CRO-eu.com
Srpanj 03, 2020, 12:50:42 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Učka  (Posjeta: 4179 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Svibanj 08, 2012, 16:15:36 »


Ausflüge auf den Monte Maggiore

Vom 8. August an finden wöchentlich an jedem Mittwoch um 5 Uhr nachmittags zu Fuß und mittels Wagen gemeinsame Ausflüge auf den Monte Maggiore statt. Übernachtung im Schutzhaus. Aufstieg auf den Gipfel um 04:30 morgens. Rückfahrt um 08:00 Uhr früh. Musik und Gesang wird die erste Fahrt kürzen. Die ersten Wagen werden mit Lampions verziert und das Schutzhaus zum festlichen Empfang bereit sein.


Izleti na Učku

Od 8 kolovoza održati  će se tjedno svake srijede od 5 sat poslijepodne, dali pješice dali automobilom, grupni izlete na Učku. Noćenje u planinarskoj kući. Uspon na vrh Učke u 04:30 sati. Povratak je u 08:00 sat u jutro. Glazba i pjevanje će skratiti put. Prvi automobili biti će ukrašen s lampionima (obojene papirnate svjetiljke), a planinarska kuća će pripremiti svečani doček. (prevela M.D.)

Illustrierte österreichische Riviera Zeitung, 1. kolovoza 1906

Vidi > http://www.pp-ucka.hr/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Svibanj 11, 2012, 22:42:42 »


Vele Učka (Monte Maggiore) 1394 m.

Riedki su briegovi, koji bi se tako izticali, kao što se ističe Učka gora, taj div Istre, pod kojim se uz azurnu Adriju stere "Hrvatska Reviera" od Voloskoga preko dražesne Opatije, pak sve tamo do pitomog Lovrana.

Gledaš li tu velebnu goru bilo sa Risnjaka, bilo sa burnoga Bitoraja, bilo iz hrvatskoga primorja ili sa površine morske, vabi te do nje dvoje: nedogledan obzor, kojemu na daleko nema premca i drevna Liburnija (1) u kojoj obitava od davnine Hrvat u hrvatskim gradovima, gradićima i selima, koja se po Učkoj gori biele, kao da su po njoj pale velike pauljice. Učka gora osobito imponije sa primorske strane, jer nema prigorja, već se od obale morske poput ogromnoga bedema diže u oblačne visine, pruživ svoja blieda kamena rebra prama jugu. Osobito se dobro razabire sa strane zapadne, odkuda se uzdiže lagano, dok se jednim hrbtom naglo ne osovi.

U začetku zarasle su joj bočine slabom bukovom šumom, koja biva dalje sve to gustijom. Tuj i tamolima silnih orušina, koje se iztiču poput velikih mliečnih ljaga. Ogromne pećine i kukovi padaju s ove strane veoma strmo, s toga je sa zapadne strane Učka gora težko pristupna. Kad se do prvoga vrha osovila, tad se opet sedlasto snizuje i iznovice uzdigne. Od svih vrhova najvećma se razabire Brložnik, koji je obrasao gustom šumom, a za njime uzdiže se oblasto jedan dio Vele Učke. Najzanimivije je podnožje same gore. Od jednoga kraja na drugi protegnuše se omašni planinski -pašnjaci, pa se liepo iztiču tuj veći, tamo manji bukvici. Od tih pašnjaka, niže se vrh do vrha, jedan gol, drugi šumom obrasao u preraznim oblicima.

Učku goru poznavahu dobro Mletčići, a Velu Učku ozvali su Monte Caldiera, jer nalikuje prevrnutu kotlu. Još i danas je Vela Učka vieran kažiprst brodarima, koji plove u zaliev riečki. Ima ih, a medju tima bijaše i pokojni Fran Kurelac, koji Učku "Vučkom" zovu. Te misli bijaše i biskup Dobrila, tumačeći, da ime potiče od "vuka". Ja sam se dosta trudio, da istini u trag udjem, nu od tamožnjih Hrvata nisam ništa mogao da saznam.

Za svog prvog i drugog uzlaza, podjosmo na Velu Učku iz Rieke: prvi puta morem do Voloskoga, drugi puta željeznicom do Matulja. Dodjosmo na cestu, koju je gradio Josip II., a vodi iz Rieke preko Pazina u Trst i tu je i tamo udivljenja vriedna. Putnik prolazi kraj dubokih kotlina, ponikava, bujnih i zelenih livada, dočim s desne strane kruži rebrima golih ili šumom zaraslih vrhova. Tu je uz put i strašan bezdan Dobreč za kojega priča puk da komunicira sa morem. Prije više godina da su u Dobreč pali volovi, a voda im kosti izbacila na obali morskoj kod Ike.

Do onoga bezdna prati te miloduho smilje i mnoga druga biljka primorčica, nu dalje Dobreča ne staje po malo primorske flore, a oku ti se prikaže bukva, grabar i kostanj (kesten).

Kad si se cestom uzpeo do Poklona, s koje se točke putnici "klanjaju" Majci božjoj trsatskoj, zagledaš jednim mahom cio Kvarner i daleku obalu morsku. Od "Vrata", kako se zove jedna kamena prirodna tvorevina, pane putniku oko daleko na poluotok -istarski, krećući k selu Veloj Učki. Prama Učkoj gori protegle se omašne livade sočne, bujne i svježe kao proljetno jutro na kojima je porasla mnoga i krasna i riedka biljka i s ove livade vodi put na Vele Učku.

Pod jednom bukvom izbija iz živca-kamena izvrstna pitka voda, koju i seljaci u veliko ciene i mnogoga je planinara okrepila. Uzlazi se bukovom šumom, kraj pećina i ponikava, dok izadješ na čistinu s koje zagledaš selo Velu Učku, a s uzhitom pozdraviš Čepićko jezero.

Kad si ovdje, tad stojiš na podnožju Male Učke, odkuda ti valja uzlaziti.

Do ovdje pozdraviše te prekrasne zvončike Campanula linifolia i C. Tommasiniana, koja se modrila u uzkim razpuklinama, dočim se u hladu lieske crvenila Epipactis atrorubens. Uzpinješ se uzkom kamenom stazom, dahneš živo nekoliko puta i ovo te na Veloj Učki, koja je zarasla gustom travom. Složiv mnogu riedku bilinu u papir, počeh se razblaživati božanskim vidikom.

S južne strane gledaš pred očima cio Kvarnerski zaljev, koj se razlio poput omašna jezera s tri pritoka. jedan takav kao da ulazi kanalom Senjska vrata (Canal Mal Tempo) izmedju Primorja i otoka Krka; drugi na Mala Vrata medju Krkom i Cresom, a trećina Vela Vrata medju Cresom i Istrijom. Otok Krk razploštio se velikim brojem bjelećih se mjesta; tu je grad Omišalj, Dobrinj, nad morem Vrbnik, tu se na otoku cakli i Omišaljsko jezero. S juga se osovio otok Prvić, a iznad Baške uzdigao Trieskavac, dobiv ime, što mu u rudonosne slojeve striele rado udaraju. Raztrgani Cres kao da ti na dlanu, dočim se dalje protegnuo Plavnić, niže Lošinj. Rab, Pag, Želva, Olib, Golo i drugi dalmatinski otoci i školjići, kao da si ih dahnuo onamo.

Bliže simo bjelasa ti se Senj, a iznad njega dični Lenkovićev Nehaj-grad, nadalje Crikvenica; Kraljevica, Rieka i dični Kastav, a po oplazu vrhova i kraj cesta i putića mnogobrojna sela i priselci.

Skreneš li se sjeverno, tuj je priroda drugoga lica. Dočim ti se srdce tamo dragalo, gledajuć plavetno more, to se ovdje čudom čudiš divljem i strašnom, ali velebnom obzoru.

Jednim mahom gledaš cieli Krš od kranjskoga Nanosa (1299 m.) do Snježnika (1796 m.) s nebrojenim grebenima, vrletima, prolomima i razvalinama. Iztiču se vrhovi julskih alpa, Karavanka i Savinskih planina u kojima imponuje razkliman Grintovec, a za jasna obzora sigurno bismo zagledali i ponos slovenski, Veliki Triglav.

Iztočno i sjevero-iztočno nazireš lance velebitske i Veliku Kapelu, a jednim mahom pregledavaš liburnijsku ili jugo-zapadnu visočinu s našim Snežnikom, Grlešem, Risnjakom, Suhim vrhom, Obručem, Žbeljcem i Velikim Drgomljem. U Velikoj Kapeli liepo se iztiče šumovita Bjelolasica, Veliki Tuhobić, Bumi Bitoraj, tubasti Klek iznad Ogulina.

Veličajni Velebit protegnuo se od Vratnika iznad Senja, pak sve do Visočice iznad Gospića, gdje mu bilo opet padati počelo.

Svrneš li okom prama zapadu, duša ti se potresa s osobita vidika!

Tu je bujna dolina, koju proteče Mirna, s traga more do Divina i Grada, a na kraju obzora ogranci apeninski u ltaliji. Tu gledaš Čepićko jezero, koje zaprema 750 hektara površine, u koje utiče Bolunjščica, a s druge mu strane iztiče Raša, dična ta pogranična rječica Zvonimirove Hrvatske.

Cielu Istru gledaš kao na plastičnom zemljovidu; vidiš mjesta Pulj, Vodnjan, Rovinj, Pićan, Pazin, a daleko, daleko tamo modri se more poput pojasa, a za vedra obzora razabireš (po dr. Frischaufu) dalekozorom i zvonik sv. Marka u Mletcima.

Dražestna Opatija mnogo bi gubila na prirodnoj ljepoti svojoj, da joj se u zaledju nije uzdigla Vela Učka. Da se olahkoti njezin uzlaz, sagradio je "Austrijski turistički klub" godine 1886. na veoma sgodnu mjestu planinarsku kuću, koja nosi ime Nj. kr. Visosti, nadvojvodkinje Štefanije i k Uskrsu je g. 1887. svečano posvetio.


Štefanijina kuća na Veloj Učki. (Po fotografiji Milana Lenucia.)

Štefanijina kuća leži u visini od 1000 m., udobno je sagradjana i plananarima je radi prezanimiva vidika osobito mila. Od nje gleda planinarovo oko cio Kvarner i hrvatsko primorje sa bielim mjestima, otoke, školje i školjiće i one velebne primorske vrhove. Ugodnom hladovinom bukove šume dolaziš na Velu Učku za sat i pol, dočim od Opatije trebaš tri ure hoda, uživajući prerazne i prezanimive vidike na sve strane.

Kada se planinar vraća sa njezine tjemenice, tada neka ne propusti, da se ne navrati u Veprinac.

Gdje danas stoji crkva, stajao je prije više godina grad Veprinac, kojemu bijahu gospodari Thonhauseni (2)

Pod crkvom vidi se i sada "loža" sa željezima, kojima su nekoć okivali kmetove. Grad bijaše opasan jakim zidom, imao je troja vrata od kojih su zadnja porušena g. 1866.

Crkva veprinačka mora iznenaditi svakoga putnika. Sa sjevero-iztočne strane vode u nju trojka vrata; unutri imade tri ladje, koje podupiru dva stupa. Glavni žrtvenik posvećen je sv. Marku i bogato urešen crvenim, crnim i žutim mramorom. lzradilo ga u Mletcinia, a stajao je 20.000 for. Pokrajni žrtvenici, sa svake strane po dva, takodjer su od mramora.

Vrh, na kojem je crkva, pravi je belveder (3) , a nalazi se nj na dva kraja, od kojih ima dulji 103 kamenite stube. Ovim uzlaze u crkvu mužkarci, kraćim ženske. Kad se ovdje posjedneš na kružni zid, pravo je veličje nasladjivati se dalekim vidikom. Jednim makom pregledavaš cio Kvarner s otocima Krkom, Cresom i školjem sv. Marka. Nazireš Rab, Pag i razne školjiće. Vidiš mnoga mjesta, Veliku Kapelu, Velebit, a. sa zapadne strane ponosnu Učku i ostalu povorku vrhunaca, koji padaju stepenasto prama moru.

Okolica veprinačka okitila se bujnom zeleni. Medju kućama i oko njih ima liepih vinograda i vrtova. Trs se vije po nizkim brajdicama ili se privezuje uz kolje. Šume imade naokolo mnogo, a osobito liepih gajeva kostanjcvih (Maroni, Castanea satira). Pol sata od Veprinca leži Budišin dol u kojem ima preko 3000 kostanjevih stabala. Drugi gaj leži zapadno pod vrhom Pećnikom, zovu ga Vetra, pun je kostanja, koji donašaju obćini liep dohodak.

Radi krasnoga obzora zaputili su se do Veprinca mnogi dostojanstvenici. Najvojvoda modenski (4) boravio je ovdje nekoliko dana i u lov išao. Bili su ovdje riečki guverneri, vitez Scarpa Opatijski (5) i mnogi drugi. U istinu vriedno je doći ovamo. Krasan i divotari kraj i dobroćudan narod zasladjuju ti boravak.

Prekrasna flora Vele Učke privukla je i mnogoga botaničara baš i iz dalekih krajeva. Spominjemo Jerolima Zannichellia, Jurja Jana, saksonskoga kralja Fridrika Augusta, grofa Sternberga, koji je uzlazio s Bartolom Biassolettom i Sadlerom, dr. Emanuela Weissa, koji se je uzpeo s drom. Antunom Schultzom iz Storkowa.

Na Veloj Učki bio je i dr. Staub, prof. Adolfo Stošić, dr. Josip Lorenz, Bentham, Sendtner, vitez Tommasini i drugi.

Dragutin Hirc
Hrvatski planinar, 1. srpnja 1899.


Klikni za uvećani prikaz
Zgrada s televizijskim tornjem, koji se nalazi blizu Vojaka (1396 m) najvišeg vrha Učke. Tu je još 1911. godine izgrađen razgledni toranj, jer je Vojak jedan od najljepših vidikovaca s pogledom na Kvarner i Velebit. jUpi
_______________
1 Liburnija geogr. prostor od rijeke Raše u Istri do Zrmanje ili Krke s Gorskim kotarom, područje na kojem su živjeli Liburni pripadnici ilirskog plemena nastanjeni sve do otoka Krfa. Liburni su bili hrabri pomorci ali i kao pirati *-morski razbojnici poznati. Sredinom 2. stoljeća pokorili su ih Rimljani. Glavno trgovačko mjesto Liburnije bio je Jader, današnji Zadar. 634 poslje Krista došli su na poziv cara Heraklije, iz jušne Poljske, Hrvati i utvrdili tu svoju zemlju-Hrvatsku.
* pirati djeluje u svom interesu za razliku od gusara koji to rade uz ovlaštenje državne vlasti.

2 Balthazar grof Thonhausen kupio 1613 drevni grad Kastav. Vidi > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2828.new#new

3 belvedar ✧ umj. arhit. otvorena terasa i građevina dekorativnog karaktera, podignuta na uzvisinu, obično u parku, odakle se pruža širok pogled na okolicu; vidikovac.

4 Modena, talijanska pokrajina (nekoć kneževina) u sjevernoj Italiji. Nadvojvoda Franz V. Ferdinand Geminian?

5 Iginio Scarapa bogati trgovac drva i žitnica iz Rijeke, sagradio je 1844 u Opatiji svojoj ženi Angiolini vilu u kojoj su održani raskošni ljetne fešte i balovi. > http://hr.wikipedia.org/wiki/Villa_Angiolina_u_Opatiji

Fusnote – bilješke (pod crtom) M.D.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!