CRO-eu.com
Prosinac 04, 2021, 04:19:51 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Dubovac  (Posjeta: 5897 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Studeni 05, 2011, 09:52:37 »


Dubovac


Položaj mjesta. — Obćina dubovačka i stari grad. — Vlastela Sudari, Blagaji, Frankopani i Zrinski. — Dubovac u vlasti generala. — Podanički odnošaji. — Župa dubovačka. — Osvrt s brda po okolici karlovačkoj.

Liepu i plodnu karlovačku ravnicu okružava s južne i zapadne strane dubovačka gora. Niti je visoka niti strma, a zarasla je šumom, a gdjegdje nasađena je i vinovom lozom. Dva su njena vrška Dubovac i Svarča zanimiva nesamo dražestnim položajem, već i po povjestnoj znamenitosti. Po hrastovoj šumi, kojom karlovačka okolica obiluje, prozvan je sadašnji Dubovac.

Sav priedjel od Karlovca prama dubovačkoj gori počam od Korane kod Udbinje izpod Svarče sve do Kupe kod Dubovca pretvoren je u oranice, i samo na malom prostoru na desno od Svarče nasađen je krasni hrastovi gaj Lužčić, nekad ročište za karlovačka veselja i zabave, a sada vojničko vježbalište. Od Lužčića prama Dubovcu pod kosom dubovačkom smještena su groblja karlovačka sviju vjera, načičkana mnogobrojnimi spomenici, medju kojimi se impozantnošću i liepotom sloga odlikuje grobnica obitelji barona Vranicana.

Dočim je na Svarči nesgodom vremena nestalo svakoga spomenika prošlosti, osovila se na najvišem rtu gore nedalako od obale rieke Kupe liepa gradina dubovačka. Tik do grada podiže se starinska župna crkva sv. Mihalja, gradjena u romanskom slogu, a pod gradom prama Kupi na oplazu brdu prostire se prastaro mjesto dubovačko sa župnom crkvom sv. Marije o boku dubovačkoga brda.

O postanku i o najdavnijoj dobi Dubovca nije nam ništa poznato. Najstarija listina, koja spominje karlovačku okolicu, jeste medjašni list kaptola zagrebačkoga za zemljište Kamensko od god. 1262. U njoj se jur spominje župna crkva sv. Jakova na Gazi, koja je još svršetkom prošloga vieka obstojala na ušću Korane u Kupu, a porušila ju je voda.

Mjesto dubovačko budući osnovano na prikladnu za promet i trgovinu mjestu uz brodivu Kupu rano se je počelo razvijati, dobiv god. 1339. svojega posebnoga župnika. Dubovac spominje se u pismih, što su do nas doprla, vazda plemenitom varoši, imajuć svoga plemenskoga sudca, koj je sa starješinami i pristavi po starom zakonu i običaju svojoj "braći purgarom" pravdu dielio, "plemenitu braću purgare u sborišće sazivao i navadnu obćinsku pečat" čuvao. Gradjani štovahu svoga sudca osobitim načinom, nazivajući ga u pismih vazda "njih milost".(1) Pečat dubovačka izražena bijaše položenom pesnicom (šakom), bez sumnje simbolom jakosti. (2) Za poduku mladeži u knjizi i pismu imalo je mjesto dubovačko već davno posebna školnika; takov je bio god. 1550. Ivan djak. Za pobiranje kraljevštine postojaše u Dubovcu kao u poglavitom mjestu prikupskom mitnica; god. 1563. bio je harmičarom u Dubovcu Toma djak Dijanižević.

U Dubovcu bilo je u stara vremena vazda dosta pismenih ljudi, tako zvanih djaka, literata, a polovicom šestnaestoga vieka najvećma bio je na glasu Šimun djak Zlatinčić, sudac županije zagrebačke, rodom iz Gaze, a vlastnik kuće u Dubovcu, nasliedjene po svojem ujaku popu Jurju Mikaniću, zvanom takodjer Brckoviću. Ovaj Zlatinčić spominje se u mnogih suvremenih listinah, od kojih je znatan broj dielom latinski dielom hrvatski vlastoručno napisao prekrasnom glagoljicom.

Trgovina cvjetala je u Dubovcu osobito žitom i soli, koje su se stvari prometale medju pokupskimi i posavskimi ravninami i primorjem. Solarna dubovačka spominje se naročito god. 1580. Na glasu su bili sajmovi godišnji i tjedanjski u Dubovcu, koje su hotjeli Zrinski god. 1583. Predavši grad nadvojvodi Karlu, prenieti u Ozalj. (3) Mjerilo se je na dubovački kupljenik (metreta, quarta Dubovacensis), koja je mjera vladala još šestnaestoga vieka u Steničnjaku i u Posavini, naročito u Sisku. (4) Po primjeru obližnjih obćina draganićke i tržke nastojahu i dubovački gradjani svoju slobodu osjegurati kraljevskimi i banskimi pismi, čuvajuć još god. 1777. svoje povlastice, kojih je pako sada nestalo, ako nisu možebiti kod predaje Karlovca pod gradjansku upravu u bečki ratni arkiv dospjele.

Grad dubovački valjda je još u prastaro doba sagradilo dubovačko pleme za vlastitu obranu po običaju, koj je tada vladao, onako isto, kako bješe podiglo pleme draganićko grad na vršku Gradišće zvanom, pak pleme gornjo-kupčinsko i jastrebarsko, kojemu poslednjemu je istom god. 1495. ban i vojvoda Ivan Korvin drveni grad oteo.

Kako su gotovo po svuda razvitkom sredovječnoga feudalizma postradale obdine, izgubivši svoju slobodu i utvrde, koje su poslednje prešle u vlastnost ili pojedinih modnijih plemenskih obitelji ili na državnu vlast, tako se i u Dubovcu dogodilo.

U listinah spominje se grad dubovački prvi put pod kraj četrnaestoga vieka, pošto se je pojavila u stranah prekokupskih obitelj Sudara. I ovdje nam treba malko uminuti glavnu našu poviest. Porodica Sudara potiče izvorno iz današnje Slavonije, a imala je jur god. 1270. uz rieku Veliku Orljavu u požežkoj županiji omašni posjed, pišud se od grada Bjeluča (može biti Bjelač kod Pleternice ili Buč na požežkoj cesti), a kasnije i od Olnoda. (5) Stojeći mnogi članovi te porodice na velikih službah (Petar bio je ban hrvatski, kašnje kapetan raški, Mirko biskup erdeljski, Juraj kraljevski dvorski meštar, Ivan prepošt u Stolnom Biogradu) dobi ona sjajne i široke povlastice, veliko bogatstvo i silna imanja, naročito u Hrvatskoj, gdje Sudari stekoše prostrani posjed od plemenske obdine brnjevske (brnjeuške) pri Glini, obćine bručinske na potoku Bručini kod Gradca u bivšoj prvoj banskoj pukovniji, i od obćine Maruče u staroj županiji gorskoj. Kralj Sigmund darova godine 1387. bradi Sudarom oba grada Hrastovička kod Petrinje. Godine 1385. uvedena su brada Sudari uslied naloga kralja Ludovika po odaslaniku kaptola zagrebačkoga Petru arcidjakonu Vrbovačkom (Urboc) i kralj, povjereniku Ivanu od Temenja u posjed Gaze, Dugerese, Zamostanja, Vinice i Eodine (valjda Radonje kod Vojnića), koja su mjesta sve na okol Dubovca stojeda tada odstupljena Sudarom po Milislavi kćeri Jurja sina Ozjaša od Gaze, Mikcu od Mečeva, Iši kćeri Pavla sina Vuka od Hotučina, Dokuši ženi Dujma sina Vuka, Jančecu sinu Andrije od Gradca (kod Banije pri Karlovcu) i po ostalih članovih plemena. (6) Valjda u isto vrieme ili barem ne mnogo kašnje dospješe Sudari i u vlastničtvo gradova Dubovca i Gradca, za koja imanja navodi Ivan Sudar god. 1433. u darovnici zemljišta Radonje i tamošnjih željeznih ruda literatu Valentinu sinu Nikole od Zlata (pod Petrovom gorom), da su ta njihova naslieđna imanja mnogo postradala čestimi okrutnimi napadaji Turaka, koji mnogo ljudstva poubijaše, a da je kod obrambe tih imanja mnogo zaslužan rečeni Valentin, kojemu da odstupljuju Radonju na preporuku Mihalja Puža (Powsa) od Siska (Zithecz) i Ivana od Gaze (Gaxe) kaštelana u Gradcu. (7)

Neznamo kako se je dogoditi moglo, da je ban hrvatski Matko Talovac (Topolovački) već pet godina iza toga (god. 1438.) mogao izdati pod pečat tadašnjega zagrebačkoga župana Nikole od Presjeke (Gepev) (8) poziv na kaptol zagrebački, da uvede u posjed kaštela Dubovca i njegovih pristojališta na temelju založnoga prava starinskoga goričkoga plemića Valentina Dragičića i sinove njegove Fabijana i Stjepana, te Franju sina Mihalja Dragičića, sve od Otoka (Mekušja), označivši uvoditelji sa banske strane Blaža Mirkova od Trstenika, Matiju Dimitrijeva od Gorice, Jurja Svaračkoga i popa Pavla od Greča (Zagreba), kojemu uvodu uzprotivi se tadanji biskup kninski i lektor zagrebački Dimitar Čupor moslavački valjda u ime porodice Sudara. (9) Medjutim ostali su Sudari i na dalje vlastnici Dubovca, a oni založiše Dubovac i Gradac sa svim pristojanjem i sa dohodci Antonu Blagajskomu, (10) kojemu kralj Sigismund posjed taj potvrdi, ali već god. 1442. prenese ovaj zalog izuzam Radonju ili Radunovac Antunov brat Ivan Blagajski posebnim ugovorom, sklopljenim 17. veljače u Senju za 350 for. dobroga zlata na kneza Stjepana Frankopana, sina bana Nikole pod uvjetom, da će Frankopani imati gradove uz polog navedene svote vratiti Blagajskomu, ako bude voljan takove opet preuzeti Šimun Sudar ili njegov brat Jakov. Ugovorom osiegurao si je ipak Stjepan Frankopan pridržaj Dubovca u slučaju, ako bi se sklonuli Sudari priduljiti rok založni ili ako bi pače htjeli grad prodati. (11) Do malo priedje Dubovac posvema u vlastničtvo knezova Frankopana, te pripade kod diobe učinjene medju sinovi bana Mkole god. 1449. Stjepanu Frankopanu i njegovu sinu Bernardinu, kojemu posebnom poveljom potvrdi god. 1481. kralj Matija stečena imanja, spomenuv u njoj medju ostalimi Ozalj, Bibnik i Dubovac.

_________________
(1) Sudci dubovački, na koliko ih nadjosmo zabilježene u listinah, bijahu : godine1550. Ivan Puškar,
god. 1552. Ivan Španić,
god. 1563. Matija Smilojević
god. 1669. Ive Vlašić,
god. 1677. knez Andre Žir,
god. 1681. Mikula Dohranić,
god. 1688. Juraj Česi,
god. 1692. Lukač Zor,
god. 1693. Jure Desput,
god. 1728. Ivan Milčić,
god. 1731. Ivan Kosturaš, god. 1733. knez Jure Brožić,
god. 1738. knez Miko Cekin, sudac plemenitoga varoša.
(2) U našoj sbirci imade dva pečata dubovačka: jedan od god. 1550. ovelik, na kojem je surovo urezana pesnica, a na drugom manjem od god. 1666. Urezana je pesnica sa razširenimi prsti, a oko nje stojeće tiri zviezde i pismena P. D. P. (Pečat- dubovačkih purgara).
(3) Croatica u arkivu ratnoga minist. B. I.
(4) Zem. arkiv. Neo reg. acta f. 979. br. 54.
(5) U zem. arkivu neo registrata acta. f. 1532. br. 28.
(6) U zem. arkivu neo registrata acta. f. 1542. br. 61.
(7) Listina izdana u Bjelaču (BeAvlech) nalazi se u zem. arkivu, neo reg. acta, f. 1551. br. 3.
(8) U starih listinah dolazi sadašnja Presjeka u križevačkoj županiji pod imenom Gepev.
(9) Zagr. kapt. ark. medju izvornimi pismi, f. 2. br. 30.
(10 ) Instrumenta antiqua famil. com. Blagay. Popis taj čuva se u biblioteci jugosl. akademije. — U isto doba god. 1441. spominje se priedjel, na kojem je danas Banija. Taj je bio vlastnost plemenske braće iz Hrnetića pod zaštitom grada Ozlja, te je kupljen privolom kneza Stjepana Frankopana po Ivanu sinu Bogdana od Gaze i Mirku sinu Kirina iz Selca za pleme selačko (Selce kod Banije). Izvornik u zem. arkivu medju novouredjenimi spisi.
(11) U zem. ark. neo reg. acta, f. 1645. br. 10.

1. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Studeni 05, 2011, 09:54:06 »


Kod Frankopana i to kod loze ozaljske ostao je Dubovac neprekidno do poslednjega potomka te grane Stjepana, a ovaj budući gotovo manit i sasvim odvisan o svojem šurjaku banu Nikoli Zrinskomu ugovori s njim god. 1544. ponajprije zajednički užitak dobara, a kašnje god. 1550. i 1562. predade posebnimi izpravami Dubovac, Ozalj i druge gradove svojoj sestri Katarini, ženi Zrinskoga. Nakon junačke smrti Zrinskoga u Sigetu dopade Dubovac sa većim dielom dobara Ozaljske grane njegovim sinovima Jurju i Nikoli.

Samo za kratko vrieme došao je prije god. 1525. Dubovac u posjed zeta Bernardina Frankopana, Grgura Stefkovića, i to za miraz kćeri Veronike, ali je Bernardin još za svoga života odkupio Dubovac sa kaštelom viničkim kod Belaja pri Karlovcu. (12) Kašnje založen je Dubovac Stefkoviću za 600 dukata valjda po Bernardinovom sinu Ferdinandu, ali Stefković nije dugo u miru uživao Dubovca. Već godine 1529. potužio se je kralju Ferdinandu, da ga je silom izbacila sa ženom i djecom iz Dubovca Maria udova Ferdinanda Frankopana, pa je zato kralj bio naložio Mariji, da ili povrati grad Stefkoviću, ili da mu plati 600 dukata. (13) Sbog Dubovca kao što i radi ostalih imanja dobivenih od Stjepana Frankopana imali su Zrinski kašnje dosta okapanja i pravde sa prevrtljivim i šenutim Stjepanom, koje se pravde jošte umnožiše poslije smrti Ozaljskoga, jer su tada počele i četiri kćeri bana Nikole od svoje braće diel tražiti iz Dubovca; osim toga prisvajahu si tržački Frankopani svakolika imanja ozaljskih Frankopana na temelju nasljednoga rodbinskoga prava. Pravda sbog diela medju braćom i sestrami trajaše više godina; došlo je opetovano i do ovršbe, kojoj se uzprotiviše Zrinski, tvrdeći, pozivajuć se na novu darovnicu Stjepana Ozaljskoga od god. 1570., da su imanja dobavljena istom poslije udaje sestara. (14) God. 1571. bijaše sudbeno dozvoljena dioba Ozlja i Dubovca, Bakra, Grobnika i Hreljina. Diobu imao je izvesti Mirko Petev od Gerše, ali iz Ozlja odtjera ovršne sudce podkaštelan Ivan Brebrić, iz grada Dubovca tadanji providnik Nikola Trgović, napokon iz varoša dubovačkoga odpravi ovršno povjerenstvo iza obavljene razprave medju Jurjem Davidom, službenikom Zrinskim i Vukom Ebergeniom, potičućim iz stare obitelji ugarske, koj je Zrinskove sestre zastupao, literat (školnik) dubovački Marko Puškar.(15)

Pače još godine 1574. odredio je bio ban i biskup zagrebački Juraj Drašković u istoj parnici da se saslušaju svjedoci, opredjelivši za to Ivana Tušilovića od Gorice i prebendara (katolički svećenik koji uživa prebendu/MD) Janžetića, koji došavši u Dubovac zarotiše različite plemiće goričke: Herendiće, Bariloviće, Tomašiće, Budinoviće i kmete švaračke vlastelina Ivana Sevršića. Neima pako traga u poznatih nam listinah, da su Zrinski nadielili sestre iz Dubovca i iz ostalih imanja, pače je sva prilika, da su sve odnosne kraljevske odredbe ostale bez uspjeha.(16)

Braća knezovi Nikola i Juraj Zrinski založiše god. 1577. Ugovorom pisanim hrvatski u Čakovcu grad Dubovac sa varošom i gradjani pod brdom, sa mjestom Gazom i Jelsom, te sa zemljišti u Hrnetiću u području ozaljskom Gašparu Šubiću Peranskomu i njegovim sinovom, Ivanu i Stjepanu za dviesto ugarskih forinti i četiristo dukata u zlatu obzirom takodjer na velike zasluge, što ih stekoše Peranski kod predja Zrinskih, i kod samih zalagaoca. U izpravi iztiču Zrinski, da su dobivenu od Peranskih svotu trebovali na izplatu dugova pokojnoga njihova otca bana Nikole. Zrinski pridržaše si pravo odkupa Dubovca u svako doba uz naknadu primljene založnine i odštetu učinjenih popravaka. Gradjani i podanici dubovački da budu pako dužni i nadalje vino ozaljsko točiti u mjesecih siečnju, ožujku, svibnju i srpnju svake godine. (17)

U isto doba, kada no bijaše založen Dubovac Peranskim, radilo se jur o tom, da se imanje dubovačko nabavi za gradilište, na kojem da se osnuje nova krajiška tvrdjava, nazvana kašnje po svojem osnovaču Karlovcem. Gradnja započela je prije (god. 1579.) nego li je Dubovac formalno odstupljen nadvojvodi Karlu, koj je bio poslao već tada svoga pouzdanika Kobencela do Jurja Zrinskoga. Po nalogu nadvojvode Karla imao je kapetan tvrdje karlovačke Gera uzeti god. 1581. imanje dubovačko u zakup. Dubovac upravljao je tada neki Ivan Unkherreiter. Kašnje (god. 1581.) dogovarao je sbog odstupa Dubovca odaslanik nadvojvode Ernesta Kliment nazvan Berencius, koj se bješe, kako u svojem izvještaju sam pripovieda, uputio do Jurja Zrinskoga u Čakovac, došavši tamo nakon duljega puta veoma pogibeljna radi napadaja turskih.

Zrinski tužio se je Berenciu za štete, što su ih vojnici činili na ostalih njegovih imanjih oko nove tvrdje, navodeći, da je veći dio šuma zvečajskih poharan, i da su mnoga sela opustošena naletavanjem i pljačkanjem vojnika. Dubovac da nosi godimice 2700 for., prema kojemu dohodku da traži odštetu ili u novcu ili u imanjih. Napokon se izjavi knez, da će odstupiti Dubovac, pridodavši mu koristnih šuma za potrebu vojnika, ali da se zemljište dubovačko neima nipošto i nikada odciepiti od hrvatsko-ugarske krune.(18) Dubovac priedje u vlastnost države istom god. 1582., pošto ga je ugovorom sklopljenim dne 7. ožujka u Beču za kralja Rudolfa kupio tadanji podpalatin i čuveni povjestnik Nikola Ištvanfi uz cienu od 14.000 for. (19) Kupovinu valjalo je po ugovoru izplatiti ili novcem ili naknaditi dobri, a medjutim imali su knezovi Zrinski dobivati 800 for. godišnje penzije iz poreza (dike) na njihovih imanjih, ili ako taj nebi bio za pokriće dovoljan iz dohodka mitnice u Nedelišću. K predaji Dubovca na vojno zapovjedničtvo odaslali su god. 1583. hrvatski stališi kraljevinskoga bilježnika Ivana Petričevića. Da sklopljen ugovor po eraru nije držan, dokazom je to, da se je kralj Rudolfo na 14. kol. 1604. u Zlatnom Pragu opetovano obvezati morao, da će Nikoli Zrinskomu, sinu Jurjevu, za dvie godine podmiriti ili gotovinom ili nadarbom imanja za kup Dubovca 17.000 for. i još drugih tražbina ponajviše za obskrbu vojske u ukupnom iznosu od 93.590 for. (20) Pošto pako Zrinska obitelj za tu tražbinu nije nikad podmirena, smatrali su se Zrinski i u buduće vazda gospodari Dubovca, razdielivši si braća Nikola i Petar Zrinski prigodom diobe nasljednih svojih imanja i Dubovac na polovicu. Za ugarskoga sabora god. 1659. obeća kralj Leopold stališem, da će bana Nikolu Zrinskoga zadovoljiti za prodani Dubovac i za druge tražbine, što ipak nije nikada učinjeno. Nećemo pogriešiti, ako uztvrdimo, da je i ova povreda dužnosti od strane države prama toli zaslužnoj porodici, koja je čitavu vojsku na obranu domovine o vlastitom trošku kroz više od sto godina uzdržavala, takodjer bila po nešto uzrokom pobuni i groznoj smrti Petra Zrinskoga. Stotinu godina iza toga (godine 1764.) zahtievao je na novo grof Maksimilian Daun te tražbine na temelju oporuke kod Slankamena u boju poginuvšega Adama Zrinskoga, poslednjega potomka slavne porodice, koj bješe zapisao tu tražbinu svojoj udovi Mariji grofinji Lambergovoj, rodjenoj babi Daunovoj. (21)

_________________
(12) Acta croatica str.214.
(13) Correspondenz aus d. Wiener Hof-Archiv. Izvadak spisa u biblioteci akademije jugoslavenske.
(14) Neo reg. acta u zem. arkivu f. 313. br. 19. i f. 6. br. 40.
(15) Neo reg. acta f. 612. br. 20.
(16) N. r. acta f. 483. br. 9.
(17) Latinski prevod ugovora sačinjen po župniku dubovačkomu Josipu Zniki u protokolu "commissionis localis a. 1768. Carolostadii continuatae" u zemaljskom arkivu.
(18) Izvještaj Berencia u protokolu "comissionis localis a. 1768. continuatae" u zem. arkivu.
(19) Ugovor u starom prepisu u našoj sbirci.
(20) Obveza careva u starinskom prepisu u našoj sbirci.
(21) Neo reg. acta u zem. arkivu f. 1439. br. 28.

2. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Studeni 05, 2011, 09:58:27 »


Frankopani i Zrinski imajući ogromna ina imanja, riedko su kad boravili u Dubovcu, kojim upravljahu u njihovo mjesto podknežini (podknezi). Takovi podknežini bijahu
god. 1550. Juraj Doklešić,
god. 1563. Stjepan Orlović, a
god. 1564. Ivan Karinčić od Gacke,
vriedjajući često prava slobodnih gradjana u varošu.

Pokle Frankopani Dubovcem zavladaše, postaše gradjani dubovački uslied zamašaja, što ga je uzeo pod kraj srednjega vieka i u Hrvatskoj feudalizam, odvisniji od vlastelinstva, plaćajući, kako se u kasnijih listinah navodi, navadni dohodak gradu i vršedi službu. Koncem šestnaestoga vieka bio je već malen broj obitelji u varošu i ladanju dubovačkom, koji nisu stajali u podaničkom savezu. U založnom listu od god. 1577. uvjetovaše Juraj i Nikola Zrinski prigodom predaje Dubovca Peranskim slobodu za sliedeće gradjane dubovačke:

-   Jurja Križanića,
-   Martina djaka Zvekara,
-   Stjepana Gospočića,
-   Vinka Perjanina,
-   Jurja Volenarića,
-   Matiju i Lovru Smiloevića,
-   Nikolu Herihovića,
-   Ivicu Bogdanića,
-   Andriju Bukovca,
-   Petra Zmantara i
-   Miška Dubovida.

Pod gradom u draži učiniše knezi Zrinski slobodnjaci Ivana Spišića i Ivana Kačića; na Gazi bila su slobodna zemljišta Ivana Kačića, udove Kovačevićke, Marka djaka Puškara, Petra Travinuha i Petra Zmantara, napokon u Jelsi selište Ivana Zanovica, Jurja Križanića, Stjepana Gospočića, Ivana Volovića, Jurja Miloševića i tri selišta Stjepana Orlovića.

Slobodnjaci ovi bili su dužni samo u nuždi grad popravljati, a prigodom vojevanja na Turke valjalo je svakoj obitelji izmedju njih spremiti po jednoga i više pješaka ili konjanika.

Ugovorom sklopljenim po povjereniku Berenciju god. 1581. zajamčeno je plemstvo i sloboda samo sedmerim porodicam, međju ovim obitelji Kačića.

Razvitak mjesta dubovačkoga zaprieči poplava Turaka, pošto su ovi doprli za rana i u karlovačke priedjele. Nemilo dotuži Dubovcu turska bjesnoća god. 1524., kadno Turci popališe svu okolicu Dubovca i Skrada i mnoge duše u sužanjstvo odvedoše. (22) Posljedice toga napadaja znadu se iz istodobnih listina; tako se tuži u jednom pismu od god. 1530. sudac "braće Otočanov" (Mekušja), da je "po turskom naskočenju oplienjen i onevolil. (23) God. 1540. popali i porobi Dubovac ujedno sa Gazom, Švarčom i Kečicom bosanski Murat beg; (24) trideset i osam godina kašnje na sam veliki petak upale Dubovac Turci, ter sav izgori, a Turci jurišaše i grad đubovački; (25) tadanji general na hrvatskoj krajini Ivan Ferenberg osveti se doduše divljoj Turadiji nametom ju potukavši još iste godine (21. svibnja 1578.), ali time slabo se Dubovac pomože; pače od toga časa nikad mu se sretniji dani nepomoliše.

Pošto je Karlovac sagradjen, preseli se iz izgorieloga varoša dubovačkoga množtvo puka u sigurniji i prikladniji Karlovac, a ono što je ostalo žitelja u Dubovcu, pripadalo je zajedno s Gražani i stanovnici u predgradju karlovačkom zapoviedajućim generalom u Karlovcu, koji su iza Zrinskih vlastelinska prava vršili, boraveći većinom osobito ljeti u gradu Dubovcu. U suvremenih listinah zovu gradjani dubovački unapried generale "svojom milostivnom zemaljskom gospodom". Ima sila generalskih naredaba i zapoviedi izdanih u Dubovcu, te je tako Dubovac znamenit i za poviest hrvatske krajine.

Generali imahu u Dubovcu svoje upravitelje, većinom Niemce, kakovi su i sami bili ili ponjemčene Slovence. (26) U ime zakupnine plaćahu oni na godinu po 400 for. pokrajinam Kranjskoj i Koruškoj, kojim je valjalo grad popravljati, kako su to oni i učinili god. 1644. po nalogu kralja Ferdinanda III. (27) Sbog užitka drva i paše bilo je više godina prepiraka i pravde s ozaljskim vlastelinstvom i draganičkom obćinom, dok nije kralj Leopold na 16. kolovoza 1681. odlučio da imadu pripadnici dubovački uživati drva i pašu onom mjerom, kako su dobivali kroz 102. godine, odkako je Karlovac sagradjen. Poslije nesretne pobune bana Petra Zrinskoga i njegovih ortaka razoriše karlovački vojnici Zrinskov grad na Svarči, a gradivom njegovim popravljen je Dubovac.

Izim Dubovca dopadoše sada generalom i Svarča i Zvečaj, koja su dobra upravljana skupno na korist njihovu sve do dobe reforma, izvedenih vojvodom Hildburghausenom god. 1746. a tada ustrojena je uprava carskih dobara na Svarči, koja upravljaše sva tri gore rečena dobra. Kolik je bio probitak od njih, vidi se iz ekstrakta računa god. 1757. dvorskoga računara Fuchsa; tada je iznosio godišnji prihod znatnu svotu od 8232 for. 45,5 kr.

Generali otimali su se već od zametka tvrdje karlovačke, da odtrgnu krajeve stojeće pod njihovom zapovjedi od vlasti i sudbenosti banske, ali istom god. 1712. izdana je carska naredba, da bude mjesto dubovačko podčinjeno i u gradjanskih stvarih jurisdikciji regimentskoga suda. Na dobro dubovačko spadao je trg Dubovac, zatim čest židovskoga varoša i sela Gaza, Jelsa i Zagradje. Samo dobro dubovačko, pošto je jedan dio njegova područja upotrebljen za tvrdju karlovačku, nije bilo omašno, a veća mu je korist bila od regala, nego li od poljskoga gospodarstva.(28)

Mjesta Gazu i Muru pred Karlovcem prisili god. 1748. administracija dobara na Svarči na davanje vojničkih konaka; od god. 1763. do 1765. zauzme ta mjesta vojno zapovjedništvo, i podvrže ih krajiškomu porezu, dočim su prije plaćala porez u blagajnu kraljevine hrvatske. (29) Pošto je vojnički magistrat u Karlovcu uveden god. 1763., povjereno bješe i predgradje karlovačko magistratskoj upravi i stanovnici njegovi lišeni su podaničtva dubovačkoga. Povodom povišenja Karlovca na čast slobodnoga grada izručiše predajni povjerenici godine 1778. Dubovac i Gazu Karlovcu, čime tamošnji žitelji postaše slobodnimi gradjani u smislu ugarsko-hrvatskih državnih zakona. Još prije toga naime god. 1768. i to prilikom, kad su postavljali prostranije medje krajiškoga područja, izgubilo je imanje dubovačko mnoga svoja sela i podložnike, odstupivši je švaračkoj kumpaniji. Kašnje je erar stranom razprodao gradske zemlje, stranom je takove darovao gradjanom karlovačkim i dubovačkim, a pod grad ostalo je samo nešto vrta i šume u neposrednoj blizini. God. 1668. brojilo je trgovište dubovačko 60 kuća, iza grada 10 kuća, a sto godina kašnje samo jošte 37 kuća.

_________________
(22) Marino Sanudo u arkivu, knj. VII. str. 190.
(23) U našoj sbirci.
(24) Plor. croat. saec. duo Pauli Ritter, str. 15. — Tomašić kronika. Arkiv za poviest jugosl. IX. knj. str. 30.
(25) Kriegsarchiv u Beču, f. 3. br. 9.
(26) God. 1684. Juraj Hellmayer, flegar, god. 1703. Franjo Josip Fischer, flegar, god. 1713. Antun Peri, ferboltar, god. 1737. Matija Sečen, praefectus bonorum suae excellentiae.
(27) Extract aus der kaiserlichen Landtags-Proposition anno 1644 für Krain. Rukopis u našoj sbirci.
(28) Inventar god. 1764. kaže za dobro dubovačko: grad je jako zapušten, sada se u njem pohranjuje puščen prah. Dobro ima izpod grada na Kupi kuću a drugu kuću na cesti prama Karlovcu, gdje su dvie daščare za krčmarenje na vlasteoskom pravu. Dubovačkih oranica bilo je 43 rali, i 40 rali u Rakovcu, od kojih se je davala desetina. Sjenokoša bilo je na 113 kosaca, (sama gostinja na 80 kosaca), šume 39 rali, močvara 2 rala, a vinograda pod gradom na 80 kopača i u Straži 30 kopača. Purgari dubovački držali su oranica 37 rali, sjenokoša 27 rali, šume 7 rali, vinograda 211 kopača, a davali su gospodštini 150 težaka, 45 kopuna (uškopljeni pijetao/MD), 44 pilića i 528 jaja, te plaćali urbarialnoga činža godimice 81 for. 49 kr. — Predgradje karlovačko davalo je u dubovački grad 92 težaka, i činža u gotovom novcu 129 for. 36 kr. U židovskom varošu davali su gradjani (purgari) 15 dana robote i urbarialnoga činža 35 for. 46 kr., a tamošnji kmetovi privriedili su godimice vlastelinstvu u težacih i činžu 83 for. 31 kr., zatim kmetovi u Jelsi 301 for. 25 kr., i u Zagradu 123 for. 12 kr. Gažani bili su najviše obterećeni, podavajući svake godine 2787 težaka, od čega bio je proračunan čisti dohodak 455 for. 50 kr.
(Urbar i inventar Dubovca, Svarče i Zvečaja u našoj sbirci.)
(29) Protocollum comiss. Carolostad. a. 1768.

3. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Studeni 05, 2011, 10:00:27 »


Grad dubovački držala je vojna uprava još svedjer strategičnim mjestom, postavivši unj god. 1672. posebna vojna zapovjednika; poslednji bio je god. 1754. mirovinu uživajući general Josip de Poczi, prije toga poglavar Like i Primorja. (30) Za rata sbog nasljedstva sa Prusi, Bavarci i Francezi zatvarani su u Dubovcu tamničari. God. 1763. smještena je u grad barutana. Došavši mjeseca studena 1809. Francezi u Karlovac, smjeste najprije u gradu skladište oružja i džebane (streljivo, municija/MD), a god. 1810. uredi si udoban stan u Dubovcu francezki intendant baron Vienney, namjestnik maršala Marmonta u Hrvatskoj, pozivajući često francezkom uljudnosti u goste gospodu karlovačku, s kojom su rado obćili francezki upravitelji. Po odlazim Franceza iz Hrvatske opet je smještena barutana u Dubovac, koja tu ostade do god. 1837., kadno stari grad preuzme ocl vojničke uprave vrli prijatelj starina pokojni maršal grof Laval Nugent, sazidavši za odštetu eraru novu barutanu na prikladnijem mjestu. Pet godina kašnje voljan je bio Nugent odstupiti Dubovac za sjemenište bosanskim fratrom, ali za to nemogoše oni dobiti privole iz Rima, te je stvar osujećena. I za posliednjega ustanka bosanskoga stanovali su u gradu kroz više od godine dana bjegunci bosanski. Dubovac je i sada svojina c. kr. pukovnika
grofa Artura Nugenta.

Osnova grada malo da nije sasvim četverouglasta; zidine su sredovječne, te dosta debele i čvrste (mjestimice hvat i više), samo je prilika, da je veliki na četiri ugla sazidani turanj na pročelju iz kasnije dobe. Međjutim grad je već god. 1657., kad ga je pregledao po nalogu kralja Leopolda inžinir Martin Stier, imao današnji oblik, samo što nije bio ulaz na današnja velika vrata, već gori više u zidu preko posebnoga triema. Grad visok je dva kata, samo veliki turanj na pročelu viši je još za kat.

Nekoć bilo je u gradu sila soba i raznih prostorija, nu sada ponajvećma su razvaljene i samo radi zemlje moglo bi se stanovati. Sadanji vlastnik dao je snimiti s grada stari drveni krov, ukrasio je izvana zidove kruništem u slogu sredovječnih vitežkih sgrada, što čitavom gradu podaje osobito liepu priliku, ali time nije sačuvana dubovačka starina od nepogode vremena, te će i Dubovac po svoj prilici dieliti do mala udes sa većinom naših povjestnih gradjevnih spomenika.

Zamjeran je takodjer studenac, što se nalazi u dvorištu gradskom. Veoma dubok, obzidan je samim tesanim kamenom, a voda iz njega hladna je i tečna, da nemože bolja. U dvorištu ima trag podzemnomu izlazu iz grada.

Još nam valja spomenuti i župu dubovačku, koja je, kako jur navedosmo, osnovana četrnaestoga vieka, a stajala je pod pokroviteljstvom vlastele dubovačke, dok nije god. 1778. podpala gradskoj obćini karlovačkoj, koja je ponajprije god. 1789. izabrala Vuka Čolića župnikom. U popisu župa od god. 1501. navodi se u kotaru podgorskom arcidjakonata goričkoga medju ostalim i župa sv. Mihalja na Dubovcu. Crkva je romanskoga sloga sa oblimi prozori i vratima te je jamačno mnogo starija. Jedno zvono preneseno u crkvu sv. Barbare u karlovačkom predgradju najstarije je podobe i potiče ili iz trinaestoga ili iz četrnaestoga vieka. Napis pisan starim latinskim, pismom nije se mogao dosele proštiti. Počam od god. 1713. nije bio više sv. Mihovil župnom crkvom, već je zato služila niže o boku briega jur god. 1669. od drva sagradjena i na novo god. 1683. sazidana crkva sniežne Bogorodice. Do god. 1783. bio je sv. Mihalj crkvom podružnicom, a tada je pretvorena u skladište za bojne sprave. Francezki intendant Contaden načini ju koncem god. 1811. konjušnicom (staja za konje/MD); kamena ploča sa žrtvenika, na kojoj ima utesano godište 1524., bila je prije nekoliko godina u vinogradu pokojnoga karlovačkoga gradjana i dobrotvora Nikole Šebetića. Drugi jedan kamen sa napisom: "1595. Ivan Juragović", (valjda mjestni župnik) uzidan je u oltar crkve ranjenoga Isusa. Veliki žrtvenik iz crkve kupio je župnik lipnički za kapelu sv. Petra.

Sajmovi, koji su od starine uviek bivali kod crkve sv. Mihalja, preneseni su god. 1772. u Karlovac. Župnici dubovački bijahu u staro doba poput malo ne svih popova u današnjoj okolici karlovačkoj glagoljaši, služeći se glagoljskim misalom još god. 1680. (31)

Podružne crkve župe dubovačke u Karlovcu sv. Floriana i sv. Barbare spomenusmo jur u članku o crkvah karlovačkih. (32) Postojavša crkva sv. Križa kod groblja na Karolinskoj cesti razorena je godine 1817.; nju zamienjuje nova liepa crkva podignuta netom po gradjanih karlovačkih na samom groblju. Isto tako je razorena crkva sv. Magdalene prigodom gradnje Lujzinske ceste god. 1810. i mjesto nje podignuta crkvica ranjenoga Isusa. Još se spominje god. 1683. I podružna crkva sv. Jelene, kod koje imahu nekoč župnici dubovački šumu na 20 rali, dok im ju neoteše generali. Crkva sv. trijuh kralja na Baniji nalazi se u župi hrnetićkoj; nju je sagradio god. 1759. trgovac Mihalj Tucibat, a slikao ju je fratar pavlin Gabriel Taller.

Dubovac sa svojom okolicom najmilije je zabavište i plandište veselih Karlovčana. Proljećem i ljetom, navlastito na uskrsni i duhovski ponedjeljak, na nedjelju poslije tielova, pa na dan sniežne Bogorodice vrvi malo i veliko, bogato i siromašno jatomice put Dubovca, da se nasladjuje milinom čarobnoga priedjela i užije udobnosti ladanjskoga života pod prostim božjim zrakom, u vrtnom i šumskom hladku, na zelenoj tratini, medj cviećem i slavulji.

Još prije malo godina obstojale su dvie pivare, jedna (nekoć Golubićeva) jur od sto i više godina, a druga velika i ukusna barona Vranicana, gdje običavahu gosti u obilju kvasiti si grla. Vranicanova pivara pretvorena je sada u tvornicu peći i drugih predmeta iz gline osobite vrsti, koja se nedaleko od Dubovca uz Lujzinsku cestu kopa. Sa Karlovcem skopčan je Dubovac nekoč liepom, sada dosta zapuštenom Lujzinskom cestom, uz koju nasađene su s obiju strana platane (Platanus) do 45 m visoko drvo/MD).

Kad su crkveni sborovi u Dubovcu, silni se sviet popinje uz brdo, da se nagleda staroga grada i čarobnog prostora, što izpod njega leži.

I zbilja veoma je ugodno čovjek zatečen s prekrasnoga vidika (osobito ako se popneš na triem velike gradske kule); izpod briega pukla je pučina hrvatske domovine od gore Okića do Kleka; sve je na okolo divno i puno čara; u daljini crne gorske glavice; amo bliže plodna polja i guste šume i dubrave, iz kojih vire crkveni zvonici kao bieli labudovi; kroz ravnicu prokrčila si put željeznica i njom se prolieva poput srebrne žice bistra Kupa, po kojoj još nedavno plovljahu težke žitom i drugom robom nakrcane ladje do Karlovca, oko kojega se sva ljepota i razkošje priedjela kao oko zenice čitave okolice u vienac zapliće. Kada se ozreš okolicom na zapad, u oči ti pada starinska župna crkva sv. Križa na visokom brdu, kad malo dalje okom kreneš prama sjeveru, bjelasaju ti se na nizkoj i vinovom lozom nasađenoj glavici zidine crkve i manastira svetičkoga, gdje su još prije kakovih dvie sto i petdeset godina hrvatski popovi glagoljali, a poslije boravili paulini, koje je narod zvao bjelimi fratri. Jednakim pravcem prama Zagrebu pruža se nizka i ubava gora draganićka sa crkvom sv. Jurja u Šipku, izpod koje prostrla se starinska plemenska obćina draganićka, kojoj je nekoč kralj Bela IV. pravice potvrdio. Dalje prama iztoku viri iz dubrava i šikarja Riečica, gdje je prije kakovih četrdeset godina boravio rodoljubivi grof Janko Drašković, i sakupljao hrvatske patriote na razgovore, a ovamo bliže na rieci Kupi bieli se Kamensko, nekada glasovit samostan paulinski, utemeljen god. 1404. Darežljivom rukom Katarine Frankopanke, dok je još njena porodica vladala ogromnim imanjem grada Steničnjaka u današnjem banskom okružju. Kamensku majku božju poštuje jako okolišni narod, sakupljajuć se više puti u velikom broju na tamošnjih proštenjih. Vidik dubovački zatvara s južne i iztočne strane visoko brdo Martinšćak sa prastarom crkvicom sv. Martina, i brdo viničko, u kojem se kopa kamen osobito vrstan, naličan crnomu mramoru. U obće sav okoliš karlovački pun je naravskoga čara i dragote, te obiluje sretnimi i žalostnimi uspomenami naše kobne prošlosti.

_________________
(30) Akoprem se čini ime toga generala tudje, on je bio dušom i tielom pravi Hrvat, kako se vidi iz njegovih hrvatskih pisama. Franciškan Kl. Pasconi posveti mu svoje djelo: "Hist, progressus Mariani triumphi et Frangepanae aniciae prosapiae". Lik De Poczi-ev u krasnom hrvatskom odielu nalazi se kraj slike Kristofa Mihačevića, vicekap. hrvatskoga, poslednjega potomka znamenite obitelji Čubretić-Mihačevića potekavše iz Vrhrike u kninskoj županiji, u dvoru Lipi na Dobri kod obitelji Lovinčića.
(31) Memoriale eccl. et paroch. Dubovacensis, sastavljen velikom točnošću po župniku Hanžiću. — Vizite u nadbiskupskom arkivu počam od god. 1668. —  (Lopašić: Karlovac.)
Naše bilježke. Navesti ćemo župnike do današnje dobe, na koliko ih znamo :

-   god. 1505. (vacat),
-   god. 1550. pop Tomaš,
-   god. 1552 - 1562. pop Mihalj, plebanuš i kapelan pop Grgur Hrvatić,
-   god. 1573. (vacat),
-   god. 1595. Ivan Juragović (?),
-   god. 1650. Matija Boričak,
-   god. 1657. pop Juraj Crnčić,
-   god. 1665. opet Matija Boričak,
-   god. 1668. Stanislav Štibljak,
-   god. 1683. Petar Badović,
-   god. 1689. Petar Tomašić,
-   god. 1696. Franjo Gluhčić,
-   god. 1752. Matija Markulin,
-   god. 1715. Matija Malović,
-   god. 1728. Ivan Malešić,
-   god. 1786. Ivan Ernest Prešern,
-   god. 1737. Nikola Gregorić,
-   god. 1737. Luka Celić,
-   god. 1758. Josip Znika,
-   god. 1771. Anton Jaklić,
-   god. 1782. Vuk Ćolić,
-   god. 1789. Franje Lovinčić,
-   god. 1809. Nikola Hanžić,
-   god. 1840. Ivan Pavlešić,
-   god. 1855. Matija Zupčić,
-   god. 1869. Ivan Mašek.
(32) Osim prastaroga zvona u spodobi cilindra sa nečitljivim napisom ima kod sv. Babare drugo zvono s napisom: OPVS GASPARI FRANCHI ANNO DOMINI MDCXCII. (Gasparo OPVS Franchi godine gospodnje 1692/MD)
________
Župna crkva B. D. M. na Dubovcu. Dva zvona moderna, a dva su starija; na većem je ovaj napis: CHRISTVS REX VENIT ET HOMO FACTVS EST. ANNO MDCXII.
Na malom izvan porabe samo godina: 1729.
U kapeli ranjenoga Isusa: najednom zvonu: ZAGRABIAE ANNO 1822.
na drugom zvonu: ANNO 1728. (MD)



Sajam vlastelinstava u Dubovcu


Tekst: Radoslav Lopašić, 16. prosinca 1879.
Foto: jUpi, 28. 05. 2006
__________________

26 veljače 1582. u Beču. Kralj Rudolf kupuje od knezova Gjura i Nikole Zrinskih grad Dubovac za svotu od 14.000 talira. (Vidi fusnotu (19) na strani 2/MD)

http://www.dubovac.info/sudionici.html

4. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!