Srpski ratni zločinci žive u Hrvatskoj nekažnjeno
Članak Hrv. akad. Mile Pešorde, koji slijedi iza ovog komentara treba objaviti povodom drskog nastupa velečetnika Milorada Pupovca u Hrvatskom saboru. TKO TAKVOGA DRŽI U HRVATSKOME SABORU?! Taj velečetnik Milorad Pupovac se nije nikada ni formalno ispričao Hrvatima radi zločinstava, koja su činili Hrvatskoj i Hrvatima njegovi petokolonaški Srbi. Ako se još jedanput velečetniče Milorade sretnemo
u Veljunu dobit ćeš dva nogoguza, a 2000. si dobio samo jedan pa si suznih očiju pobjegao iz Veljuna i oblagivao gospođu Legradić - Hrvatskog ratnog vojnog invalida da se je popišala na spomeniku četnicima. Nije ona to učinila ali pišamo svi mi Hrvati Slunjani po tome četničkom grbu. Tu su pokopani četnički zločinci na čelu s veljunskim protom Brankom Dobrosavljevićem, koji su poklali nedužnu 8-članu hrvatsku obitelj Jose Mravunca. Sram te budi, velečetniče, koji često odlaziš u Beograd na savjetovanje k četnicima Nikoliću, Vučiću i sada Šešelju. Uvijek se pitam, kakav je to Hrvatski sabor, u kojemu može djelovati ovakav veolečetnik kao što je Milorad Pupovac?
Smrt fašističkim četnicima!
Dragan Hazler
Zakon o amnestiji i aboliciji se mora ukinuti
Srpski ratni zločinci žive u Hrvatskoj nekažnjenoOvakovih nekažnjenih ratnih zločinaca poput Vojislava Stanimirovića, o kojemu u priloženome članku piše Mile Pešorda ima na tisuće u redovima Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Oni su po Tuđmanovom Zakon o amnestiji i aboliciji oslobođeni svih odgovornosti za počinjene zločine u Hrvatskoj.
Poznato je da se u Hrvatskoj stvaraju zakoni kao na vrpci i mijenjaju se kao po modi, ali Zakon o amnestiji i aboliciji srpskih zločinaca iz SAO krajine Republike srpske nije ukidao Tuđmanov protivnik Stjepan Mesić, ni zakonotvorac Vladimir Šeks, ni Hrvatsko pravosuđe, ni pravnici iz Ustavnog suda, niti Hrvatski sabor, niti Hrvatska vlada, niti Mesićev nasljednik sveučilišni profesor prava Dr. Ivo Josipović...
Nitko od nadležnih ne predlaže niti mijenja niti ukida Tuđmanov Zakon o amnestiji i aboliciji srpskih zločinaca.
Doduše, u tome Tuđmanovom zakonu stoji da ratni zločini ne zastaruju, ali se čeka dok ovakovi poput
vukovarskog zločinca Vojislava Stanimirovića otiđu u visoku saborsku miorovinu i u njoj, zaštičeni poput rijetkih zvjeri, dočekaju nekažnjeno prirodnu smrt.
Većina hrvatskih Srba su djelovali zločinački protiv HrvatskeZnade se da su djelovali neprijateljski i zločinački protiv Republike Hrvatska:
- bilo po vojnoj, policijskoj i civilnoj teritorijalnoj (TO) zapovjednoj odgovornosti,
- bilo kao oficiri i vojnici SAO krajine RS pretžno dragovoljci,
- bilo kao izvršitelja zločinstava mučenjem, ubijanjem, pljačkom i progonom Hrvata,
- bilo kao čuvari zatvora i logora za mučenje zarobljenih Hrvata i silovanje Hrvatica,
- bilo kao aktivisti u Teritorijalnoj obrani bez kojih uopće ne bi mogla funkcionirati srbska zločinačka mašinerija protriv Hrvatske,
- bilo kao postavljači milijuna ubitačnih mina po Hrvatskoj, od koji i sada ginu Hrvati,
- bilo kao sudionici u lokalnim vlastima zločinačke SAO krajine - Republike srpske,
- bilo kao hijerarhija Srpske pravoslavne crkve, koja je oduvijek i zauvijek glavni stup, idejni začetnik i sprovoditelj Srpskog nacističkog ludila - Plana Velike Srbije,
- bilo kao pojednci iz urbanih Srba, koji su kao spijuni, tajni pomagači i instruktori djelovali u korist srpskih zločinaca u okupiranom dijelu Hrvatske,
- bilo kao aktivisti u svima medijima zločinačke SAO krajine,
- bilo kao kulturnjaci, glumci, stručnjaci i "gostujući radnici", političari... koji su djelovali u drugim državama lažnom promičbom protiv Hrvatske, slanjem strateških materijala, oružja i strjeljiva srpskim zločincima u SAO krajinu ...
Nekažnjenim Srbima Hrvatska je dala više od onoga što su tražiliSve spomenute zločinačke strukture i još brojne, koje su zajedno s ovima činile zločinačko ustrojstvo SAO krajine Republike srpske žive nekažnjeno u Hrvatskoj.
Štoviše brojni zločinci sudjeluju u svima oblicima vlasti Republike Hrvatske i imaju svoju paralenlu vlast:
Srpsko nacionalno vijeće, srpske stranke, srpske medije, sve srpske institucije, srpsku pravoslavnu crkvu, srpsku prosvjetu, srpske škole, srpske vrtiće...
Nijedna od spomenutih i drugih ustrojstava srpske nacionalne manjine neme u svojim naslovima niti slovo "H" od Hrvatske.
Sve djelatnosti srpske nacionalne manjine, uključujući i folklorne i druge zabave plaćaju se iz Hrvatskog državnog proračuna.
Niti s takvim
Vojislav dr. OkupacijeIz Hrvatskoga sabora povlači se imenjak i bivši politički istomišljenik haaškoga optuženika i uhićenika, četničkoga vojvode dr. Vojislava Šešelja
Okupatorski "gradonačelnik" Vukovara
dr. Vojislav Stanimirović, nekadašnji ravnatelj vukovarske bolnice
"Sveti Sava" (!), a sadašnji predsjednik pupovačkoga SDSS-a, odlučio se povući iz Hrvatskoga sabora, i to u prvoj godini svoga trećega saborskoga mandata. Kako mediji prenose, taj istaknuti svjedok i čimbenik velikosrpskih radova na teritorijalnom zaposjedanju Hrvatske i ubijanju Hrvata ne povlači se posve iz politike, nego svoje političko djelovanje želi usredotočiti na "rad u istočnoj Slavoniji, posebno u Vukovaru".
Bivši koordinator/ministar bez lisnice u terorističkoj "Vladi Republike Srpske krajine" vraća se, znači, na mjesto srpskoga zločina, a koje je on, godine 1993., ovako opisao u ćiriličnom listu zlotvorne "Vojske Krajine" br. 7-8, na str. 43:
"Tog 18. novembra 1991. pao je i poslednji bastion, poslednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar, nekada grad lepotan. Ljudska mašta ne može da zamisli ono što se tada u gradu moglo videti kao stvarnost. Rečju, grad koga više nema, koji pruža sliku pakla, pun dima, paljevine, leševa, smrada, a ponajviše nepreglednih ruševina."
Zamrznuo je svoj saborski mandat esdeesesovski čelnik, a da mu se, tijekom svih proteklih godina od "mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske" nisu odmrznuli ni srce ni glas u smislu javnoga svjedočenja istine o osvajačkom ratnom pohodu velikosrba na Hrvatsku, o njihovim zločinima i zločincima, o monstruoznoj petokrako-četničkoj tehnologiji ubijanja hrvatskih sela i gradova.
Okupatorski "gradonačelnik" Vukovara dr. Vojislav odlučio je povući se iz hrvatske metropole "na teren", a da još u glavnom hrvatskom gradu javno kritički progovorio nije o svojim dojučerašnjim velikosrpskim kolegama i istomišljenicima, a sve doktorima: dr. Jovanu Raškoviću, dr. Radovanu Karadžiću, dr. Vojslavu Šešelju, dr. Nikoli Koljeviću, dr. Biljani Plavšić, dr. Nenadu Kecmanoviću, o zaslugama brojnih srpsko-jugoslavenskih akademika, znanstvenika, književnika i bezbrojnih im asistenata za stvar, etnički očišćene "Velike Srbije". Ispovijediti se nije, izgleda, stigao od velike zauzetosti svoje na raspredanju priča o hrvatskoj osloboditeljskoj akciji Oluja kao "jednoj vrsti etničkoga čišćenja" (
www.sdss.hr), na držanju pozdravnih govora četvorici Srba s "Kosova i Metohije", u Vukovaru novoprimljenih članova SDSS, na koordiniranju i usuglašavanju ("tihom i nenametljivom") svega srpstva u državi Hrvatskoj glede (pre)imenovanja nekih hrvatskih ulica i gradova (Gvozd/Vrginmost, itd.) u skladu s politikom Srpske demokratske samostalne stranke.
Saborski zastupnik – nekoć "jedan od krajinskih gospodara života i smrti" i ministar bez lisnice u "Vladi" dr. Milana Babića - povlači se, kako vele, dragovoljno iz najvišega zakonodavnog tijela države, u agresiji na koju je sudjelovao kao rezervni oficir JNA (po dr. Okupacije, tada
"jedine legitimne sile"!), a da se još javno nije ispovijedio o svojoj ulozi izravnoga svjedoka srpskoga ratnoga zločina
u Lovasu nad hrvatskim civilnim stanovništvom, koji su počinili pripadnici četničkoga odreda "Dušan Silni" od 10. listopada 1991. do travnja 1992. O tome je "Vjesnik", u svom izvješću sa suđenja 17-orici mještana Lovasa optuženih za ratni zločin i genocid, 13. siječnja 2004., pisao:
"Najstrašniji zločin u tom se mjestu dogodio 18. studenoga 1991. kada je skupina od 80 Hrvata natjerana u minsko polje. U ovom su pokolju poginula 24 Hrvata, a ranjeno ih je 15. Do kraja prosinca 1991. ubijeno je ukupno 69 lovaskih Hrvata, ostali su protjerani, a zapaljeno je pedesetak hrvatskih kuća. Opljačkana je sva imovina iz hrvatskih kuća, a spaljena je i katolička crkva".
Na jednoj od prethodnih rasprava, svjedok Stjepan Peulić, koji je preživio masakar u minskom polju, kazao je sudskom vijeću da je u grupi četničkoga odreda "Dušan Silni" u vrijeme dok su razvrstavali ljude za odlazak na minsko polje, uz prvooptuženoga Ljubana Devetaka vidio i Vojislava Stanimirovića .
Iz hrvatskoga državnog Sabora povlači se, dakle, imenjak i bivši politički istomišljenik haaškoga optuženika i uhićenika dr. Vojislava Šešelja, ne ispričavši se prethodno hrvatskom narodu bar zbog svoga novinarskoga četničkoga pamfleta protiv vukovarske bolnice, protiv Grada Vukovara i vukovarske legalne i legitimne, demokratski izabrane, vlasti, zapravo protiv cijele jedne nacije u borbi protiv srpskoga fašizma. Ako to tako jest kako jest, znači li to da ovaj doktor Okupacije
(koji je, i po vlastitome priznanju, na mjestu zločina u Lovasu bio obučen u petokraku odoru JNA i s pištoljem za pojasom), nastavlja svoje "ministarske" zadaće koordiniranja unutar obnovljenoga jugosrpskoga projekta prekrajanja i krivotvorenja povijesti hrvatskoga naroda, u kojemu će istina biti zabranjena, pa tako i navođenje točne ocjene francuskoga povjesničara Paula Gardea o Oluji, a koja glasi: "Hrvatska je akcija bila legitimna, i neizbježna. Pad Knina jedina je dobra novost koju je svijet primio nakon one o padu zida u Berlinu."?
Mile Pešorda
Hrvatsko slovo br. 704, str. 23, Zagreb, 17. listopada 2008.
