Kad je ovaj umro, držala je njegova udovica ova selišta do god.1615, dok ih nije iste god. knez Nikola Zrinjski za 200 for. istomu Jurju Dovoliću založio. (6)
Tri godine zatiem, na ime god. 1618. založi ponovno knez Nikola Zrinjski dvor brložki sa četrdeset k njemu spadajućih selišta u Bratovanjcima, Podgsadju, Šipku i i Banšćini, spomenutomu Jurju Dovoliću, ženi i sinovima njegovim pod svotu od 7076 for., potvrdivši takođjer sve zapise i zaloge svojih otaca, učinjene vrhu Brloga porodici Dovolića. (7) Osim gore spomenuta dva sina imadjaše Juraj Dovolić i
kćer Jelenu udatu za Krsta Jankovića. U susjednoj Kranjskoj držao je Juraj Dovolić takođjer imanje Wördl kod Novog Mjesta, gdje je takođjer mnogo boravio. (8)
Poslije smrti Jurja Zrinjskoga god. 1626. nasliediše njegova imanja sinovi mu Petar i Nikola. Čim su Petar i Nikola ponarasli, preuzeše sami upravu svoje djedovine, ali Brlog bijaše založen Dovolićem.
Nu do skora izkupiše braća Zrinjski brložko imanje, i opet ga pripojiše Ozlju. Kad se na to god. 1649. Petiar i Nikola podieliše, dobije Petar uz Ozalj, Ribnik, Božjakovinu i primorska imanja takođjer i Brlog. Ali ga do skora god. 1653, založi
Andriji Gušiću, koji takođjer bude po kaptolu zagrebačkom u posjed uveden. Tomu se silno uzprotive Frankopani, te podnesu kod kaptola zagrebačkog svečani prosvjed. (9) Imanje brložko nije medju tiem ostalo dugo u rukama Gušića, jer već god. 1664. gospodari njime sam Petar Zrinjski. U Brlogu stajaše tada od Zrinjskog postavljeni upravitelj "dvorski", koji je vodio gospodarstvo i
ubirao daće od kmetova. God. 1664., spominje se
Tomaš Zupanić kao brložki "dvorski". (10) Tako ostade Brlog u vlasti kneza Petra Zrinjskoga sve do god. 1670.
Iza urote kneza Petra Zrinjskoga i šurjaka mu kneza Franje Krste Frankopana zauzeo je po nalogu kralja Leopolda I.
od 4. travnja 1670. karlovački general Ivan Herbert Herberstein sva Zrinjsko-Frankopanska imanja u okolici karlovačkoj. Izviešće pljenitbene komisije spominje nam, što se je sve odvuklo iz dvora brložkoga. (11)
Bilo je tuj obilje svakovrstna žita i vina, stoke i peradi, pa posuđa, što se je sve razneslo bez ikakova računa. Nešto od živeža spremljeno je u karlovačke magazine, a veći dio izvolješe karlovačka gospoda pridržati za sebe.
U Brlogu bijaše od tada namješten provizor, podčinjen "officijalima" ozaljskim. God. 1675. nalazimo u Brlogu upravitelja
Jurja Stankovića, dočim je prije god. 1673. upravljao Brlogom
Petar Tompa od Palične. (12) Oko god. 1678. zamoli
grof Ivan Peranski, pukovnik hrvatske garde na saksonskom dvoru, kraljevsku komoru, da bi mu uz odplatu darovala i prodala imanje Brlog te Trešćeno i Slapno u kotaru ozaljskom. To je komori upravo dobro došlo, jer je trebalo namiriti vjerovnike Zrinjskoga, te dati obećani miraz kćerima Petra Zrinjskoga,
Zori Veroniki, koja bijaše u samostanu ursulinka cjelovačkih, i
Petroneli, opatici u samostanu sv. Klare u Zagrebu. Komora povjeri ovu prodaju
Grguru Pavešiću, koji bijaše u ovakovom poslu veoma vješt.
On prodade 2. svibnja g. 1679. imanje brložko s dielom bukove šume od 15 jutara (Veliko Bukovje), koji je odieljen od imanja ozaljskoga, te Trešćeno i Slapno, grofu Ivanu Peranskomu
i ženi mu Jeleni Berdarin za 19.000 for. (13) Prodaju ovu odobri komora i kralj Leopold I. izdavši god. 1682. 28. travnja u Laksenburgu pisanu darovnicu vrhu Brloga, Slapna i Trešćena za Ivana Peranskoga i ženu mu Jelenu Berdarin,
te za mužko i žensko potomstvo njihovo. (14) Ovako dodje grad i imanje Brlog u ruke
stare hrvatske porodice Peranskih. (15) Peranski povećao je znatno grad brložki, jer dogradi zapadni i sjeverni dio grada.
God. 1689. umrie Janko Peranski, a svoja imanja ostavi oporučno svojoj djeci
Jurju, Franji i Barbari Sidoniji, udatoj prvi put za podkapetana ogulinskog Ivana Zvirčića, a drugi put za
grofa Franju Krsta Delišimunovića (Jelačića), dočim je trećega sina
Mihajla Dominika, koji bijaše redovnikom u Češkoj, jur prije izplatio. Medju ostalim imanjima
zapade Brlog kćer mu Barbaru Sidoniju. Držala je dakle imanja Paraduš, Drežnik, Trešćeno i Brlog, dočim je njezin muž Franjo Krsto Delišimunović stekao još prije od svoga poočima Krsta Delišimunovića imanje Turanj kod Jastrebarskoga.
Franjo Krsto Delišimunović bijaše sin Ivana Jelačića, ali ga je djed njegov Franjo Delišimunović ne imajući djece god. 1676. posinio, te mu ostavio spomenuto turanjsko imanje, koje je, zaplienjeno
Franji Bukovačkomu, god. 1677. dobio od kralja Leopolda I. Kasnije bijaše Franjo Krsto Delišimunović zapovjednikom tvrdje kostajničke.
Grofica Barbara Sidonija bijaše veoma nabožna žena, te je za svoga života svakom zgodom dielila milostinje i dobročinstva. Čini se, da je ona sagradila u Brlogu spomenutu kapelicu B. D. M. od čisla, pošto se do nje ova nigdje ne spominje.
Još i danas živi u narodu oko Berloga tradicija o pobožnoj i dobroj grofinji Peranskoj. Narod pripovieda,
da je ona sagradila crkvu sv. Filipa i Jakova iznad sela Reštova, jer joj je ovo mjestance veoma omiljelo, te je onamo svaki dan šetala. I bit će tako, jer do nje ne spominje se nigdje rečena crkvica sv. Filipa i Jakova. Živjela je ponajviše u Brlogu i Paradušu, a često je posjećivala
pavlinski samostan Svetice iznad Ozlja, gdje je njezin otac u kapelici sv. Antuna pokopan. Ovaj je samostan takodjer mnogim obdarila. God. 1701. dobi grofinja Barbara Sidonija od kralja Leopolda I. povlasticu, kojom joj dozvoljuje, da može za slučaj smrti svim svojim imetkom, gibivim i negibivim, po volji razpolagati, jer inače imala su imanja njezina pripasti fisku, kad ne imadjaše djece. (16)
Po prilici mjeseca travnja god. 1712. umrie suprug njezin Franjo Krsto Delišimunović, ona pak ostavši udovom sačini pred izaslanicima kaptola zagrebačkoga u Paradušu 6. kolovoza iste godine oporuku, kojom sva svoja imanja Brlog, Trešćeno, Paraduš i od muža baštinjeni Turanj ostavi za zadušbine. Trešćeno oporuči pavlinima svetičkim, Turanj kaptolu zagrebačkom, dočim Brlog i Paraduš razdieli kao zapise raznim crkvama. (17) Oporuka ova pisana je od nje same, i to hrvatskim jezikom, (18) što dokazuje, da je u obitelji Peranskih veoma cienjen hrvatski jezik. I predji njezini voljeli su pisati hrvatskim nego li latinskim jezikom.
Malo iza toga, mjeseca ožujka god. 1713., umrie Barbara Sidonija Peranska po svoj prilici na svom imanju u Paradušu, kamo je poslije 12. istog mjeseca iz Brloga stigla. Po želji njezinoj, koju je u oporuci očitovala, pokopana je u crkvi pavlina svetičkih uz svoga otca.
Poslije njezinje smrti nastadoše velike neprilike sa gradom i imanjem Brlogom. Karlovački general grof Josip Rabata barun od Dornberga izplati 30. prosinca iste godine vjerovnike grofice Delišimunovićeve,
Franju Ant. Milpohera, kvestora kaptola zagrebačkoga i ljubljanskoga poštemeštra, te kapetana ogulinskoga
Sigismunda Zniku (Škricu), koji je prvi pače bio uveden u založno pravo na imanje brložko. Na taj način zaokupi general Rabata Brlog i Trešćeno. (19)
Kraljevski fiskus ustade parnicom proti Rabati, te mu naloži po podžupanu Sigismundu Škrlcu, da napusti Brlog. Nu ovaj nije popustio, već držaše i nadalje brložko imanje, te god. 1714. moljaše kralja i komoru, da mu za namirene dugove Barbare Sidonije Peranske-Delišimunovićeve prepusti i daruje Brlog. Komora medju tiem nije puno marila za molbe Rabatine,
već odredi dražbu 10. ožujka g. 1722., na kojoj kupi Rabata Brlog za 11.363 for. 40 nč. (20) Tu kupnju potvrdi iste godine sam kralj Karlo VI., izdavši darovnicu vrhu Brloga Rabati i svemkolikom njegovom mužkom i ženskom potomstvu. (21)
_______________
6 Izvornik, izdan 11. listopada 1615. u Ozlju, nalazi se u zem. arkivu
medju spisima dobra Brloga br. 5.
Na ovim dvjema selištima živjeli su kmetovi:
- Malija Simanić,
- udovica Mihajla Lončarića,
- Ivan Ravanšćak,
- Juraj Simanić
- i Mihalj Hreztak.
Danas nema više ljudi ovog imena u selu Brlogu.
7 Prije u zem. arkivu medju spisima dobra Brlog br. 6., sada u Budimpešti.
8 Nekoliko pisama Jurja Dovolića pisanih u Wördlu nalazi se u mojoj zbirci.
9 U arkivu kaptola zagrebačkog: locus cred. Protocoll. 27. str. 193.
10 U mojoj zbirci međlju spisima grada Brloga«
11 Rački: Acta conjtjr. str. 584.
12 U mojoj zbirci
13 Izvornik u zem. arkivu. medju spisima imanja Brloga.
14 Izvornik u mojoj zbirci medju brložkim spisima.
15 Vidi članak o Perni u ovoj knjizi.
16 Izvornik u mojoj zbirci.
17 Medju ostalima ostavi kapelicama sv. Blaža, sv. Filipa i sv. Fabijana i Sebastijana u obsegu današnje kamanjske župe, svakoj po 400 for. Kapelici sv. Filipa ostavi takodjer sva misna odiela i kalež iz gradske kapelice.
18 Ovjerovljen prepis po kaptolu Zagreb. u mojoj zbirci. Zapisi, koji su se imali izplatiti iz Brloga, iznašahu preko 19.000 for. te bijahu namienjeni samim crkvama.
19 Parbeni spisi u mojoj zbirci.
20 Zem. arkiv "Acta bon. Brlog", br. 102.
21 Ibidem br. 109.
- 2 -