CRO-eu.com
Prosinac 06, 2021, 16:47:15 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Grad Klis  (Posjeta: 4549 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Ožujak 08, 2012, 11:57:01 »


Grad Klis

Ploveć mimo Kaštela pod Spljet, vidiš, kako se nad njima ko izgrizena griža digao Kozjak, da za mąlo svrši Solinu na sjoveru glavicom sv. Jure, te ustupi mjesto silnome Mosoru. Tu u uvali izmed Kozjaka i Mosora strši na klisuri Klis grad, pazeći na cestu, što no vodi iz Spljeta u Sinj. Divan je to kraj po svakog, a kamo li ne po Hrvata, koji zna, do su se tuj ogledali Hrvati i s Rimljani i Turci i Mljetčići, koji zna, do se je tu krojila sudbina med zopadom i iztokom, med Bizantom i Rimom.

Već taj dan zavjetovasmo se, da ćemo na Klis. I svanu vrući dan, Mala Gospa, dan sajma u Solinu. Eto sgode – i odjurismo s jutra o šestoj na željeznici do postoje solinske, a odnud pješice cestom onom za četvrt sata do sama sela. Sajam ko sajam, samo što ti se tuj mieša kapa sa. šeširom i čalmom (1). Ostavljujuć te slikovite prizore za poslje podne, mokosmo na razrovano tlo stare Salone. - Dok mzgledasmo diglo se već sunice visoko, al mi ipak na Klis.

Neka neodoljiva čeznja, uspomena na prošlost, vukla nas onamo. Na lievo vijugala se liepa al prašna cesta, na desno modrila se Jadro rieka, pa budući se cesta odmicala na sjevero-zapad pod sv. Juru, odlučismo udariti poprieko, desno od ceste, po izrovanome mjestimice od bujice priečcu, a dalje sve izmed gromača vinograda. Jedina požutjela već diraka (Palinurus australis), posušeni već osjak (Cirsium acarna) ili po koji kravjak (Carlina corymbosa) kito nom prašnu stazu.

Moram priznati: popriečni taj put bio nam odviše umoran; poskakivasmo od litca na liticu, poredane na način izlizanih skalina, a sunce pripeklo žestoko, te morali putem popostavati, a ne sreli ni smokvenice da nas zakloni. Srećom smjestiše se gdjegdje na dan sajma tržci pod gromačom (2), pa razapeše na stršeće iza gromača grane maslinine hasuru, da zaklone od sunca, ne sebe, već ono vina, nešto smokava i svježih i suhih, a još manje groždja, neki i samu vodu, što no ju nudjahu na prodaju prolazećima. u Zagorje, ne bi li nekoliko "solda" uhvatli, da dan prožive, a davahu svoj trg i u zamjenu, osobito za kruh.

I uzpesmo se nakon dvosatnog umornog putu na glavnu cestu solinsku. Samo desetak minuta i mi smo pod gradom. Sunce nas pritislo izpod klisuraste bočine, al pritislo Bože mili ko nikad: mozak uzavrio, grlo osušilo, a znoj curkom curio - i napokon padosmo u hlad pod gradinom. Ni oči uzdići ne mogah na onaj Klis, koji toliko izgledah. Odahnuvši, uđemo u gostionicu Perkovićevu prema gradini. Kako mi biješe ma baš na oku, uzeh, dok je moj prijam pisao, crtati Klis, a misao mi bludila po prošlosti, da sastavi povjest njegovu.


Klikni za uvećani prikaz

Evo je na kratko: Za Klis doznajemo g. 850, kadno je vojvoda Hrvata Trpimir nadario desetinom kliskom nadbiskupa spljetskog, kojega je vlast sizala po cielome kreljevstvu. U X. vieku bio Klis –već grad i imso svoje podgrađe. G. 1103 potvrdi Koloman spljetskomu nadbiskupu Klis, al domalo dođe đo borbe između Spljeta i Klisa, budući ovaj bio uviek vjeran kraljevom hrvatsko-ugarskim. Između 1171 i 1172-pripadao je sad pod bizantinskog cara, sad pod hrvat-ugarskog kralja, sad bijaše u rukama. templara, sad u župana Domalda; al one godine (1242) za tatarske provale izkaza se Klis i odbi te čopore baš kad je u njemu boravila kraljica Marja sa kćerkami, koje joj malo iza toga umrieše. Grob njihov, Katarine i Margarete, možeš vidjeti u Eskulapovu hramu, današnjoj krstionici u Spljetu. Poslje toga zagospodovaše nad Klisom bribirski knezovi Šubići. Spominjemo samo Mladena III. čiji grob († 1348) vidjesmo u trogirskoj crkvi i razabrasmo na njemu uklesane znamenite rieči: "Clipeus Croaturum".


Klikni za uvećani prikaz

Mladen bijaše šurjak srbskog cara Dušana, a gospodar ne samo Klisa, već i Omiša i Skradina, te ih nastojaše uzdržati proti kraljuLjudevitu, koji se upro; ne bi li oslabio knezove hrvatske, pa s toga su i Mladenovi sinovi Mladen IV. i Pavao predali Klis ųjaku Dušanu; al po smrti ovoga. (1355) dođe opet Klis-pod hrvatskoga, kralja Ljudevita. I kralj bosanski Tvrdko I., rođak Šubića, uze taj grad 1388 i s njime Hrvatsku i Dalmaciju s one strane Velebita, nu prelazno, budući već 1591 vrati se opet pod hrvat.-ugar. kraljeve, koji su ga morali sve do 1423 braniti protivu Mljetčića.

Malo nakon toga nahrupiše Turci. Kraljevi morali Klis bolje utvrditi i namjestiti kapetane. Jedan od nojznamenitijih kapetana u borbi protiv Turaka bijaše Petar Kružić, koji je znao sakupljat u gradu bjegunce kršćanske, uskoke, krvne neprijatelje Turčina. Godine 1523 sudariše se Turci s uskoci u Klisu; ovima doleti kapetan senjski Orlovčić na pomoć i odbiše Turke. I poslje muhačkog poraza počinjahu Kružić i uskoci vela junačtva, dok nije, što s nemara kralja Ferdinanda, što usljed spletaka Mletčana, pao nesgodno od ruke turske (1537). Uskoci se preseliše u gornju Hrvatsku, a osobito u Senj.


Klikni za uvećani prikaz

U Klisu sjedio sad paša sve do 1658. Tad im ga Mljetčani oteše. Godine 1809 uzeše ga Francezi, a god. 1813 osvojila ga Austrija. I danas drži u njem posadu od 20 momaka s nadporučnikom, nekoliko topova i zaire (3).

0dmah poslje objeda trebalo krenuti: put je dalek, a valja zaviriti i u grad. Uzpnemo se, al željezna vrata zatvorena; pozvonismo i ukaza nam se straža: - "Ne bismo li smjeli, molimo, razgledati grad?"
- "Nepušći pan seržan".
- "A nadporučnik?"
- "Nadporučnik pošo u Spljet, a stražmestar nepušći, on sad spava", upućivo nas mladi Vencličko mješovitim jezikom.
- "Dozovite nam stražmestra".
- "Moužete, ali nepušći", opet českim naglaskom i - odbi nas.
Nije druge – postasmo, okrenuv se prema Spljetu, da se bar naužijemo vidika na ubavu dolinu Jadra, na Spljet i more, pak da obazrievši se još jednom na zjalo topa onoga, što no čuva prosjeku, krenemo niz varoš, a mimo župne crkve na drugu, iztočnu stranu u dolinu Jadra. Nametala nam se dvojica dječaka, da će nam put do vrela pokazati. Prihvatismo.
Čudili smo se razboru djece one. Zabavljali nas dobar dio puta. Ta, rekoh im u šali, crkva vam nema zvonika.
- "E, baciše zvonik i ne tiše gradit, sadriše pa izješe, ima naša Gospa dote, al nema uprave". Kazivali nam kako se zove ovaj ili onaj grm, drvo; ovo il ono bilje, trava - pa i čemu je. Kad nas dovedoše na puteljak, koji nas ne će nikud smetnuti, darovasmo ih, a oni, odskakaše dovikujući:
- "E, vala vam ko ćaći mome! Dobar vam put!"

Još jedan zavoj i eto nas na vrelu Jadra.

Tekst i crtež (1) od prof. Damina
DiS, 15. listopada 1889

______________
(1) čalma ✧ tur. çalma > povez oko fesa ili kečeta, dio muške odjeće kod muslimana; saruk, turban
(2) gromača > ograda od neobrađena kamena i bez vezivne tvari, između polja; mocira
(3) zaira > hrana, namirnice kao zaliha

Vidi > http://portal.klis.com.hr/povijest-klisa/
Vidi > http://www.solin.hr/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!