahtjevom vremena i obćinstva i steći sebi veliki ugled i obće poštovanje. Ipak mu to mjesto nije moglo udovoljavati, jer je sebi želio širi djelokrug, pa se je dao sklonuti, da zamoli izpražnjeno mjesto župan. fizika u Križevcih, koje je i polučio učenikom u botanici i prirodnim naukama, pripovieda.

U svibnju 1844. preseli se Schlosser u Križevce, gdje su ga radostno dočekali. Tu je on postao za kratko vrieme jedan od najpopularnijih ljudi. Ljudevit Vukotinović, njegov desni prijatelj, koji se je s njime još g. 1839. upoznao u Varaždinskih Toplicah i u životopisu Schlosserovu (Rad jugosl. akad., knj. 65. g. 1883.) pisao ovo;

"Težnje narodne, koje su u županiji križevačkoj imale jedno od glavnih ognjišta u domovini našoj, nadjoše u dr. Schlosseru vjernu podporu, koje nije nikad više u nikakovoj sgodi i nesgodi uztegnuo narodnoj stranci. Kad je g. 1848. Hrvatska ustala na obranu svojih prava, tada je i dr. Schlosser ostavio svoj miran život te se je u svom djelokrugu posvetio vojničkoj službi. Ban Jelačić imenova ga pukovnijskim liečnikom kod husarske banderijalne čete (3), kod koje je službovao do njezina razpusta i za  to dobio 30. ožujka 1849. pohvalu". Deset godina djelovao je Schlosser u županiji križevačkoj s najboljim uspjehom, pa da nije županija pod Bachom dokinuta, on ne bi bio nikada ostavio svog milog zavičaja u Križevcih, gdje se je i bio oženio s Isabelom Žigrovićevom, sestrom Franje Žigrovića, koju je već 1855. izgubio.

Kod nove organizacije dopade Schlossera fizikat županije zagrebačke te se on u kolovozu 1854. preseli u Zagreb. Uz ovu službu vršio je on punih 7 godina bezplatno službu zem. liečničkog savjetnika i službu sudbenog liečnika. Velike su njegove zasluge na polju javnog zdravstva u to vrieme, Kad je 1855. počela harati kolera, odlikovao se je neumornom revnošću, pa mu je i c. kr. ministarstvo 27. rujna 1855. izjavilo pohvalno priznanje, kao što ga je i predsjedničtvo c. kr. banskoga stola 13. veljače g. 1860. pohvalilo za njegov rad. Malo za tim odlikova ga 2. kolovoza 1860. Nj. Veličanstvo začastnim zemaljskim liečničkim savjetnikom.

S povratkom ustava g. 1861. uspostavljena je opet stara županija križevačka, kojoj dodje na čelo kao veliki župan Ljudevit Vukotinović, a sada se i dr. Schlosser vrati onamo kao žup. fizik. Grad ga takodjer izabra i svojim fizikom i grad. zastupnikom. Tu je on opet nadovezao stare veze i marljivo radio - ali samo tri godine. Već 18. siečnja 1864. bude Schlosser iza umirovljenja dr. Mlinarića imenovan po Nj. Veličanstvu namj. savjetnikom i praliečnikom kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, dobi 8. kolovoza 1865. red željezne krune 3 razreda, a 8. svibnja 1867. bude povišen u vitežki stališ (4)s naslovom "vitez Klekovski".

Dr. Schlosser ostao je u svih svojih častih vazda isti čedni, marljivi, savjestni i čestiti radnik; nije poznavao razlike medju ljudima, svima je bio dobar savjetnik i nesebičan pomoćnik. Za to je i bio obći ljubimac. Proslavivši g. 1878. svečano svoj 70. rodjendan, a 7. ožujka 1882. svoju 50-godišnjicu liečničtva, oboli od raka u grlu, komu i za kratko vrieme podleže. Umro je u Zagrebu 27. travnja 1882. u 75. godini, oplakivati od svojih sinova Levina i Luje, koji su u roku od četiri godine za njime pomrli i žaljen od mnogobrojnih svojih štovalaca i prijatelja. Pokopan je uz dostojne počasti na groblju u Mirogoju.

Dr. Schlosser od rane se je svoje dobe bavio prirodnim naukama, te nije samo bio izvrstan liečnik, već i odličan botaničar i dobar zoolog, pa je kao takav izašao na glas i u stranom znanstvenom svietu. Već kao medicinar bavio se je proučavanjem moravske i bečke flore. Učitelji su mu bili glasoviti profesori Jacquin, Hildebrand, Hoffmann, Mohs i dr, a drugovi Fenzl, Haffner, Leydolt, Redtenbacher, Welwitsch i dr., i koji su se svi kašnje proslavili.

Uplivom slavnog mineraloga Mohsa, koji je stvorio nove znanstvene podloge za mineralogiju, proučio je Schlosser njegov sistem, pa ga je nastojao upotrebiti i kod botanike, što mu je stranom i za rukom pošlo, pa je i u tom smislu izradio svoju inauguracionalnu razpravu "De Papilionaceis" (1833.)

Došavši u Hrvatsku već kao gotov botaničar, Schlosser je prouči o i proputovao tečajem daljnjeg svog rada cielu Hrvatsku i njezinu floru, te je i odkrio više novih bilina, koje su donle bile nepoznate u našoj flori. Najprije je iztražio okoliš varaždinsko-toplički za tim križevačku okolicu i Kalnik. U Križevcih je sklopio trajni pobratimski vez s Vukotinovićern, te su oni obilazili zemljom, kad god su samo mogli, da ju u botaničkom pravcu izpitaju i prouče. Od g. 1851. priobćivao je Schlosser u bečkom botaničkom časopisu svoje botaničke izvještaje o hrv. flori. G. 1852. posjetio je s Vukotinovićem Primorje i Gornju Krajinu sve do sv. Roka, g. 1853. Moslavinu, Zagorje i Podravinu, 1856. opet jedan dio Gornje Krajine, 1875. Žumberačke gore, 1877. Gorski kotar, 1878. opet razne krajeve. Sva ova putovanja urodila su po ispitivanje hrvatske flore i faune odličnimi rezultati, te pripada Schlosseru neumrla slava na tom polju.

Dr. Schlosser bavio se je uz bilinstvo i ornithologijom i entomologijom. On je revno sudjelovao kod utemeljenja narodnog muzeja u Zagrebu te mu poklonio velik dio svoje sbirke ptica i bilja. G. 1854. izabralo ga je hrv. slavo gospodarsko družtvo članom upravnog odbora, a ovaj mu povjeri nadzor pokušališta, gdje je on velikom pomnjom uredio voćnjak i vrt, pa i nasadio mali botanički vrt. Na osnutku križevačkog gosp. šumar. Učilišta, on ga obdari liepim sbirkama ptica, bilja i kukaca.

Čim se je u Zagrebu g. 1866. Osnovala jugoslavenska akademija, bio je dr. Schlosser izabran medju njezine prve članove te je kod konstituiranja biran za predstojnika matematičko-prirodnoslovnog razreda, koju je čast obnavljao do smrti. Uz to je poznatom revnošću i točnošću vodio upravu narodnog doma, s tim skopčano žriebanje dionica i polaganje računa bez svake nagrade.

Književne radnje Schlossera diele se u 6 skupina i to: 1. na inauguralnu, već spomenutu disertaciju na latinskom jeziku; 2. na njemačke botaničke radnje, priobćene od 1851.-1857. u "Öster. bot. Wochenblatt" u Beču, te od 1858.-1883. u "Öst. bot. Zeitscbrift". (Vidi popis: Lj. Rossi: Dr. J. K. Schlosser.) U "Lotosu" priobći mnogo dopisa meteoroložkog sadržaja. U četvrtu skupinuspadaju njegove radnje u "Radu" jugoslavenske akademije od 1868.-1883. (1868. knj. IV. Pripravna radnja za geo.grafiju bilja u troj, kraljevini; 1870. knj. XI. Kalničke gora sa svoje prirodopisne znamenitosti, 1870. knj. XIII. i XVIII. "O uplivu obradjivanja zemlje i gojenja bilja na fizionomiju predjela i na značaj naroda"; 1872. knj. XXI. Kaćunovice (Orchideae); 1875. knj. XXXI. "O postanku bilinskih sustava po njihovu kronologičkom redu"; 1875. knj. XXIX. "U stroj i gojitba cvieća'"; 1876. knj. LX. "Izvješće o phytoentomoložkom izletu u hrv. Primorje"; 1882. knj. LXI. "Dodatak k fauni kornjaša").

Samostalno su izašla ova djela: "Anleitung zur Pflansenbestimmung", Brünn 1843.; "Syllabus florae croaticae" s Vukotinovićem, Zagreb 1857.; "Flora Croatica" s Vukotinovićem, Zagreb 1869.; "Bilinar" s Vukotinovićem Zagreb 1876. i "Fauna kornjaša trojedne kraljevine", Zagreb 1879. Potonja djela poduprla jevjugoslav. akademija.

Svakako su najznamenitija Schlosserova djela "Flora Croatica", na koje je potrošio 12 godina naporna rada i "Fauna kornjaša". Za prvu je epohalnu knjigu dobio na bečkoj izložbi g. 1873. srebrnu kolajnu. U toj je knjizi zastupana cvjetana Hrv., Slavo i Dalm. sa 146 plemena, 840 rodova i 3461 vrsti, od kojih pripada 18 rodova i 29 vrsti izključivo cvjetani trojedne kraljevine. U svojoj "Fauni" nabrojio je 1052. roda i 11.092 vrsti u trojednoj kraljevini. Obje je knjige izradio na osnovu ogromnih svojih biljnika od 100 debelih svezaka i 32 sanduka zareznika.

U rukopisu je Schlosser ostavio medju ostalim "Vrtnu cvjetanu'' u kojoj je opisao sve biljke, koje se sada u Evropi goje. Ona zaprema dva ogromna svezka.

G. 1874. Schlosser je pomogao ustrojiti hrv. planinarsko društvo, kojemu je bio i prvi revni predsjednik. Osim toga bio je on član mnogobrojnih ovozemnih i stranih učenih društava, s kojimi je stajao u živom saobraćaju.

Schlosser se je slavno odužio kao posinak Hrvatskoj; on je bio njezin najidjeniji prirodoslovac devetnaestog vieka, koji joj je prvi odkrio njezino prirodno bogatstvo i upoznao strani sviet s njime.
Za to mu budi i vječna hvala i slava!

___________
1 Obitelj Harrach (Harač) > http://de.wikipedia.org/wiki/Harrach
2 Solnograd > http://sl.wikipedia.org/wiki/Salzburg
3 banderij > vojn. skupina vitezova, koju u slučaju rata feudalni gospodari i crkveni dostojanstvenici moraju priključiti kraljevoj vojsci pod svojom zastavom.
4 vitez (titula) > pripadnik plemićkog staleža - ratnik, konjanik - pripadnik viteškog reda, član posebne srednjovjekovne ratničke ili oružane organizacije - nosilac posebno dodijeljena naslova.

Izvor: Zaslužni Hrvati XIX. stoljeća: sto i pedeset životopisa, slika i vlastoručnih podpisa. Sakupio, popunio i napisao Milan Grlović; slike crtao Stjepan Kovačević.


Josip Kalasancij Schlosser vitez Klekovski
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!