Granice, stanovništvo i plemeniti rodovi Gacke župe
O teritoriju i granicama Gacke župe nalazimo najstarije podatake u franačkim i bizantskim povijesnim izvorima te nekim našim srednjovjekovnim povijesnim dokumentima. Granice su povremeno bile stalne, a povremeno su mijenjane, ovisno o trenutnoj društveno-političkoj situaciji te nastanku novih župa koje su se vremenom izdvajale u zasebne župe.
Za godinu 818. u franačkom djelu "Annales regni Francorum"(Franački anali) 1, čiji je autor kroničar i biograf franačkog cara Karla Velikog, Einhard, navedeni su franački opisi ratovanja protiv Ljudevita, bana Posavske Hrvatske. Francima je u toj borbi vojnički pomogao knez Gacke Borna (Borna, dux Guduscanorum) 2, koji postaje nositelj pokreta za ujedinjenje one političke jezgre kojoj je još nepoznati nastavljač 30-tog poglavlja djela Konstantina VII. Porfirogeneta "De administrando imperio" (O upravljanju carstvom) daje zasebno mjesto. 3
Znači da su Gačani kao pleme zabilježeni već 818. godine u vijesti da su na franački dvor došli poslanici Borne" ducis Guduscanorum", a koji se u Einhardovim analima o tom događaju zovu Guduscani (Gačani). 4
Sl. 1. Liburnija i Dalmacija u doba Borne (izradio Tomislav Kaniški) Tako npr. bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet sredinom 10. st u djelu "De administrando imperio" (O upravljanju carstvom) spominje da je zemlja Hrvata podijeljena na jedanaest župa, a njihov ban izravno upravlja župama Krbavom, Likom i Gackom.5
Franački pisac Einhard početkom 819. godine naziva hrvatskog kneza Bornu knezom Dalmacije (dux Dalmatiae), a 821. godine knezom Dalmacije i Liburnije 6 (dux Dalmatiae atque Liburniae).
Ime Gacka (Gatska) u početku 9. st. obuhvaća današnje cijelo područje Like od rijeke Une do planine Velebita i mora, pa bi ime Guduscani u franačkim izvorima označavalo stanovništvo i Gacke, Krbave i Like.
Franački izvori Guduscane (Gačane) nazivaju narodom (natio Guduscanorum).7 a dakako narodom se nebi nazivali da su živjeli samo na području maloga prostora Gacke.
Franački izvori "Annales regni Francorum" potvrđuju granice Gacke koju dijeli Gvozd od Liburnije i Dalmacije, a ovdje je imala teći granica između Bornine i Ljudevitove kneževine, tj. između Donje Panonije i Dalmacije. 8
Zato je vjerojatno područje Gacke obuhvaćalo i područje Drežnika, Modruša i Vinodola, a rad Senj se također od doseljenja Hrvata pa do 12. st. nalazio u sastavu Gacke župe.
Koliki je bio stvarni opseg Gacke župe tijekom 10. st. veoma teško se može točno ustvrditi na temelju postojećih povijesnih izvora i literature, pa tako Stjepan Pavičić tvrdi da su također u njezinim granicama bilo tadašnje čitavo područje Senja, Modruša i Vinodola. 9
Realno se čini opravdanim i pretpostavka, kako se ovo područje postupno usitnjava na manje upravne cjeline jer se nakon "franačke Gacke" u 9. st. i "bizantske" Gacke, Like i Krbave u 10. st., već u 11. st. spominju župe Podgorje, Lika i Bužani ili Buška župa.
Sl. 2. Župe Lika, Gacka i Krbava u srednjem vijeku (Hrvatska-Europa-Svijet, Novi Liber 1996.) Zapadna granica Kraljevine Hrvatske započinjala je u Istri na rijeci Raši te se dalje nastavljala uz rijeku Kupu. Naša istaknuta povjesničarka Nada Klaić ne sumnja da su pod bansku vlast spadali i oni krajevi koji su u razvijenom srednjem vijeku činili s Likom, Gackom i Krbavom jednu zemljopisnu i političku cjelinu, a to su po svoj prilici Bužane, Modruš, Drežnik, Nebljuh (Nebljusi), Srb na rijeci Uni i Lapac.10
Antun Dabinović tvrdi da su se granice političkog teritorija kneza Borne protezale od rijeke Raše u Istri do Cetine, a na istoku do Vrbasa i dalje prema rijeci Bosni. 11
Stara župa Gacka koja je zauzimala u početku veliki zemljopisni prostor ubrzo se raspala na nekoliko manjih dijelova, pa se tako već 1163. godine na njenom starom području navode Plasi, Modruš, Novigrad i V inodol, a 1185. godine zabilježeno je i novo upravno područje Drežnik koji će kasnije postati zasebna župa. Gacka župa je, dakle, na sjeverozapadu graničila s Vinodolom kod Žrnovnice, na jugoistoku s Krbavom kod Ramljana, a na zapadu je dopirala do planinskog prijevoja Vratnika.
Krajem 12 st. nekadašnja velika Gacka župa suzila se samo na prostor oko istoimene rijeke, a od nje su se odcijepile susjedna područja kao samostalne župe, tako da je sjeverno područje župe dosezalo do Jasenka.
Stvarne granice Gacke župe najpotpunije i najjasnije su zabilježene u jednoj darovnici hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. senjskim templarima iz 1219. godine, a tom prigodom u ispravi je naznačena i njena stvarna granica 13 Ta darovnica smatra se prvim temeljitijim povezivanjem Senja s njegovim zaleđem.
Granica župe započinjala je od potoka Žrnovnice kod današnjih Ledenica u Vinodolu, pa je dalje išla prema prijevoju Vratniku i Bužanima, a od Jasenica je skretala prema Plasama, gdje je graničila s Modruškom župom te je od Plasa granica župe vodila prema potoku Žrnovnici, i gdje se i završavala.
U vrijeme dok je Gacka bila u posjedu templarskog reda u njezin sastav ulazilo je i brinjsko područje koje je odvojeno od Gacke u 15. st. tijekom poznate diobe frankopanskih imanja i stvaranja tzv. frankopanskih državina. Templari su obnašali župansku vlast, a poslije njih Frankopani, dok je podžupansku vlast obnašao netko od domaćih plemenitaša. Tada je Otočac sa svojim okolnim područjem pripao jednoj, a Brinje sa svojim posjedima drugoj grani Frankopana.
U posjedu plemićke obitelji krčkih knezova Frankopana Gacka je zabilježena 1290. godine, kada su krčki knezovi obnašali župansku vlast te nosili naslov "comes Gezkae", a prije njih župansku vlast su obnašali templari koji su napustili Gacku. 14
O najstarijem stanovništvu s područja Gacke župe nemamo cjelovitih podataka osim nekih fragmentarnih koji usput spominju strukturu stanovništva na ovim prostorima, gdje je po svoj prilici bila najstarija jezgra hrvatske državnosti, tako da je ovaj prostor bio integrativan, tj. povezivao je po prvi put sjever i jug Hrvatske.
Najstarije populacije koje su obitavale na ovim prostorima bili su stanovnici razdoblja neolitika, a stanovnici mnogih gradinskih naselja pripadali su naprednijoj indoeuropskoj populaciji.
Dakako, prvi poznati po imenu stanovnici Gacke bili su ilirski Japodi, nomadski stočari, čija je materijalna kultura dosta temeljito arheološki istražena na ovim prostorima.
Rimljani su u poznatim vojnim pohodima koje je vodio Oktavijan 35. g. pr. Krista vojnički porazili Japode, a nakon toga dolazi do potpune romanizacije Japoda. 15
O srednjovjekovnom stanovništvu Gacke treba spomenuti osnovnu činjenicu da su dominirajuća populacija u Gackoj prije doseljenja Hrvata bili Avari zajedno sa Slavenima.
Nakon propasti Zapadnorimskog Carstva područje Gacke župe dolazi nakratko pod vlast Gota, a nakon što je Bizant porazio Gote dolaze Slaveni u 6. st., koji su naselili cijeli Balkanski poluotok, a s njima dolazi i dosta vojničkog sloja Avara. Sclavi i Goti su se prema Tomi Arhiđakonu naselili u brdovitim područjima Sjeverne Dalmacije, a to bi otprilike odgovaralo nekadašnjem teritoriju plemena Liburna i Japoda, odnosno kasnijem teritoriju Gacke, Like i Krbave. 16
Konstantin Porfirogenet je zabilježio kako su na području Gacke, Krbave i Like živjeli potomci Avara koji su mongolskog podrijetla. 17 Još u vrijeme avarske vladavine u Gackoj, Gacka je postigla određeni politički individualitet, što je imalo velikih posljedica u životu tih, pa i svih ostalih hrvatskih krajeva. 18
Kada su završene seobe Slavena i Avara dolaze Hrvati u 7. st. do Jadrana, a dio Hrvata se naseljava na područje Gacke, gdje su zatekli ostatke Romana, tj. romaniziranih Japoda 19, koje su ovdašnji Hrvati nazivali Vlasi. Oni su bili rimokatolici jer su kršćanstvo primili na ovom prostoru znatno prije Hrvata. Od svih etničkih grupa s prostora Gacke ponajviše su svoj plemenski entitet sačuvali starosjedilački Romani-Vlasi, pa se zasigurno može ustvrditi da su Vlasi u etnogenezi gackog stanovništva imali značajni udio. Oni su žijeli izvan prostora svojih susjeda, a ženili su se između svoje etničke grupe, govorili romanskim jezikom i štovali običaje iz predrimskog razdoblja. Pretpostavlja se da je na području Gacke župe Vlaha bilo kao Slavena i Hrvata zajedno.
___________________________
1 EINHARD, ANNALES REGNI FRANCORUM (1895.), 818. anno.
2 RAČKI Franjo, 1877., 320.-324. Smatra se da je Borna je bio pripadnik jednog od dva gotsko-hrvatska plemena, Čudomirića ili Tugomirića te je prvi dokumentirani hrvatski vladar i saveznik Franaka, vladar Gudušćana (Gačana), a kasnije i cijele Liburnije i Dalmacije.
3 CONSTANTINI PORPHYROGENTI IMPERATOR, De administrando imperio liber (prijevod N. Tomašića), XXX. poglavlje, 1918., 125.
O Gackoj u ranosrednjovjekovno doba neznamo zasigurno mnogo, a prema poglavlju XXX. djela Konstantina Porfirogeneta "De administrando imperio" (O upravljanju carstvom), zemlja Hrvata se proteže od Cetine do Labina, a hrvatski ban upravlja župama Gackom, Krbavom i Likom. Dakako, početak stvaranja hrvatske državnosti vezano je za teritorij gotske Liburnije, odnosno ondje gdje vlada te gdje ima sjedište hrvatski ban, a to je Gacka.
4 RAČKI Franjo, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia. Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, VII.
5 RAČKI Franjo, 1877.,400. U navodu Konstantina Porfirogeneta spominju se na starom gackom području tri upravne cijeline, a Gacka je ležala u sjevernom dijelu između rijeke Une i adranskog mora. Dakako, postojanje Gacke župe potvrđeno je u 10. st., a zasigurno se može ustvrditi da je župa dosta starija.
6 Liburnija se kao dio stare rimske provincije Dalmacije protezala od rijeke Raše do rijeke Krke.
7 RAČKI Franjo, 1877., 320. Franački izvori spominju samo Guduscane u Liburniji, što navodi na zaključak da su samo njih pokorili, a da su prvih 30 godina 9. st. u Krbavi i Lici imali samo nominalnu vlast.
8 RAČKI Franjo, 1881., 108.-109. Liburnija je u vrijeme kneza Borne teritorij izvan Dalmacije. Liburniju franački izvori oštro dijele od Dalmacije, a Dalmacija je tada vjerojatno dosezala do rijeke Krke, pa je obuhvaćala i teritorij nekadašnjih ilirskih Japoda. Opširnije vidi u: SUIĆ Mate, 1975., 114.-115.
9 PAVIČIĆ Stjepan, 1962., 17. U 10. st. olitičko stanje se posve izmjenilo jer se na starom gackom području koje se spominje u 9.st. javljaju tri upravne jedinice.
10 KLAIĆ Nada, 1975., 63.
11 DABINOVIĆ Antun, 1990., 63.
12 CODEX DIPLOMATICUS REGNI CROATIAE, DALMATIAE ET SLAVONIAE (1904.-1916)., 2: 96.
13 CODEX DIPLOMATICUS, II., 191. i III., 85.-86. Sačuvana darovnica hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. (1205.-1235.) iz 1219. godine kojom kralj daruje templarima Gacku župu nakon povratka iz križarske vojne najpotpunije označava granice župe te posredno pokazuje da je taj prostor i prije 1219. godine bio pod kraljevim nadzorom. Gacka ostaje pod upravom templara sve do 1269. godine, a te godine je hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. Gacku darovao krčkim i modruškim knezovima.
14 CODEX FRANGEPANIBUS ( 1910. i 1913).1: 406.-412., 43. i 2:466.
15 Iako su Rimljani u prvom stoljeću pije Krsta vojnički pokorili Japode, ali su oni idalje zadržali svoju plemensku autonomiju baveći se nomadskim stočarstvom na cijelom prostor Gacke.
16 NOVAK Viktor, Sitni prilozi, Jugoslavenski istorijski časopis, Ljubljana-Zagreb-Beograd. II.,1936., 1-4., 121.
17 Avari pripadaju tursko-tatarskoj grupi naroda mongolske rase, a ovoj grupi naroda pripadali su i Huni i Kutriguri (Protobugari). Prvi put se spominju oko 450. godine, a 550. godine nalaze se između Dona i Dnjepra. Hrvati Avare nazivaju Obri, a jedno selo u Bosni i Hercegovini kod Kaknja, gdje sam rođen nosi ime Obre, a i ime grada Obrovca ima isti korijen..
18 HORVAT Zorislav, 2003., 12.
19 Ostatke Romana Hrvati su zvali Vlasi, a balkanski Vlasi pravoslavne vjere koje Turci Osmanlije dovode sa sobom služili su u turskoj vojsci kao martolozi, te su u kasnijem razdoblju nakon izgona Turaka Osmanlija ostali živjeti na svojim prvobitnim prebivalištima te se tijekom 19. st. počinju izjašnjavati kao etnički Srbi. Od svih etničkih grupa s ovih prostora najviše su svoj plemenski entitet sačuvali starosjedilački Romani stočari ili kako ih Hrvati nazivaju Vlasi, koji su u etnogenezi kasnijeg pučanstva Gacke zauzimali značajno mjesto. Osim Vlaha u početku u etnogenezi Hrvata sudjeluju doseljeni Hrvati nazivani Goti, Goto-Slaveni i Slaveni. Opširnije vidi u MARKOVIĆ Mirko, 2001., 22.
1 od 3