CRO-eu.com
Prosinac 09, 2019, 01:15:14 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Od Brinja do Gospića  (Posjeta: 5235 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Lipanj 12, 2010, 15:54:16 »


Od Brinja do Gospića

Za dobra po sata dodjosmo u Žutulokvu, gdje je opet deležanca stala, da preda poštu. Dok su kola za dalnji put spremili, podjoh uzbrdice, odkuda sam razgledao kraj. Vraćajuć se cestom, zaustavih se pred jednom velikom kućom, za koju mi se pričinilo, da bi mogla biti krčma. Kad sam gospodaricu, koja nas je uvela u liepu sobu, upitao, zašto ne ima na kući cimera, reče mi, da to nije nuždno, jer da je ovdje krčma već 40 godina.

Žuta Lokva – kuća Rudolfa (Rude) pl. Vukovića od Jezerana - Podkapelskog
Klikni za uvećani prikaz

Žutalokva malo je mjesto, a leži na križišću ili razkršću cesta, od kojih vodi jedna preko Vratnika Senjskom dragom u Senj, a druga u Ogulin, a treća preko Otočca u Gospić. Cio kraj ima značaj krasa, kojemu je i ovdje zemlja slaborodna.


Franz Jaschke-Prelaz preko Vratnika-poöetak 19.st-Moderna galerija Zagreb
Klikni za uvećani prikaz

U Žutojlokvi dobismo još tri suputnika od kojih dvojica putovahu u Otočac, a jedan u Korenicu. Deležanca bijaše sada tako puna, da smo se jedva gibali, a smetala nam i gusta prašina, koja je poput magle padala u kola; brkovi nam i brade pobieliše kao da je inje palo po njima.

Prošav i Brlogom, dodjosmo u 4 sata u Otočac, gdje smo konje zamienli i od ovdje se opet četveroprežke vozili.

U staro doba bili su u Otočcu frankopanski dvorovi na kojih mjestu podigoše erarske sgrade. God. 1461 utemelji Sigismund Frankopan posebnu biskupiju, nu kako su Turci god. 1467 zaprietili i Otočcu, razbjegnu se žitelji, a otočka biskupija propade. Kad su Turci osvojili Liku i Krbavu provaljivahu češće u otočke krajeve i mnogo su se puta Otočani s njimi na dalekom Gačkom polju ogledali.


Otočac u bakrorezu 1687
Klikni za uvećani prikaz

Koncem godine 1589 zarobiše Turci nekoje Otočane, koji im se poslie ljuto osvetiše.
Pred Božić, a godine 1619, budu Otočani, koji se hranom vraćahu iz Senja, od Turaka napadnuti i sasječeni, a god. 1655 zaskoče četu Andrije Gušića, brojeću 250 momaka, kojom je prilikom skoro i on sam nastradao.

Mnogo bijaše okršaja, bitka i kreševa oko Otočca, a slavodobitna osobito ona bitaka od 16. listopada 1664, kad je Petar Zrinjski na Gačkom polju, a pod Jurjevom stienom*) razbio vojsku Ali-paše Čengijića, koji se je sa 8000 Turaka spremio, da zapali Brlog. Naši se ponieše junački i 2070 Turaka pokri bojno polje, medju ovima odlični Turci: Malkoć beg, Mehmed beg i drugi. Ali pašu Čengijića odpremi Zrinjski u tvrdu kulu grada Bakra, a poslie ga (po Valvazoru) grof Herward Auersperg, generat karlovački, prodao u Mletke.

Na polju Spiljniku ima i danas pećina, u koju je uklesana slika Majke božje, koja nas sjeća onoga dana, kad se Otočani oslobodiše Turaka i do ovoga ih mjesta potisnuše.

Česte turske navale bijahu uzrokom, da na otoku usred Gačke sagradiše utvrdu, oko koje se razvila nova varoš.


Kolorirana litografija Otcčca Mate Brletija 1861
Klikni za uvećani prikaz

Valvasor, pisac djela: "Die Ehre des Herzogthums Kraine opisuje u svojoj XV. knjizi tadašnji Otočac i okolicu, kao bivši častnik u Senju, koji opis zanimivosti radi priobćujemo:

Otočac, koji zove "G r e n z - H a u s" leži skoro u sredini Turske1) na vodi Gacki ili Gački i ono je mjesto, gdje kapetan obitava sa posadom. Otočac (Otočić), okružen je gradskim platnom (Ringmauer), ima nekoliko turanja, crkvu bl. dj. Marije i kapelicu sv. Fabijana i Sebastijana. Ostala je posada sa žiteljima izvan tvrdjave, ali takodjer usred vode u koju zabiše jake stupove te na njima sagradiše malene od drva ili granja pletene i blatom omazane kućice, koje su vapnom obieljene Duljinom su te kuće tako poredane da stvaraju ulice, po kojima se čamcem možeš voziti. Kuće se ne dotiču, već su tako gradjene, da svaka u vodi stoji osebice i ako želi susjed k susjedu, valja mu se prevezti čamcem.

S druge strane ima. i zidanih kuća u kojima nekoji svoje blago drže. Simo ne zalazi nikada jedan sam, već njih po više, jer bi ga inače turske čete mogle napasti i zarobiti.

Za Gačko polje oko Otočca, piše Valvazor, da je plodno, jer da zemlju ne treba gnojiti i da najljepše i najbolje žito na njem uspieva.

Nedaleko leže dva vlaška sela Brlog i V i l i č k i ili V i l i ć, koja u slučaju nužde mogu dati 500 vojnika. I s druge strane Gačke veliko je i plodno polje, ali se ne obradjuje radi turskih provala.


Brlog oko 1925
Klikni za uvećani prikaz

Voda (Gačka) bogata je ribom; ima šćuka, jegulja i pastrva, a naročito mnogo velikih raka. Na dnu je zarasla na gusto nekakovom debelom travom. Iztegneš li od nje samo jednu šaku i potreseš, izpadne nekoliko raka, Želi li tko rakova, uzme dasku iztegne te trave i drača i ima ih, koliko treba.

Žena u Otočcu ne ima ciene. Ona mora konje čistiti, hraniti, sedlati i mnoge druge mužkaračke poslove obavljati, dapače prevažaju i neke bolje žene najprostije Vlahe, veleći, da si muževe moraju čuvati za Turčina.

Mužkarci su veoma dobri i hrabri, "ja ein ausbündiger Kern von Soldaten", veli Valvazor.

"Zagrmi li top - glasik, ima kapetan sa častnicima pune ruke posla, da naj¬ nuždniju stražu u posadi pridrži, tako su Otočani ratoborni. Sve se žuri i bježi, dapače i žene sa mužkarcima bilo na konjima, bilo pješke i nemoguće je ljude u red staviti. Svaki nastoji, da najbolje ne zakasni, te su oni, koji neprijatelja najprije napadnu, i naj¬ više odlikovani. Javi li se top u noći, skoče na konje u gaćama i košulji, samo ako je uza njih. dobra puška."


Prozor kod Otočca
Klikni za uvećani prikaz

Pod otočku kapetaniju spadao je i Prozor, što se uzdiže na 648 m visoku kamenu vrhu, gdje bijaše vojnička posada, a svakako na, onom sgodnom mjestu itopovi - glasnici jer se vidi na daleko i široko, a naročito se liep vidik otvara na ravno Gacko polje. i mrku Malu Kapelu.
___________________
*) Ova stiena leži 887 m visoko pod Golim brdom, selu Zalužnici (kod Otočca) na sjevero-iztoku, s lieve strane ceste, što vodi iz ovoga sela pod Malom Kapelom na Vrhovine, preko Babina potoka i dalje.
') Valvazor misli tu svakako Liku i Krbavu, koju su Turci već osvojili bili.


1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Lipanj 12, 2010, 16:08:35 »


Čardaci otočke kapetanije bijahu u

Sincu,
Jurjevoj stieni
Golom brdu,
Doljanima,
Godači i
Morskoj gori. 

U ono doba, kad je Valvazor svoje djelo pisao, bijaše zapovjednikom Prozora plemić Andrija Kolaković, a u Brlogu Franjo Gušić, koji je umro g. 1687, kad ga u posadi zamienio Adam Gall. U Brinju bijaše Adam Semenić i Ivan Mesić.

U Otočcu bijahu zapovjednici:

Grof Sigmund Paradeiser,
barun Andrija Obernburg,
Ivan Portner, kojega su u Otočani g. 1661 umorili,
barun Bernhard Leo Gall i drugi.

Od zastavnika spominje Valvazor Juru Oriškovića, od puškara Jakoblića; vojvode bijahu Ante Orišković i Miko Gračanin.

Pod gradom Prozorom župa je sv. Križa, gdje ima i jedan kameni stup iz rimske dobe. Na dvorištu vidio sam g. 1874 žara-kamenica iz koje su kokoši pile. Kod sada već upokojenog župnika V. Vladkovića vidio sam starih rimskih pjetreza, koje izkopaše kod Prozora. Tu sam vidio i povelju Karla V. od g 1555, kojom se obitelji Vladkovića podieljuje plemstvo. Vidio sam i dva vrlo stara ključa za koje mi domaćina spomenuo knezove krčke.

Ovdje bijaše svakako veća rimska naselbina, a možda i veći grad, jer ima rimskih spomenika i kraj sela Čovića, gdje su još i sada dva kamena stupa, na jednotpe slika Hercula, kako se bori sa lavom.


Perušić
Klikni za uvećani prikaz

Pošav preko polja Spiljnika, sjetismo se jedne ugodne putne sgode iz g. 1874. Iz Perušića pošao sam pješice preko daleke planine u Lešće i ovamo došao o podne. Pošao prama župnom dvoru, gdje mi u oči pala neobična tišina; nigdje traga životu, nigdje štono rieč ni mačka. Otvorim vrata i udjem u hodnik, ali sve tiho sve mirno i badava sam prisluškivao, ne razabrah glasa, do onoga u svome želudcu, koji me opominjao, da bi nešto valjalo založiti. U vratima vidim ključ, pokucam i unidjem. U sobi nadjem svećenika, koji je zamišljen šetao, niti ne opaziv, da mu je unišao stranac. Pokućstvo bijaše u sobi u najvećem neredu, knjige na podu porazbacane i po tome sam zaključio, da se taj svećenik ili seli, ili da je tek došao. Preporučiv mu se za žlisu juhe, reče mi, da žali, što me ne može primiti, jer da se tek doselio, mahnuv rukom na stvari koje ležahu oko njega. Odoh preko ceste u gostionicu k zlatnoj ribi, da bilo što založim, jer kad nije raka, dobre su i noge.


Prezid cesta s mjestom u pozadini usred gorskog krajolika
Klikni za uvećani prikaz

Prodjoše mjeseci i godine, a ja 1882. prvi put u svrhu naučnoga izpitivanja, krenuo u kotar čabarski i na tome putu došao iz Čabra u Prezid. Poslie podne, a bilo to 14. kolovoza podjoh sa jednim prijateljem, da posjetim mjestnoga župnika R. V., rodjena Bakranina i da mu izručim nekoje pozdrave.
 
Sjedeći za stolom, razprede se razgovor o prirodnim ljepotama kotara čabarskoga i o mojim putovanjima. Domaćina me upita jesam li kada putovao gornjom Krajinom, jesam li bio na Velebitu, Plitvicama i drugim krajevima Like i Krbave.
 
Počev pripoviedati, kako sam g. 1874 mučno i težko putovao, gdje sve bio, kako tu i tamo morao prositi, da me prehrane, a ujedno sam spomenuo, kako sam po silnoj žegi loman došao u Lešće u nadi, da ću se kod župnika moći nahraniti i prenoćiti.
Dok sam ja to živim bojama opisivao, opazih da župnik, koji mi sjedio sučelice, postaje sve nemirniji. Svaki bi čas pomaknuo stolac ili se na njem poravnao, a oko mu se neobično zakriesilo. Nisam znao, kako da si tu živahnost protumačim. Na jednom skoči, primi čašu, kucne sa mnom, pa klikne:
- Znate, tko je onaj siromašni pop u Lešću bio, gospodine? Ja sam bio, ja, kao tek došavši administrator, pa vas u istinu nisam mogao primiti; oprostite. Nu sad vas radostna srdca primam, pa mi ostanite ovdje, dok vas volja. Bog vas poživio! U isti čas skoči u drugu sobu, dodje k meni i stisnu mi u ruku dvie škude križevače, umoliv me, da ih uzmem na spomen toga dana i našega sastanka.

Sjedeći u deležanci toga sam se doživljaja ugodno sjetio, a sjećat ću se ga dok budem živio, kao što se sjećam zahvalno svakoga, koji mi na mojim mučnim putova¬njima ide na ruku. Bog svima obilato naplatio!

Od Lešća počesmo se lagano uzpinjati u divlju Janjačku planinu, odkuda nam je oko omjerilo zeleno Gacko polje od Sinca do Otočca, od Male Kapele do Kuterovačke kose.

Kraj, kojim putovasmo zarasao je crnogoricom u kojoj je pretežnija smreka, dočim je jela puno riedja. Značajan je ovaj kraj svojima ponikvama, koje su duboke i vapnenim pećinama okružene. U toj planini ima Laudonov križ i Laudonovo razbojište, gdje je gjeneral Laudon razbio Turke. A ima tu u šumi proplanak sa krčmom, jedinom kućom u onoj divljači, gdje se putnik može odmoriti i okriepiti.
 

Ogulin
Klikni za uvećani prikaz

Kako su se konji lagano uzpinjali, ostavih kola te podjoh pješke, gledajući lievo i desno ne bi li našao koju riedju bilinu, nu jedina bijaše uz šumske okrajke Digitalis ferruginea.
 
Izašav na kamenu ravnicu više Kvarta, ukaže mi se Velebit, kojega sam g. 1874 od ovdje uzhitom prvi put pozdravio. Ravnica ova puna je griča i kamenja na kojoj je uzrasao stričak tako bujno, kao da ga je tko sadio.
U 9 sati dodjosmo napokon u Perušić, gdje mi je neko vrieme valjalo pričekati, a kako sam ogladnio, podjoh u gostionicu; gdje nisam dobio ničesa do topla ječmena kruha i čašu dalmatinca. U sobi nadjem i jednoga seljaka, koji mi reče, da je iz Kosinja dolnjega. Pitao sam ga o kraju, a naročito o ponorima Like. Reče mi, da je obćinski viećnik i da sutra ostaje u Gospiću. Kako sam odlučio, da posjetim i Kosinj, umolih ga da dodje u stan, što mi je obrekao, ali ipak nije učinio.


Ogulin, trgovina braće Goldner oko 1930 
Klikni za uvećani prikaz

Prošli smo Osik, gdje nam je na desno ostao Mušaluk, a prispjev u Budak, javi nam poštarov rog, da smo i blizo Gospića, kamo u 11 sati u noći stigosmo. Vozili smo se od Ogulina do ovdje punih 18 sati i daleku tu vožnju u cielom tielu oćutili.


Brinje – Ruševine grada Sokolca
Klikni za uvećani prikaz

__________________________
* Erar, od latinskog aerarium, je stari, danas neobično naziv za materijalno i nematerijalno bogastvo jedne države u koje se ubrajaju pored zgrada, zemljišta i rezerve zlata, također, i državni monopoli. (MD)

Erarska zgrada je na primjer "Banksi dvori" nekad kao trajni stan banova (ban Ignac Gyulay) koje danas, kao sjedište, koristi Vlade Republike Hrvatske ili otok Brijuni od Tita korišten kao privatna rezidencija i drugo sjedište Vlade. (MD)


2. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!