CRO-eu.com
Lipanj 24, 2019, 13:13:05 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Gacka župa  (Posjeta: 4812 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Siječanj 20, 2008, 00:00:32 »


GACKA ŽUPA

Slika grba Grada Otočca

Gacka ili Gatanska župa u srednjemu je vijeku obuhvaćala cijelo porječje rijeke Gacke i njenih pritoka.

Župa je na sjeverozapadu graničila s Vinodolom kod Žrnovnice, na jugoistoku s Krbavom kod Ramljana, a na zapadu je dopirala do prijevoja Vratnik.

Gačani se, kao jedno od najstarijih hrvatskih plemena, spominju 819. godine u vrijeme borbe kneza Ljudevita Posavskog s Francima na sjeveru Hrvatske, kad je Borna, knez južnoga dijela Hrvatske, čije je središte bila Gacka, stao na stranu Franaka te je ustanak Ljudevita Posavskoga doživio potpuni neuspjeh. Činjenica je i to da je hrvatski knez Borna, s početka 9. stoljeća, prije prelaska Velebita, nosio naslov Dux. Guduscanorum, tj. knez Gačana, hrvatskoga plemena koje je obitavalo u dolini rijeke Gacke.

Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet u svome djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom), iz 950. godine, spominje župe Gacku, Krbavu i Liku.

Od povijesnih osoba na ovome se području prvi spominje krbavski župan Desimir (Desila) i Martin (Mratin) iz Like - u doba vladavine hrvatskoga kralja Zvonimira. Naime, u glagoljskom natpisu opata Držihe, tj. u tekstu Baščanske ploče oko 1100. godine, iz crkve Svete Lucije u Jurandvoru, na otoku Krku, u tekstu natpisa pluteja oltarne pregrada spominje se Otočac u Gackoj kao središte župe (a nije riječ o Otočcu na otoku Krku, kako neki smatraju). Glagoljica je kao hrvatsko pismo mogla doći na otok Krk samo s kopna, a ne obrnuto, kako tvrde neki povjesničari. Nije, dakle, isključeno da su počeci hrvatske državnosti vezani upravo uz ovo područje.1

Župe Lika, Gacka i Krbava u ranom srednjem vijeku /Hrvatska-Europa-Svijet, Novi Liber, 1996./

Cijelu je župu 1219. godine kralj Andrija darovao viteškome redu templara. U vrijeme hrvatskih narodnih kraljeva najstarije obitelji Gusić i Mogorović spominju se i u Krbavi i u Gackoj. Od 1290. godine, nakon odlaska templara, Gacka pripada krčkim knezovima Frankopanima kao nasljedno vlasništvo.

Kralj Karlo II. Napuljski 1300. godine izdaje knezu Dujmu Krčkom Frankopanu povelju za zasluge stečene u borbama za hrvatsko-ugarsko prijestolje, te mu potvrđuje sva darivanja hrvatsko-ugarskih kraljeva. U tom se dokumentu izričito navode i grad Otočac i župa Gacka. Frankopani su nosili titule knezova Gacke, kao dio naslova knezova krčkih, Senja, modruških, a kasnije Frankopana.

U samome gradu Otočcu najviše je boravio knez Žigmunt (Sigismund) Frankopan, koji je dozvolom pape 1460. godine utemeljio Otočku biskupiju.

Godine 1468. cijelu Gacku s gradom Otočcem oduzima Frankopanima kralj Matijaš Korvin. Od 1526. godine, nakon Mohačke bitke, zaprijetila je velika opasnost od Turaka, pa se grad Otočac pretvara u pravu utvrdu, a utvrđuju se i Prozor, Brlog i Brinje.

U takvim okolnostima grad Otočac i cijela Gacka postaju prva crta bojišnice u obrani stoljetnih hrvatskih prostora od Turaka, koji su nadirali prema moru. Obrana je bila uspješna i Gacka nikada nije bila pokorena.

Zasigurno su u obrani i organizaciji obrane veliku ulogu imali i plemići, koji su uglavnom bili časnici i članovi vojnih posada diljem Vojne granice, a posebice na prostoru Senjske kapetanije. Ta je borba trajala sve do kraja 17. stoljeća, kad su se Lika i Krbava oslobodile turske vlasti.
   
Dobivši Otočac i Prozor, Senjska kapetanija u njih postavlja stalne vojne posade. Na taj su način nastala stalna vojnička tvrđavna naselja, a potkraj 17. stoljeća ta su naselja činila osnovicu hrvatskog naselja na tome prostoru.
 
Martin Stier, veduta Otočca iz sredine 16. st. /Nacionalna biblioteka u Beču/

Između 1577. i 1579. godine Vojna je krajina preuređena. Senjska je kapetanija podignuta na viši stupanj, a u Otočcu i Brinju osnovane su nove kapetanije.

Otočka je kapetanija u to vrijeme imala 80 haramija, a bila je podijeljena na dva vojvodstva. Imala je pet časnika, a, osim kapetana kapetanije, i dva vojvode i dva zastavnika. 2

Iz sačuvanih spomenika, a posebice prema popisima tvrđavnog naselja Otočac iz 1540. godine, 1551. godine, 1644. godine, 1654. godine i 1672. godine može se utvrditi koje su obitelji tijekom 16. i 17. stoljeća pripadale vojničkom i tvrđavnom naselju u Otočcu, Prozoru, Brinju i Brlogu.

Otočac 1689. /I. W Valvasorl/

Krajišnici nisu plaćali poreze, pa je otočka utvrda ili tvrđavno naselje Otočac služilo za vojničke potrebe sve dok utvrda nije porušena oko 1823. godine. U tvrđavi su zapovjednici bili porkulabi koji se od 1747. godine zovu knezovi.

Od ukupno 16 poznatih otočkih kapetana, zapovjednika tvrđave, sedam su bili domaći ljudi: Juraj Tomljanović, Mijo Dujmović, Vule Kolaković, Domazetović iz Senja, Pavao Orešković, Ante Konjiković i Mijat Degoricija. U vrijeme rata između Austrije i Pruske, u austrijskoj vojsci sudjeluje velik broj Otočana, pa imje zbog tih zasluga u borbama carica Marija Terezija darovala zastavu iz bitke kod Kolina.3

U bitci kod Praga, u brigadi grofa Draškovića, ratovala je i jedna grenadirska postrojba Otočana.

Godine 1758. 500 Otočana, pod vodstvom potpukovnika Kalinića, kapetana Pavla Oreškovića i Franje Karine, te potkapetana Josipa Bunjevčevića, Ivana Dujmovića i Ivana Vučetića sudjeluje u ratovima Austrije protiv Pruske, a 1759. su godine vojnici Otočke i Ličke pukovnije u austrijskim postrojbama pretrpjeli veliki poraz od Prusa, gdje je zarobljeno oko 500 krajišnika.

Napoleon je 1809. godine porazio austrijsku vojsku u bitci kod Wagrama, a 1809. godine sklopljen je mir po kojemu je Austrija Francuzima morala prepustiti najveći dio Hrvatske. Krajiške pukovnije, zajedno s ostalim dijelovima Hrvatske koje je Napoleon dobio mirom u Schönbrunnu 1809. godine, ulaze u sastav Ilirskih provincija. Austrijski car, dakle, ustupa Francuzima Hrvatsku do Save, zajedno sa šest pukovnija Banske i Karlovačke krajine.

Otočani su u raznim postrojbama francuske vojske sudjelovali u pohodu Napoleona na Rusiju 1812. godine. Iz toga se pohoda, zbog zime, gladi i ratnog stradavanja, malo njih živo vratilo kućama.

Nakon Napoleonova poraza 1814. godine, hrvatski krajevi koji su bili pod Francuzima, ponovno su potpali pod Austriju. 4


Kolorirana litografija Otočca iz 1861. god./Mate Brletić

Kad je 1873. godine bila razvojačena Vojna krajina, u Otočcu je formirana postrojba, tj. pukovnija "Jelačić ban", kojaje novačila vojnike iz bivše Ličke, Otočke i Ogulinske pukovnije, a sjedište pukovnije sve do kraja Prvoga svjetskog rata bilo je u Otočcu. Sjedinjenje bivše Otočke pukovnije s banskom Hrvatskom uslijedilo je kraljevim manifestom iz 1881. godine, u vrijeme banovanja grofa Ladislava Pejačevića.

1 Ovu tvrdnju dokazuje i elaborira na mnogim znanstvenim skupovima naš poznati povjesničar, Gospićko - senjski biskup. msgr. dr. Mile Bogović

2 haramija, amija iamijo - turski: vojnik, starješina nad pandurima, vođa stražara; u Krleže: vojničina.

3 Radoslav Lopašić, Spomenici Hrvatske krajine, III., str. 76-78.

4 Godine 1818. car Franjo I. i carica Karolina boravili su u Otočcu i Gospiću na proputovanju za Dalmaciju, a u Otočcu su prenoćili u župnom stanu kod župnika Dujmovića.


LITERATURA:

Ljubović Enver, 2003., 11. -16.
Kolorirane fotografije: Marica Draženović
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!