CRO-eu.com
Ožujak 30, 2017, 12:33:04 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Rijeke Lika i Gacka  (Posjeta: 23986 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Studeni 08, 2011, 02:46:24 »


Lika i Gacka

 
Rieka Lika, od koje je jedan dio planinske Hrvatske dobio svoje ime, jedna je od najzanimivijih voda ponornica u našoj domovini, pa smo zato voljni,  da je, u koliko ju do sada upoznasmo, i opišemo.

LIKA izvire nedaleko Medka, pod Velebitom, poviše sela Vuklića u visini od 596 m, te je odmah tako jaka, da okreće mlinska kolesa.

Primivši kod Medka Glamočnicu, što izvire kod Zira, zakreće prama Ribniku, gdje prima Počiteljnicu sa Ribjačom, svija se k Bilaju, gdje utjeće u nju Jadova, dočim se dalje Gospića sastaje sa Novčicom, do kuda je Lika tekla ponajveć Lićkom ravnicom. Dalje Gospića teče Lika medju ogromnim klisurama, liticama i sklopovima, a ponajljepši i udivljenja joj vriedan tok seže od Kaludjerovca do Kosinja gornjega, gdje se mučena, probija kroz visoke dolomitne stiene,
medju kojima odsieva tamno-zelenom bojom. Kod Kaludjerovca dieli Lika ovo mjesto od Pazarišta; onkraj vode živu (po Murgiću)

-   Bunjevci:
-   Butorci,
-   Balenovići,
-   Smolćići,
-   Lulići,
-   Rukavine,
-   Duići,
-   Radoševići,
-   Krpani,
-   Pilipovići i drugi,

a ovkraj Like stanuju

-   Arbanasi,
-   Poljani,
-   Podnari,
-   Pereti,
-   Kruljci,
-   Plemenčići,
-   Ćopi, koji se poslie oslobodjenja Like, doseliše iz Gorskoga kotara.

Od Kosinja gornjega do Kosinja dolnjega protiće Lika do 5 sata dugu dolinu, gdje u zemlju uvire, ali ne na jednom, već na stotine mjesta, kako nam to reče žitelj Petrlić Nikola. Jednim ciepom uvire u bezdan Begovac mali i veliki pod crkvicom sv. Josipa. Tu je i seoce Strašno, nazvano tako, što se ljudi straše, kad voda propada. Kad su "velika vremena" (kiše), bući i udara voda tako silno, da se cio brieg trese, na kojemu je seoce, i ljudi se tad boje, da će propasti. Drugi je bezdan kod mjesta Lipova polja, treći i najvažniji kod Kućišta, a gdje voda uvire, stoje mlinovi i piljenice. U dnu, gdje voda uvire, vrti se ona u "osvrdalj" ili "ključ" ; pane li unutra drvo ili trupac, goni ga voda na okolo, na jedan put ga "izpravi" i "utegne".

Vidi > Rijeka Lika kod Bilaja > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2062.0

Izadje li Lika poslie velike kiše ili kada se topi snieg, zaplavi Lipovo polje i dolinu Kosinjsku, što biva mal ne svake godine s proljeća, za to i Kosinjani stanuju na obroncima ili baš i po brdima, nu voda segne i do ovdje. Najveće povodnje i potopi bijahu g. 1803, 1823, 1878, a nekom sgodom digla se voda do 36 metara visoko. G. 1879. ležala je malo ne sedam mjeseci i pretvorila cio kraj u povremeno jezero; i tek u mjesecu lipnju mogli su seljaci posijati nešto jaroga žita.

U cieloj dolini siju, samo ne oko jama i bezdana, jaru pšenicu, kukuruz-bielac i šarac, jećam, beljdu, a sade krumpir-bielac, modraš, crljenac i starovjerac, koji je "tonjast" i svakako najsiarija odlika krumpira u Lici. Sade još bundeve, tikvice, grah-tićjak, turski grah i leću. Zemlja, koju treba riedko gnojiti, vrlo je dobra i plodna, sieno je osobito na lučicama uz obalu Like i potoka Bakovca, tako ćestito, da nijedan gospodar ne želi bolje krme.

U Dolnjem Kosinju ima i sada vinograda, a jedini su to vinogradi s ove strane Velebita. U prva su vremena ti vinogradi bili dobro obdjelani, a bilo je gospodara, koji su ubrali 50-60 barila vina.


Planinarska kuća Mrkvište, nekadašnja drvena lugarnica

Od Kosinja gornjega vodi preko Velebita put na Mrkvište (1276 m), gdje se pripaja na cestu, koja se spušta silnim zavojima k Jablancu. Cio prodol, koji putnika zadivljuje i svakim ćasom zaustavlja, valja proći i razgledati. Za dva i po sata dolaziš do Crnoga vrela na kraju livade Bakovac, koje leži u pećini kao bezdan, dubok do 36, a širok 6 m, a ime mu odtuda, što se u njem vidi voda crna.

Za košnje spuštaju se kosci u Crno vrelo po vodu, vežu ljestve, a na ramena oprte fučiju (drvena kaca/MD). Na dnu se vidi na metar i po razstavljena šupljina, iz koje voda pritiće, ali joj se kraj okom ne može segnuti. U bezdnu je veoma studeno, a puše tako, da plamenom luči "mahuje".

Iz Crno ga vrela izbija potok Bakovac, utićući u Liku kod Krša, nedaleko crkve Sv. Kate, kod gornjega Kosinja Kad su velika vremena, onda u bezdnu voda tako zakuha, da uz tutnjavu izbacuje kamenje na 6 metara visoko i da se više njega ovćarski stan od buke trese i ovce se uplašene razbjegnu, Seljaci su na mnogo kamenje ćekićem zabilježili križ, i ovo je kamenje voda izbacila, a izbacuje s njime i ribe pijure. Ovo svjedoči, da je Bakovac podzemno u savezu sa Likom, a možda i drugim vodama, u kojima ta osobita riba živi. (1)

Crnomu vrelu prama zapadu izvire na košenici Begovaći Živalja, a dolazi iz planine Obli kamen. Tok je veoma kratak, jer tek da je protekla, uvire u zemlju, a ne presahne nikada, ako imalaksa.

Sat niže k Lici leži Butinska jama, koja baca vodu, kad i Crno vrelo, a teće po 8 dana, doćim ono samo 48 sati. Sva ta vrela stvaraju potok Bakovac.

Oko Kosinja gornjega ima i zanimivih spilja. U Kršu leži Mlakvena greda, u koju se ulazi s gora, dočim pod njom izvire jedan potok. Pokraj pećine bila nekoć crkvica, kojoj su vodili za suše procesije i puk priča, da bi se uviek natrag povratili mokri. Na dnu pećine je kaca (visoka drvena posuda za kiseljenje kupusa/MD), koju ćuva vrag.

Podnarova pećina ima samo na jedan metar visok otvor, kojim se ulazi u velike prostore, u kojima bi (kako mi rekoše), mogla stati pukovnija vojnika. Dno je pećine ravno, puna je "mramora" (sige), koji se od vode "mramori", a ima stupova, da ih dva ćovjeka ne mogu obuhvatiti. Na ovu pećinu bijaše navaljen kamen, a kad unidjoše, nadjoše uglevlja i criepova od lonaca, te je sigurno; da su se ljudi i u Podnarovu pećinu pred Turcima sakrivali. (2)

Katalinska pećina leži kod kuće Katalinove pokraj Like i ima otvor sgora, ali se unići ne može.

Medju gornjim Kosinjem i Lipovim poljem stojao je nekoć na velikom vrhu grad Bočaj, kojemu se razvaline vide i danas. Pripovieda se, da su tu živjeli grofovi Bočkaji, koji se poslie (valjda za osvojenja Like) preseliše u Ugarsku.

U Kosinju gornjem živu

-   Klobučari,
-   Podnari,
-   Perše,
-   Pintari,
-   Pleše,
-   Špoljarići,
-   Sporčići,
-   Biljani,
-   Benčići,
-   Grgurići i drugi, koji takodjer pripoviedaju, da su se doselili iz Gorskoga kotara, te imaju i liepu crkvu sv. Antuna.

U Mlakvi i Kršu stanuju žitelji grčko-iztočne vjeroizpovjesti, kao

-   Bobići,
-   Javorine,
-   Glumičići,
-   Cvijanovići,
-   Kokotovići,
-   Kordići, Paripovići itd.

U Kosinju dolnjemu živu Vukelići i kažu, da su Bunjevci, a njihovi djedovi da se doseliše iz Hercegovine i Kotara u Dalmaciji. (3) Ovdje ima takodjer doseljenika iz Gorskoga kotara, od kojih poznamo i sada Klobučare, Tomce, Petranoviće, te su nekoć pravili drveno posudje.

Prije što se razstanemo sa prezanimljivom okolicom Kosinjskom, valja nam još odgovoriti na pitanje: Gdje provaljuje Lika, koja u Kosinskoj dolini uvire? Narod tvrdo vjeruje, da Lika provaljuje u hrvatskom Primorju, nedaleko Sv. Jurja, kod Žrnovnice, jer kad voda dolinu Kosinjsku za vrieme žetve potopi, odnese snopove, koji tamo da izadju. Isto pripoviedaju i žitelji u Švici za rieku Gacku i tako nije sigurno, da li je snopove izbacila Lika ili ova voda

 
Izpitujući godine 1886. morsku obalu od Senja do Dalmacije, ćuo sam kod Jablanca, da Lika prodire ovomu mjestu prama jugu. Nedaleko Vranjka, kod rta Bačvice, našao sam u dražici Vrulji jak vir, najjači morski vir u našem Primorju. More je tu duboko 68 metara, te iz ove dubljine izbija sladka voda osovnim pravcem tolikom snagom, da se ono jako uzdiže i pada, te u viru na daleko kruži. Kad Lika nabuji, tad vir tako ojača, da preko njega barka ne može proći i daleko bi ju voda od sebe bacila.

Voda je u Viru dapaće tako jaka, da ni brodica kajić, kojom se služi pomorski odjel financijalne straže, na kojoj vesla 6-8 momaka, preko vira ne može proći. Gledamo li kartu vojno-geografskoga zavoda, tad bi se prije odlućili za Jablanac, nego li Žrnovnicu, nu sve bi to trebalo dakako dokazati, ali dok to bude, proći će još puno vode Likom.

____________________
1 Osim Bakovca i Ribjače, izbacivao je ribe i potok Jadičevac kod Cerja, nedaleko Lovinca (u Lici), nu  sada je to vrelo zasuto, dočim u vrelu Bakovcu (kod Cerja) pod planinom Resnikom ima uviek ribe, i u Krbavi ima takovih voda, a jedna od njih kadkad izbacuje toliko ribe, da je ljudi grabe košarama.
2 Stalaktit (sigu, što visi sa svoda) zovu kod Kosinja "šmuk" kod Severina kraj Kupe „curak", oko Klenovnika (kod Varaždina) "stružnica". Stalagmit (stupovi i stupići sige na podu pećine) zovu kod Mrkoplja, u gorskom kotaru "smugor", a u Lici "mosur".
3 Ovdje se rodio rano preminuli i narodu mio pjesnik Lav Vukelić.

1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Studeni 08, 2011, 02:55:33 »


Ogledajmo sada ichtyoložku faunu Like. Kako joj je korito kamenito, voda bistra i zdena, ima u njoj Iiepih pastrva (Trutta fario), nu što je veoma znamenite, živi u njoj jedna endemička vrsta ribe, t. j. takova, koju do sada ne nadjoše nigdje na svietu! Ta je riba pijur (Paraphoxinus Croaticus), koju je u Lici i Novčici kod Gospića, u Otuči kod Gračaca i u Ričici kod Štikade obreo već spominjani Zelebor g. 1865., a dr. Franjo Steindachner, sada ravnatelj dvorskoga muzeja, naslikao i opisao g. 1866. (4)

Godine 1874. 29 kolovoza lovio sam i ja pijure u Novčici i odpremio ih kao prve našemu muzeju u Zagrebu.

Pijur je prekrasna riba! Hrbta je tamno-zelena i kovna sjaja, u kojem se tanahne ljuske prelievaju poput zlata. Postrance je riba jasnija, trbuha je srebrnasta, prelievajući se u žutkasto. Stranicama teče pasac olovnate sjaja.

Istoga dana, kad sam ribario, osvjedoćih se, da je pastrva ljuti neprijatelj pijura, jer ih proganja, a oni u onom strahu k obali prenu. Toga sam dana vidio u vodi zmiju neobićne veličine, koja je Novčicu preplivala, a našao sam i rakova-karnenara (Astacus saxatilis), koji su obićni i na Plitvićkim jezerima, naroćito na jezeru Prošćanskom, gdje smo ih kod Ljeskovca našli skoro pod svakim kamenom.

Raci, koji od zadnje pošasti, u Lici nisu stradali, tako su obični, da je prijatelj i sudrug I. S. iz Smiljana u jednom danu znao poštom odpremiti do 20 košara Najviše ih ima kod Smiljana, Pazarišta i Medka, i iz ovih su posliednjih dvaju mjesta najbolji.

Raci-potoćari svojom su bojom svakomu poznati, nu iz Bosne poznamo i modrih raka iz potoka Motore, a iz Švicarske modrih i crvenih.

Radostna srca bilježim, da ima takovih odlika i u Lici; modrih raka ima u Jadovi, crvenih u Otešici, a jednoj i drugoj vodi ne manjkaju i pijuri. (5)

Za ćudo mi je, da i ovaj puta nisam u Lici našao ni puža, ni školjke, doćim mi je iztaknuti, da od primorskih bilina po stienarna i pećinama rado raste ugledni postjenak (Campanula pyramidalis), koja bude kad kad 1,5 m visoka. Kako je puna bliedo-modra cvieta, a tamno-zelena, svietla lišća, to je prekrasan ures onim mrtvim dolomitnim stienama.

Znamenita je i ponornica GACKA, za koju nismo još ni danas na čistu, gdje da izvire. Jedni vele pod kamenim vrhom Korenom kod Lešća, drugi tvrde, da je pravi izvor kod Orešković - sela, Sincu prama jugo-iztoku, a treći, da joj je poćetak u potoku Pucirepu pod Dražicom. Mi držimo; da i Gacka ima više izvora, a najjači su oni kod Lešća i Orešković sela.

Pod Korenom bili smo po više puta i vidjeli, da voda iz pećine (spilje) izbija tolikom snagom, da tik prodora okreće i mlinska kolesa, a ćuli smo i od naroda, da je ovo izvor Gacke, ako je i na Tonković-vrilu, kod Orešković-sela, voda veoma jaka.

Gacka teće od izvora kraj Lešća, Sinca, Ćovića, izpod podora grada Prozora dalekim i krvlju natopljenim Gackim poljem prama Otoćcu, gdje se razdvaja u dvie "panoge" (dva rukava). Lieva i kraća panoga "razlieva" se medju Otoćcem i Pakaljem u "ciepove" (rukavce), [/b]stvarajući otok, na kojem stoje podori staroga Otoćca[/b].

Gacke polje zaprema 280 ćetvornih kilometara i dok se je njime Gacka razlievala, bili su pojedini krajevi močvarni i toga radi nezdravi i grozničavi.

Na Gacke polje otvara se prekrasan vidik sa Janjaćke planine kad se oko zaustavlja na poljima, njivama i livadama, medju kojima se tamno-modra rieka mota, vije i previja.

Osobit je pogled na daleko polje, kada se žare usjevi, zeleni kukuruz, buje šarolike livade, a na okolo koče krševiti visovi i vrhovi hrvatskoga krasa.

Od Otoćca teće Gacka prama Gornjoj Švici, gdje se razlieva u dva povremena jezera: u Konjsko i Crno jezero, oko kojih se uzdižu visoki ponajviše crnogoricom zarasli briegovi i vrhovi, a iztiće se naroćito Lumbardenik i Kutarevska kosa. (Original D.Hirc-Kut-A-revska kosa/MD)

Jezera se napune obićno oko Male Gospojine i puna su do Duhova, kad voda "presegne" ili "oplane" i "uvire" u ponore, kojih ima u dnu jezera mnogo. Kada voda "porene" od vrela, "stoji kao u ćaši" i digne se do 8 m visoko. Godine 1872. bijaše Gacka tako velika, da se malo gdje vidio krov i da je kod Švice "zalila" pilane i mlinove. Kad jezera presuše, raste dobra trava, koju kose oko Petrova i Ilinja i daje "čestito" sieno; kosi se ponajviše žućak, grašica i vlasulja-trava.

Konjsko jezero dobilo svoje ime od konja, koji je pasući došao do "japage" (uvora, ponora), omaknuo se, pao i utopio. Crno jezero da je dobilo svoje ime, što je uza nj neki Crnjaković imao svoje zemlje. Voda je u jezerima kao trava zelena, a ima od riba štuka, koje sa vodom i propadaju: manje prodju, doćim' se veće na pećinama "razbijaju".

Drugi rukav Gacke kreće prama Drenovu klancu i zakrene izpod Brloga, gdje se opet dieliu dva rukava, od kojih jedan kreće prama Gušić-polju, a drugi južno prama Vlaškom u Kompolju.

Poćetkom XI. vieka dielio se je hrvatski narod na [/b]dvanaest plemena[/b], medju kojima bijahu i Gušići. Već za Krešimira IV. i Zvonimira vidimo mnoge Gušiće, kojima bijaše u XII. vieku glavom Pavao Gušić. On bijaše medju onim hrvatskim velikašima, koji su g. 1102. magjarskoga kralja Kolomana pozvali na hrvatsko prestolje. Gušići bijahu gospodari Otoćca, Brloga i Gušić-grada, kojemu se i sada vide razvaline na Viencu poviše Gušić-polja. [/b]Juraj i Matija Gušić[/b] podpisani su na izpravi (1492.), kojom se kući habsburžkoj zajamćuje hrvatsko prestolje, a Gašpar Gušić na listini cetinskoj (1527.).

Za Valvazorovih vremena življaše u Otoćcu Andrij Gušić, kad bijaše u Tounju gradskim kapetanom Ivan Juraj Gušić.

K porodici Gušića spadaju i Gušići Krbavski, izumrli Izačići Doljski (6)) i možda obitelj Gušića Turanskih. (Dr. I. B o j n i č i ć: Der Adel von Croatien-Slavonien). I danas živu potomci Gušića kao baruni u Hrvatskoj.

Gušić-grad razoriše Turci g. 1575. Narod prića (po Devčiću), da je u gradskom zdencu top, pun novaca, koji ćuva zmija, a ta zmija da nije nitko drugi, već kćerka kapetana Gušića, koju je otac zakleo u onaj čas, kad s njime nije htjela da ostavi grad.

U mjestu Brlogu vide se i podori grada Brloga, kojega su spomenute godine takodjer Turci popalili, ali ga Senjani iznovice podigli.

Sa Brloga ili podora grada Gušića otvara se veoma poučan vidik na daleko Gušić polje, koje zaprema do 50 rali livada. Voda raste, kad i u jezerima, i poslije uvire.

Mnogo je ponora, ponoraka, uvora i ždrielaca, kojima voda od tiće ili uvire, ali glavna su tri: jedan kod Švice u visini od 420 m kod [/b]seoca Ponori[/b], drugi je uvor kod [/b]Vlaškoga Kompolja[/b] (415m), a treći na Gušić-polju (432m), koje se za poplave takodjer pretvara u povremeno jezero. U Gušić polju tri su kotlaste doline, a zovu se Rapaića ponori, u koje Gacka takodjer uvire.

Kod sela Švice gornje znameniti su vodopadi Gacke, ovdje zvane Gaštica, koja se sa više od 40 slapova ruši preko sadrenih batrica u jezero. Tu živi i vrlo ugledna obitelj Prpića, koje bijasmo i gostom, a ima liepe kuće, mlinove i piljenice. Tu smo na jednoj sgradi ćitali, da se Gacka 11. siećnja g. 1802. digla do kuće 1 hvat 2 1/2 palca visoko i stajala tako do 19. istoga mjeseca.
 
Od riba ima u Gacki kod Otoćca: štuka, šarana, linjaka, ima rakova idvie tri vrste mekušaca.
Godine 1879. 7. srpnja nadjoše u Gacki tik ruševina Frankopanskoga grada jednu moćarilu ili ćovječju ribicu (Proteus sanguineus; Grottenolm). Pralja čizmara Vukelića, perući rubeninu, izbacila ju iz vode, mrtvu. Sada se ćuva ta moćarila u našem muzeju, kamo ju je poslao bivši ućitelj gradjanske škole u Otoćcu, M. Jurković.

Za Valvazorovih vremena bijaše na Gušić-polju neko selo, koje nam je u svojem djelu: "Die Ehre des Herzogthum Krain"e naslikao i opisao. Selo to, koje on zove Vlaško selo, bijaše gradjeno u ćetverokut, te je imalo usried dvora i na svakom uglu po jedan ćardak. Kuće bijahu gradjene od greda, a vrata i prozori okrenuti ponajviše prama dvorištu. Selo bijaše jakim
piljenicama ogradjeno i sigurnosti radi vodom obtočeno.

____________________
4 Ichyologische Notizen. I. Zur Flussfischfauna von Croatien. [Sitzungsberichte d. k, k. Akademie d. Wissenschaften. Wien. 1866. Bnd. LlI, p. 594- 597) .
5 Neki misle, da je pijur (Steindachner piše "p i u r") talijansko ime. Kad sam seljake i ribare pitao, zašto se ta riba tako zove, rekoše mi, da zato, jer se "pilja", oko kamena i mašine. Najveći pijur bude 1 kilo težak.
6 Prvobitno zvala se ta obitelj Vladišić, a potiče iz mjesta Turan II županiji zagrebaćkoj. Andrija Gušić aliter Vladišić pao je g. 1506. uz Nikolu Zrinjskoga kod Sigeta.

2. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!