CRO-eu.com
Srpanj 03, 2020, 13:55:13 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: THIERRY  (Posjeta: 5728 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Svibanj 08, 2012, 13:39:47 »


THIERRY (Taf. 173).


Klikni za uvećani prikaz

Wappen: Geviertet von g. und b. 1 und 4 ein s. Hirsch: 2 und 3 ein s. Ross.
 
Zwei Helme: I. Der Hirsch. II.Das Ross, beide wachsend.

Decken: b.g.

(Siebmacher, Krainer Adel, Taf. 19)

Österreichische Familie, die gegenwärtig in Kroatien lebt.

Napomena: Tekst je u originalu prepisan i ne odgovara današnjem njemačkom jeziku.

r. - rot - crveno, b.- blau -plavo, g.- gold - zlatno,
s.- silber -srebrno, w - weiss - bijelo, # crno


Izvor:

Dr. Ivan von Bojničić, 1899.


Dr. Ivan von Bojničić 1858. – 1925.

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~

Prim. Dr. Janko vitez Thierry, (1874-1938)
osnivač hrvatske venerologije

Do prvog svjetskog rata, u razdoblju dok Hrvatska nije imala medicinskog fakulteta, liječnici su večim dijelom bili stranci, rjeđe naši ljudi koji su studirali u inozemstvu (Beč, Grac, Padova). U strogom smislu te riječi zapravo nisu bili stranci jer su dolazili iz raznih dijelova Austro-Ugarske monarhije. Prolistamo li popise liječnika iz toga razdoblja najviše čemo nači germanskih prezimena, manje čeških, poljskih i mađarskih, dok francuskih uopče nema. Iznimka je jedino Ivan Lalangue (1743-1799), ujedno jedno od največih imena u povijesti hrvatske medicine. Taj germanizirani Francuz napisao je u vrijeme dok je kao liječnik živio u Varaždinu, među ostalim, prvu hrvatsku medicinsku knjigu (Medicina ruralis, prevedena na hrvatski kao Vrachtva ladanyska za potrebocu musev i sziromakov horvatczkoga orszaga i okolu nyega, blisnesch meszt, 1776).

Drugo je francusko prezime u našemu liječništvu Thierry; njegov pohrvačeni nosilac Janko bio je osnivač hrvatske venerologije. Istina je da je davno prije njega u Rijeci imao venerološku ordinaciju Giovanni Battista Cambieri (diplomirao je u Paviji, u Rijeku došao 1797., umro 1838-), ali je Thierry osnovao i vodio u tadašnjoj Bolnici milosrdne brače na Jelačičevom trgu u Zagrebu naš prvi venerološki odjel.


Klikni za uvećani prikaz


Janko se rodio 20. 08. 1874. u Zagrebu. Po majci Ema pl. Thierry rođ. pl. Vancaš potomak je ugledne zagrebačke obitelji Vancaš; pranečak je dr. Alekse pl. Vancaša, poznatog kao protomedika (praliječnika) kraljevina Hrvatske i Slavonije 1851-1860., istaknutog ilirca i suosnivača Matice ilirske (danas Matica hrvatska). Majčina sestra Marija udala se za njegova brata Alojza. Po ocu, Janko je dalekim porijeklom iz Francuske. Preci su mu došli u Hrvatsku iz Venecije gdje su imali nekoliko velikih palača. Potomci su dr. Jeana Baptista de Thierryja, osobnog liječnika Karla Lotarinškog, što se može doznati iz knjige o obitelji Thierry koju je oko 1939. objavio Jankov rođak Fridrik, major ugarske garde.

Jankov otac Josip (1849-1882) najprije je sudski pristav u Krapini, zatim kotarski sudac u Delnicama, gdje je i umro. Umro je veoma mlad, nakon povratka iz Bosne, gdje je sudjelovao u aneksiji kao austrijski časnik. Janko je nakon očeve smrti zajedno s majkom i dvije sestre stanovao kod djeda Antuna pl. Vancaša, prvog ravnatelja pošta Hrvatske i Slavonije. Stanovali su u Nikoličevoj ulici, gdje je bilo i sjedište Pošte. Braća Vancaš (Janko, Aleksa i Antun) kupila su na dražbi nekadašnji Oršičev dvorac Kostel kod Pribića, koji je naslijedila gore spomenuta Ema, Jankova majka, a danas je u vlasništvu potomaka Jankove sestre, Josipe pl. Kukuljević-Sakcinski.


Klikni za uvećani prikaz

Janko je studirao medicinu u Beču i Gracu i nakon promocije se 1901. Zaposlio u Bolnici milosrdne braće u Zagrebu, u vrijeme dok je još bila na Jelačičevu trgu. Najprije je radio na internom odjelu, a zatim se specijalizirao za venerologiju i nakon šest godina preuzeo vodstvo odjela za veneričke i kožne bolesti. Na njemu je radio i nakon preseljenja bolnice na Sv. Duh te je nakon 36 godina rada bio umirovljen.

O Thierriyevu društvenom djelovanju dr. Ivica Vučak je sabrao sljedeće podatke. Thierry bio je član Zbora liječnika od konca 1901. Prvi put je njegovo ime zabilježeno među sudionicima na mjesečnoj skupštini održanoj 31. siječnja 1902. Biran je za zamjenika odbornika 1905. do 1907., odbornika 1908. do 1916. te knjižničara 1908. Do 1918. Sudjelovao je na skupštinama Zbora, ali i predavao za široku javnost. Na zamolbu društva Merkur upriličit če Zemaljsko povjerenstvo za suzbijanje veneričnih bolesti i Zemaljsko povjerenstvo za suzbijanje tuberkuloze popularna predavanja o ovim pogubnim bolestima, za oba spola, i za nečlanove Merkura, u Merkurovom domu na Trgu 29 listopada 1919. Prvo predavanje održao je Thierry 11. 12. 1919. pod naslovom "O spolnim bolestima" (Riječ SHS, 1919;1/379/:5-2, sub. 06. 12. 1919). Kad je naredbom Ministarstva narodnog zdravlja od 05. 05. 1920. i uredbom Zdravstvenog odsjeka za Hrv.-Slavoniju i Međimurje pokrenuta "Škola za zdravstveno prosvjećivanje", koja je počela 20. 11. 1920. na Pučkom sveučilištu u Prosvjetnom savezu, Thierry je predavao o spolnim bolestima za žene, a za mušku publiku dr. J. Božić (Liječ. vjesnik 1921;43/1- Stal. glasn/:9-10). Sudjelovao je na 7. Međunarodnom kongresu za dermatologiju i sifilidologiju u Rimu 8. do 13. travnja 1912. i o tome izvještavao na mjesečnim skupštinama Zbora, a i na stranicama Liječničkog vjesnika.

1. od 2

Više o obitelj Vancaš > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1983.new#new
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Svibanj 08, 2012, 13:42:04 »


Thierryjev odlazak u mirovinu popračen je svečanošču o kojoj su izvijestile i tadašnje novine Jutarnji list. Umro je godinu dana poslije, u 64. godini života (11. svibnja 1938.) , a na Mirogoju se od njega oprostio predsjednik Liječničkog zbora dr. Vladimir Ćepulić govorom u kojem je naglasio da je pokojnik bio osnivač prvog dermatovenerološkog odjela u Hrvatskoj.

Thiery je prvi uveo terapiju luesa salvarzanom u Hrvatskoj, a prenio ju je izravno od njezina osnivača prof. Ehrlicha iz Frankfurta, gdje je 1910. bio na usavršavanju. Na sjednici Liječničkog zbora 30. rujna 1910. izvijestio je o prvim uspjesima, a iduče godine je u Liječničkom vjesniku iznio iskustvo s 50 bolesnika.

Bio je dugogodišnji fizik Županije zagrebačke, liječnik Merkurove bolesničke blagajne i vrijedan član Zbora liječnika. U Zboru je dugo godina bio knjižničar i odbornik. Velikodušno je darovao Zboru 1000 forinti za izgradnju liječničkog doma, za ono vrijeme veliku svotu.

Janko se 25. 11. 1901. vjenčao s Marijom Nodilo, kčerkom sveučilišnog profesora Nadka Nodila (1834-1912.), prvaka Narodne stranke u Dalmaciji, prvog urednika zadarskog Narodnog lista (1862.), prvog profesora opće povijesti na Mudroslovnom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta (1874). kojemu je bio rektor 1890/1891.

Ostavio je za sobom suprugu Mariju te djecu Wandu, Jelku i Dražena. Nadživjele su ga i majka čma koja je umrla u 90. godini 30. 01. 1942. te supruga Marija koja je umrla 05. 07. 1963. u 86. Godini. Bio je kućni liječnik uglednih zagrebačkih obitelji, a siromašne je ne samo besplatno liječio nego i pomagao.

O Thierryjevoj popularnosti govori i podatak da su tadašnje novine Jutarnji list u godinu dana tri puta pisale o njemu: 14. Svibnja 1937. povodom odlaska u mirovinu ("Oproštaj s prvim hrvatskim venerologom", str. 21), 11. svibnja 1938. povodom smrti ("Umro je dr. Janko vitez Thiery", strž 8.) i 14ž. svibnja nakon pogreba ("Svečani pogreb dra Janka viteza Thierrya", str. 6). Liječnički vjesnik donio je nekrolog u petom broju 1938ž godine (str. 252-253). Thierry se istaknuo i kao publicist. U Liječničkom vjesniku objavio je od 1903. Do 1912. trinaest priloga, uglavnom kazuističkih. U vlastitoj je nakladi 1934. objavio knjigu od 279 stranica, sa stotinjak kazuističkih prikaza, pod naslovom In dosis refractis (u malim obrocima). Poučne crtice iz života liječnika. Smrt je prekinula njegov rad na knjizi o štetnosti pušenja.

Ovaj faktografski životni kurikulum, pisan na temelju dokumentacije, oživjet če s nekoliko svojih sječanja Thierryjeva pranečakinja prim. dr. Janka Lenarčić-Čepelja (r. 1930. u Križevcima), umirovljena otolaringologinja u Zagrebu, koju uz Thierryja vežu uspomene iz djetinjstva.

Uspomene na onkl Janka

"S mojim praujakom (bratom moje bake), "onklom Jankom" kako smo ga u obitelji zvali, vežu me sječanja iz moga djetinjstva, kada sam krenula u osnovnu školu August Šenoa u Opatičkoj ulici 24, u Popovom tornju (sada Zvjezdarnica). Stanovala sam tada u susjedstvu kod moje bake Marije pl. Junkovič u Opatičkoj 21, u kuči koja je nekoč bila poznata kao sastajalište iliraca. Onkl Janko dolazio bi gotovo redovito svake nedjelje u posjet mojoj baki, kada je obilazio i svoju majku (moju prabaku). Bio je obljubljen u cijeloj obitelji, a nama djeci je imponirao svojom smirenom i nadasve srdačnom pojavom iz koje je upravo zračila toplina, osobito prema svakome kome je trebala pomoč. Bio je omiljen i među bolesnicima, koje je ne samo liječio nego, po potrebi, i materijalno pomagao. S njim su me vezale dvije sličnosti. Kao što je on dobio ime po svom prastricu Janku pl. Vancašu (1805-1858-), župniku iz Dola u Žumberku, tako sam i ja dobila ime po onkl Janku, makar je to ime rijetko u ženskom obliku. Druga je što sam se i ja odlučila za medicinu kao Aleksa Vancaš i onkl Janko. Svakako, Janko je svojim životom i radom nastavio dignitet obitelji iz kojih je potekao."

Thierry o sebi

Karakter i misli vodilje prim. Thieryja dobro če ilustrirati nekoliko odlomaka iz njegove knjige In dosis refractis. Uvod počinje ovim riječima:

"Predajem ove crtice skupljene u 30-godišnjem liječničkom djelovanju široj javnosti s više razloga. Prvi bi bio taj, da se po mogučnosti upozna život čovjeka, kojemu je dužnost posvetiti svoj rad za dobrobit bližnjega, te povratiti ono največe blago na tom svijetu, a to je zdravlje.

Neka svaki koji pročita ove istinite crtice bar donekle upozna tjelesne i duševne napore kojima je izvrgnut liječnik, ako zdušno vrši svije zvanje. Nema tu umora i pospanosti iza noći koju je liječnik proveo budan u brizi uz teškoga bolesnika ili iza operacije, koja se mora u noći hitno obaviti, da spasi ugroženi čovječji život..."

U epilogu Thierry kaže:

"Neka je to prva ispovijed moje liječničke duše - i to ne pred jednim čovjekom, već pred svakim koji je željan upoznati iz ovih stotinu istinitih crtica neke vrsti križni put, kojim stupa svaki brižni liječnik. S mnogo sam stotina ljudi došao u preko 30 godina u liječnički saobraćaj, ali se nadam da ima malo bolesnika koji mi mogu što prigovoriti, a i ti neka kod ove javne ispovijedi prime uvjerenje, da sam im nehotice učinio što na žao.

S druge sam strane mnogo toga doživio i mukotrpni me život tako otvrdnuo, da me je prošla naivna pomisao u očekivanju ljudske zahvalnosti dočekati bezbrižnu starost."

Janko Thierry rodio se u četvrtak, 20. 08. 1874. u Zagrebu,
† u srijedu, 11. 05. 1938. U Zagrebu

Prof. Dr. Željko Poljak
Liječničke novine broj 95 - 15. prosinca 2010.
http://www.hlk.hr/226

__________________
Vidi > Izvori grada > hrcak.srce.hr/file/62623  – Str. 473
Vidi > Dvorac Kostel u Svrževu kod Pribića > http://www.hpd-martinscak.hr/ZUMBERAK.html

Thierry

Rimokatolička plemićka obitelj iz Lothringen-a, čija genealogija je prvi dokumentirana 1711. s Josephom Chevalier de Thierry.

Njegov sin Jean Baptiste Chevalier de Thierry doselio se u Ljubljanu 14. 09. 1785.

Sin Jeana, Josip vitez von Thierry, patricij Rijeke 24. 05. 1823

Sinovi Josipa su:


Alojs Anton barun Thierry

Alojs Philipp Stephan Anton barun Thierry
* 26. 05. 1845 u Rijeci  †  12. 05. 1930
Studije prava završio u Zagrebu 25. 07. 1867
Svoju karijeru kao pravnik započeo je 20. 09. 1867
20. 07. 1869 imenovan sudcem hrvatsko-slavonsko-dalmatinske Vlade
25. 10. 1871 kotorski sudac u Delnicama
Od 17. 05. 1875 sudac u Našicama (gradić u Slavoniji, 50 km zapadno od Osijeka)
27. 04. 1881 sudac u Zagrebu
23. 05. 1883 Predsjednik suda kraljevine Mađarske u Budimpešti
23. 12. 1892 predsjednik suda u Rijeci
Ugarski barunat dodjeljen 06. 08. 1918

Josip, * 25. 5. 1849 u Rijeci  † 24. 10. 1882 u Delnicama

Josipova djeca:

-   Janko
-   Josipa pl. Kukuljević-Sakcinski

Fusnote – bilješke (pod crtom) M.D.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Svibanj 06, 2013, 06:11:00 »


Thierry (Taf. 19) Freiherrn

(Thyeri) Johann Baptist Ritter von Thierry * 1711 † Wien 1791, Besitzer der Herschaft Kozina (Slowenien) wurde 14. Sept. 1785 als krainer Landmann aufgenommen. K.K. Hofarzt der Kaiserin Maria Theresia. Das Geschlecht ist 1792 in den österr. Freiherrnstand erhoben worden.

Wappen (nach Tyroff XV. 66): unter b. Mit drei s. Sternen belegten Schildeshaupte in G. ein r. Sperren, darunter ein roter Löwe, derselbe wachsend auf dem Helm.

Decken: b., s. und r., g.

In dem mir mitgeteilten krainer Manuscript ist das Wappen Thierry gänzlich verschieden von dem vorstehenden:
-   U, meni dostavljenom, manuskriptu grb Thierry je potpuno različit od navedenog:


Jedan od grbova je netočan  

Gevirtet von G. und B. 1. und 4. ein b. Hirsch, 2. und 3. ein s. Ross – Zwei Helme: I. der Hirsch, II. das Ross, beide wachsen.
Decken: b., g.

Es ist kein Zweifel, dass eines der beiden Wappen dass unrichtige sei, ich wage es aber im Augenblick nicht zu entscheiden welches.
-   Nema sumnje da je jedan od grbova netočan, ali ja se u ovom trenutku ne usuđujem odlučiti koji. (Otto Titan v. Hefner)

 
Izvor:
Der Adel des Herzogthums Krain
-Plemstvo kneževine Kranjske-
und der Grafschaften Görz und Gradiska
 
Otto Titan v. Hefner, 1859

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!