CRO-eu.com
Prosinac 22, 2014, 15:02:42 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:  
 

Da bi naš  jezik išao ukorak s vremenom, ukazala se potreba za uvođenjem i osmog padeža...
8. KORUPTIV
(odgovara na pitanja: Kome? Koliko?)

 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Izvor Kupe  (Posjeta: 5246 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7212



« : Svibanj 03, 2012, 02:41:20 »


Izvor Kupe

Eto me napokon kući, pa sam uhvatio malo vremena za prebaciti slike na komp.
Početi ću sa zadnjom destinacijom, a to je izvor Kupe. To nije klasičan izvor nekog potoka, koji se pretvara u rijeku uz pomoć nekih pritoka, to je jezerce dužine 50-ak metara, iz kojeg odmah suklja nekoliko desetaka m3 vode u sekundi, i rijeka Kupa odmah počinje teći, u smislu prave rijeke. Sam izvor nalazi se ispod 400 m visoke stijene. Od 1997. spada pod Nacionalni park Risnjak, na nadmorskoj visini od 320 m. Podvodni dio izvora još nije u potpunosti istražen, jer voda izvire iz dvije susjedne pukotine ispod površine jezera, dubine oko 60 i 86 m, a ronioci nisu mogli zaroniti do dna zbog silne količine vode koja izvire iz tla. Oko izvora nalaze se nekoliko suhih korita kroz koje u sezoni otapanja snijega ili velikih kiša ta voda pritječe u Kupu.


Pomalo sam u žurbi pa Vam ne mogu napisati više, a ni ne znam. Još sam se sada sjetio da baš u tome kraju postoji neki narodni junak za kojeg ne znam da li je uistinu i postojao, zvao se Petar Klepac, i kažu da je bio nadnaravno snažan, mogao je nositi trupac kojeg nisu mogli podići 5-6 snažnih ljudi. Inače, taj je kraj u prošlosti bio važna točka u prometu drvne građe.



"Drvosječa" djetlić buši i čisti drvo

 
Na jezeru šaptom
Poskakuju vali,
Rekao bih o njem,
Da se samo šali;

Al mu skoro bukom
Poskoče talasi,
Jaoj si ga tad onom,
Koj se prije nespasi!

Jaoj si ga i tebi,
Kad ti se u grudi
Iznenada silna
Kakva strast probudi!

M. Bogović

Izvor Kupe je prvorazredan hidrološki i pejzažni fenomen, a zbog ljepote i divljine prirode na posjetitelja ostavlja snažan dojam koji se dugo pamti. Nalazi se unutar granica Nacionalnoga parka Risnjak. Stiješnjen ispod stotinu metara visokih vertikalnih stijena, izvor ima izgled malog ovalnog jezerca širine oko 50 metara. Jezerce je ispunjeno mirnom i bistrom vodom zelenkaste boje, a leži na 321 metara nadmorske visine. To je krško vrelo vokliškog tipa, najveće takve vrste u Hrvatskoj. Voda izbija iz nepoznate dubine lokalnih geoloških struktura, a drenira se sa šireg prostora planine Risnjak, koja obiluje raspucanim i okršenim vapnenačkim naslagama u koje poniru obilne oborinske vode. Premda izvor nije još do kraja istražen, prema dosadašnjim istraživanjima najveća dubina iznosi preko 80 metara. Utvrđeno je da voda izvire iz dva međusobno odijeljena kanala nalik okomitim bunarima. Dubina od preko 80 metara utvrđena je u dubljem i užem kanalu, a u širem je utvrđena dubina od 57 metara. Niska i konstantna temperatura vode od 5-6 0C, kao i granične mogućnosti čovjekovog urona u hladne duboke vode, nisu u potpunosti omogućile uvid u morfologiju i prirodu izvora. Bojenjem je dokazana podzemna veza ponora Malenca, kao i ponora potoka Velika Voda kod Crnog Luga s izvorom Kupe. Prosječni kapacitet istjecanja izvora iznosi oko 1200 l/s, dok maksimalne količine vode nisu mjerljive. Poseban raspored geoloških struktura; s rasjedima, vodopropusnim i barijerom vodonepropusnih stijena omogućuju ovako izdašno istjecanje vode.

Jezerce se odlikuje faunom čistih gorskih izvorskih voda, osobito brojnim beskralježnjacima. U ljetnim mjesecima uz obale se mogu vidjeti rojevi dvokrilaca (Diptera) – sitnih tamnih mušica. Do glatke površine vode povremeno se izdignu u lovu na kukce lipljeni (Thymallus thymallus), pa načas namreškaju inače mirnu površinu vode. Čitava okolica jezerca vrlo je šumo vita, a vlažne stijene koje su se nadnijele nad površinu vode obrasle su bujnim i raznovrsnim mahovinama. U pukotinama stijena nalaze se, možda i kao ledenodobni preostaci, planinske biljke – kukcojetka alpska tustica (Pinguicula alpina) i bijeli zvjezdan (Aster bellidiastrum). Nasuprot ovim planinskim predstavnicima flore, stijene na padinama iznad izvora djelomično su obrasle termofilnim šumicama crnog graba (Ostrya carpinifolia) s njima svojstvenom florom u kojoj se ističe endemična vrsta trave kalnička šašika (Sesleria kalnikensis).

Do izvora Kupe najjednostavnije se stiže spustimo li se označenom planinarskom stazom iz sela Razloge. Ugodan put kroz bukovu šumu traje oko pola sata, a potrebno je tek malo opreza na strmijim mjestima da se ne poskliznemo na vlažnom lišću. Na izloženijim mjestima Uprava Nacionalnog parka postavila je drvenu ogradu i uredila nogostup. U donjem dijelu, nadomak izvora, put prolazi suhim koritom bujice Krašićevice, koje je u slučaju velikih oborina neprohodno zbog nabujale bujice. Izvoru se može prići i sa suprotne strane, iz smjera Kupara.

 
Foto: jUpi, 01. 05. 2012, 13:15

http://www.ju-priroda.hr/novosti.asp?id=novosti-sadrzaj.html
"Risnjak", Bela Vodica 48, 51317 Crni Lug

Vidi > Djetlić > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=573.new#new
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7212



« Odgovor #1 : Svibanj 08, 2012, 14:31:39 »


Put na izvor Kupe

Prošlih školskih praznika proputovao sam jedan od najzanimivijih hrvatskih krajeva, naime sjeverni dio liburničke visočine, koj nam je poznat pod imenom gorskoga kotara. Uzpeo sam se po dva put na Veliki Risnjak: 5. kolovoza sa nekojimi članovi hrv. planinskoga družtva, a 11. istoga mjeseca sa svojim prijateljem, profesorom Adolfom Stošićem iz Trsta. Bijasmo zajedno još u Lokvah, Delnicah, odkud se uzpesmo na Veliki Drgomalj i spustismo u čarnu brodsku dolinu; obadjosmo Skrad, podzemnu mu utrobu, Divljake, dolinu rieke Dobre, odkud se opet povratismo u Skrad i tuj se razstasmo. Profesor Stošić zaputi se u Zagreb, a ja u Delnice. Sve puteve poduzesmo zajedno, samo u Mrkopiju i na izvoru šumeće Kupe bijah sam, pošto je prof. Stošić tekar 9. kolovoza uslíed dogovora u Lokve došao bio.

Najsigurnija luka, odkud na zeleni izvor rieke Kupe krenuti možeš, jest planinsko selo Crni lug, ležeće medju silnimi tmastimi vrhovi na podnožju planine risnjačke, s koje smjelo nebu pod oblake iztaknuo siedu glavu svoju Veliki Risnjak, osoviv se 1527'6 m. iznad površine morske.

Iza Dunava, Save i Drave najznatnija je u našoj domovini rieka Kupa, jer joj tok broji 334 kilometra. Od Karlovca do Síska (10 milja) široka je 31 do 63 metra, a nosi ladje sa 150.000 kilograma tovara. - Od prvoga grada prama Severinu nosi samo laglje ladje, a kušalo se prama Sisku ploviti i malim parobrodom, nu grebeni, što su u Kupi kod Sredičkoga i Degoja, pak i mnoge plitčine, brodsrstvu su veoma neprilične.

Stari već Rimljani poznavahu u Panoniji-Saviji uz Dravus, Savus i Kupu, koju su zvali Colapis. Oni upoznahu tu rieku pobolje g. 34. prije Isusa, kad je prvi Rimljanin, Octavijan Augusto, preko Japodije, stupio na panonsko zemljište i osvojio Segestiku, koju podigoše Scordisoi ili Segesti. Poslie je na utoku Kupe procvala moćna Siscia, današnji Sisak. Uz Sirmium u dolnjoj Panoniji bijaše Siscia jedan od najznamenitijih rimskih gradova.

Uz rieku Kupu podigla se poslie Petrinja i grad Karlovac, a i hrvatski velmože cienili su sgodna mjesta i uz njezine obale sagradili gradove: Ozalj, Severin, Brod s naše strane, koji još i danas obstoje, i Kostel, Vinicu sa slovenskog kraja.

Akoprem je Kupa znamenita rieka, to smo o njezinu postanku vrlo malo znali. Poznato nam bijaše iz knjiga jedino, da ona izvire u Gorskom kotaru, medju seli Hribom i Razlogami, a više ne znadosmo ništa, dapače nam ni izvor na zemljovidih ne bijaše točno naznačen. Što se izvorom Kupe još i sada obično naznačuje, to je jaki potok Čabrarika, koj već od svog vrela pak do sela Hrvatsko (Horvatsko) prama susjednoj Kranjskoj medjaši.

Profesor Umlauft piše u svojoj geografiji austro-ugarske monarkije (str. 279.), da Kupa provaljuje iz jedne špilje na podnožju kranjskoga Sniežnika (?!) i da se vijuga duboko usječenom gudurom, dok u dolinu ne skrene. Ovo je djelo izašlo g. 1876., pak ga nekoji i sa točnosti hvale.

Druga knjiga, u kojoj sam nešto o Kupi našao, jest topografija F. J. Frasa (Zagreb 1859). On opet piše, da Kupa izvire na podnožju gorja Segina u čabranskoj gospoštiji. Šegina, a ne Segina, nije gorje, već mjesto ležeće uz cestu, koja vodi u Gerovo.

Razgledao sam i Mayerov zemljovid alpinskih zemalja, dogotovlien godine 1878. u Gothi u poznatom zavodu Justusa Perthesa. Ovaj zemljovid turisti u veliko hvale, nu ja sam se osvjedočio, da je ne samo glede Kupe, već i drugih stvarih netočan. Mayer izvadja Kupu ćak iz Prezida, te to nazivlje "Kulpa-Ursprung", dočim je to Čabranka. Izvor Kupe pako imenuje on "Kraj Bach", kakvog potoka tamo nema. Drugi je opet zemljovid dogotovljen u najnovije doba u geografskom zavodu u Beču, nu ni tuj nije izvor Kupe imenice nazuačen. Na zemljovidu od Kružića, što ga je izdao g. 1861. u Zagrebu, ocrtan je izvor Kupe dobro, ali lošo označen. Što zove "Izvor Kupe", to je potok Krašičevica. Na Paulinijevom zemljovidu Hrvatske i Slavonije nije izvor takodjer označen, a i na onom od K. Herdliczke, koj je pridodan prirodnomu zemljopisu profesora V. Klaića, takodjer nije izvor obilježen, već se kod utoka Čabranke napisalo "Kupa", počem bi svaki isti potok Kupom smatrati mogao. Mogu li drugi narodi biti u tom točni, zašto ne bismo bili mi Hrvati?!

A sad dragi štioče prekorami torbu, uzmi štap u ruke pak hajde u duhu sa mnom k izvoru Kupe. Put ti je mjestimice mučan, pokisnut ćeš do košulje, nu tješi se, jer ćeš vidjeti nešto takova, o ćem u naših knjigah ništa uzčitati mogao niesi.

Spustiv se iz Crnoga luga prama cesti, dolaziš za četvrt sata u Malo selo. Tuj se upravo sviet budi. Usried sela postavio se i razkrečio volar, te ti puše u rog, da sva planina odjekuje. Malo po malo pribiru se oko njega krave muzare, jedna trčeć, druga švigajuć repom po zraku. Ovčari opet sazivlju svoje dobročudne ovce. Pred zidanimi kudami stoje kola, nekoja natovarena ugljenom, nekoja gredami, šindrom ili hvatnimi drvi. Nekoja su kola prazna, a gospodar pripravlja lance, maže osine, prigledava sjekiru, jer kreće u goru po drva. Na svakom ognjištu titra vatra, uz koju se za družinu pripravlja ručak, da bude laglja kod posla. Nu i živad hoće da ruča. Debela i zarulena krčmarica, taruć si krmežljive oči, izašla je na ovelika vrata, dozivajući: pi, pi, pi! S jedne strane trče pijukajući pilići, s druge patke mlade i stare, a s krova golubovi, sabrav se pred vratima, gdje ih gospodarica hrani. Obaviv taj posao, hajd opet do kotca, da se i flegmatik nahrani, koj je pohlepno svoju gubicu izpružio. Dok to razgledavaš, već su i nekoji konji upregnuti, nu prije, nego će na put, dade im gospodar siena, pak nešto zobi. Za neko se vrieme u Malom selu pritiša, Krave i ovce odoše na pašu, konji i volovi u goru ili na kiriju, dočim se je živad kojekuda razišla. Nu okriepiv se vodom i mi se odputismo dalje. Liepa cesta, kojom stupamo, posve je nova i vodi u Čabar preko krasnih i gustih šuma. U šumu crnogorice, gdje se uzdižu smreke stolaktice, prispjesmo i mi. Na desno strše iz zemlje silne pećine, a medju njimi samo nešto zemlje crljenice, nu ipak se je dubje razbujalo, vrtajući i propinjući se simo i tamo, razkidajući i isto jako stienje. Ima u toj šumi i dubokih ponikava, okruženih silnimi pećinami. - Najviše te iznenadjuje velika množina velebilja, Atropa bella donna, koje ovdje kozjakom zovu, jer se lišćem koze hrane, a ništa im ne naškodi. Na oplazu kraj ceste razštrkalo se malo seoce Bilevina, odkud nam nizbrdice poći valja, a opet liepim smrekovnjakom. Svigdje razabireš tragova od srna, pošto te divljači ovdje mnogo ima. Sa svih strana cvrči voda i žubore potočići, natapajući prodol, koji se od ovdje do izvora Kupe protegnuo. Tuj nema nigdje polja, koje bi u ravnici ležalo, veća sva zemljišta leže na obroncih lievih vrhova, dočim po desnih vrhovih stelja (orlovina) tako bujno raste, kao u okolici severinskoj i ogulinskoj. U cielom prodolu nema povećega mjesta do u sredini seoce Krašičevica, oko kojega se protegnuše najljepše njive ječma, zobi i proje. Viš ovoga seoca leži Okrug, a niže njega žaga sa jednom kućicom. To je Srakovac.

1. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7212



« Odgovor #2 : Svibanj 08, 2012, 14:33:16 »


Pod desnimi vrhovi vodi i put, svijajući se njihovimi rebri. Nojznatniji je vrh Javorova klada, gdje se izbočiše silne pećine jelom i smrekom obrasle, a pod njim velike orušine. Nedaleko Javorove klade uzdiže se drugi divlji vrh, znamenit, što mu po obroncih medju brinjem ili borovicom cvjeta, miloduho smilje. Zakreni, pak se ukaže selo Razloge od 54 kuće osoviv se na glavici vrha iznad Kupe, zato ga zovu i Nadkupi. Prije više godina ne bijaše ovdje nijedne kuće, već su ovuda samo prolazili tovarni konji iz Ćabra na Rieku. Vraćajući se kući, na ovoj bi liepoj ravnini odpočinuli, tuj su se konji paslí i napajali; tuj su s konja tovare razložili bili. Poslie se podigla ovdje, jedna krčmica, koju su po razlaganju nazvali Razlog, a kada se njih više pogradilo, Razloge; I tako evo posta ovo planinske selo. Ovdje liepi ti vidik puca na silne gore i planine čabarskoga kotara, koje cieli priedjel do Kranjske popunjavaju. Da slika ne bude odviše mrtva, svio se na visokom -vrhu daleko tamo Hrib,  a iza njega Sv. Gora, gdje se bjelasa crkvica Majke Božje, ka kojoj gorjani u velike hodočaste.

Oko Razlogah sije se ovas, kukuruz, ječam, pšenica-jarica, sadi krumpir, grah, zelje, repa, dočim vinova loza ne uspieva. - Usred sela uzdiže se mala [/b]crkvica bl. dj. Marije čistoga začeća[/b], kojoj ne vidiš zvonika iz daleka. On je kraj crkvice od dasaka sagradjen, a samo 6-8 m. visok sa jednim zvoncem, nu i to je dovoljno, da mali broj pučana u, crkvu prizove.

U Razlogah se možeš navratiti krčmaru Pauliću i objed naručiti, nu prije se i okriepiti čašicom dobra vina, jer ga u njega ima, a tad kreni k izvoru Kupe.

Iz Razloga uvodi put kraj jedne ostarije kućice nizbrdice, preko obronka vrha, koj je bukvom zarasao. Spuštajuć se velikom strminom, dolaziš u široko korito sušice Krašičevice, a od ovud skreni južno, pak si na izvoru šumeće Kupe. A sad me slušaj, pak se divi!

Na jugu iznad Kupe uzdígnuo se je na 300 m. visine Kupeški vrh, obrasao na podnožju mladimi bukvići, izmedju kojih prodiru sive vapnene pećine i kukovi. Jedan se kuk osovio s lieva na 16 m. visoko, nagnuv se nad bujnu zelen. Nad njim se opet osovljuje silna vapnena pećina kao da su ju Titani sagradili. Sučelice od onoga kuka iztaknuo se opet drugi, šiljastiji, zubatiji i pustiji, tek da mu je iz pukotina po koja travka porasla. S jedne i druge strane visoki su vrhovi, protegnuvši se uz obalu pravcem sjevernim. Svi su ili kameniti ili šumoviti, na podnožju obrăsli vrbom, lieskom, jalšom (Alnus incana) i jasenom. Pravcem zapadnim protežu se opet vrhovi tako, da kud pogledaš vrh do vrha, nigdje izgleda na seoce ili priselak, nigdje žive duše, nigdje čovječjega glasa. Uho ti ne razabire drugo do šum vode i kucaj tvoga srdca. Priroda ti je ovdje jedina družica, ona je ovdje samovlastnica; nitko joj do danas njezino djelo ne okrnji.

Medju timi vrhovi, u toj samoći razlilo se medju vrhovi liepo Kupeško jezero na 200 m. duljine, a popriečno 30 m. širine. Ono je po prilici tako veliko kao Crno jezero kod Plitvicah, samo što je šire. S lieve strane dade se ono na 2/3 obaći, nu s desna je nepristupno, jer obronci vrhova osovno ili veoma strmo unj padaju. Na okolo obrubljuje ga bujna zelen sitnogorice. Po zidinah i pećinah visi duga i tanka trava poput svilenih niti, a medju nju se upleli tamno modri cvjetići liepe zvončike. Mahovina je na pedalj visoko porasla, pa kad legneš, kao da si se na mekane dušeke spustio. Ah! kako je tu liepo, kako ugodno, nije to stan ljudske zlobe, mržnje, nesloge, nenavisti, već mirnih duhova; stan, gdje po priči vile planinkinje svoje kolo vode.

Voda je u jezeru tamno-zelena i slabo vidna, a posve mirna, samo kad se koj lipen frulji ili pračne, da mušicu ili povodnoga konjica uhvati, tad tamno-zeleno površje nježno zatitra. Ona je još i ledena, a za pastrve preljuta, s toga se one u Kupi nastanile. U jezeru ne da se ni dva časka stajati, čovjeku se pričinja kao da su mu noge u živoj žeravici, a kad izadje, od boli se svija, s mjesta na mjesto skače, da ju ublaži. Temperaturu računam na 4-5" R., jer je hladnija od one u Riečini, gdje se od studeni koža sa tabana lupi. Od ptica nastanila se oko ledena jezera ledka ili vodoribić (Alcedo ispida), hvatajuć dugim kljunom oslastne i mlade lipene. Po kamenju izvan jezera prisjeda kratkorepi povodni kos (Cinolus aquatious). Gdje voda preko kamenja skače, tu mu je najmilije mjestance, jer se neprestano peruša. K njemu se pridružuje i vitka gorska tresorepka (Motacilla sulphurea), doćim po šumah žalobno cipće gorska sjenica (Parus cristatus).

Sav ti je to život Kupeškoga jezera i njegove okoline, inače vlada svečana i duboka tišina, koja čovjećju dušu osobitim čuvstvom napunjava.

Da položaj jezera bude zanimiviji, uzdigla se je u njem s lieve strane čunjasta vapnena pećina, iz koje je porasla visoka vrba. Oko jezera ima s iste strane nekoliko otvora, na koje u jeseni i s proljeća voda provaljuje.

Kupeško jezero prima svoju vodu s planinah risnjačkih, a s takove dubljine, da mu je površje posve mirno. Samo s proljeća, kad se snieg topi, zakuha voda takovom silom, da iz dna kamenje izbacuje. A kad provali i na pomenuta ždriela i kad se ruši ovuda Krašičevica, tad se digne jezero još  nad vrbu, koja je iz čunjaste pećine porasla.

Na sjevernom kraju izlazi Kupa slapom 1 m. visokim i skrene odmah pravcem sjevero-zapadnim, a onda zakruži sjeverno prama Kuparom, a onda opet zapadno, a napokon iztnčno poduljim zavojem. Nu koli zanimivo! Prije nego li će zakrenuti sjeverno,propada jednim trakom u pećinu (špílju) Limbu, a kod istoga sela provaljuje naglim tokom na dva pećinasta otvora, stvarajuć potoke Studence, koji, okrenuv kolesa slabih Kuparskih mlinova, opet svojoj majci odbrzaju. Od jezera prama Kuparom korito se sve više širi, mjestimice je nepravilno, grebenasto i 3-4 m. duboko.

Na naših zemljovidih nije Kupeško jezero nigdje naznačeno, što valja u buduće svakako učiniti.


Klikni za uvećani prikaz

Kad sam se prama izvoru Kupe spuštao, začuh silan šum, te sam zviedljiv poželio vidjeti 116 m. visoki slap, što ga prof. V. Klaić (str. 249) u svom prirodnom zemljopisu spominje. Vidio sam slap Plitvice g. 1874., nu ono je potok, s toga sam se nadao naći kod rieke veleban slap, rušeć sepreko silnih vapnenih stiena. Nu kad tamo, ne nadjoh ništa do spomenutoga slapa, zato Klaičev navod ovim izpravljam. Od Podstina pak do Severina šumi Kupa mjestimice silno, bud što voda preko kamenja skače, bud što su ju pregradili radi mlinova, nu takova slapa ne pravi Kupa nigdje, jer joj tok od izvora do vodostaje (Siska) točno poznajem.

2. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7212



« Odgovor #3 : Svibanj 08, 2012, 14:34:56 »


Sad se potrudi cienjeni čitatelju opet uzbrdíce na Razloge, da se spustimo u Kupare, jer kako je Kupa medju silne i strme vrhove uklopljena, ne može se niz vodu.

Za četvrt sata stojiš na desnom briegu (obali) šumeće Kupe, koju ti valja pregaziti. To bijaše opet mučno; ledene vode bojao sam se kao žeravice. Dva me čobana uputiše, gdje je najlaglje pregaziti vodu. Kamenje, koje je od alga posve sluzavo, jako, to otežčava, svaki se čas pomakne noga, te si ju čovjek lako obrani. Morao sam sad jednu, sad drugu nogu dignuti, kako me je silno zeblo, nu i taj put prodje sretno.

Kupari leže s lieve obale Kupe, a mali broj žitelja nastanio se u sedam razštrkanih kućica. Na Studencih štropoću dva mlina, a tamo opet šumi Kupa, u koju hrli druga sušica, Kułpeški jarak zvana. Da je jaka, svjedoče ti podrtine jedne kuće, koju je prije nekoliko godina razorila, a tom prilikom izprala i odnesla sav krumpir i zelje.

Ljudi su ovdje pravi sinci prirode. Kad sam im rekao, da dodjoh iz Bakra radi njihove okolice, niesu se tomu dosta načuditi mogli. Razgovarao sam s njimi vrlo težko, jer niti sbore hrvatski, niti kranjski, gdje god im je reći "u", tuj izgovaraju "ü". U Kuparih je i ribar, koj ti nudja oslastne pastrve i lipene.

-   "A gdje su vam ribe? "
-   "Tamo dolje pod kućom u puntaru."
-   "A pošto funta? "
-   "Po pet groša", uzvrati siedi ribar.
-   "Ajde, dajte da vidim, je li riba liepa."

Dugo sam čekao, dok je dječko ključe donio, po koje ga k ženi na Studence poslao, da si iz kuće vagu uzme. Ja sam i tu vagu zviedljivo čekao, misleć, kad su ljudi tako primitivni, bit će im i vaga. Ne prevarih se; Donese ti starac kantar s drvenim držkom. Mjesto željeznog uteza uvezao je konopcem okrugli pješčani kamen. Podjoh sa starcem do Kupe. U hladu vrbinja ležao je njegov puntar. To je škrinja, s gornje strane škuljasta, u kojoj ribu drži, ponajveć za gospoštiju čabransku. Bilo je tuj osobito liepih lipena. Ja ih volim od pastrva, s toga kupih 3 funte te oslastne ribe.

Najveći lipen, lipan, lipljen (Thymallus vexillifer) naraste na 3 funte težak. Tielo mu je sivkasto, tamno-smedjimi prugami izcrtano, hrbat crnoz pedičav, trbuh bielo-siv, kod mladih posve biel. Grlene su peraje sive, trbušna, zarepna-i repna rumene. Iza prve teče ružičasta, a pred njom narančasta pruga. Oko je zlatasto. Karakteristična je velika hrbtena peraja, buduć crnimi pasci izcrtana. Liepa riba, biela mesa, koje se pečeno u četvorce razpada.

Od Kupara skrene Kupa iztočno, a tad se malom zakukom svija polukružno prama Kužlju. Nu prije nego će simo, prima s lieve strane potok Čabranku izviruću više Prezida i utičuću kod Vušća u Kupu. Od ovdje nekoliko časaka leži uz lievi brieg kranjsko mjesto Osivnica, a s naše strane seoce Hrvatsko od 13 po prilici kučica. Čabranka opet prima potok Gerovčicu, koj teče od povečega mjesta Gerova. Do Kužlja teče Kupa medju visokimi, šumovitimi ili pećinastimi vrhovi, a tad zalazi u prekrasnu dolinu brodsku.

Ravna, bujna i mila brodska dolina protegnula se na sata daljine, najprije od sjevero-zapada prema jugo-iztoku do mjesta Grbalja, a od ovdje od zapada prama iztoku, dok od Podstiena skrene jugo-iztočnim pravcem. Ovuda šumi hladna Kupa svijajuć se sa tri poveća zavoja. Tuj su se nasadila i okitila mnoga biela mjesta, medju kojimi je ponajljepši Brod, uzdignuv se na poluotoku, što ga stvara Kupa s Kupicom. Da ti bude cieli kraj čarobniji, protegnuo se je kod Gustoga Laza usred Kupe 200 m. dug i 60 m. širok otok pun bujnih polja i njivica. Niže Kupskoga mosta nasadio se je drugi otočić, obrasao gustim vrbinjem, a nedaleko kranjskoga mjesta Fare pada ti u oči treći nešto manji. S lieve strane Kupe uzdigli su se ogranci sgloba drgomaljskoga, a upravo iznad Broda šumoviti Mali Drgomalj (1141'7 m.). Tamo preko Kupe iztakoše svoja gola rebra Kuželjske ili Lazarove stiene. Prije nego li je Kupa došla do Broda, primila je uz put dva potoka. Kod Kužlja Veliku Bjelicu izviruću kod Crnoga Hloišća, a kod Grbalja Malu Bjelicu, porodivšu se na podnožju raztrganoga Obrha. Nu najznatniji joj je pritok u ovih stranah Kupica. Ova riečioa izvire jugo-zapadno od Broda. Na sjevernom joj kraju uzdigli su se silni vrhovi obrasli bukvom, jasenom i jarebikom, a na podnožju gustim vrbinjem. Tuj ti skromno, tiho, bez svake halabuke izlazi Kupica, a vodu joj privaža sglob drgomaljski. Ona izlazi iz veoma duboka basaina, koj je na 18 m. dug i toliko širok, a u njem voda tamno modra. Sa sjeverne strane nagnuše se unj vapnene pećine, a pod njimi duboko ždrielo, na koje voda izlazi, u čem Kupica majci Kupi nalikuje. Od nje se razlikuje, što tuj ne živi nijedna riba, pošto voda željezom zaudara, kako to Brodjani pripoviedaju. O tom bi se rado osvjedočio bio, nu kako niesam,u sebe imao ni kampeševine, ni ferrum-ciankalija, bijaše mi to nemoguće. Ako je to istina, tad bi se ta voda u ljekovite svrhe upotrebiti dala.

Iza basaina takodjer su dvie šupljine, na koje voda s proljeća provaljuje i nad obalu se za 2-3 m. digne. Sav je kraj oko Kupice divlji; tuj ti ni glasak uho ne iznenadjuje.

Malo niže izvora prima Kupica delnićku sušicu, koja se kod Delnicah preko 32 m. visoke pećine ruši. Ova voda u ljetu presahne, a samo s proljeća silno nabuji.

Pošto se je Kupica medju visokimi vrhovi po tri put svila, a jer je duboka i široka i gospodsku žagu u Homeru pognala, izlieva se niže Broda u Kupu. Od sela Lešnice, gdje istoimeni potok prima, obale joj se ponešto razširuju i zelenju okićuju.

Niže Lešnice kod seoca Krivca hrli u Kupicu jaki potok Iševničica, kojemu je tok veoma zanimiv. Iševničica izvire pod imenom Curka kod vrha Kupjaka, u kraju što ga Jasle zovu. Tekuć neko vrieme, pada u duboku kotlinu Zeleni vir slapom 40-60 m. visokim, silnim štropotom. Od ovdje izlazi kao Iševničica, teče strašnom, kamenitom, duboko usječenom gudurom do Krivca, gdje joj se obale samo po malo razšire.

Kraj oko Zelena vira toli je strašan i grozan, da čovjeku srhovi tielom prolaze, kada ga gleda. Zato u ovu divljač malo tko zalazi; tuj se kote orlovi, jastrebovi, srne, medjedí i ostala zvjerad. Tko bi htio naočice zrieti, što je grozno i strašno, toga bi uputio u ovu dumaču. Tko si pako poslie vratolomnog puta želi srdce razdragati, duh obodriti, oči napasti: taj se neka popne na brodsko groblje, pak neka odavle zatoči u šir i duž plodne brodske doline. Na ovom groblju još me jedno u veliko iznenadilo; toga ne nadjoh u svojoj domovini nigdje. Humak, na kojem groblje leži, sastavljen je od sipke bjelutkove gromače ili konglomerata, a na gusto zarasao tajnocvjetnom orlovinom. Poznato je, da bjelutak spada - uz ostalo nekoje - medju takovo kamenje, koje je najprije na našem planetu postalo, a papratnjače su opet najstarije biljke na kori zemaljskoj, a poslie svega toga dodje čovjek. Čudna li susretanja! Medju prvotno kamenje polažu tuj drugotni stvor - mrtvo truplo čovjeka, a grob mu krasi drevno bilje ovoga svieta. U istinu čudno!

3. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7212



« Odgovor #4 : Svibanj 08, 2012, 14:37:05 »


I za Kupicu spominje prof. Klaić na str. 266. slap od 90 m. visine, nu ona nema nijednoga slapića, pak i taj navod izpravljam. Što se spominje za visinu slapa rieke Kupe i riečice Kupice , bit će jamačno dubljina Kupečkoga jezera i Kupičinog izvora.

Primiv Kupa ove pritoke teče brodskom dolinom dalje, koja se od Podstiena sve više suzuje. Vrhovi, koji su Kupu stisnuli, bivaju sve goliji. Tuj se obistinjuje ona pjesnikova: "Kupa šumi po pećinah". Liepo je to i oku ugodno, kad s kranjske strane na vrhovih samu goliet, a s naše bujnu zelen razabire. Medju ovimi vrhovi teče Kupa sve do Plemenitaša, gdje joj priroda opet nešto oduška dala. Upravo kod ovoga mjesta, a duboko pod nogama okitiše se njezine obale velikim zelenim poljem, na kojem se nasadilo prijatno mjestance Poljane, a iznad njih izbočile se osovne vapnene stiene nalik onim kod Broda. Od ovdje šumi Kupa podnožjem kamenitih vrhova prama Severinu, gdje se je stari grad nad njom na silnih pečinah izbočio. Tekuć preko Severinskoga polja svijajse viš Modruš-potoka prama Karlovcu velikim lukom, zatvorena medju visoke pećine sve do Brloga, gdje je opet Brlog grad i gdje joj se obale razšire, nu prama Ozlju opet s-uze. Iza staroga Ozlja, koj takodjer na pećinah strši, pravi ona liepi slap 6-8 m. visok. Kupa se ruši preko velikih pećina takoviimšumom i štropotom, da ne razabireš ino do srebrne pjene odsjevajuće u raznolikih bojah. Pod nogama iznenadjuju svakoga tri duboka korita, koje je voda izgrizla i u kojih se Ozljani u ljetu kupaju. Prije nego li dodje do Karlovca, prima kod Mahična Dobru, koja izvire kod sela Dobre na podnožju Velikoga Laza in Ogulinu u Gjulin ponor propada, a kod Popovog sela opet provaljuje. Kod Karlovca (Jakovćaka) prima Koranu sa svojimi pritoci, koja postaje iz Plitvičkih jezera.

S desne se strane još u nju izlieva Glina, koja prima više potoka; a kod Petrinje Petrinjica, koja izvire na lievoj strani Žirovca, nedaleko potoka Maje.

Kod Šišljavića prima Kupa s lieve strane jaki potok Kupčinu, koja postaje u brežuljastom Žumberku. Još u nju utiče mutna Odra, kod istoimenog sela, nedaleko Siska. Niže ovoga grada, kod sela Capraga izlieva se Kupa u brzu Savu pod starim sisačkim gradom, što ga podignuo kaptol zagrebački godine 1554. Drugi krasni kraj, što ga šumeća Kupa protiče, jest Pokuplje, nizina plodna i bujna prostiruća se Karlovcu na sjevero-iztoku uz njezinu lievu obalu. Na sjeveru okružuju Pokuplje Goijanci, Samoborska gora i Vukomeričke vinorodne gorice: Pokuplje je dugo 28 kilometara i toliko po prilici široko.

Kupa je uz Koranu po svom toku jedna od najzanimivijih rieka. Toliko raznolikosti malo ćeš gdje naći, tuj je sve, što čovječju dušu može razdragati. Kupa je bogata ribom. Osim pastrva. i lipena ima u njoj suljaka, potajnica, jarnečaka, glavoča, podvusta, plotica, mrena, klenova, štuka, a našao sam kod Broda i jednu novu vrst piškora, Cobitis elongata, koju do sada iz Hrvatske ne poznasmo, akoprem su nam od prije tri vrsti od toga roda poznate. Sve su to ribe, koje vole bistru i hladnu vodu, dočim ostale vrsti, koje mulj ljube (krap, linjak, som, merko) tuj posve manjkaju. Za malacozoologa krije ona malo znamenitosti. Od mekušaca ima na izvoru kapica, Ancylus fluviatilis i Lithoglyphus pygmeus, dalje strgača, Unio batavus, nadalje Neritina carinata, Lithoglyphus fuscus i L. naticoides, Melania Holandri var. legitima, Arodonta cellensis var. depressa, Melanopsis Esperi i M. acicularis.

Od ptica ubili su u Brodu divljih gusaka i riedku patku Anas acuta, koju Niemac radi tanka, šiljasta i uzvinuta repa "Spitzente" zove.

Ja sam evo polag svojih višegodišnjih iztraživanja Kupu od postanka do  vodostaje opisao, nu pitat ćeš možda, kako se moja ekspedicija svršila kod Kupeškoga jezera.

Razgledav tamo sve što me zanimalo, morao sam se vraćati radi silna glada, kojemu se još pridružila i velika žega. Oprtiv svoje lipene, koje sam koprivom omotao, krenuh opet do Kuparskih mlinova, gdje me mali čamac mojega ribara prevesti imao. Stupiv unj, pograbi moj starac dugački štap, što ga "drug" zove, te podupiruć i potiskavajuć malo po malo me na drugu obalu dopeljao. Sad se je valjalo uzpeti na Razloge, a ne bijaše to baš lahak posao, jer su mi od velika napora koljena klecala. U sredini vrha spopade me velika vrućina, na jednom mi se smuti, a nanos krv od velike vrućine poleti. Spustih se u travu, da krv zanstavim i da odpočinem. Napried sam se pomicao kao ranjeni vojnik i oko 2,5 sata dodjoh do svoje krčmice, kamo sam slomljen odmah na klupu pao. Objed bijaše pripravan. Gospodarica Luca znajuć, da ću se silno izmučiti, pripravi sočan objed. Mladu mi kokoš prekuhala i pripravila vrstan paprikaš. Jeo sam tako tečno, kao da sam s tlake došao, a još više pio. A da se baš lukulski počastim, dao sam si i tri manja lipena izpeći. Poslie objeda sladko sam spavao. Gospodarica me upita, jesam li što sanjao, a ja joj odgovorih, da niesam imao kada, jer sam silno izmučen bio. Oko 6 sati krenuh na put. Spustio sam se prama Srakovcu, odavle uzpeo na Okrug i Bilevinu. Uz put dočujem iz guste čamovine ženske glasove. Bijahu to djevojke, koje u šumi šindre nose i pospreinaju. Ta me je pjesma tako ohrabrila kao onemogla vojnika na dugotrajnoj hodnji. Pred Crnim lugom izvadih največega lipena, pak kad sam stupio u sobu prijatelja župnika, g. Strižića, dignem ga u zrak uz rieči: "Evo nam dobre večere". Drugi dan, krenuo sam preko šumovita vrha Koprive put Lokava Ugodno je ovuda putovati, jer te debeli hlad prati. Kod mala vrelašca odložio moj vodić kovčeg, da se napije, nu na jednom uzklikne: "Medjed, gospodinel" "Gdje ? " zapitam u brzo, "ta gdje je ? " i već se ogledah, s koje strane dolazi, da mu se sretno umaknem. "Nije sada gospodine ovdje, ali je bio, evo gledajte mu trag, tuj je i mravinjak razkopao". U istinu bijahu u blatu velike šapetine odtisnute , a našao sam i nekoliko medjedovih dlaka. Još bi trebalo, da ga sastanemo, rekoh vodiću, hvala za takovo susretanje i prijateljstvo. Medjed je u gorskom kotaru veoma obična zvjer, a razmnožio se, odkad je lov zabranjen.

Kad smo ostavili gustu ovu goru, dodjo smo na liepe gorske pašnjake, koje ovdje "lazi" zovu. Uz put pada ti u oči osobito jedna biljka, a to je Telekia speciosa, koju ovdje "opuh" zovu. Ta je biljka inače riedka, nu u ovih gorskih stranah obična. Naraste na 1,5 m. visoko, lišće je veliko, srdčasto, dvostruko pilasto, na 4 dm. dugo; a 3 dm. široko. Cviet je velik i žut kao zlato. Opuh spada medju sucvjetke, Compositae, te raste zadružno osobito duz šumske prikrajke. Kod Malog sela i Crnog luga je običan, isto tako na Mrzloj Vodici, na Risnjaku, kod Lokvah, Fužine i Delnicah. Ima ga još i na Velikoj Kapeli.

Dragutin Hirc, 10. travnja 1880.

4. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7212



« Odgovor #5 : Srpanj 14, 2012, 00:22:14 »


Izvor Kupe, Croatia (source of the Kupa river, music- C. Burana)

<a href="http://www.youtube.com/v/nECSBEcKc4s?version=3&amp;feature=player_detailpage<br />http://www.youtube.com/v/nECSBEcKc4s?version=3&amp;feature=player_detailpage..." target="_blank">http://www.youtube.com/v/nECSBEcKc4s?version=3&amp;feature=player_detailpage<br />http://www.youtube.com/v/nECSBEcKc4s?version=3&amp;feature=player_detailpage...</a>

The spring of the Kupa river is situated under the north-eastern slopes of Mt.Risnjak. It is one of the strongest, largest and deepest (86 m) springs in Croatia.

Izvor rijeke Kupe nalazi se 20-ak km sz od Delnica. Kupa izvire iz izrazitog kraškog vrela (321 m.nmv.) i ima oblik jezerca u kamenom kotlu. Voda navire iz dva okomita međusobno odvojena kanala dubine 86 i 57 m i zbog njezine velike količine Kupa odmah postaje rijeka u punom smislu riječi.
Velika stijena koju imamo prilike vidjeti na jednoj slici zove se Gavranova stijena, i visoka je oko 400 m u odnosu na razinu vode izvora.
 
Zbog pojave velikog broja leptira oko ovog izvora, ovo se područje ponekad naziva i čudesnom dolinom leptira.
Toliko, hvala na pažnji. j.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!