CRO-eu.com
Studeni 13, 2019, 11:40:03 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Banjanin  (Posjeta: 3091 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Travanj 07, 2012, 11:02:01 »


Prosvjedna skupština na Wilsonovom trgu u Zagrebu dne 9. lipnja 1919 proti osnutka zasebne riječke državice i proti talijanskim pretenzijama na hrvatsko-slovenske krajeve.


Sa velike prosvjedne skupštine na Wilsonovom trgu:
g. Jovan Banjanin, član jugoslavenskog odbora,
na govorničkoj tribini. DiS 1. srpnja 1919.


Provokacija Jove Banjanina

Poznao sam g. Jovana Banjanina preko dvadeset godina kao čovjeka nabusita, koji istjeruje lične animozitete bez kraja i konca, valjda do smrti, ne lučeći ih nikad od javnog rada. A znajući i to, da ja ne spadam među one rijetke, koje Jovo Banjanin lično podnosi, izbjegavao sam svaku kolizaciju s njim, s naročitim obzirom na to, što ga je sudba povela da sarađuje u "jugoslavenskim" redovima. No sada, u najnovije doba, upoznao sam g. Banjanina i kao partizanskog provokatora, pa mu moram otvoreno reći, što ga ide.

Sada, naime, kada se je velik dio Hrv. Primorja, a i ja, orijentirao za obnovljenu HSS-u, počele su u svakom broju "Slobodne Tribune" izlaziti upravo drske podvale protiv te orijentacije.

U tim se podvalama prikazuje ova orijentacija kao lično-korisnička i to samo kao moja. Isprva nismo bili sigurni, tko je autor tih anonimnih podvala, koje su sezale daleko preko ličnih momenata i obične polemike. Konačno nam je uspijelo, sa dva zgodna "fitilja" u najpristojnijoj formi, da istjeramo lisicu iz te podzemne rupe, i istjerasmo glavom Jovana Banjanina.

Da se te bljutave podvale razumiju, moram se ponajprije osvrnuti na dvije činjenice. Prva je političko raspoloženje, u kojem se nalazi zagrebačka organizacija demokratske stranke, a druga je ono stanje, u kom se nalazi g. Banjanin kao član redakcije "Slobodne Tribune". Prva je okolnost nužna zato, da se vidi, kako je razvoj ove stranke postao silom prilikom nemoguć u Hrvatskoj; a druga

Je nužna zato, da se vidi, kolika je naprasitost Banjanina, kad hoće da prikaže tisuće Hrvata Primoraca zaslijepljenima po meni, a mene lično kao zavisnog u javnom radu, podmećuć mi "službe gospodara". Gospodin Banjanin prešao je time i mjeru "samostalca"

Već preko godine dana vlada među hrvatskim demokratima potpuno nezadovoljstvo, naročito u Zagrebu. Ovaj dio dem. Stranke ima u Hrvatskoj svoj začetak sa političkim pravcem konference na Ildži, koji je razrađen programatski na zagr. Konferenci od 21. Oktobra 1923., a osniva se na solidnom nacrtu samoupravne decentralizacije i primjeni načela progresivnog Jugoslavenstva. Kod tog posla imali su najjačeg udjela nekoliko naprednih prijatelja iz Srbije i moja malenkost, pa smo svi bili uvjereni, da će i demokratska stranka poći tim putem. No moji bivši drugovi iz Zagreba znadu dobro, makar ne će da priznadu, da dem. Stranka nije primila i da ne će primiti te osnove programa, već da podržava "dekoncentraciju" umjesto "decentralizacije", a općenite izjave o Jugoslaviji umjesto razrađene drž. misli.

I kad je netko tako slab, kao gospoda oko "Slobodne Tribune", onda se mora zadovoljiti i s time. Ali tako nije u Hrv. Primorju, gdje se tisuće nisu skupile po "starom" programu dem. Stranke. U Hrv. Primorju već davno narod ne razumije, zašto da budemo u toj "srbijanskoj stranci". A kad se je HSS obnovila i uzela u svoje ruke vodstvo akcije sporazuma, u kojoj je bilo Hrv. Primorje prvoborac; i kad je HSS počela realan rad, po politici seljačke demokracije, za koju je Hrv. Primorje kao stvoreno, onda je taj bistri narod počeo otvoreno rogoboriti, smatrajući, sada, pravim gospodskim ludovanjem onu politiku i taktiku, za koju se u "Slobodnoj Tribuni" muči g. Banjanin kao "vrag u plitkoj vodi"

No tako se, barem približno, osjećalo i u centralnom odboru demokratske stranke u Zagrebu, pa čak i u "akcijonom odboru", koji je dekretovan inicijativom užeg kruga oko "Slobodne Tribune". Najbolji je primjer za to jedna sjednica tog akc. odbora, koja se je sastala još pred formalnu orijentaciju Primoraca prema HSS-i. Iza grmljavine g. Banjanina, nastala je na toj sjednici stvarna diskusija o nevoljama hrv. Demokrata, koja je iznijela isto ono rezonovanje, koje je toliko puta rasčinio "Novi List". A na koncu je jedan od najuglednijih Hrvata u tom akc. odboru kazao u zaključnoj riječi od prilike ovo: Prema svemu čini se, da dr. Tomljenović i Primorci dobro rade, pa će možda tako i nama ostati otvorena vrata u HSS ...

Takav je dakle razvoj događaja, koji je malo jači od svakog pojedinca. A razlika je između Zagreba i Hrv. Primorja samo u tom, što g. Banjanin s nekom gospodom ne osjeća nikakve dužnosti prema tom razvoju događaja, jer je lako ćeretati, čavrljati, naklapati među kavanskim pustašama; ali posve je druga stvar odgovornost među tisućama hrv. Seljačkog naroda u Primorju, koje predstavlja grupa oko "Novog Lista". Međutim to nije prvi put, što je g. Banjanin došao u položaj, da nije mogao nikamo. Ja mu nisam kriv, što je on postao "bijela vrana" u Hrvatskoj, a nije krivice ni na Hrvatima. On je morao zato često da "rikne". Ali baš zato on ne bi smio zaboraviti, da su iste prilike dovele nas Hrvate za korak dalje, pa je mogao "rikati", koliko je htio, ali se nije smio upustiti u ovakve tendencijozne podvale.

Gospodin Banjanin ide do kraja u svojoj bezobraznosti, pa mi u ovoj akciji podmeće "službe gospodara". Ja nisam ostao dužan nikom, ko mi dira u čast, pa ne ću ni g. Banjaninu. On zna jako dobro, što znači takva insinuacija (*)naročito u ličkom dijalektu. Ja nisam prebacio toga gospodina oko "Slobodne Tribune". Ali kad se g. Banjanin u svojoj jarosti tako daleko zaboravlja, onda mi on sam daje moralno pravo, ne samo da mogu s indignacijom (**) odbiti ovu klevetu od sebe, koji sam cio život živio od svog slobodnog zvanja, nego mogu da pokažem prstom i na drskost g. Banjanina, koji, uistinu, u tom smislu "služi gospodara". Jer g. Banjanin nije u svom sadašnjem položaju vezan ni na "Jogonovinsko" ni na drugu "Slobodnu Tribunu", već na dva direktora, koji po posebnom društvenom ugovoru raspolažu i sa njegovim namještenjem, posve lično i neograničeno.

To, međutim ne smeta Jovana Banjanina, da me ovako s visoka ironizira, da sam "izaratna veličina". Međutim g. Banjanin se je mogao i na Ilidži osvjedočiti, da ja nisam pravio sebe "veličinom" već druge, kad sam jednodušno povjerenje za dalju inicijativu primio pod uslovima, da ne ću nigdje da budem predsjedatelj ni javni govornik i da ta stvar ostane diskretnom. A što se tiče "izaratnog" prismoka toj ironiji, plemenitost g. Banjanina ne sjeća se više ni borba u Daruvaru pred dvadeset godina, ni borba u Pounju za "veleizdajničke parnice", a još manje napora za vrijeme rata u Lici. Toga bi se mogao barem sjetiti, da sam već bio došao u najopasniju istragu sve do sloma, spasavajući desetine glava i stotine egzistencija ličkih Srba, sve do rođene sestre Jovana Banjanina. To je, međutim, sve ništa ili "žandarska" posla za "ratnu" veličinu g. Banjanina ...

Jest g. Banjanine, kad se "jedini Srbin" oko "Slobodne Tribune" osjeća zvanim, da upravo on daje ovakve lekcije jednoj prirodnoj hrvatskoj orijentaciji, dokle ide i njegova "lička psihoza". Onda treba ovako razgolicati umišljenost tih pojedinih "ratnih veličina", jer i to ilustrira jednu nemogućnost, kako Hrvati ne mogu više da s njima rade u jednoj stranci, ni sa najumjerenijima. Ta je psihoza komotno dovela njih, u pusto doba,

Do izvjesnog manijaštva, i to sve te pojedine "ratne" veličine. Po toj psihozi gotovo nijedan Hrvat ne vrijedi više ništa u svojoj domovini. Ali ta ista psihoza već davno goni nas Hrvate, da radimo stranački samo sa Hrvatima, a da se sporazumjevamo samo sa istinskim ratnicima - u Srbiji. Pa to i činimo, i to onako kako se može.

Oni jednako izvrću predratne, ratne i izaratne događaje, pa ne vide ni crvenih slova latinice. Ali onda neka "Oni" ne traže, da ostanemo vječno u istoj organizaciji. I neka nas barem "Oni" ne pozivaju u "Slobodnoj Tribuni" na objašnjenje.

Zagreb, 6. oktobra 1925
Dr. Tomislav Tomljenović
Sušački novi list 8. listopada 1925.
_____________
Banjanin, Jovo (Jovan) (Jošani 1874-1960), publicist i političar; član Jugoslavenskoga odbora u Londonu, ministar.

(*) insinuacija > neizravno pripisivanje riječi, postupka, stava ili teze koji imaju neprihvatljivo ili negativno obilježje (kako bi se nekome što podmetnulo); klevetnička izmišljotina sa svrhom da se nekoga okrivi, ili što podmetne [teška insinuacija]

(**) indignacija > izražavanje nezadovoljstva, zlovolja zbog nedolična ili nepravedna postupanja [stanje indignacije; s indignacijom]; gađenje, gnušanje, gnjev, indigniranost, jarost, ljutnja, negodovanje, odbojnost, ogorčenje, srdžba

Vidi > Zabrana širenja časopisa 1913-1941 > 25. Slobodna Tribuna

Vidi > Utapanje Saveza zemljoradnika u Dalmaciji u HRSS nakon 1923. godine, str. 14/18

Vidi > Viđenje Hrvatske i Hrvata u Srbiji tokom rata 1914-1918. godine str. 5/14

Vidi > Ivan Mužić: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001
... Nakon prevrata, malodobni princ Petar postaje kralj Jugoslavije, a vladu formira pučistički general Dušan Simović. Možda nekom iznenađujuće, ali dr. Vlatko Maček i u ovoj vladi je potpredsjednik. Ne treba posebice ni isticati da su u toj vladi na svim osjetljivim mjestima bila masonska braća (ministri Jovo Banjanin, Milan Gavrilović, Bogoljub Jeftić, Momčilo Ninčić i drugi) ili osobe od “povjerenja”. ...

http://sh.wikipedia.org/wiki/Masonstvo

Vidi > - B – kao ban > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2804.new#new
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Travanj 07, 2012, 11:04:28 »


• ○ • ○ •

Dane Banjanin, trgovac u Karlovcu, položio je u azkladu za uboge učenike velikog gimnazija u Gospiću 7 000 for. U državnih razteretnicah i to 1 000 for. Za uzdržavanje dvaju ubogih dječaka iz obćine udbinske, a 6 000 for. Za nekoliko dječaka iz njegovog rodnog mjesta Jošana. To je sbilja krasan dar, koj će u svoj zemlji naći najtoplije priznanje.

Napredak 20. veljače 1879

• ○ • ○ •

Obće poznati mecenat (*) Danilo Banjanin, veletržac u Karlovcu, izvolio je i ove godine kao i lanjske poslati 31 komad izvrstnih knjižica, da se medju djecu ovdašnje škole na izpitu porazdiele. Na tom se daru podpisani u ime svojih djaka kao i svoje, jer je i njemu poslao dvie knjige izvrstna sadržaja, od srca zahvaljuje.

Jošane, 8. kolovoza 1885.
A. Simeon Končar, učitelj.
Napredak, 20. kolovoza 1885
__________
(*) mecena > onaj koji novcem i materijalnim dobrima pomaže napretku umjetnosti, znanosti, sporta itd.; pokrovitelj
✧ prema rimskom bogatašu Gaju Cilniju Mecenatu (1. st. pr. Kr.) koji se proslavio pomaganjem pjesnika i umjetnika

Vidi > http://imehrvatsko.net/namepages/view/family_name/prezime-Banjanin
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Veljača 16, 2013, 13:04:56 »


Dane Banjanin,
veletržac u Karlovcu

Dane Banjanin rodio se 15. prosinca 1817. u najsiromašnijem kraju Like u selu Jošanima od siromašnih ali čestitih Krajišnika, i to od oca Maksima i majke Marije. Dane imao je jošte šestero braće i dvije sestre.

Dane je polazio pučku školu (trorazredu) tako zvanu trialku (Trivialschule) u Udbinji, koja je bila ovamo premještena iz Podlapca već godine 1811. Polazio je ovu školu do godine 1829. Godine 1834. bio je vježbenikom u kumpanijskoj pisarni Udbinji. Selo Jošani bilo je u ono vrijeme postaja natporučnika dočim je bilo selo Udbinja postaja kapetana 5. kumpanije, pa je potpadala pod ličku pukovniju sa svojim središtem u Gospiću.

Poradi valjana vladanja i marljiva rada zavolio je Danu osobito njegov kapetan Leopold Filipović, otac čuvenih kasnije generala baruna Franje i Josipa Filipovića. Kada se je Dane povjerio svome kapetanu i rekao mu, da bi želio kuda u budi kaku trgovinu, ne bi li danas sjutra mogao koristiti svojima, odobravao mu je kapetan, dapače nagovarao oca njegova, da vodi sina u Karlovac, gdje je bila onda jaka trgovina, i da ga dade ondje u kaku trgovačku kuću. Otac se nije mogao isprva odlučiti na taj put, veleći, da ne će moći naći u Karlovcu za svoje dijete mjesta, kad ondje nikoga ne pozna. Ali ga kapetan brzo primiri i reče: "Ne brini se ti za to, za nj će se Bog pobrinuti.

Ako mu ne nađeš u Karlovcu mjesta, ti ostavi dijete na žitnom trgu u Karlovcu, uzet će ga koja dobra duša, a ti putuj kući!" Otac posluhnu kapetana i sudbina Danina bi odlučena.

Otac pođe sa djetetom godine 1835. u Karlovac i prispje onamo 5. svibnja. Ali dakako o mjestu za njegova sina ni govora. Pitaj ovdje, pitaj ondje, ali nitko ga ne htjede primiti u svoj posao. Otac sada učini ono, što mu je kapetan Filipović kazao i ostavi dijete na sred karlovačkoga žitnoga trga, pa mu reče: "Sinko, puštam te na ovom trgu, kako mi je pred tobom kazao tvoj kapetan. Bog te neka vodi i upravlja na dobre pute. Odje stupiš u službu, budi pošten, vjeran, poslušan i marljiv, tako ćeš svoju sreću postići. Evo ti jedna cvanciga (66 filira), dok u službu stupiš, više nemam, ta znaš, da smo siromasi!"

Tako se rastadoše otac i sin, otac ode kući, a sin ostade na trgu u Karlovcu, ne poznavajući nigdje nikoga. Tu ostade, dok ga ne pozove neki mali karlovački trgovčić imenom Rade Perić i upita ga, zašto ostade za onim graničarom? Dane njemu sve plačući ispriča, kako je i što je. Radi se sažali dijete, pa mu reče: "Ne plači, sinko. I mene je tako otac doveo u Karlovac, pa sam se sastao sa kruhom. Hoćeš i ti, kada imadeš dobru volju. Ostat ćeš kod mene, dok ne dobiješ službe!"

Dane je badava četiri dana tražio po Karlovcu mjesto. Kada ništa ne nađe, ode lađom u Sisak, a kada ni tu ništa ne nađe, ode pješice u Zagreb. Ovdje se namjeri na trgovca Stevana Krestića, oca kasnijega zagrebačkoga odvjetnika Nikole Krestića. On ga uputi, da uči zanat, jer da svaki trgovac traží od momka. koga primi u svoj posao, i neko jamstvo, a da za nj nema tko jamčiti. Krestić mu zbilja nađe mjesto kod bravara Gerstlera. Kod Gerstlera ostade Dane par nedjelja, učeći bravarski zanat. Nu Dani doskora dodija teški bravarski posao, pa pismom potuži Radi Periću u Karlovac.
Baš u to vrijeme upita trgovac Vaso Barako (otac Koste Baraka) Perića, gdje je onaj momak iz Like, što ga je otac ostavio na karlovačkom trgu, i reče, da bi on sada baš trebao ova momka u svom poslu. Perić dokaza Baraku sve, što se dogodilo sa Danom i Barako pisa Krestiću u Zagreb, da mu nah otpravi u Karlovac Danu.


Dane Banjanin, veletržac  

Krestić posla odmah Danu u Karlovac i on stupi u trgovinu kod Baraka 11. srpnja 1835. Barako ga uputi u posao i u trgovačku korespondenciju. Za nekoliko mjeseci dade Barako Dani 40 for. godišnje plaće radi dobroga vladanja i lijepoga napretka, a nakon godine dana podligne mu godišnju plaću na 130 for.

Nu doskora se odluči Dane Banjanin, da će započeti trgovački posao na svoju ruku. Imao je dobra prijatelja u Vasi Baraku, a u banatskim žitnim trgovcima veliko povjerenje. On je 1. ožujka 1841. objavio, da počinje žitnom trgovinom na svoju ruku. U trgovini bio je ne samo vrlo marljiv nego i vrlo sretan. Štogod bi poduzeo, u svem bi uspio, a uz to živio vrlo skromno.

Svojim je dobročiniteljima bio zahvalan. Kada je njegov prvi karlovački dobročinitelj Rade Perić godine 1849. osiromašio, primio ga je u svoju kuću i pomogao mu je djecu opskrbiti. Za kapetana Filipovića, koji ga je uputio u Karlovac, ostavio je zakladu od 500 for., da se za nj u crkvi čini spomen i da se obnavlja grob njegov i njegove supruge svake godine.

Prema rodu svome bio je vrlo darežljiv, silu svojih rođaka dao izučiti zanatu i trgovini, a neke i iškolao. Za zasluge njegove, što si ih je stekao, podupirući sirotinju odlikova ga Njegovo Veličanstvo naš car i kralj 13. ožujka 1869. zlatnim križem s krunom za zasluge.

Kada je godine 1879. Lika i Krbava stradala s nerodice i povodnja, pritekao je Dane Banjanin velikom novčanom svotom narodu u pomoć, i tako je spasio od gladi cijelu političku općinu Udbinjsku napose mjesto njegova rođenja Jošane. Za Jošane mnogo je dobra u životu učinio, tako je god. 1880. kupio ondje i poklonio parohijalnu kuću za stan svećeniku, a godine 1881. darovao 4000 for., da se obnovi crkva. Iste je godine osnovao zakladu od 1000 for , da se kamatii daju za nagradu učitelju, što će djecu učiti crkvenomu pojanju.

Godine 1879. osnovao je dvije zaklade, i to jednu od 1000 for., a drugu od 6000 for. Kamati prve imaju se davati kao potpora dvojici učenika gospićke gimnazije, a kamati druge imaju se opet davati kao stipendija dvojici učenika iste gimnazije pravosiavne vjere. Radi ovih njegovih djela odlikova ga Njegovo Veličanstvo naš car i kralj 1881. viteškim redom Franje Josipa I. Na uspomenu toga odlikovanja darova Banjanin karlovačkoj sirotinji 500 for.

Banjanin podupirao je i književnike, tako je godine 1831. o svom trošku izdao knjigu tadanjega pravoslavnoga kateheta na c. kr. realci u Rakovcu, a sadanjega mitropolite u Doljnjoj Tuzli, Nikole Živkovića "istorija hrišćanske crkve" i Krasićev prijevod Kelerove knjige: "Novo vaspitanje, osnovi pedagogijskih ideja Freblovih".

Zadnje je godine svoga života sproveo mirno u Karlovcu, gdje je i umro 12. lipnja 1891.

Dane Banjanin oženio se 25. studenoga 1849. sa Julkom Mileusnićevom iz Senja, koja mu je 5. XI. 1850. porodila jedinca sina Aleksandra, ali koji je preminuo 25. V. 1858. I tako ostade Banjanin bez potomstva.

Sva njegova djela preteče njegova oporuka od 23. veljače 1891. Ostavivši rodu svojemu obilatu ostavštinu, osnovao je za opće dobro više stipendija i zaklada pod imenom Danila i Julke Banjanin, kao:

1. 10 stipendija po 400 for. na godinu za učenike grčko-istočne vjere do svršetka njihovih nauka.
2. 2 stipendije po 300 forinti za dva mladića, koji će učiti bogosloviju.
3. 1 stipendiju po 500 forínti na godinu za učenika grčko-istočne vjere, koji polazi gimnaziju u Gospiću ili u kom drugom mjestu do svršetka njegovih nauka.
4. 2 stipendije po 200 forinti za djecu, koja stupe u Gospićku gimnaziju ili drugi koji srednji zavod, a rođeni su u selu Jošanima.
5. 12 potpora djeci iz Jošana po 25 forinti svakomu na godinu za školske potrepštine.
6. 3 stipendije po 100 forinti za djecu iz političke općine udbinjske, koja polaze budi koju srednju školu.
7. 6 potpora po 24 forinta za grčko-istočnu djecu, koja polaze osnovnu školu u Karlovcu i
8. 1 stipendiju po 600 forinti za mladića njegova roda, koji je proglašen punoljetnim, kada svrši nauke, da si otvori posao ili trgovinu ili uredi ma kakovo zvanje.

Nadalje je ostavio 3000 forinti, da se četiri puta u godini od kamata služe zadušnice za njegove roditelje, njega i njegovu suprugu u crkvi u Jošanima. U zadružnoj kući u Karlovcu ostavio je četiri dućanske prostorije pravoslavnoj crkvi u Karlovcu, da se za godišnji prihod tih prostorija služe četiri put u godini zadušnice za nj, za njegovu suprugu i za njegova brata Stanka.

Nadalje je osnovao još ove zaklade:
1. jednu od 4000 forinti, da se kamati daju ovdješnjim siromašnim djevojkama grčko-istočne vjere kao miraz prigodom udaje.
2. jednu od 10.000 forinti, da se kamati daju mladim ovdješnjim ljudima grčko-istočne vjere, koji kane otvoriti trgovinu i koje predloži ovdješna crkveno-školska pravoslavna općina.
3. jednu zakladu od 10.000 forinti, da se polovica kamata podijeli na badnjak sirotinji grčko-istočne vjere, a polovica sirotinji ostalih vjeroispovijesti.
4. jednu zakladu od 2000 for., da se kamati daju kao nagrada učitelju (učiteljicama) grčko-istočne vjere, naročito za poučavanje u pojanju i u čitanju crkvenih knjiga.
5. jednu zakladu od 10.000 forinti, da se kamatima iškola mladić njegova roda, koji se odluči posvetiti onomu duhovnomu obredu, po kom može postići episkopsko zvanje.
6. jednu zakladu od 6000 forinti, da se kamali kao stipendija dadu jednomu ovdješnjemu učeniku grčko-istočne vjere.
7. jednu zakladu od 2000 forinti, da se kamati kao nagrada podijele svake godine ovomjesnomu parohu.
8. jednu zakladu od 6000 forinti, da se kamati kao stipendija daju dvima mladićima gornjo karlovačke episkopije, koji će učiti bogosloviju.
9. jednu zakladu od 3000 forinti, od koje kad naraste na 6000 forinti, imat će se kamati davati najsiromašnijim svećeničkm udovicama u gornjo karlovačkoj biakupiji.
10. jednu zakadu od 3000 forinti, da se kamatima nagrduju ovdješnji vatrogasci, koji kod požara nastradaju.

Konačno je ostavio 2000 torinti Matici srpskoj, 2000 forinti pravoslavnoj crkvi u Senju, 3000 forinti za kapelu na pravoslavnom groblju u Karlovcu itd.

R. Strohal, ravnatelj kr. velike gimnazije u Karlovcu
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!