CRO-eu.com
Studeni 14, 2019, 02:54:50 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Zabava u Valpovu  (Posjeta: 4096 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Veljača 05, 2012, 11:12:26 »


Zabava u Valpovu, četvrtak dne 26. rujna 1887

 

-   Još nikada dosada nebijah u Vlapovu.
-   Zašto?
-   Jer sam mislio da tamo neima svjestnih Hrvata, a tamo gdje ih zbilja neima, nevolim ići, neće mi se, da slušam onako nesvjestne ljude, koji vele mi smo Srbi, mi smo Slovenci, a Hrvati više nismo, kao što to ljudi iz starih škola rado običaju govoriti.
Nije tomu tako u Valpovu. Morate znati, da su se i Valpovčani već uzdigli duhom svojim, do one uzvišene ideje, do narodne samosviesti i ponosa, u čisto hrvatskom duhu, da teže svom snagom za cielokupnošću i samostalnošću države Hrvatske, pa su nekoji to i svomu zastupniku osobito prepornčili. Da li će ih poslušati, to ćemo vidjeti.
Ljubim slobodu, ljubim promjenu te podjoh sa nekoliko mojih prijatelja , sveučilištnih gradjana u Valpovo.
Nemogu premučati, da su moji prijatelji dobili sliedećega sadržaja list:
"Braćo Hrvati!
Vi ste već poznati kao dobri budioci sviesti hrvatske; dodjite k nam, da pjesmom hrvatskom uzbudite i ovaj zamrvši kraj ... Mi priredjujemo u četvrtak dne 26. rujna zabavu na korist ranjenika hrabro boraćih se hrvatskih regimenata. Dodjite hrvatstvo vas zove".
Moji prijatelji većinom pravnici, - za ideju sve! ... smisliše učiniše.
I čudnovato je, da Osječani, doista dobri Hrvati, idu širiti i buditi rvatstvo u Vukovar, llok, Valpovo, a kod kuće im, u Osieku, najmanje je sviest hrvatska probudjena. Ali - nemo profeta in patria (1).
Bilo nas je u kolih šestorica - vi ćete reći ko cigana - no mi smo baš gospodski sjedili prikladne a - zadovoljstvo bijaše s nami. Kao što su Hrvati vesele naravi tako i mi krenuvši iz Osieka, udarismo pjesmom u glas: "Oj Hrvati jošte živi" (2). Prošavši pjesmom Gatnicu, Petrijevce, Šag, dodjosmo na brzih konjih, dosta brzo u Valpovo. Naši nas prijatelji dočekaše vrlo ljubezno. Svaki primi na stan po jednoga ili dvojicu. Dok se izgrlismo i izljubismo, odosmo se prošetati Valpovom.

Tri su poglavito znamenitosti tuj: perivoj baruna Prandan-a, palača njegova, stari grad i spomenik Katančićev. Prediel gdje perivoj leži, uprav pred dvospratnom i veoma ukusnom barunovom palačom, je vrlo mio i ugodan. Bujno cvieće kao da ga je sad baš proljetna narav oživljela, godi čovjeku - pjesniku - da mogao bi se često mnogih dražestih naužiti.

Stari grad iz doba tursko-hrvatskih ratova, to su, visoko zidine gole, poput onih u Iloku. Spomenuh se one dragociene hrvatske krvi, prolivene ne toliko za slobodu Hrvatske koliko za prosvjetu ostalih nehrvatskih naroda. Ponosim se no duboko i u srdcu bol ćutim.

 

Stari grad je za palačom, a iza grada postavljen je spomenik Katančiću slavnomu hrvatskomu knjíževniku. Spomenik ne samo da nije na liepom nego upravo na nezgodnom mjestu. Šećući se perivojem, kroz koji teče Karašica, preko koje se prelazi, vrlo krasnim kamenitim mostom na jednom i drvenim mostom na dru gom mjestu, zapjevasmo onu:

Tekla voda Karašica,
Do Valpova od Našica.
Odtud ide fra Ivane,
Valpovački kapelane.
U toj vodi Karašici,
Prale noge  snašice.
"Oj boga vam ni snašice,
Ajte samnom u Našice.

Častit ću vas devet dana,
Svaki danak po purana.
Bit će pite i paštete
Bez ikakve vaše štete.
Bit će pite svake vrsti,
Od kojih se ližu prsti.

U to se i noćca svojim crnim odielom - mrakom - spustila na nas. Vrieme je, idemo na tombolu. U dvorani smo. Dvorana, u kojoj se bje skupilo najodličnije gradjanstvo valpovačko, bijaše dubkom puna.

Dvie hrvatske zastave spustiše se s zida. Na zidu visjelo je oružje - pištolji i mačevi unakrst složeni, a medju oružjem bijahu slike: Nj. Veličaastva hrvatske kraljice Elisabete i kralja Franje Josipa I. u ime znaka lojalnosti. Još ljepše bijaše u prostoru dvoranskom. Stvari za izigravanje stoje na stolu, a oko njega se šeće hrvatski zboreće obćinstvo, što je ne malo ugodno slušati, jer je i Valpovo leglo njemačke kulture (!) i magjarskoga bratstva.


Narodna nošnja Vlapovčanki

Krasotice bijahu sve fino i ukusno odjevene, kako no to zahtjevaju zakoni etikete. Kraljicom plesa bila je gospodjica Slavka Kulčarova (3), koja je na tunici imala toli šarmantno upletenu hrvatsku vrpcu. Prije tombole pozdravi obćinstvo poglaviti gospodin Pejo Georgijević sliedećim govorom:

Velecienjene gospodje i gospodo!
Dulce et decorum est pro patria mori – Omne tulit punctum, qui miscuit utile dulci!

Gospodje i gospodo!
Vi se čudite i mislite, da Vam ja kao preceptor iz katedre kanim držati rimska predavanja, nu nije tomu tako, spomenute liepe latinske izreke služe mi samo kao moto onomu, što želim da Vam još prozborim, i kao što ste Vi mene mogli krivo shvatiti obzirom na uvod moga govora, tako bi i ja Vas mogao krivo ocieniti i pomisliti, da ste se Vi ovdje sastali jedino u tu svrhu, da se samo klanjate, i da samo žrtvujete boginju Terpsichori i bogovom Amoru, Bachusu i Gambrinusu; nu ja sam ću Vas opravdati i oćitovati, da ujedno s tim ugodnim zanimanjem spojite i korist pače svetu svrhu.

Veleštovane gospodje i gospodo!
Evo već odavno bore se naši sinovi, naša braćn, na zapovjed našega kralja hrabro i pobjedonosno na krvavih bojištih ponosno Bosne i junačke Hercegovine, bore se u to ime, da častni krst zamjeni bliedi polumjesec, da ponositi habsburžki dvoglavi orao zauzme ona mjesta, na kojih se je vijao alajbarjak i skute Muhamedove favorite. da se kršćanska ljubav, prosvjeta, čovječnost i sloboda zlatna širi ondje, gdje je dosada vladalo muhamedansko divljačtvo, paklena krvoločnost turska, i kleto robstvo jadne raje; da se iz crkve kršćanske začuje i pronese slovo svetoga evangjelja, mjesto da iz džamija grmi zapovjed korana: smrt Gjaurinu! (4) naši junaci se, velim, bore i svoju krv prolievaju, da naše posestrime Bosnu i Hercegovinu opet sretno sdruže s majkom domovinom, Hrvatskom.
(Barni pljesak. Živili! Živio !)

Ali mnogi tih junaka neće se više povratiti, neće više vidjeti svoj mili dom i rod, nego će sanjati vječni sanak u onoj zemlji, ali ne više tudjoj nego za uvjek našoj, (živio!) jerbo š njihovom skupocjenom krvi opet zadobitoj! Živio! Njim slava, vječni pokoj i laka zemlja materinska: (Slava im!) Nu više njih – tih naših junaka opet će natrag doći, ostati će na radost i ponos domovine, medju nami živit, hvala Bogu, samo Vas pitam, da li će se oni tomu radovati, kada su jim razderana tiela sa mečevi i taneti prokletoga dušmana, da se nebi mogli uhvati, da će im se nevolja ublažiti a rane zacieliti; a sladko je za domovinu i živjeti!

Vidite gospodje i gospodo! Uzrok našemu današnjemu sastanku jeste: miscere utile dulci, tj. mi smo se sakupili na veselje i zabavu, ali ujedno da uz to doprinesemo i lieka, da se njeguju, snaže i zacieljuju i duševne i tielesne rane naših hrabrih vojnika i tim ste Vi obielodanili, da Vam u srcih plamti žarka ljubav iskrena sućut i milosrdje prama našim ranjenim vojnikom.

Zato Vas ja u ime odbora srdačno pozdiavljain i želim, da ste nam veseli do biele zore, do poljubca Aurorinog, a počem svako djelo, prije neg što se započme, treba blagoslova, to kličem: Da nam svemogući Bog, koji vlada sudbinom svih kraljeva i naroda, poživi, blagoslovi i sačuva našega premilostivoga kralja i vladara Franju Josipa I., (živio!) našega vitežkoga kralja (živio!), koji je, zasjednuv prejasni prestol, prebrojao drago kamenje u svojoj svietloj kruni i prebrojao svoje vjerne mnoge narode u širokom i silnom carstvu, pak se osvjedočio na svoju veliku žalost, da mu iz krune manjkaju dva skupocjena bisera, i da su mu se iz kola naroda izgubili mnogi sinovi - čitavo junačko pleme (živio!), na što se je naš vitežki kralj zakleo, da neće mirovati; te je poslao svoje lavova i sokolove, da traže, nadju i donesu nestavša dva bisera: posestrime Bosnu i Hercegovinu, i da dovedu izgubljene sinove ; našu braću: Hercegovce i Bosance! I po drugi put kličem: Živio naš kralj, i neka se pod njegovom vladavinom obistini ona: Austriacorum est imperare orbi universo, da unutar granica austrijskih sunce nezalazi. (Silno povladjivanje i živio!)

Poslje tombole nas Orfej u dogovoru sa Terpsihorom uhvate u svoje kolo. I tuj smo opazili da je već hrvatsko kolo u modu došlo. Kolom naime se otvori ples. Ej da nas je pokojni Dežman vidio, i njemu bi se duša razplinula od veselja. On je rekao Valcer dalje u red, kolo prvo! Tko je čitao "Vienac" od 1872. Svaki će se ponositi hrvatskim narodnim plesom "kolom", i mi ga poslušasmo. Plesalo se žestoko sve do odmora.

Da je duh pleinenitiji od tiela, imala je hrvatska mladež i tudier na umu. Za vrieme glasbenih stanka zapjeva "Hrvatska mladež" dvíe tri. onih veselih hrvatskih pjesama kao n. p. "Još Hrvatska", "Liepa naša domovina". "Oj Banovci", "Živila Hrvatska" te Zajčev "U boj", na osobitu ugodnost obćinstva. Na molbu nekoliko mojih prijatelja krasnoslovljaše g. Najman, pravnik Senoin: "Kako Hrvati djecu jedu". Čim je deklamator naslov izrekao, eto ti nekog šaljivog Švabe, upita: Was šofen?"- G. Najman je vrstan deklamator. Predavanje mu je fino i lahko. Često je izvabio sladki posmjeh, a pljeskanje se otegnulo u dalj. Nakon toga nasta odmor. Sad se poredasmo svi oko stola. U ruci nam bijahn čašice s vincem. Sada započe hrvatska pjesma svoje zvuke širiti. Plesači i plasačice, gosti i gostinje skupe se oko nas. Medju nami bijaše i dični starina, Ilirac, župnik podgajski g. Antun Regen. Mladi Hrvati i stari Ilirci, kako su se složili. Vidit čete. Kao što u svakom družtvu tako se i ovdje zaredale zdravice. Prvu i najpatriotičniju. nazdravi načelnik g- Kulčar miloj domovinu: "Živila velika Hrvatska ujedinjena. slobodna i neodvisna! Zaželi joj duševnu kulturu i materijalno blagostanje. "Živila Hrvatska" digne se glas u harmoniji.

Koli se mi mladi Hrvati uzradovasmo videći u Slavoniji, pa još u Valpovu. vremešnijega čovjeka. tako svjestna Hrvata, to Vam ja opisati nemogu, čovjek gledajući vesela lica, na kojih sjaje srdačnost, iskrenost, radost i veselje. u kojih gori hrvatsko ćućenje, mora da bude veselim. I mi bijasmo veseli, neobično veseli. Zabavljasmo se vrlo krasno. jer se sama iskrena braća "Hrvati te iskrene sestre Hrvatice" sakupismo, a tako se i dade kasne zabavljati.

Kad se sjetim. da sam sjedio tada uz jednu dičnu Hrvaticu, srce mi se raztapa od veselja. Nas dvoje simpatizirasmo u Hrvatstvu, u čitanju knjiga i emencipaciji zena ...

G. Brnić nazdravi osloboditelju Bosne i Hercegovine Filipoviću. Nato bi ujedno odaslan sliedeći brzojav u Sarajevo; "Valpovačko obćinstvo skupljeno, da doprinese lieka hrabrim našim ranjenikom kliče: Živio Filipović neustrašivi vojskovodja i pacifikator Bosne i Hervegovine! Živila velika Hrvatska!

Zatim se nazdravi barunu Prandan-u, koj je ovom zgodom za ranjenike 40 for. darovao bio. Pošto je barun u Beču, javi mu brzojav ovo: Valpovačko obćiustvo kliče: Nj. preuzvišenosti živio!

G. Georgijević nazdravi svjestnoj hrvatskoj mladeži, u ime mladeži se g. Vallo zahvali na zdravici, tako i na pozivu. Jedna od najzanimivijih osoba bijaše naš llirac župnik podgajski g. Antun Rogen. G. Rogen nazdravio je krasnomu spolu po prilici ovako:

Ja sam. gospodo moja, jedan od onih starih llira iz kola Gaja. Štosa. Blažeka i dr. Preživio sam dvie faze hrvatskoga naroda. Bio sam Ilir, bio Jugoslaven. Mi smo dali donekle zatrti "slavno ime hrvatsko" s kojim se moramo dičiti, ponositi dok i jednoga Hrvata na svietu bude. Premda smo mnogo i mnogo. za ovo nekoliko decenija uradili. poskočili, kako nijedan drugih naroda nije, to se ipak imenu hrvatskomu neraznosi ona slava, koja bi se raznositi morala. Jugoslavenstvo je poznato svietu, pače Ilirstvo, više nego Hrvatstvo. Nekim za volju bijasmo lliri. nekim opet Jugoslaveni. a najviše se ćutismo "Hrvati" (Živio), što i jesmo i moramo biti. Ja sam za moga živovanja doista uvidio, da nam je samo u Hrvatstvu spas. te velim s mojim jednim prijateljem:

-   Nit ćemo se ikome predati. Nego vavjek Hrvati se zvati. (živio!) (živio!) Do Vas je najprije plemenita mladeži hrvatska, da zatu ideju vojujete, za hrvatstvo živite - za nj umrete (živio!) Nemalo su važan faktor zatu svetu misao, naše ženskinje, naše hrvatske majke. One moraju već u kolievci zadahnuti djetetu svomu duh hrvatski, (živio!) već na grudih svojih djetetu si reći: ti si slavni sin, slavnih hrvatskih pradjedova. (Živio!). Kada budu naše žene, takove majke bile. Onda će se moći svaki muž, pa i cieli narod š njima ponositi. Ja nazdravljam hrvatskim majkam: Živile svjestne i kriepostne Hrvatica! (Burni živio !)


1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Veljača 05, 2012, 11:14:35 »


A zbor na to zaori u divan jek: Bože živi naše krasne, našeg žiča zviezde jasne! (5) Poslje bi nazdravljeno odboru, koji je zabavu priredio u tu plemenitu svrhu, navlastito pako predsjedniku odbora g. Paji Georgijeviću. Tada odpjevasmo "Oj Hrvati jošte živi". Nazdravi se i ga načelniku Kulčaru, koji se je najviše trudio i trsio, da sve ovako liepo i dobro ispadne, kao što se tomu sada u lice radovati moramo: Živio naš vrli načelnik g. Kulčar! (Živio, živio, živio!) Kol'ko kapljic tol'ko ljet, daj mu Bože doživjet, do tri puta mu zapjevaše iz sto grla.

Tako bi taj veseli dio svršen pjevom još dvijuh trijuh pjesama. Ja bijah sretan izvanredno sretan, jer sam sjedio uz gospodjicu - la bonne demoiselle - Slavku Kulčar. Malo kašnje me je glava bolila, kao da sam se zaljubio. Istom što mi žena vodu neobaje ... na glas svirke, noge plesu navikle, poskočiše na dvoj na troj, dievi oko pasa. - glava prodje - a ja već dvaput obšestarim. Nasta izbor gospodja. Mi mužkarci izgubismo "svoja prava". Da mi niti niesmo više bili muževi.
-   Quvi done ?
-   Bili smo žene u pantalonih.
Tako je trajao taj ugodni ples sve dok nebijaše na glas tihoga vjetrića biela zora uranila. Pet sati - mi idemo kući a kiša se bila spustila kano iz kabla na nas, kao da nam se hoće osvetit. Bijasmo se več na polazku dogovorili. da ćemo se taki sliedeći dan vratiti u "mrtvi Osiek", jer je moj prijatelj Martin u Zagreb morao ići.

Hm! U pol šest si legao spati, u jutro, da te kola čekaju, k tomu kiša pljušti, to nema forme. Sladko spavasmo, i o diku sanjasmo, sve do jedanajste ure. Koje kiša, koje gostoljubivost načelnika g. Kulčara, koje reminiscencije prošle noći, ostaviše nas još i cieli dan u Valpovu. Vrlo nas udvorno primi plemenita supruga načelnikova. kao i graciozna mu kći. U vrlo ugodnoj zabavi uz pjevanje, čevrljanje. zdravice. probavisnio tuj do večeri. U našem družtvu bijaše i g. Regen, sudac i vlpovački kapelan, koja trojica pjevahu nam nekoj od onih starih odušeljenih pjesama kao: "Ruka mi je već sigurna", "Prosto zrakom" "Slavjani, Slavjani! vi naroda sluge!" (6) poznatu Kukuljevičevu pjesmu i druge. Na zdravicu domovini, odpjevasmo mi "Živila Hrvatska!"

Pred večer odosmo u gostionu k "Fortuni". Tuj bijaše gotov djački komers. Na pjev nas doleti k nam jedna "srpska ptica" - neki advokat osječki – kao "provocateur", te će nam početi besjediti, kako je on Slavonac i mi da niesmo Hrvati ... da će nas tužit radi veleizdaje. što smo Hrvati ... a zaključak govora bijaše ... što mislite koji? Da su svi Slaveni "Srbi" Bog mu dao duši lahko! To nam okvari malo zabavu. To bijaše jedina neugodnost u Vlapovu. I svagdje se ovako nesnosljivi ljudi - izbjegavao ih ti koliko hoćeš - moraju naći.

Oko deset ura, odpjevasmo -pod prozorom- načelnika, "Bliedi mjesec" napjev iz opere "Lucije", "U boj u boj", "A kad tebe ljubit nesmjem" u duetu i "Oj Banovci" (7). Tada nas uhvati Morfej (8). a sutradan nas dobra Aurora otme mu iz šaka, sjedosmo na kola, kličuć:

-   Živili Valpovčani! Zbogom Hrvati! te se nakon tužna razstanka odvezosmo u Osiek.

Piše: P. Valožetić, krajem rujna 1887
Branislav, 2. listopada 1887

Opaska: Pjesme, slike i slično su od mene dodane i nisu u izvornom tekstu "Zabava u Valpovu".
Bilo bi zanimljivo saznati dali je autor Valožetić oženio Slavku Kulčar. MD

_________________
1 Nitko nije prorok u svojoj zemlji

2
Oj Hrvati! jošte živi
Rieč naših djedovah,
Dok za narod srdce bije
Njihovíh sinovah.
Živi, živi, duh hrvatski
Živit će vjekoma,
Zalud ponor prieti pakla,
Zalud vatra groma.

Jezika, dar, dade nam Bog
Silni gromoviti,
Nitko dakle nesm'e nam to,
Blago ugrabiti.
Makar na nas navalile
Svega svieta čete,
Bog je snami, koj prot nami,
S njime hajd pod pete.

Neka ista nad nami se
Groana bura uznese,
Stiena puca, dub se lama
Zemlja da se trese:
Mi stojimo postojano
Kanu klisurine.
Bio proklet izdaica
Svaki domovine.
Izvor: Pjesmarica, Zagreb 1865

3 Gustav Kulčar, Vinkovci, podžupan
Prezime Kultschar [hrv. Kulčar] je njemačko prezime većinom iz Austrije. (MD)

4 Gjaur (Giaour, od kafir, "poricatelj"), kod Turčina: nevjernik, pogrdno ime za sve nemuhamedance, osobito za kršćane. Izvor > http://www.retrobibliothek.de/retrobib/s

Nek se, nek se znade,
Da se Turci jade,
Da im, da im nesta
U Europi mjesta.

Prat se mora neopran,
Koj je bjesan, š njim van!
I Slav i Slavjan Vidov svanu dan.

Nek se, nek se znade,
Da se Turci jade,
Da im, da im nesta
U Europi mjesta.

5
Ženam našim
Slusajte me i vi, žene krasne,
Kćeri mile naše domovine,
Bog daj, bila moja rieč od hasne,
A ne glas, koj' sred pustosi gine!

Mi bi rado složno postupati,
Al nij' bez vas, vjerujte, moguće,
Vi morate ruke nama dati,
Pa će biti, što je nemoguće.

Ne može se dom naš proslaviti,
Dokle tudje kod nas još uztraje,
Valja dakle vama ostaviti:
Tudji jezik, tudje običaje.

Jer tudjinstvo gdje god kad nadvlada,
Tam' i srce tudje, jao, ostaje,
Utrne se sva u rodu nada,
I hram njegov tudji plien postaje.

Da to drugče bude, vi nastojte,
To zavisi od vas; čedo prima
Od vas žića pravac, a ne dvojte.
Da rieč majke jaki korien ima!

Ogrlite dakle, što je vaše,
Na života put što Bog vam poda!
Da budete jasne zviezde naše,
I najljepša dika naseg roda.
Mirko Bogovic.

6
Slavjani! Slavjani!
Vi naroda sluge!
Vi čuvari carstva!
A drugovi tuge.

Tudji vi kmetovi!
Tudji vi vojnici!
Gdje su vaša polja?
Gdje vaši barjaci?

Nigdje ništa svoga,
Od nikog ljubavi,
Svi vas puci mrze,
Svak vas pod se spravi.

Na noge se diž'te!
Mač u ruke sada!
Tudjinstvo nek padne,
Slavjanstvo da vlada!
Ivan Kukuljević Sakcinski

7
Oj Banovci, oj junaci,
 Samo naprijed – udri naši!
 Tope dušman nek izbaci,
 Nek nas pakla vatrom plaši:

 Graničarka kog odgoji,
 Vatre ti se taj ne boji!

 Što smo, kaž’te, nego vojaci,
 Pa da kog se mi bojimo!
 Svi Hrvati, svi junaci,
 Koji smrti prkosimo:

 Tako svijet nas pozna dugo,
 Kukavica, tko je drugo.

 Ta Sborište, Kladuš znade,
 Čija je ruka Turke opekla
 I pod Rabom zna se i sade,
 Banovačka krv je tekla:

 Ko junaci od njekada,
 Valjda nismo babe sada.
 Ivan Trnski, 1848

Više > http://library.foi.hr/knjige/knjiga.aspx?C=2015&broj=1&U=
Str. Br. 19 "Banovačka"

8 Morfej > http://hr.wikipedia.org/wiki/Morfej

Valpovački vrapčići - Tekla voda Karašica

<a href="http://www.youtube.com/v/ao6rNhbyWKE?version=3&amp;feature=player_detailpage<br />http://www.youtube.com/v/ao6rNhbyWKE?version=3&amp;feature=player_detailpage ." target="_blank">http://www.youtube.com/v/ao6rNhbyWKE?version=3&amp;feature=player_detailpage<br />http://www.youtube.com/v/ao6rNhbyWKE?version=3&amp;feature=player_detailpage .</a>

Vidi > Logori i milicija FD Jugoslavije > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1340.0
Vidi > Valpovo Titov Auschwitz > http://www.n-ost.de/cms/index.php?option=com_content&task=view&id=486&Itemid=106
Vidi > http://www.valpovo.hr/
Vidi > http://www.muzej-valpovo.hr/

Po pjevanju se pozna ptica, po pisanju Marica!


2. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!