CRO-eu.com
Prosinac 14, 2019, 07:28:55 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Veliki Tabor  (Posjeta: 4637 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Studeni 17, 2011, 00:04:42 »


Veliki Tabor

Veliki Tabor na 333 mmetara nadmorske visine već stoljećima bdije nad Hrvatskim zagorjem. Nekada, u davno srednjovjekovno i renesansno doba, bio je najzapadnija točka fortifikacijskog sustava koji se rasprostirao do istočnih obronaka Ivanščice, a obuhvaćao je i utvrđenja: Mali Tabor, Kostelgrad, Goricu, Cesargrad, Lobor-grad, Oštrc, Pustu Belu, Milengrad, Greben-grad i Konjščinu. Danas se s njegovih kula na zapadnom rubu Hrvatskoga zagorja pružaju veličanstveni vidici prema jugu preko Cesargradske gore čak do Medvednice, na zapadu preko Ivanščice na daleku i maglovitu dravsku i mađarsku ravnicu ili pak duboko u Štajersku. A u prvom planu pogled seže na pitome zagorske brežuljke Desinićke gore, Kunagore, Kostelske gore i Vinagore, zapadnoga Hrvatskog zagorja.

Veliki Tabor, prvorazredni spomenik najviše kategorije, jedan je od najočuvanijih srednjovjekovnih gradova u nas i predstavnik fortifikacijske arhitekture kasnoga srednjeg vijeka. Od svih dvoraca Hrvatskoga zagorja upravo Veliki Tabor izaziva najviše emocija i najbolje nas odvodi u tajanstvenu feudalnu prošlost. "Stoji i blješti i danas, pričinja se izdaleka, kao da je on još živ, da nam donosi cio život minulih dana, priviđa se, kao da će nas tuž stara vlastela vedro dočekati... Ali sve je to tek priviđenje."  Impresionira monumentalnošću, ljepotom i postojanošću, iako već dva stoljeća nema pravih gospodara.



Povijest

Ne zna se jesu li grofovi Celjski gradili Veliki Tabor, ali se zna da su ga posjedovali sredinom 15. stoljeća. Pošto je rod Celjskih izumro, Veliki Tabor je, kao i svi tadašnji gradovi, pripao Matiji i Ivanišu Korvinu. Godine 1504. hrvatski ban Ivaniš Korvin dodijelio je Veliki Tabor obitelji Ratkaj koja je u njemu živjela do 1793. godine, kada je umro posljednji član u narodu omiljene plemićke obitelji. Veliki Tabor je bio sjedište Ratkaja, iako su u okolici posjedovali još Mali Tabor, Miljanu i Veliku Horvatsku.

Nakon Ratkaja Veliki je Tabor često mijenjao gospodare. Najprije je bio pod upravom kraljevske komore, zatim ga je od kralja Franje II. dobio ministar Thugut, pa je bio ponovno svojina komore sve do kraja 19. stoljeća, kada ga kupuju zagrebački trgovci braća Grunwald i drže ga do Prvoga svjetskog rata. U ratno se doba upotrebljavao kao zatvor, da bi do 1927. godine ponovno bio bez skrbnika. Te godine dvorac kupuje slikar Oton Iveković na licitaciji za sto tisuća, a vlada je dodala deset tisuća za nužne popravke. Iako ga je rodni kraj privlačio i inspirirao, Iveković je jedva uzdržavao dvorac. Zbog bolesti je napustio Veliki Tabor i preselio se 1935. godine u rodni Klanjec, gdje je nakon četiri godine umro. Ivekovići su prodali Veliki Tabor 1938. godine u bescjenje banskoj upravi, ali ga nijedan odsjek te uprave nije htio preuzeti, pa ga je banska uprava dala časnim sestrama reda kćeri milosrđa iz Blata na Korčuli, koje su za vrijeme Drugoga svjetskog rata liječile partizane, a nakon rata do 1950. godine brinule se o šezdesetoro djece koja su ostala u ratu bez roditelja. Ni tada, a ni do nedavno Veliki Tabor nije našao prave gospodare. Godinama je propadao jer ga entuzijazam zaljubljenika, zavičajna zbirka i povremene izložbe nisu mogle očuvati. Kao dio Muzeja Hrvatskoga zagorja dvorac se obnavlja.




Arhitetonska obilježja

Prema arhitektonskim oblicima, tehnici gradnje i načinu fortifikacije Veliki Tabor potječe iz druge polovice 15. stoljeća. Usprkos kasnijim dogradnjama i pregradnjama, osobito u 17. i 18. stoljeću kada se srednjovjekovna utvrda pretvarala u dvorac, Veliki Tabor je očuvao kasnogotičke oblike i arhitektonsku kompoziciju.

Grad je sagrađen na uskom, a dugačkom zaravanku brijega. Prema crtežu iz 1782. godine cijeli je zaravanak bio ograđen zidom. Ulaz u grad sa zapada branila je kula. Uzduž zida s unutrašnje strane nalazilo se još nekoliko kula i staja prislonjenih uza zid. Na istočnom kraju zaravanka, unutar zida, bila je smještena utvrda. Vanjskog zida i kule danas više nema ali se naziru njihovi tragovi.

Jezgru dvorca čini peterokutna građevina prstenasto opkoljena zidovima i kulama, formirajući unutrašnje dvorište nepravilnog oblika. Peterokutna jezgra je najstariji dio dvorca koji je uvijek služio prije svega za stanovanje, a tek onda za obranu. Prvotno je imala samo dva kata i iz tog najstarijeg vremena potječu gotički prozori i kameni dovratnik u unutrašnjosti. U renesansno doba dograđen je treći kat. Iz tog je doba bifora ukomponirana u kvadrat i ukrašena rozetama. Na trećem katu bila je kapelica oslikana u 17. stoljeću. Oslikano je bilo istočno i južno pročelje peterokutne središnje kule s nizom dvostrukih stupova kroz sve tri etaže. Pri vrhu kule, u konkavi brida, naslikan je i sunčani sat. Tri strane prvoga unutrašnjeg dvorišta zatvaraju kolonade.

Vanjski plašt dvorca, koji obavija peterokutnu jezgru, načinjen je od četiri kule, zidova, galerija i prostorija građenih tijekom nekoliko stoljeća. Dvije zapadne kule, tlocrtno u obliku polukruga, postavljene su za obranu peterokutne jezgre. Obje kule imaju u svakoj etaži po jednu prostoriju, od kojih donja ima strijelnice, a gornja prozore. Na vijencu kule bliže današnjem ulazu očuvani su klesarski znakovi iz kasnogotičkoga doba. U dva gornja kata najmanje južne kule smještena je Kapela sv. Ivana potkraj 17. ili u 18. stoljeću i pritom vjerojatno napuštena stara kapela u peterokutnoj jezgri. Drveni toranj iznad kapele postavljen je u 19. stoljeću. Najveća, istočna kula bila je od početka određena za teške topove, što dokazuju velike strijelnice kojih na ostalim kulama nema. Gornji katovi dvorca su širi, jer su sagrađeni na kamenim konzolama. Između svakog drugog para konzola na gornjem katu nekad su bili otvori za obranu. Sve konzole nisu nastale u isto doba, pa imaju različita oblikovna i konstruktivna obilježja. Iznad ulaza u dvorac stoji grb Ratkaja (zdenac s koloturom), a lijevo od njega nečitak grb, vjerojatno kasnijih gospodara Thuguta. Ulaz u dvorac oduvijek je bio na istome mjestu, samo što je tijekom vremena ulazni dio dvorca najviše dograđivan i mijenjan.

Vlasnici

- Obitelj Celjski - 15. st.
- Obitelj Korvin - 15.i 16. st.
- Obitelj Ratkaj - 1504.-1793.
- Obitelj Thugut - 18. stoljeće
- Obitelj Grünwald - 19. i 20. stoljeće
- Obitelj Iveković - 1927.-1938.

1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Studeni 17, 2011, 00:10:03 »


Zanimljivosti i legende

Ni uz jedan dvorac u Hrvatskom zagorju nije vezano toliko priča i legendi kao uz dvorac u Velikom Taboru. Već sam pogled na njega budi maštu kao u dječjoj priči. Stoljećima je stara priča o Veroniki Desinićkoj koja je zazidana u stijenu iznad viteškog salona, između peterokutne kule i ulaza. Od nekoliko verzija najčešća je ona priča prema kojoj je mladi grof Fridrich Celjski zbog lijepe Veronike dao ubiti svoju ženu Elizabetu, jedinicu kćerku kneza Stjepana I Frankopana. Saznavši to, Fridrichov otac knez Herman Celjski dao je udaviti Veroniku koja je potom zazidana u gradu. Još je jedna priča o Veroniki Desinićkoj, ali ovaj put kao o čarobnici koja je spasila Taborgrad od Turaka. Provalivši kroz obrambeni zid, Turci su došli do ispred samoga grada. Veronika je na prozoru rezuckala slamu na sitne komadiće. Kad su se Turci približili, prosula je na njih izrezanu slamu koja se pretvorila u jato stršljena i tako otjerala Turke. Zabilježimo još jednu priču prije negoli se zaboravi. Koji put je priča, ali često i istina, da su zagorski dvorci podzemnim hodnikom bili povezani s najbližom vodenom površinom. Dugo godina nije se znalo gdje je tunel u Velikom Taboru. Problem je riješila guska koja je pala u bunar u dvorištu dvorca, kada su u Velikom Taboru živjele opatice. Iz bunara guska je pronašla tunel koji je vodio do potoka u selu Košnička Gora. Djeca i danas traže izlaz kraj potoka, ali se on opet izgubio, vjerojatno do neke nove guske.

Iako se mnogo toga nije dogodilo, priče se i rado pričaju i rado slušaju. Posjetitelji će po njima pamtiti Veliki Tabor prije nego po godinarna, imenima ili zamornim podacima. A Veliki Tabor i poslije toliko stoljeća odolijeva svim nedaćama.


Udaljenosti dvorca

- Zagreba – 69 km
- Krapine – 27 km
- Desinić – 3 km
- državne granice – 4 km
- autobusne stanice – 1k m
- željezničke stanice – 27 km (Krapina)

Tekst >http://www.dvorci.hr/Page.aspx?PageID=260

Foto: Jupi, 13. 11. 2011., 10:30-12:50

Vidi > http://www.veliki-tabor.hr/html/start.htm
Vidi > http://www.taborfilmfestival.com/2011/
Vidi > http://www.taborfilmfestival.com/2011/images/stories/docs/tabor2011KATALOGweb.pdf

______________
Veronika je kći Radoja Desinića (MD)

Legenda o Veronici Desinićkoj
U dugim zimskim olujnim noćima pokoji put  se čuje jecanje Veronike Desinićke, lijepe seoske djevojke koja je u 15. stoljeću živjela u Desiniću podno Velikog Tabora u kojem je stolovao moćni ban Hrvatske grof Herman Celjski. Jednog je dana, jašuči očevim posjedom, njegov sin Fridrih ugledao ljepoticu Veroniku i snažno se zaljubio. To nije bilo po volji ocu Hermanu koji se suprostavio toj vezi. Mladi je par, siguran u svoju ljubav, pobjegao u grad Fridrihštajn, koji je njegov otac izgradio kao lovačku kuću, u blizini Kočevja, na granici uz Gorski kotar. Medeni mjesec nije dugo trajao. Grof Herman saznao je gdje mu je sin i odmah uputio vojsku da uhvati mlade ljubavnike. Iako je vojska opkolila Fridrihštajn, Fridrih uspjeva izbaviti Veroniku iz obruča te je uputi da bježi preko Gorskog kotara, Pokuplja, Moslavine i Kalnika sve do seoca Sv. Margita. Tu se Veronika sakrila kod jednog seljaka kod kojeg je je znao prespavati i Fridrih nakon lova. Istovremeno, Fridrih nije uspio pobjeći pred očevom vojskom koja ga je uhitila i privela u Veliki Tabor. Otac ga nije htio ni pogledati već ga dade zatvoriti u Celje u jednu visoku kulu veličine 8x8 metara, a visoku 23 metra. Kula je bila bez krova, a vrata i prozori su zazidani čim je Fridrih u nju zatočen. Ostavljen je samo otvor kroz koji mu je dostavljana hrana. Otac ga oslobađa četiri godine kasnije iz kule koja se na slovenskom jeziku zove Fridrihov stolp, no prekasno. Fridrih je postao fizički i psihički nesposoban za daljni život i  povijest ga više ne spominje. Veronika također nije imala sreće. Hermanovi žbiri su uskoro saznali za nju, uhitili je i zatvorili u mali zatvor bez prozora na ulazu u dvorište Velikog Tabora. Ban Herman je odmah pozvao suce da joj sude kao coprnici. Nakon dva dana ispitivanja i vijećanja su izjavili: "Gospodine bane! Na ovoj djevojci nema nikakve krivice, a kamoli zločina. Jedino što gaji veliku ljubav prema Vašem sinu Fridrihu. No presvijetli bane! Ljubav nikad nije bila grijeh, a kamoli zločin. Ljubav je jedna od najljepših ljudskih vrlina! Time je naš posao, presvijetli bane, završen!" Nakon odlaska suca ban Herman daje kaštelanu dvorca nalog da se djevojka udavi u kaci vode, što je ovaj i učinio. Nesretnu djevojku su zazidali na prvom katu u peterokatnoj kuli.  

______________
Pleme Ratkajevo ide u red najslavnijih izumrlih porodicah sadašnje Hrvatske Isto pleme zvalo se negda od Ratke de Ratka i napredova u bogatstvu i ugledu od onoga vremena odkako Ivan Korvin nadvojvoda i ban hrvatski Benku ili po drugih Pavlu Ratkaju glavnomu zapovjedniku svoje vojske darova god 1503 stari grad Vrbovec ili Veliki Tabor u Zagorju i Kaštel Jurketinec kod Varaždina a od tada se nazvaše Ratkaji Velikotaborskimi.

______________
Sajamski privilegij za Desinić, Sopot, Sela i Mali Tabor, od godine 1590. Počam od početka šestnaestog vijeka pripadaše imanja Veliki i Mali Tabor porodici Ratkaja, koja je ova imanja stekla darovnicom hercega Ivana Kor-vina. Sela Desinić, Sopot, Sela i Mali Tabor spadahu pod grad Veliki Tabor, te je ovim godine 1590. 22. siečnja u Pragu izdanom poveljom podijelio kralj Rudolf II. pravo sajma. To je učinio kralj za prevelike zasluge Taborskog vlastelina Ivana Ratkaja Velikotaborskog, i za to, da podigne blagostanje dotičnih sela. Sajmovi su ovom poveljom podijeljeni slijedeći: u Desiniću kod sv. Jurja dva godišnja sajma i to na blagdan Sv. Ane i sv. Jurja; u Sopotu sajam godišnji na nedjelju poslije Miholja; u Selima kod crkve sv. Katarine na nedjelju jubilate, t.j. četvrtu nedjelju poslije Uskrsa; u Malom Taboru kod crkve sv. Petra i Pavla i crkve sv. Ivana dva godišnja sajma i to Petrovom (29. lipnja) i o Ivanju (24. lipnja). Isprava, kojom su ovi sajmovi podieljeni, čuva se u kralj, zemaljskom arkivu pod oznakom "A. N. A. Archivum Ratkayanum P. P. Nr. 5". Ista je pisana na pergameni, a na njoj visi crveno-bijelo-žuto-modroj svilenoj vrpci veliki kraljevski pečat.

Laszowski Emilij: Sajamski privilegij za Desinić, Sopot, Sela i Mali Tabor od godine 1590.

2. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!