Brlog na Kupi

[Marica]

Brlog - Karlovačka županija

Brložki grad i okolica njegova. — Župa kamanjska. — Brlog u vlasti Zrinjskih. — Dovolići drže Brlog. — Ivan Peranski i kći mu Sidonija Barbara Delišimunović vlastnici Brloga. — General Rabata posvoji Brlog god. 1713. — Ini gospodari grada do danas.

U našoj domovini imamo dva Brloga. Jedan je u bivšoj otočkoj pukovniji, a drugi, o kojem ovdje govorimo, stoji na desnoj obali rieke Kupe, 25 klm. udaljen od Karlovca. Liepa kotarska cesta vodi iz Karlovca pokraj ponosna Ozlja preko vrletnih bregova sve do grada Brloga, i dalje u susjedni kranjski gradić Metliku, koja je jedva sat hoda od onud udaljena. Romantičnu prostranu dolinu opasuju daleko na sjeveru uskočke gore, sa najvišim vrhuncem Sv. Gerom (1175 m. visoka), a bliže manji Šumom i vinogradi obrasli brežuljci. Danas dakako niesu ovi vinogradi takovi, kakovi bijahu prije kojih desetak godina, jer je i njih poznata trsna bolest sasviem poharala.

Tik uz cestu nedaleko brložkog grada stoji župno mjesto i selo Kamanje s liepom novom crkvom B. D. M. pa školom i župnim dvorom. Župa kamanjska utemeljena je god. 1789. te stoji pod patronatom vjerozakonske zaklade. Do rečene godine podpadahu sela današnje kamanjske župe pod staru župu svih Svetih u Trgu kod Ozlja. Sve do god. 1889., dok nije sagradjena nova župna crkva, služila je kapela sv. Filipa iznad sela Reštova (1285 m. visoko) župnom crkvom. Od ove je prekrasan pogled u Kranjsku i na Žumberak. Uz ovu kapelicu obstoji u župi kamanjskoj kapelica sv. Blaža u Bratovanjcima, koja je veoma stara. (1) Danas broji župa kamanjska 2211 duša. Okolo po brežuljcima nanizana su sela : Veliki Vrh, Mali Vrh, Presjeka, Bratovanci, Police, Reštovo i Brlog, a u dolini Kamanje i Orljakovo.

Selo Brlog je preko pol sata udaljeno od brložkog grada, koji po njem nosi svoje ime. Narod priča, da selo Brlog stoji nad golemim ponorom i jezerom, radi česa se svaka pošast boji u nj doći. Istina je, da se pod istim selom nalazi špilja, kojoj je ulaz tik uz obalu Kupe. Narod nazivlje ovu špilju "Vrlovka", te priča o njoj, da su se za turskih navala u nju sakrili ljudi, i tako se branili od neprijatelja. Nu izdade ih žena, a Turci ih sve u toj špilji poubijaše. Nema sumnje, da je ipak nešto istine na ovoj priči.

Špilja je veoma prostrana, i preko 600 m. dugačka, a ulaz joj do polovice zazidan debelim kamenim zidom, te providjen mnogim puškarnicama. Odmah na ulazu špilje, ako se malo izkopa, nadju se kosti od ljudi, criepovi posuda, komadi željeza i t. d., što nam sve daje povod, da ovo narodno pričanje istinitim držimo.

Sam grad brložki razkrilio se u tiesnoj dolini izpod ceste, a niže njega, kojih pet sto koraka, šumi Kupa tjerajući nekoć gradski mlin i pilanu. Oko grada poredane su prostrane gospodarske zgrade — danas puste i srušene — a krasno drveće, koje je oko grada zasadjeno, svjedoči, da tu bijaše prije gospodski perivoj. Oko grada poznaju se negdašnji nasipi i zidovi, kojima bijaše grad opasan, ali su već odavna srušeni i zapušteni. Grad brložki (sl. ) sagradjen je na jedan kat, u slici nepravilna deveterokuta, zatvarajući u sredini prostrano dvorište. Ima dvoja vrata, jedna na južnoj, a druga na iztočnoj strani.

^{Brlog (na Kupi). 2. Toranj u dvorištu. 3. Pogled na grad sa sada
razvaljenim ostalim dielom sa sjeverne strane.}

Još god. 1893. bijaše brložki grad sasviem cio, nu sada, jedva iza godine dana, na polak je razvaljen. Polovica sjevernog, pa zapadno i pol južnog krila je bez krova, a zidovi su tako porušeni, da se već ne mpže prepoznati.

Grad brložki ne može se nipošto starinom takmičiti sa susjednim Ozljem ili Ribnikom, jer prošlost njegova ne seže tako daleko u prošle viekove. Priedjeli brložki dieliše u davnini sudbinu sa gradom Ozljem, pod koji i spadahu. Sve do god. 1682. bijaše Brlog pristojalište (appertinentiae) grada Ozlja. Nije nam s toga od potrebe sliediti gospodare ovih priedjela, dokle god ne nalazimo ime grada brložkog spomenuto, jer će biti o tom govora na drugom mjestu, kad budemo pripoviedali o Ozlju.

Prvi put susrećemo Brlog u sačuvanim listinama u drugoj polovici šestnaestog vieka. Od kako je godine 1544. knez Nikola Zrinjski sa šurjakom si Stjepanom Frankopanom, posljednjim od loze Ozaljskih Frankopana, sklopio zajednicu dobara, gospodovaše hrabri sigetski junak i priedjelima brložkim. Oko god. 1560. zapiše knez Nikola Zrinjski sa ženom si kneginjom Katarinom Frankopankom imanje brložko Ivanu Dovoliću za velike zasluge, koje si je kao vjeran njegov službenik stekao. (2) Kad je na to god. 1562. umrla Katarina, žena Nikole Zrinjskog, sklopi iste godine Stjepan Frankopan nagodu sa nećacima Nikolom, Jurjem i Krstom Zrinjskim, kojom im prizna vlastnost onih gradova, koje je već prije majci njihovoj ustupio, na ime Ozlja i Dubovca, dočim dozvoljuje, da mogu i sa ostalim njegovim gradovima po volji s njim zajedno upravljati, a po smrti njegovoj imadu i ovi pripasti njima. U ovoj izpravi spominje se i imanje brložko kao pristojalište grada Ozlja. (3)

Poslije smrti Zrinjskoga pod Sigetom vladahu sinovi njegovi širokim imanjima otca svoga, baštinivši i ostala imanja Stjepana Frankopana, koji umrie bez potomstva. Juraj Zrinjski potvrdi Ivajm-Dovoliću zajedno sa svojom ženom Sofijom Stumbergovom darovanje i zalog brložkih imanja učinjen ovomu po svom otcu knezu Nikoli Zrinjskom. (4)

Poslije smrti Jurja Zrinjskoga (g. 1 603.) i brata mu Nikole (g. 1605.) držahu sinovi Jurjevi Nikola i Juraj ogromna Zrinjska imanja. Medjutiem umro je Ivan Dovolić ostavivši imanje brložko sinu si Jurju, koji bijaše oženjen Jelenom Križanićevom. Spadaše tada na brložko imanje četrnaest selišta, od kojih šest sačinjavaše dvorno mjesto (ex quibus sex in curiam conversae), na kojem bijaše sagradjen dvorac brložki. Stajaše tada samo polovica zapadnog krila današnjeg grada, i to od ugla južnog diela počevši, sa tri odaje u gornjem spratu, i s velikom podzemnom pivnicom i isto tolikom prizemnom prostorijom, kojih je svod od samog kamena sagradjen.

Jurju Dovoliću i ženi mu Jeleni Križanićevoj, pa sinovima njegovim Jurju i Ivanu založi za 2400 for. knez Nikola Zrinjski god. 1610. šest i sedam dvanaestina selišta u malom Brlogu i Durlincima i Podgradju u sudčiji šipačkoj, te pravo gornice i desetine u sedam vinograda u goricama Brlogu, Vivodini i Hudinskoj gori, sve u kotaru grada Ozlja. (5) Tako se poveća imanje brložko, koje je držao rečeni Juraj Dovolić sa svojim sinovima.

Istodobno držao je i Franjo Krušić dva selišta u Brlogu, sudčiji bratovanjačkoj.

_______________
(1) U kapelici sv. Blaža zanimiv je glagolski napis na stubištu (Četverouglata ploča) oltara, koje je jamačno nekoč služilo grobnom pločom. Na ploči razabira se grb, ali sasviem izlizan, nad njim zviezda, a na rubu napis: Mikluš pomiluj je amen. (Miklaš pomiluj je amen.) Zvono kapelice nosi gotski napis. — God. 1668. stajaše još i kapelica sv. Fabijana i Sebastijana u "gorici" (in promonthorio), koja je danas razvaljena, a oltar je prenesen koncem prošlog vieka najprije u stari Župni dvor na Reštovu, a sada u župnu crkvu. Još se danas vidi podor ove male crkvice u nekoč gospoštijskom vinogradu "maloj brložkoj".
2 Prije u zem. arkivu medju "acta bonorum Brlog" br. 6., nu sada medju inima u Budimpešti.
3 N. R. A. fasc. 1645. br. 25 prije u zem. arkivu, sada u Budimpešti.
4 Prije u zem. arkivu medju spisima dobra Brlog br. 6., sada u Budimpešti.
5 Ibidem (na istom mjestu) br. 4

- 1 -

[Marica]

Kad je ovaj umro, držala je njegova udovica ova selišta do god.1615, dok ih nije iste god. knez Nikola Zrinjski za 200 for. istomu Jurju Dovoliću založio. (6)

Tri godine zatiem, na ime god. 1618. založi ponovno knez Nikola Zrinjski dvor brložki sa četrdeset k njemu spadajućih selišta u Bratovanjcima, Podgsadju, Šipku i i Banšćini, spomenutomu Jurju Dovoliću, ženi i sinovima njegovim pod svotu od 7076 for., potvrdivši takođjer sve zapise i zaloge svojih otaca, učinjene vrhu Brloga porodici Dovolića. (7) Osim gore spomenuta dva sina imadjaše Juraj Dovolić i kćer Jelenu udatu za Krsta Jankovića. U susjednoj Kranjskoj držao je Juraj Dovolić takođjer imanje Wördl kod Novog Mjesta, gdje je takođjer mnogo boravio. (8)

Poslije smrti Jurja Zrinjskoga god. 1626. nasliediše njegova imanja sinovi mu Petar i Nikola. Čim su Petar i Nikola ponarasli, preuzeše sami upravu svoje djedovine, ali Brlog bijaše založen Dovolićem. Nu do skora izkupiše braća Zrinjski brložko imanje, i opet ga pripojiše Ozlju. Kad se na to god. 1649. Petiar i Nikola podieliše, dobije Petar uz Ozalj, Ribnik, Božjakovinu i primorska imanja takođjer i Brlog. Ali ga do skora god. 1653, založi Andriji Gušiću, koji takođjer bude po kaptolu zagrebačkom u posjed uveden. Tomu se silno uzprotive Frankopani, te podnesu kod kaptola zagrebačkog svečani prosvjed. (9) Imanje brložko nije medju tiem ostalo dugo u rukama Gušića, jer već god. 1664. gospodari njime sam Petar Zrinjski. U Brlogu stajaše tada od Zrinjskog postavljeni upravitelj "dvorski", koji je vodio gospodarstvo i ubirao daće od kmetova. God. 1664., spominje se Tomaš Zupanić kao brložki "dvorski". (10) Tako ostade Brlog u vlasti kneza Petra Zrinjskoga sve do god. 1670.

Iza urote kneza Petra Zrinjskoga i šurjaka mu kneza Franje Krste Frankopana zauzeo je po nalogu kralja Leopolda I. od 4. travnja 1670. karlovački general Ivan Herbert Herberstein sva Zrinjsko-Frankopanska imanja u okolici karlovačkoj. Izviešće pljenitbene komisije spominje nam, što se je sve odvuklo iz dvora brložkoga. (11) Bilo je tuj obilje svakovrstna žita i vina, stoke i peradi, pa posuđa, što se je sve razneslo bez ikakova računa. Nešto od živeža spremljeno je u karlovačke magazine, a veći dio izvolješe karlovačka gospoda pridržati za sebe.

U Brlogu bijaše od tada namješten provizor, podčinjen "officijalima" ozaljskim. God. 1675. nalazimo u Brlogu upravitelja Jurja Stankovića, dočim je prije god. 1673. upravljao Brlogom Petar Tompa od Palične. (12) Oko god. 1678. zamoli grof Ivan Peranski, pukovnik hrvatske garde na saksonskom dvoru, kraljevsku komoru, da bi mu uz odplatu darovala i prodala imanje Brlog te Trešćeno i Slapno u kotaru ozaljskom. To je komori upravo dobro došlo, jer je trebalo namiriti vjerovnike Zrinjskoga, te dati obećani miraz kćerima Petra Zrinjskoga, Zori Veroniki, koja bijaše u samostanu ursulinka cjelovačkih, i Petroneli, opatici u samostanu sv. Klare u Zagrebu. Komora povjeri ovu prodaju Grguru Pavešiću, koji bijaše u ovakovom poslu veoma vješt.

On prodade 2. svibnja g. 1679. imanje brložko s dielom bukove šume od 15 jutara (Veliko Bukovje), koji je odieljen od imanja ozaljskoga, te Trešćeno i Slapno, grofu Ivanu Peranskomu i ženi mu Jeleni Berdarin za 19.000 for. (13) Prodaju ovu odobri komora i kralj Leopold I. izdavši god. 1682. 28. travnja u Laksenburgu pisanu darovnicu vrhu Brloga, Slapna i Trešćena za Ivana Peranskoga i ženu mu Jelenu Berdarin, te za mužko i žensko potomstvo njihovo. (14) Ovako dodje grad i imanje Brlog u ruke stare hrvatske porodice Peranskih. (15) Peranski povećao je znatno grad brložki, jer dogradi zapadni i sjeverni dio grada.

God. 1689. umrie Janko Peranski, a svoja imanja ostavi oporučno svojoj djeci Jurju, Franji i Barbari Sidoniji, udatoj prvi put za podkapetana ogulinskog Ivana Zvirčića, a drugi put za grofa Franju Krsta Delišimunovića (Jelačića), dočim je trećega sina Mihajla Dominika, koji bijaše redovnikom u Češkoj, jur prije izplatio. Medju ostalim imanjima zapade Brlog kćer mu Barbaru Sidoniju. Držala je dakle imanja Paraduš, Drežnik, Trešćeno i Brlog, dočim je njezin muž Franjo Krsto Delišimunović stekao još prije od svoga poočima Krsta Delišimunovića imanje Turanj kod Jastrebarskoga. Franjo Krsto Delišimunović bijaše sin Ivana Jelačića, ali ga je djed njegov Franjo Delišimunović ne imajući djece god. 1676. posinio, te mu ostavio spomenuto turanjsko imanje, koje je, zaplienjeno Franji Bukovačkomu, god. 1677. dobio od kralja Leopolda I. Kasnije bijaše Franjo Krsto Delišimunović zapovjednikom tvrdje kostajničke.

Grofica Barbara Sidonija bijaše veoma nabožna žena, te je za svoga života svakom zgodom dielila milostinje i dobročinstva. Čini se, da je ona sagradila u Brlogu spomenutu kapelicu B. D. M. od čisla, pošto se do nje ova nigdje ne spominje.

Još i danas živi u narodu oko Berloga tradicija o pobožnoj i dobroj grofinji Peranskoj. Narod pripovieda, da je ona sagradila crkvu sv. Filipa i Jakova iznad sela Reštova, jer joj je ovo mjestance veoma omiljelo, te je onamo svaki dan šetala. I bit će tako, jer do nje ne spominje se nigdje rečena crkvica sv. Filipa i Jakova. Živjela je ponajviše u Brlogu i Paradušu, a često je posjećivala pavlinski samostan Svetice iznad Ozlja, gdje je njezin otac u kapelici sv. Antuna pokopan. Ovaj je samostan takodjer mnogim obdarila. God. 1701. dobi grofinja Barbara Sidonija od kralja Leopolda I. povlasticu, kojom joj dozvoljuje, da može za slučaj smrti svim svojim imetkom, gibivim i negibivim, po volji razpolagati, jer inače imala su imanja njezina pripasti fisku, kad ne imadjaše djece. (16) Po prilici mjeseca travnja god. 1712. umrie suprug njezin Franjo Krsto Delišimunović, ona pak ostavši udovom sačini pred izaslanicima kaptola zagrebačkoga u Paradušu 6. kolovoza iste godine oporuku, kojom sva svoja imanja Brlog, Trešćeno, Paraduš i od muža baštinjeni Turanj ostavi za zadušbine. Trešćeno oporuči pavlinima svetičkim, Turanj kaptolu zagrebačkom, dočim Brlog i Paraduš razdieli kao zapise raznim crkvama. (17) Oporuka ova pisana je od nje same, i to hrvatskim jezikom, (18) što dokazuje, da je u obitelji Peranskih veoma cienjen hrvatski jezik. I predji njezini voljeli su pisati hrvatskim nego li latinskim jezikom.

Malo iza toga, mjeseca ožujka god. 1713., umrie Barbara Sidonija Peranska po svoj prilici na svom imanju u Paradušu, kamo je poslije 12. istog mjeseca iz Brloga stigla. Po želji njezinoj, koju je u oporuci očitovala, pokopana je u crkvi pavlina svetičkih uz svoga otca.

Poslije njezinje smrti nastadoše velike neprilike sa gradom i imanjem Brlogom. Karlovački general grof Josip Rabata barun od Dornberga izplati 30. prosinca iste godine vjerovnike grofice Delišimunovićeve, Franju Ant. Milpohera, kvestora kaptola zagrebačkoga i ljubljanskoga poštemeštra, te kapetana ogulinskoga Sigismunda Zniku (Škricu), koji je prvi pače bio uveden u založno pravo na imanje brložko. Na taj način zaokupi general Rabata Brlog i Trešćeno. (19) Kraljevski fiskus ustade parnicom proti Rabati, te mu naloži po podžupanu Sigismundu Škrlcu, da napusti Brlog. Nu ovaj nije popustio, već držaše i nadalje brložko imanje, te god. 1714. moljaše kralja i komoru, da mu za namirene dugove Barbare Sidonije Peranske-Delišimunovićeve prepusti i daruje Brlog. Komora medju tiem nije puno marila za molbe Rabatine, već odredi dražbu 10. ožujka g. 1722., na kojoj kupi Rabata Brlog za 11.363 for. 40 nč. (20) Tu kupnju potvrdi iste godine sam kralj Karlo VI., izdavši darovnicu vrhu Brloga Rabati i svemkolikom njegovom mužkom i ženskom potomstvu. (21)

_______________
  6 Izvornik, izdan 11. listopada 1615. u Ozlju, nalazi se u zem. arkivu
medju spisima dobra Brloga br. 5. Na ovim dvjema selištima živjeli su kmetovi:
- Malija Simanić,
- udovica Mihajla Lončarića,
- Ivan Ravanšćak,
- Juraj Simanić
- i Mihalj Hreztak.
Danas nema više ljudi ovog imena u selu Brlogu.
  7 Prije u zem. arkivu medju spisima dobra Brlog br. 6., sada u Budimpešti.
  8 Nekoliko pisama Jurja Dovolića pisanih u Wördlu nalazi se u mojoj zbirci.
  9 U arkivu kaptola zagrebačkog: locus cred. Protocoll. 27. str. 193.
10 U mojoj zbirci međlju spisima grada Brloga«
11 Rački: Acta conjtjr. str. 584.
12 U mojoj zbirci
13 Izvornik u zem. arkivu. medju spisima imanja Brloga.
14 Izvornik u mojoj zbirci medju brložkim spisima.
15 Vidi članak o Perni u ovoj knjizi.
16 Izvornik u mojoj zbirci.
17 Medju ostalima ostavi kapelicama sv. Blaža, sv. Filipa i sv. Fabijana i Sebastijana u obsegu današnje kamanjske župe, svakoj po 400 for. Kapelici sv. Filipa ostavi takodjer sva misna odiela i kalež iz gradske kapelice.
18 Ovjerovljen prepis po kaptolu Zagreb. u mojoj zbirci. Zapisi, koji su se imali izplatiti iz Brloga, iznašahu preko 19.000 for. te bijahu namienjeni samim crkvama.
19 Parbeni spisi u mojoj zbirci.
20 Zem. arkiv "Acta bon. Brlog", br. 102.
21 Ibidem br. 109.

- 2 -

[Marica]

Odmah sliedeće god. 1723. proda Rabata Brlog grofu Lovri Paradeizeru, kapetanu Križanić-Turnja, za 14 hiljada forinti. (22) Godine 1732. bude Lovro Paradeizer umirovljen, te od tada živio je ponajviše u Brlogu i na drugom svom imanju Pogancu u Kranjskoj. God. 1736. držao je Brlog sin Lovrin Hanibal Paradeizer, koji je tamo mnogo boravio i mnoga pisma izdao. God. 1740. proda Ernesto Paradeizer sa malodobnim svojim sinom Karlom imanje brložko grofu Benevenutu Sigismundu Petacu (Petazzi), pukovniku i kapetanu slunjskomu i žumberačkomu za 14 hiljada forinti. (23)

Od svoga otca Adelma baštinio je Benevenut Sigismund Petaci prostrano imanje i grad Ribnik u susjedstvu grada Brloga. Nu Ribnik bijaše veoma zapušten, osobito grad, koji bijaše upravo na polak razvaljen. S toga obrati svu brigu novo kupljenomu Brlogu. Staru kuriju brložku, t. j. zapadni i sjeverni dio do kapelice, koja bijaše vrlo zapuštena, popravi, dogradivši zapadnomu dielu prostrano stubište, dočim je iztočni i južni dio od temelja sagradio. I kapelicu gradsku pregradi od temelja. Ovu gradnju dovrši do god. 1756., te izposlova, da je sam papa Benedikt XIV. g. 1751. posebnim breve-om ustanovio sv. mise, koje se imadu u ovoj kapelici obslužavati. (24) Takodjer se pobrine, da podigne i ine gospodarske zgrade.

^{Klikni za uvećani prikaz}

Petaci je rado boravio u Brlogu, te je s toga onamo često došao, da se u prekrasnom kraju odmara od svojih službenih posala. Bijaše naime generalom karlovačkim (od god. 1754. — 1763.). Kad je god. 1763. umirovljen, živio je gotovo do svoje smrti u Brlogu. Nema sumnje, da je za njegova života Brlog proživio najsjajnije dane, kakovih nije prije a ni poslije doživio. Ne nazivlje badava naš historik prošlog vieka Krčelić grad brložki "elegans castellum" (25), jer takav i bijaše. Sve do nedavna resile su dvorane brložke ogromne slike, koje potječu iz doba Sigismunda Benevenuta Petaca.

Malo vremena prije svoje smrti preseli se Petaci na svoje imanje Poganec u Kranjskoj, koje je kupio od Paradeizera, i ondje umrie god. 1785. Oporukom pisanom u Pogancu god. 1777. uredi svoje obiteljske odnošaje. Sinu si Adelmu, kojega naimenova univerzalnim baštinikom, ostavi Ribnik, a kćeri Ani Mariji udatoj grofinji Kegljević imanje brložko. (26) Međju braćom dodje godine 1786. do pravde radi Brloga, koja se sretno dovrši nagodom. Ana Kegljevićka držala je Brlog sve do svoje smrti god. 1811., a po njezinoj smrti nasliede ovo imanje kćeri njezine: Ana, Eleonora, udata za grofa Ivana N. Oršića, Alojzija i Julijana, udata za komornika grofa Gavru Kollenbacha, koja bijaše upravo glavnom baštinicom. Proti ovima podigne fiskus parnicu poradi Brloga, tražeći to imanje kao ošastno nakon izumrća porodice Peransko-Delišimunovićeve. Ova parnica trajala je sve do god. 1838.

Potomci Ane Marije Kegljevićeve držali su Brlog do god. 1836. Ove godine 3. rujna proda grad i imanje brložko Julijana Kollenbach sa baštinicima svojih sestara Filipu Aleksandru Šufflaju za 20 hiljada u srebru. (27) Šufflaju (28) podje sretno za rukom dobiti parnicu proti fisku, dokazavši spomenutim privilegijem kralja Leopolda I. od godine 1701., danim Barbari Sidoniji Peranskoj-Delišimunovićevoj, da fiskus ne imadjaše pravo za sebe tražiti brložko imanje.

God. 1882. 22. listopada umrie Filip Aleks. Šufflaj, a pokopan je uz svoju ženu u raci brložke kapelice. Iza njegove smrti imanje je brložko čestimično razprodano. Grad sam s nešto zemlje kupi susjedni seljak, te ga u pol godine do polak razruši.

_______________
22 U mojoj zbirci, medju spisima grada Brloga.
23 U arkivu kaptola zagreb. locus cred. Protocol 25. str. 314.
24 U mojoj zbirci.
25 Krčelić: Notit. praelim. str. 483.
26 Ovjerovljen prepis u mojoj zbirci.
27 Izvornik kupoprodajnog ugovora u mojoj zbirci.
28 Filip Aleks. Šufflaj rodio se god. 1794. u Samoboru, te svršivši pravne nauke, stupi u službu kod carskog fiškala Daniela Baboka Vukšinovačkoga. Ovdje se upozna s grofom Adelmom Petacom, vlastelinom Ribnika, koji ga pozove na svoje ribničko imanje kao upravitelja. Ovaj poziv primi, te bijaše sve do god. 1836. upraviteljem Ribnika. Sa ženom si Barbarom, nećakinjom odvjetnika Baboka, rodio je Šufflaj pet sinova i četiri kćeri. U svoje vrieme bijaše Šufflaj na daleko poznat kao dobar gospodar i ugledan vlastelin.

Radoslav Lopašić, Zagreb 1895, Naklada Matice hrvatske

- 3 -