CRO-eu.com
Rujan 21, 2020, 13:39:31 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Spilja "Vražić" kod Barilovića  (Posjeta: 3152 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Listopad 29, 2011, 22:10:39 »


Izlet u spilju "Vražić" kod Barilovića

Okolica grada Karlovca poznata je sa svojih prirodnih dražesti i krasota. I ne samo, da je svaka gruda u blizini Karlovca historički znamenita, nego pruža izletniku - prijatelju te divne naravi božje -prekrasan užitak. Kada posluži liepo vrieme, moći je eto poći, na sve strane: prijatelj ravnice i polja nalazi uz obalu srebropjene Kupe i ljekovite Korane šetnje do mile volje, a ljubitelj briežuljaka i planinskih šetnja neka se obazre na Dubovačko humlje: Kalvariju, Zagrad, Jamu, Kozjaču, Bezjakovo brdo, Glavicu, Jelsu itd.

Tko je pak voljan naužiti se pogleda na krasno Pokuplje, neka se popne na glavicu Martinšćaka na taj osamljeni 346 met. visoki brieg, pa će mu se odanle otvoriti divni vidik od Sljemena i Samoborske Plješivice do bosanskih planina i dalje do Kleka, obiju Kapela i Bjelolasice sa svim prirodnim čarovima, kojima je okićena ova divna hrvatska zemlja.


"Vražić" spilja kraj Barilovića
http://www.archive.org/details/prirodoslovnaist18jugo  

No,u karlovačkoj okolici ima i spilja, koje će svojom zanimljivošću izletnika brzok sebi privući. U Brlogu i Ozlju, na Lipniku i Selcu ima spilja, a uz , Koranu se nalazi "Vražić" kraj Barilovića i "Siča" kraj Cerovca. Dakako, da se mnogi težko daju na to, da pregledju spilje, jer su hladne i vlažne; no tko se odvaži ma samo jedanput, da pohodi koju spilju, taj ne će požaliti truda, jer će se diviti čudotvornim sastojinama naše zemaljske kore i na površini i u dubokoj utrobi njenoj. Zar te ne veseli, ne uznaša, kad baciš pogled na strme kamenite hridi ili u guduraste ponore? Koli tajinstveno dojima se tvoje duše prizor, kad gledaš pod sobom na stotinu metara duboku ponikvu? A tek kad zaviriš u rov ili kamenitu pukotinu, gdje ne staje sunčanoga žara i blage topline, ti ćeš se dašto nešto uplašiti, ali te tajna neka sila, čeznuće i znatiželja sve više vuku, da vidiš i tu tajinstvenu šupljinu u kamenoj hridi. O, ti ćeš rado zaći u spilju!

U miloj našoj domovini imade sijaset spilja, a jedna je ljepša od druge. Većinu naših proučiše domaći, a i strani učenjaci, koji se diviše njihovim osobitim formacijama. Naročito ih imade mnogo u kamenitim gorama hrvatskoga primorja, gorskoga kotara, i ovamo uz obale Korane i Kupe. - Poznato je, da spilje diele u dvije vrsti: u spilje sa sigom i one sa ledom, koje narod zove "ledenice".

Malo ima spilja, koje bi bile suhe, jer voda iz vana prokapljuje, te sa svoda spilje ili pada ili samo kaplje. Pri tom se topi vapno, što ga ima u kamenu vapnencu, te tako priroda stvara sama one čudesne i čestoputa upravo veličanstvene slike i prilike same sige. U gdjekojim pak spiljama (kao primjerice u "Vražiću" i "Sići") sabire se voda u vodnice ili u jezerca, koja znadu biti tako velika, da se po njima možeš i čamcem povesti.

Ja sam vazda rado pohadjao spilje, mnogo o njima čitao i učio, pak si svako može i sam pomisliti, kako mi bijaše, milo, kada me jedan od uglednih mojih znanaca - veliki prijatelj te divne božje naravi - pozvao, da podjem s njim u spilje Barilovićku i u Siču. Rado sam se s toga odazvao njegovu pozivu, jer sam znao, da je on već posjetio te spilje i u jednoj - Siči- dapače sam dao koješta urediti. A s druge strane bila je u njega izvrstna razvjeta, pa tako sam uz moga znanca mogao bolje obje te spilje razgledati.

Dogovorismo se dakle nas dvojica, a pridružila nam se još dva prijatelja, te mi odma poslije objeda put pod noge. Bilo, to 31. kolovoza 1892. Dan vedar i liep, kaki si izletnici mogu samo poželjeti.

Odjurismo kočijom iz Karlovca preko Rakovca i Mostanja, te prošavši preko Mrežnice, krenusmo cestom uz Logorište preko Poljica do Belaja, dobro poznatoga mjesta iz dobe turskih ratova. Tuj se cesta dieli. Lievo vodi podno Martinšćaka u Barilović, kuda smo mi udarili, dočim desno kreće u pitomi Leskovac. - Baš dobro brzo jurila je s nama kočija mimo liepoga Martinšćaka, na kome se bjelasa starinska kapelica sv. Martina. Onda nam se valjalo uspinjati preko -208 metara visoke Skrobodke, s koje se vijugasto spuštasmo u dolinu Korane, gdje se izjedared otvori krasni vidik na mjesto i stari grad Barilović. Pred krčmom ostavismo kola, a naš vodić uzme svoje magnezijske baklje, te cielo društvo, kojemu se priključi i tamošnji čestiti bilježnik g. Tuškan, krene mostom preko Korane u spilju – "Vražić" zvanu.

* * *

Cesta vodi podno hridi, na kojoj se ponosno diže Barilović-grad, u kome je sada smješteno obćinsko poglavarstvo. Motrio sam željno taj dobro još sačuvani spomenik prošlosti naše, a duh mi je poletio u ono davno doba, kad naši vitezovi moradoše graditi te čvrste kule, da obrane domovinu od napadaja turskog.

Grad sam naslonio se o bok povećemu brdu slunjskih kosa i gleda ponosito, u Koranu, koja se pod njim svila, kao da mu skute i koljena ljubi. Prije je grad Barilović imao oblik četverokuta, no do sada se je sačuvao samo južni i iztočni dio u liku trokuta. Dok je još u Bariloviću bilo vojske u posadi, stajala je tu i posebna vojarna za vojnike. Ulaz u grad je dosta strm i težak, kao što je to malo ne u svim našim gradinama, te se čovjek i nehotice pita, kakoli je nekoč moguće, bilo na takim hridinama i često nepristupnim mjestima zidati toli ogromne kule i utvrde. Preko Korane. udaren je most, l25 metara visok nad površinom morskom, pod kojim mirno  teče hladna i Korana, zastrta bujnom zeleni,

Kralj Maksimilijan II. Darovao je darovnicom (g. 1564) Gašparu i Ivanu Bariloviću cieli grad i posjede: Sapaćnik, Vincu, Leskovac, Grgoviž-vrh, Skrljevo, Petnik, Bedarca, Skaljevo selo. Pod Osojem medju Poroci, preko Korane, i vinograde u Ponikvama.

Oko g. 1567. Navalio je Stjepan Frankopan Ozeljski na Barilović.  Njegovi ljudi navale u grad, zarobe Gašpara Barilovića, majku mu Uršu i sestru Anu, ubiše gradskoga provizora Blaža Gjuraića, porobiše sve što su našli u gradu, a da bude nasilje još veće, zapališe dvie kuće, koje su stajale pred gradom. Radi toga nasilja bijaše Stjepan Frankopan po banu Jurju Draškoviću osudjen na smrt i gubitak svoga imetka. No, Stjepan Frankopan, kako bijaše mudar, znao se sakriti i tek godine (12 godina kasnije) 1578 uhvatiše ga u gradu Brezovici. Izaslanici, koji ga uhvatiše, bijahu, kako svjedoči stara listina, Gavro Tahi i Krsto Oršić.

Bili bi ga ondje na cielo ubili bili, da mu ne priskočiše u pomoć njegovi nećaci Nikola i Juraj Zrinjski, plativši za nj 12.000 for. U zlatu kao oštetu. U znak zahvalnosti darova im Stjepan sva svoja imanja na vjekovita vremena pod uvijet, da ga do smrti hrane. (1)

Godine 1603. zaposjeo je karlovački general Vid Kisel grad Barilović. Badava moljaše Gregor Barilović i braća mu hrvatski sabor, nadvojvodu Matiju i kralja Rudolfa, da ih brane od te barbarske nepravde; badava sva ta moljakanja i pretnje hrvatskoga sabora kao i obećanja svietle krune i za onda sveinogućega nadvojvode: vojnička sila otela je sve, što je hotjela, te si od toga pliena zadržala po volji.

Oko godine 1720. zahtievao je na novo banovac Stjepan Jelačić, sin Kate Barilovićeve od kralja Karla Vl, da mu se povrati grad kao potomku plemena Barilovića, ali badava.

U gnjezdo Barilovića smjesti vojnička uprava kapetaniju krajišku. Kasnije bijaše tuj sve do g. 1768. središte slunjskoj pukovniji, koja se poslije preseli se u Karlovac, dočim u gradu osta kapetanija. Kad je Krajina razvojačena, prodan bi taj grad obćini barilovićkoj za 500 forinti. Osamljen, tih i miran  stoji sada Barilović u romantičnom sklopu kamenitih i šumovitih brežuljaka, pa te sjeća na nakadanje svoje gospodare, kojima se je uz Oršiće, Tušiloviće i druge orila slava daleko i široko po svietu. Oglednuo sam se često na nj, koracajući za drugovima ravno k spilji Vražiću. (2)

* * *

Izpod 170 met. visoka Kosirskoga briega, koji se okomitom kamenitom i razpuklom stienom diže kojih 20 met. od desne obale Korane, a nedaleko od vrela kraj same Korane, naći ćeš u kamenitoj razpuklini otvor, vrata špilje. Pred njima diže se ravnica u humak, a po stienama izbilo grmlje, u kojem buje crveni cvjetići ciklame.

Odmorismo se i ohladismo pred otvorom, jer je spilja vlažna i hladna, a naš vodič palio je svoju baklju od magnezija i kad je zaplamsala sjajnim bielim svjetlom, spustismo se u spilju.

Podalje od ulaza tri su duboke uzke pukotine, koje se negdje daleko gube možda u kakoj ogromnoj šupljini, jer je vjerojatno, da je sav brieg spojen sa šupljinama. Silazi se tako na kojih 10 metara po vlažnoj zemlji ili bolje mulju, a onda si u 20 metara širokoj i toliko visokoj dvorani, koju kite sige u svakojakim većim i manjim prilikama. Hladan i vlažan zrak obavije ti lice, a tajinstvenu tišinu prekida kapanje vode, što stvara sigu. Tada dodješ na kraj ove dvorane. Desno pred tobom veliko je jezero, koje se gubi u kamenitom rovu u dubljinu. Voda je u jezeru čista i hladna, da te zubi zebu.

Lievo od jezera uzdiše se pod spilje na metar više, obasut ovećim gomilama kamenja, a kad se uzpneš gore, gdje opet gaziš ponešto i blata, eto te u najvećoj, do 70 metara dugoj dvorani, koja svršava velikim jezerom. Ova je dvorana prava "vodenica", te se na prvi pogled vidi, da u jezerima voda pada i raste, te se često puta razlije po svoj spilji. Stiene su obložene prerazličnim oblicima sige, koja je stvorila upravo divne slike.

Vidiš maloga angjela licem na stieni, na drugoj strani salila siga krasni sviećnjak, ondje opet oblik ogromne ptice, u drugom kutu rekao bi, da je kameniti zastor i t d. Sa 20 i više metara visokog stropa strše poput ledenih svieća veće i manje sige, koje tvore vrlo liepu kao dekorativnu skupinu, da je se ne možeš nagledati. Stiene su dakako vlažne, a nad većim jezerom titra providna maglica.

Ciela spilja vrlo je pristupna, sad 10, sad 20, 30 i više metara široka i visoka, a od ulaza do kraja sigurno 90 metara duga. Lieva stiena je gladka, nema u njoj nigdje pukotine, dočim je značajno, da se svi rovovi i sve pukotine nalaze na desnoj strani spilje, a kako ih imade mnogo, te se neke gube na 30 metara duboko, moguće da ima i većih šupljina.

Vodić naš kazivao nam je, da je prije više godina dao uvući čamac, no doploviše samo do stiene i ne mogoše dalje.

A kako ti je milo, kad se razgledaš po nutrini ovake prirodne tvorevine, kad pomisliš, koli je različito sastavljeno tlo, po kome gaziš. Kad nam je dogorjela baklja, vratismo se u srednju dvoranu, pogledasmo si još jedared prvo jezerce, polag kojega se nalaze na goloj vapnenastoj stijeni izpisana imena posjetnika spilje.

Tada izadjosmo. Vanjski zrak bijaše užaren, kao da stupiš u parni kotao, ali ti je ipak milo sunašce i dnevno svjetlo ugodno i voljko!

_______________
(1) Original u zem. Arkivu, prepis kod E. Lazovskoga.
(2) Ovu smo spilju posjetili još god. 1870, nu kako je voda nabujala i preticala, nismo ju dokrajčili. Rekoše nam, da je u njoj bio i Kraljević Marko i da se i danas kod nalaza vidi pet Markovih prsta.

Narod ju zove "Vražić" jer da su u njoj vragovi, i ljudi se boje unići. Seljak J. Bogdanović bio u lovu i stajao pod bukvom. Sjevalo i pucalo, on gledao prama Vražiću i vidio diete, koje izašlo iz pećine kad je malo prestalo grmiti, nu kada je zagrmilo, onda se sakrilo u pećinu. Bogdanović prekrstio pušku i pucao, u nutri se nešto jako "razkrivilo", išli gledati, ali nisu ništa našli. Ur

Napisao Stjepan Šifrola, 1898
Izvor: Hrvatski planinar, urednik: Dragutin Hirc

Ciklama
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!