Lika i Plitvička jezera
Klikni za uvećani prikaz Riječ nakladnika Dok se o Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju može pisati kao o prometno-geografskoj cjelini, pa se oko te osnovice nižu i ostale karakteristične veze ta dva kraja, govoriti o Lici i Hrvatskom primorju daleko je složenije, a ipak se mora, jer veliki dio Like i dio Hrvatskog primorja u povijesti bio je životno povezan, tako da je glavna prometnica koja je povezivala kontinentalnu Hrvatsku s morem prolazila preko Like za Senj, koji je do izgradnje riječke željezničke pruge bio glavna luka Hrvatskog primorja. Danas ti dijelovi Like i Primorja sačinjavaju Ličko-senjsku županiju.
Lika je, zapravo, prometno važnija za pravac Panonija - Dalmacija.
Premda brdovita, kao tipičan planinski kraj, Lika je jedini kontinentaini prostor Hrvatske koji povezuje Dalmaciju s njenim ostalim dijelovima.
Pišući o Lici, Hirc navodi riječi koje je 1888. godine zapisao povjesničar R. Lopašić:
"... Nema ni u geografskom, a kamo li u etnografskom i povijestnom obziru zanimljivijeg priedjela u našoj domovini, nego li je žalibože danas sbog slabe komunikacije dosta osamljena i zaboravljena junačka Lika, to čudovište prirodnih ljepota, ta kolievka slavnih starih hrvatskih vitezova ... " Nevjerojatno je da danas s istim osjećajem žaljenja govorimo o toj
junačkoj Lici, jer su je povijesne okolnosti i neprijatelji ostavili u stanju koje se ne može opisati drukčije nego žalosnim. Stanovništvo se stalno iseljavalo s tih prostora, odlazilo u veća središta ili u svijet, za našim poslovičnim "trbuhom za kruhom". Nije se posvećivalo dovoljno pažnje razvoju poljodjelstva i stočarstva.
Šume, jedno od najvećih bogatstava Like, neracionalno su se koristile, a nije unapređivana prerada drva do finalnih proizvoda.
Postojeće ceste nisu prilagođavane potrebama suvremenog prometa, što je bitno umanjivalo komparativne prednosti Like, osobito razvoju turizma, jer ne treba zaboraviti da se prirodnim parkom kakva su Plitvička jezera može podičiti malo zemalja na svijetu.
No, čini se da se promijenila bitna povijesna perspektiva u kojoj možemo sagledati budućnost Like.
Sami Ličani, u zajednici sa svim ostalim Hrvatima, u svojevrsnoj Oluji odredili su nove smjernice i pokazali odlučnost da Lika postane ono što može i mora biti.
Jednako kao i prigodom izdanja pretiska Hircovih knjiga "Hrvatsko primorje" i "Gorski kotar" namjera nakladnika i prigodom izdanja pretiska Hircove "Like i Plitivičkih jezera" ostaje ista, a to će reći da čitatelje na trenutak vrati u ta protekla vremena.
Krstareći dugi niz godina Hrvatskim primorjem, Gorskim kotarom i Likom, u prvom redu kao prirodoslovac i planinar,
Dragutin Hirc je zapisivao sažete bilješke s tih putovanja. Pisao je o svemu što je vidio i čuo, a imao je dobro zapažanje, prikazivao je krajeve i naselja, pratio suvremene događaje, po potrebi se vraćao u prošlost, opisivao prirodne ljepote, te biljni i životinjski svijet,
ali i ljude i njihove običaje. Ti tekstovi, sakupljeni u tri zasebne cjeline, objavljeni prije gotovo stotinu godina u Zagrebu, u nakladi L. Hartmana, danas su prava bibliofilska rijetkost.
Sve tri knjige nadahnuto je ilustrirao još jedan zaljubljenik u prirodu i šumska prostranstva,
češki slikar Vaclav Anderle, čiji crteži daju još veću uvjerljivost Hircovim tekstovima.
 | | Dragutin Hirc (Zagreb, 6.4.1853. - Zagreb, 1.5.1921.) bio je prirodoslovac, geograj, planinar i putopisac. Nakon završene preparandije radio je u mnogim školama diljem Hrvatske. Prirodoslovnu naobrazbu stekao je u Grazu, a potom je radio u Botaničkom zavodu Filozofskogfakulteta u Zagrebu. Osobito zanimanje pokazivao je za floristiku istarsko-kvarnerskog dijela Hrvatskog primorja i otoka. Glavno njegovo djelo "Revizija hrvatske flore" ostalo je nedovršeno. Znatnu znanstvenu vrijednost ima njegova velika herbarska zbirka, koja je, uz zbirku Ljudevita Rossija, osnova velikog herbarija Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Objavio je veliki broj stručnih i popularnih članaka iz područja prirodnih znanosti, pedagogije i planinarstva, a bio je prvi urednik časopisa "Hrvatski planinar". |
 | | Češki slikar Vaclav Lev Anderle (25.8.1859. - 27.6.1944.) bio je sin šumarskog činovnika. Iako je još kao dječak pokazivao crtački dar, zbog prerane očeve smrti nakon završene realne gimnazije nije mogao studirati slikarstvo, pa u Beču polazi Višu školu za šumarstvo, ali usporedno i Akademiju likovnih umjetnosti. Cijelog života je službovao kao šumar, najprije u Češkoj, zatim u Hrvatskoj (1888. - 1899.) te u Würtembergu. U dokolici je crtao motive iz prirode i života u šumi te ih slao različitim listovima. Za boravka u Hrvatskoj surađivao je u "Viencu", "Nadi" te "Domu i svietu". Za izdavačku kuću L. Hartman (Kugli i Deutsch) u Zagrebu ilustrirao je niz izdanja. Boravio je tri godine u Gorskom kotaru, pa njegove slike prirode i ljudi tog kraja, kao i Hrvatskog primorja i Like, vjerodostojna su i impresivna svjedočanstva o vremenu u kojem su nastala. |
U spomeni
Za krst časni i slobodu zlatnuPalih junaka kršne Like
Posvećuje pisac
Nastavlja se ...
