CRO-eu.com
Listopad 22, 2019, 14:09:28 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Jednom Dubai i natrag  (Posjeta: 14095 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Prosinac 07, 2011, 17:54:35 »


Jednom Dubai i natrag

Negdje krajem hladnog i maglovitog studenog dobila sam poziv da dođem u Dubai. Spontano sam se odlučila izbjeći tim tamno sivim oblacima i bar za jedan kratki trenutak zamijeniti mjesto gdje mogu u sandalicama do kasno u noći šetati uz plažu i beskrajno dugačkim Shopping Mall-ovima.

Lijevo: zračna luka Frankfurt, desno: zračna luka Dubai

U utorak, 29. studenog, brzo sam potrpala malo ljetne odjeće u torbu i sat kasnije sjedila sam u avionu zrakoplovne kompanije Emirates.

Let u business class bio je više nego ugodan. Emirates Airlines se trudi da svojim putnicima pruži najbolji mogući komfor. Jelovnik kao i vinska karta su za usporediti s "Le Bristol" u Parizu. Svako sjedalo je opremljeno s televizijskim ekranom od 48 cm, daljinskim upravljačem s touchscreen i ima 1200 kanala s najnovijim internacionalnim filmovima i televizijskim programima. Sjedalo se da pretvoriti u ugodan krevet. Od osam Emirates Airlines stjuardesa bila je jedna iz Srbije.

Lijevo: Zgarada Emirates Airlines, desno: pogled na zračnu luku iz zgrade E A, Metro upravljan s robotom kod stanice E A

Nakon šest sati leta stigla sam u 5105 km udaljeni Dubai. Bilo je 23:35 sata i grad je, već iz aviona, bio toliko osvijetljen, da sam se pitala odkuda Dubai dobiva svoju struju.

Dubai u sumraku, fotografirano s mobitelom.

Povijest Dubaija je stara oko 600 godina ali samo zadnjih 50 godina su donjele radikalne promjene. Još na početku pedesetih godina, Dubai je bio samo mala trgovačka luka čiji su stanovnici s padom trgovine s biserima  imali skromne prihode.

U to vrijeme dolazio je redovito parobrod iz Bombaja koji je dovozio robu i putnike a avioni su sletali u oblake prašine a uzdizali se iz pješčane pustinje. Nitko si tada nije mogao ni zamisliti da će Dubai u kratko vrijeme imati jednu od najmodernijih zračnih luka s 4 terminela i kapacitetom za 75 milijuna putnika. Oko 40 km izvan Dubaija gradi se najveća zračna luka na svijetu. Moderni metro, japanske izgradnje, vozi crvenu i zelenu liniju i to bez vozača. Kontrole nisu potrebne jer se ni ući ni izaći ne može na bilo kojoj stanici bez karte s mikro chipom. Slično kartici za dizanje novca na automatu.


Za nekoliko dirhama ugodno i jeftino se vozi u cistom  i tihom Metro

Samo jedan čovjek je imao viziju. Njegovo veličanstvo šeik Rashid bin Saeed Al Maktoum, a kasnije njegov sin, šeik Maktoum, koji je planove svoga pokojnog oca sposobno realizirao. Ako želite vidjeti spomenik šeika Rashida onda stanite na bilo kojem mjestu u Dubaiju i bacite pogled na arhitekturu, promet i široke ceste na kojima se dnevno kreće oko 1,5 milijun vozila, na ljude i njihov današnji način života. Da, to su pravi spomenici pravih domoljuba!

Dubaijske ceste: u svakom smjeru 7-14 pruga. Fotografirano iz Metro tunela

Posjetitelji koji žele upoznati grad predlažem jednu šetnju uz Creek.

Lijevo: Hotel Al Qasr s vjetro-tornjem, lijevo: rijeka Creek i Burj Al Arab
u "1000 i jedna noć" stilu je kao hotel iz bajke i najpoznatiji kompleks u Dubaiju. Hotel posjeduje flotu od osam Rolls Royce-a – najveća narudžba koju je ikada BMW Minhen imao – da bi goste Burj Al Arab-a vozili od i k zračnoj luci.

Creek teče kroz srce Dubaija, u njenim vodama ogledaju se tornjevi koji su nekada služili kao klimatizacija. Ti tornjevi su neka vrsta preteča od air conditioner. Metoda je uvedena od iranskih imigranata koji su se početkom 20. stoljeća u Bastakiji naselili. Četverokutni tornjevi su iznutra podijeljeni u četiri trokutaste motke, čak i najmanji povjetarac zraka spušta se u prećke (vratila) i tako vodi hladni zrak u unutrašnjost kuće. Lijevo i desno su neboderi sa svojim staklenim fasadama, luksuz hotelima s predivnim vrtovima. Creek je rijeka sa slanom vodom i dijeli grad u dva dijela. Njezinom promenadom hodaju ljudi raznih nacija koji ovdje žive i rade.


Dau ili dhau je jedrenjak koji danas koristi motor ali grade se još uvijek ručno i njegovom građevinaru nisu potrebni nikakvi nacrti i skice.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Prosinac 07, 2011, 17:58:34 »


Prvo naselje bilo je uz obalu Creeka koja je ujedno i glavna arterija grada. Na jednoj strani obale je predgrađe Bur Dubai a na drugoj strani Deira.

Šetnja duž obale budi sjećanja na Dubaijsku stoljetnu trgovačku tradiciju. Šarene i trbušaste lađice (dhau) plove još uvijek povijesnim trgovačkim putevima za Indiju i Afriku.

Najbolje se Creek vidi sa vode iz vodenog taksija (Abra), s kojim se samo za jedan dirham može preći cijela rijeka. Arba je malo i ugodno prijevozno sredstvo iz kojeg se može najbolje promatrati hektični i komercijalni centar Dubaija.

U Al Shindagha je muzej selo u stilu arapskog sela. Ovdje se može sve saznati o kulturi, povijesti i tradiciji Dubaija. Heritage Village je autentična replika sela s kućama od palminog drveta i grana i šatorima Beduina - nomadskog arapskog plemena. Selo je mjesto za suvenire, rukotvorine i antikviteta.

Lijevo: Heritage Village: Još prije 50 godina građene su dubaijske kuće od drveta i grana palme. Desno: kuća iznutra.

Heritage Village: Desno na slici je Beduin, kako mi kaže jedan domaći Dubaijaner, star 130 godina i kome on ruku pruži tom stane dah od bola.

Heritage Village: Beduini

Malo dalje je Textilnibazar ili Souk od Deira, labirint uskih ulica sa trgovinama i izlozima punim sirove svile i pamučne tkanine. Odmah nakon izlaza iz Souka je Diwan vladara, zgrade vlade u Dubaiju.

Atrakcija koje se ne smije propustiti je tržište s začinima gdje sve miriše na cimt, paper, korijander ...

Također je jedinstven Gold Souk u Deira, najveće tržište zlata u svijetu. Ovdje svjetluca nakit od 22 i 24 karata kao i dijamanti, opali, rubini, safiri, smaragdi ... Izbor i kvaliteta su jednostavno jedinstveni.





Večernja šetnja duž promenade posebno je lijepa sa zalaskom sunca.

Na gornjem kraju Creeka je plitka laguna koja je zaštićeno područje za ptice selice od kojih u Dubaiju zimuju oko 27000.

Deve su sastavni dio arapskog naslijeđa i na izletima u okolini Dubaija mogu se vidjeti uz cestu ili čak na cesti. Nekada su deve bile najveće bogastvo beduina. Arapski konji su kao i sokoli također ponos svakoga Arapa.

Sport igra važnu ulogu u Dubaiju kao tenis i golf turniri, konjske utrke, skijanje u hali sa snijegom pokrivenom površinom od 25000 četvornih metara.

Dubai je jedan od rijetkih gradova u kojem autohtono stanovništvo ne samo da su u manjini, nego predstavljaju manje od petine ukupnog stanovništva. Samo 17 posto od 1,5 milijuna Dubaijanera su domaći Emirati. Svaki drugi stanovnik je iz Indije.

Većina stanovništva dolazi iz Azije, kao 85% stranih gastarbajtera (Expati) iz Pakistana, Indije, Sri Lanke i Filipini. Svi oni šalju novac svojim obiteljima koja su ovisne o njihovoj zaradi. Osim njih u Dubaiju žive i rade Kinezi, Južnoafrikanci i Rusi. Stotine tisuća radnika dolazi iz čitavog arapskog svijeta, od Maroka do Iraka.

Samo 15 posto radne snage u Dubaiju su žene koje rade u bankama, trgovinama, turizmu ili kao dadilje.

Od tih 83% Expati (Gastarbajtera) skoro svi su bez zdrastvenog osiguranja. Dubai nije do sada uveo zakon o obavezi zdrastvenog osiguranja svih osoba s prebivalištem u Dubaiju. Iako je zdravstveno osiguranje mnogo jeftiniji u Dubaiju nego u SAD-u ili Europi, još uvijek većina, zbog neto-bruto plaće, nije osigurana, a tvrtke nisu spremne osigurati svoje radnike kao ni njihove članove obitelji.

Budući da radna snaga nema zdravstveno osiguranje a liječenje bez osiguranja je skupo, bolesnici ne idu na vrijeme k lječniku što dovodi do pogoršanja zdravlja. Jedan drugi veliki problem su dubaijske bolnice koje uskraćuju hitnu medecinsku pomoć bez zdrastvenog osiguranja.

Najbogatijoj grupi pripadaju domaći Dubaijaneri, skoro sav kapital je u njihovim rukama, dok jedan Security dobiva plaću od 2000 dirhama tj. 734 dolara mjesečno.

Dvosobni stan košta mjesečno od 4117 AED što znači oko 1118 dolara ili 756 €

Nitko se ne može dugoročno u Dubaiju etablirati ako ne prihvatiti muslimansku kulturu kao dio njegovog svakodnevnog života. Rano ujutro, kada mujezin vjernike budi s "As-salatu bicheir min al-nauma" (molitva je bolja od sna) podsjeća nas, da se moderni grad Dubai nalazi u islamskoj zemlji.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Prosinac 07, 2011, 18:03:20 »


Taksi s ružičastim krovom i sjedalima voze žene samo za žene.


Da žene sjede iza volana vozila koji se ne koriste za čisto privatnih svrhe je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, revolucija - i veliki uspjeh za islamski žene. Ružičasti taksiji donose ženama veću slobodu kretanja jer muslimanke ne smiju biti u i istoj prostoriji u kojoj je i jedan muškarac ako taj nije njihov suprug. To znači da se muslimanke do sada nisu mogle voziti taksijem u kojima je do nedavno bio vozač muškarac.

U Dubaiju se ne plaća porez te je skoro sve mnogo jeftinije nego bilo gdje drugdje na svijetu. Osim toga Dubai ima, malo izvan grada, zone slobodne trgovine s više od 1500 tvrdki. Mene je jako obradovalo, da su me 10 paketića cigareta koštale oko 17 € dok bi me u Njemačkoj koštale 49 €.

Dubai koji danas doživljavamo je izgrađen na povjesno bogatim i tradicionalnim temeljima. Ljudi su ponosni na arapsku kulturu koja je još uvijek sačuvana i u svakodnevnom životu. Posebno značajna je tradicionalna odjeća. Muškarci nose "kandura", dugu bijelu haljinu i " ghutra" maramu  od pamučnog materijala koja se veže s "igal" crnim konopcem od vune u obliku dva prstena. Žene nose "abaya" dugu crnu haljinu s dugim rukavima, kosa im je pokrivena s "shayla" crnim tankim šalom koji se mota glava i vrat a ponekad i cijelo lice. Neke starije žene nose krute maske oko očiju, obrva, nosa i usta.

Arapska tradicionalna ženska odjeća

Tradicionalni "khanjar" – bodež nose muškarci još i danas pri nekim svečanostima

Tradicionaln blagdani se strogo poštuju, najvažniji je Ramazan, sveti mjesec. To je mjesec posta, od izlaska do zalaska suncaje zabranjeno jesti, piti i pušiti, čak i žvakača guma je tabu.
Iftar je ramazanska večera koja počinje sa zalaskom sunca. Na kraju ramazan mjeseca uživa se, u društvu obitelji i prijatelja, u jelu i piću uz koje je obavezna i "shisha" (šiša) vodena lula s karakterističnim mirisom voća: jabuke, kajsije, trešnje, jagode, lubenice banane itd.
___________________________

Posjeta Palm Islands

Razočaranje sam doživjela na Palm Islands – umjetnim otocima u obliku palme, gdje je pristup samo gostima hotela dozvoljeni. Meni se je samo pružala slika ulaza Atlantis the Palm Jumeirah hotela i Breakwaters-valobrani s nasipima od ogromnog kamenja.

Ulaz Atlantis the Palm Jumeirah hotela

Valobrani pred Palm Islands

Valobrani pred Palm Islands

I na kraju dana ide se u shopping. Dubai, sa svojim impozantnim i svjetlucavim trgovačkim centrima "Shpping Malls" je raj za potrošače. Lijek protiv frustracije. U večernjim satima su svi Mallovi, neki dugi do 6 km, puni ljudi svih društvenih slojeva. Ali Mallove ne posjećuju samo kupci već i ljudi koji se žele opustiti u restoranima, kafićima, turskim slastičarnama i promatrati komešanje ljudi iz cijeloga svijeta.

Svake godine u siječnju, je Dubai Shopping Festival, s mnogim sniženjima na kojima se isplati kupovina od parfema pa do perzijskih tepiha. Ali i u mirnijim toplim ljetnim mjesecima Dubai mami kupce s niskim cijenama i kavlitetnom robom.

Prvi Shopping Mall koji sam posjetila 30. 11. u 08:00 sati u jutro bio je Ibn Battuta Mall, veliki trgovački centar, s prodajnim prostorom od 250.000 četvornih metara, na Sheikh Zayed Road u jugozapadnom Dubaiju,. Centar je podjeljen u šest "tema svijeta": Kinu, Indiju, Perziju, Egipat, Tunis i Andaluzija koja je nekada pripadala u "arapski svijet" .
Shopping centar je dobio ime po Ibn Battuta, arapskom otkrivaču-istraživaču i putopiscu iz 14. stoljeća, kojeg zovu "Marko Polo Arabije".



Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Prosinac 07, 2011, 18:17:39 »


Drugi Shopping Mall posjetila sam isti dan popodne i zadržala se malo duže u Mall of the Emirates. On se nalazi u Al-Barsha, na Sheikh Zayed Road. Otvaren je 2005 i nudi 223.000 četvornih metara prodajne površine s trgovinama uglavnom luksuzne robe i s 65 restorana. Tu sam i ručala u jednom luksuznom restoranu s bijelim uštirkanim stolnjacima, istim takvim servijetama, finim tanjurima od porculana, s čašama za svako piće druge veličine i oblika i u pravom redosljedu postavljenim oko tanjura priborom za jelo. Gosti, većinom domaći Dubaijaneri sa svojim suprugama, obučeni u tipičnoj arapskoj odjeći, sjedili su dosta odvojeno od 20-tak Europljana. Nisam mogla vidjeti kako te žene s nikabom na licu jedu i piju. Dadilja je sjedile tri sjedala od šeika, njegove supruge i dvogodišnje kćerkice, i strpljivo je satima čekala na naredbu svoje gospodarice da joj doda ovo ili ono, da izvadi nešto iz dječjih kolica koja su pored nje stajala a dosta daleko od dadilje. Ispred dadilje je cijelo vrijeme stajala samo jedna čaša soka.

Glavna atrakcija je ogromna skijačka pista i pet zvjezdica Kempinski hotel. Mall of the Emirates ima svoju vlastitu Metro stanicu.


U Dubaiju se mogu rijetko vidjeti američki automobili. Većinom marke kao: Mercedes, BMW, Hamann, Gemballa, Tech Art, Toyota, Nissan, Sedan, Mitsubishi. Japanske auto marke dominiraju.

Treći i zadnji u ovo kratko vrijeme Mall koji sam posjetila bio je Dubai Festival City. Tu sam morala kupiti novu karticu za moj fotoaparat. I upravo u toj trgovini bio je istog trenutka vlasnik 2,1 milijuna četvornih metara sa 550 trgovina, 12 kino kompleksa i 90 međunarodnih restorana, bistroa i kafića. Zgodan prosjedi četrdeseto godišnji šeik sa suprugom i malim sinčićem. 20-tak cm pored mene stajao je "drugi svijet"! Malo čudan osjećaj ali bez zavidnosti i znatiželje upoznati svakodnvnicu tog milijardera. Tu sam također, kod Turčina, pravog crvenokosog i zelenih očiju, kušala turski sladoled. Odličan ukus i miris na vaniliju, cimt i čokoladu. Na izlazu iz Mall-a ljudi su u redu, natrpani s kupovinom iz IKEA čekali na taksi. Mušterije Ikeje su upravo onih 83% Expata (Gastarbajtera).
Sve te slike sam htjela uhvatiti s mojim fotoaparatom i novom karticom. Nakon 1-2 klika javlja mi fotoaparat da su baterije prazne. U tom trenutku sam duboko uzdahnula i mislila: E, Marice, Marice kada ćeš ti strateški postupiti s tvojim putopisima? Nikada!!! Doživljaji su osjećaji a osjećaji sjede daleko od razuma.


Pred ulazom u Dubai Festival City

_________________________

Zadnji doživlja prije moga povratka u hotel, bila je posjeta predproslavi (preliminary celebration) 40 godina federacije Ujedninjenih Arapskih Emirata. Ujedinjeni Arapski Emirati nastali su 1971 nakon povlačenja britanske kolonijalne vlasti na Bliskom istoku. UAE je federacija autonomnih, monarhistički Emiratima, sa članovima Abu Dhabi, Dubai, Sharjah, Ras al-Khaimah-, Ajman, Fujairah i Umm al-Qaiwain. Ona se temelji na zajedničkoj vanjskoj-, obrambenoj- i gospodarskoj politici. Unutarnja politika je pod odgovornošću svakog pojedinog Emirata. Proslava traje, od 2. prosinca, 40 dana. Sve dominira u bojama crvena, zelena, bijela i crna. Tu večer bio je, kod bivše rezidencije šeika Rashida bin Saeeda Al Maktouma, veliki vatromet a na Creeku je plovila lađa s brojkom 40. U toj noćnoj gužvi na ulicama i uz sami Creec, u komešanju s tisućama ljudi iz 20-30 nacija bila sam umorna, sandale pune pijeska i bila sam gladna, a imala sam i želju da si operem ruke i lice i obrišem čistim bijelim, mekanim ručnikom.

Predproslava 1. 12. 2011., 17:30

Mladi Arapi veseli i bez alkohola

S Metrom sam otišla u najstariji dio grada i nakon dugog lutanja po uskim ulicama ušla sam u "Kabul Darbar Restoran". "Po WC-u možeš znati kakva je kuhinja"- rekla bi moja mama. To mi je tek palo na pamet kada sam naručila večeru i krenula prema WC da se osvježim. WC, kakav šok, bio je jako jako prljav, pod i školjka zaprskani vodom iz šlauha koji je visio na zidu i služio je umjesto WC-papira, ali kako se obrisati kada nema ni papirnatih ručnika. Namjeravala sam odmah napustiti taj pakistanski restoran ali moje jelo je već bilo na stolu. Uz veliku gomilu riže na kojoj je bilo pet kockica pečene piletine i salate grubo rezane kao za zeca, stajale su na papirnatoj servijeti žlica i vilica, nož se sigurno tu ne koristi. Vrhunac svemu tome bile su žlica i vilica na kojima su bili vidljivi ostaci hrane od predhodnog gosta. Čaše na staklenom stolu bile su okrenute s dnom prema gore. U tom očajanju, i sigurno s izbečenim očima, zgrozio me je konobar koji je s prljavom krpom, poput neke stare smeđe marame, i sprejom za staklo (Sidol) muljao je po masnom staklu. Naravno da se neću napiti iz čaše koja stoji rubom okrenuta na mojem stolu jer i moj stol je sigurno brisan istom krpom.  Naručila sam Coca Colu jer sam vidjela, desno iza mene, veliki stakleni hladnjak s dozama pića. Sa slamkom sam popila pola Cole, platila i izašla. Vani sam nekoliko puta duboko udahnula i izdahnula u nadi da ću se osloboditi gađenja prema gostima koji su bosonogi i u ležećem položaju s prstima jeli.
U ovaj dio Dubaija sigurno nije nikada zavirilo njegovo veličanstvo šeik Hamdan bin Rasbid Al Maktoum. A najvjerovatnije Dubaiju je nepoznata inspekcija gospodarske djelatnosti – trade supervision (control) – Gewerbeaufsicht. Svemirska razlika između restorana u Mall of the Emirates i Kabul Darbar.


Klikni za uvećani prikaz

S tim utiscima i gladna i edna ratila sam se u hotel i pokušala prije ranog jutarnjeg leta još nekoliko sati spavati.

Ponovo u Frankfurtu dočekala me je kiša.

Desno: desno na slici ,u staklu, je pušačka zona u Frankfurtu

Mene kao strastvenog pušača put je vodio u pušačku zonu. Dubaijaneri bi si mogli uzeti primjer na njemačkim pušačkim zonama u kojima  čak onda kada 8-16 osoba ujedno pušta dim, zrak je, zahvaljujući jakoj cirkulaciji čist, svjež i bez mirisa dok u zračnoj luci Dubai, kao da nemaju ni najmanje respekta prema pušačima, je jedna mala prostorijica od oko 8 četvornih metara u kojoj su dvije velike pepeljare zatrpane kao piramide s bezbrojnim čikovima, zrak je zagušljiv i maglovit da bi se dao rezati.

Svugdje je lijepo i ružno ali rado se vraćam tamo gdje su moja četiri zida.

_____________

Napomena: Većina fotografija su produkt moga mobitela. Fotoaparat sam ili zaboravila u hotelu ili je kartica bila puna ili su baterije nakon nekoliko klikova bile prazne i onda je došao dan povratka kući s mnogo utisaka i malo kvalitetnih fotografija.

Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!