CRO-eu.com
Listopad 18, 2019, 06:29:27 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Hrvati u Slovackoj  (Posjeta: 11292 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Studeni 23, 2008, 17:27:39 »


Hrvati  u Slovačkoj

"Evo je već osamdeset godinu minulo, što se neprestano borimo: koji put smo pobijedili, a koji put smo ljuto stradali ne mogavši odoljeti jačoj sili, koja je oborila grčko (bizantsko,) carstvo, bosansko kraljevstvo, te svladala Bugarsku, Srbiju i Albaniju. Ako ne dobijerno pomoći, mi ne možemo preko zime ostati u svojim sjedištima, već ćemo se ili podvrći nezasitnom zmaju (Turskoj), ili rasuti po čitavom svijetu"
(Vuk Frankopan pred njemačkim saborom u Augsburgu 1530. godine).

Temeljni razlozi seobe Hrvata bile su: turski napadi, uništavanje, pljačka, strah od odvođenja u ropstvo, stalni, tzv. mali rat na turskoj granici koji je izazivao opću nesigurnost zemljoradničkog pučanstva. Hrvati se naseljavaju 1556. na imanju bivšeg hrvatskog bana Franje Baćanija (Batthyany) koji se godinama uporno borio protiv Turaka, ali je već 1524, dakle prije bitke na Mohaču dobio dopuštenje i povelju kojom mu se odobrava da na svoje posjede u Ugarskoj naseljava Htvate što je on obavljao i pojedinačno i skupno.


Ban Franjo Bacanija  1497 – 1566

Najbliži sunarodnjaci Hrvatima u Moravskoj bili su hrvatski doseljenici s obje strane rijeke Morave, dakle svi oni koji su u brojnim seobama tijekom 16. st. prešli Dunav i naselili se na njegovoj lijevoj strani - u srednjem -•Prekodunavlju. To su poglavito Hrvati u današnjoj Slovačkoj, tada dijelu. Sjeverne Ugarske i na Moravskom polju koje je pripadalo Donjoj Austriji.

Slovački Hrvati napučili su lijevu donju obalu Morave do Malih Karpata, poglavito okolicu Bratislave i dio Velikog žitnog otoka. Na desnoj obali Morave bili su također hrvatska sela po Moravskom polju, a na desnoj obali Dunava sve do Nežiderskog jezera (Neusiedlersee) i gornja Leitha (Brigovlje), pa i dalje živjela je današnja sjeverna skupina gradišćanskih Hrvata.

Dakle, moravski Hrvati, slovački Hrvati, gradišćanski Hrvati i oni s Moravskog polja činili su od doseljenja u 16. st. jednu povezanu cjelinu kako u geografskom tako i u gospodarskom i geopolitičkom pogledu koju danas nazivamo jednim imenom gradišćanski Hrvati. Bili su povezani i u crkvenom djelovanju, međusobno su imali dodire na sajmovima i crkvenim proslavama jer udaljenost nije prelazila dan-dva puta u ono vrijeme.

S obzirom da su Turci do kraja 16. st. bili zauzeli velik dio Ugarske s Budimpeštom i sve do ušća Rabe i Vaca u Dunav, svi ti krajevi činili su prvu pograničnu oblast i bili sjeverni dio obrambenog sustava koji se protezao od Senja preko Karlovca, Siska, Koprivnice, Kisega, Soprona do Tatre dakle od Jadranskog mora do Karpata.



- 1-
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Studeni 23, 2008, 17:31:27 »


Slovački i graišćanski Hrvati bili su u prvoj, a moravski Hrvati i oni na Moravskom polju u drugoj crti obrane. Svi su zapravo bili predstraža Beču, središtu habsburške države iako su bili strogo vojnički ustrojeni kao Hrvatsko-slavonska vojna krajina, ali se i tu zadržao naziv granica.

Već nakon bitke na Mohačkom polju 1526. počele su polagane seobe Hrvata na područje današnje Slovačke. Prva veća seoba zbila se u četrdesetim godinama 16. st. pa do 1548, druga u sredini stoljeća i treća potkraj šezdesetih i u početku osamdesetih godina 16. stoljeća.


Budući da se gotovo istodobno napučavalo Hrvatima područje Moravske, Moravskog polja i zapadne Ugarske, možemo zaključiti da je to bila samo jedna odrednica opće velike hrvatske plime koja je zapljusnula čitavo srednje Podunavlje na tromeđi Ugarske, Austrije i Češke. I tu je teško točnije odrediti odakle su došli slovački Hrvati jer hrvatski, mađarski, pa i crkveni izvori to zasada ne dopuštaju.

Prema jezičnim značajkama može se samo reći da su bili iz Pokuplja, Posavine, pa sve do mora, a neki spominju i okolicu Siska, Kostajnice, Kladuše, Slunja, ali i Čazme, Križevaca i Koprivnice.
 
Ako uzmemo u obzir gdje i danas žive Hrvati u Slovačkoj, ali i sela gdje su prije ili kasnije poslovačeni, možemo ustanoviti tri temeljna područja naseljavanja. To su:

1. Zahorje (između Morave i Malih Karpata, sjeverozapadno od Bratislave),
2. Pridunavlje s okolicom Bratislave i
3. područje ispod Malih Karpata (na jugo istočnim obroncima).

U prvom dijelu je Zahorska Bystrica (Wisternitz) i danas poznata Devinska ili Tibinska Nova Ves, u drugom Čunovo i Hrvatski Jandrof (Jarovce) a u trećem su obje Šenkvice i Hrvatski Grob.
 
Ne zna se točno kada su Hrvati naselili Zahorje, ali se pretpostavlja da su već za prve opsade Beča 1529. bili u tom kraju. Naime, u sporu između Bratislave i Rače svjedokom je bio neki Michael Gwzyth, Hrvat, koji tvrdi da su njegovi naselili Bistricu prije trideset godina.

I crkveni podaci govore da su Hrvati vjerojatno došli u Zahorje oko 1530. godine bježeći ispred turske opasnosti. Već sredinom stoljeća tu je živjela većina hrvatskog žiteljstva i prvi put zapisano u izvorima hrvatsko ime, pa i prezimena poput:

Kosović,
Cernić,
Kondić,
Vakmenić,
Satić,
Slozolić i dr.
 
Godine 1548. došlo je još 9 hrvatskih seljačkih obitelji kojima je dano oslobođenje od podavanja.



- 2-
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Studeni 23, 2008, 17:39:14 »


Prema crkvenim popisima može se pratiti razvoj doseljenih Hrvata na području Zahorske Bystrice, npr. 1561/2. kanonski vizitator zabilježio je da je tamo žiteljstvo bilo hrvatsko, da su imali vlastitog kneza (glagolita) koji je služio i svetu misu na hrvatskom, zapravo staroslavenskom. To potvrđuje i podatak da je od 15 svjedoka iz Bystrice koji su bili na sudu u Bratislavi osam bilo Hrvata, a 1581. je kao sudac zapisan Hrvat Vatmelić. Potkraj 16. st. je među 90 imena iz urbara bilo 63 hrvatskog podrijetla, a i sudac je bio Hrvat Pavao Darović


Klikni na fotografiju da se poveća

Hrvatska naselja u Slovačkoj u kojima su se do danas očuvali Hrvati. (Novo Selo, Nova Ves, Hrvatsko Novo Selo, odnosno Devinska Nova Ves je 1559. prvi put zapisano kao Horwath Wyfalu = Hrvatska Nova Ves).
Izvor: Stjepan. Krpan, Pounjski Hrvati u Slovačkoj, Zrin, 2, 1992.

Hrvati su u Bystrici dugo zadržali svoju narodnu svijest i hrvatski jezik, a tome su osim već spominjanih plemića, knezova i sudaca poglavito mnogo pridonijeli hrvatski svećenici. Zapisana su i brojna njihova imena, npr. na crkvenom sinodu u Trnavi 1630. bio je župnik Nikola Vrbanić. Istodobno se spominju i drugi hrvatski svećenici poput Petra Tišljarića i Luke Lubetića.

Osim Bystrice Hrvati su u 16. st. naselili i

Stupavu,
Mast (danas dio Stupave),
Zohor,
Lozornu, Lab,
Devinsku Novu Ves,
Dubravku (danas dio Bratislave) i još neka sela.

Do danas su se zadržali najviše u Devinskoj Novoj Vesi i Dubravki iako je nagla urbanizacija u posljednjih nekoliko desetljeća hrvatsku većinu svela na manjinu i gotovo je posve asimilirala.

Devinska Nova Ves nosi ime prema tvrđavi Devinu koja se od rimskih i velikomoravskih vremena nalazi na ušću Morave u Dunav.
Nijemci je nazivaju Theben, Novu Ves Theben Neudorf, a Hrvati Tibinska Nova Ves. Naseljena je također tridesetih godina 16. stoljeća Hrvatima koji su činili većinu. Zbog toga je 1559. zapisana kao Horwath Wyfalwa - Hrvatska Vifalva.

U drugoj polovici 16. st. prilikom druge kolonizacije hrvatski je živalj još ojačao, i to ne samo doseljenjem iz stare domovine nego i iz Gradišća, pa iz Moravske i Moravskog polja. I tu su Hrvati ostali usprkos protestantskim nastojanjima vjerni katoličanstvu. Spominje se da su već 1580. izgradili svoju crkvu, imali su svoje seoske knezove, suce, svećenike, službu božju na materinskom jeziku i na taj način sačuvali svoj hrvatski identitet sve do najnovijeg vremena.



- 3-
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Studeni 23, 2008, 17:45:49 »


Devinskom imanju pripadala je i D u b r a v k a, bivše selo na sjevernom rubu Bratislave koje danas nestaje u sjeni gradskih nebodera. Spominje se i pod njemačkim nazivom Kaltnbrunn i mađarski Hydekuth.

Pretpostavlja se da su to selo Hrvati napučili oko 1574. i to deseljenici iz Lamoča, također u neposrednoj blizini. Hrvati su se u Dubravki također održali sve do najnovijeg doba, pa i sada se još među najstarijim žiteljima može naći onih koji govore hrvatski, a o hrvatstvu toga sela još govore samo nadgrobni spomenici i nazivi zemljišta u katastarskim mapama.
 
Selo Mast (Masth)
koje je danas samo jedna gradska četvrt u Stupavi bilo je naseljeno Hrvatima u prvoj polovici 16. st. Nazivalo se stoga Villa noua Croacorum (Croatorum?) - Novo Hrvatsko selo. Još 1568. većina seljaka je hrvatskog podrijetla, a spominju se prezimena:

Boronić,
Lobučajić,
sudac Liebić,
Belošić,
Sobolić,
Porušić,
Ljubić,
Ilić,
Rosić,
Miličić,
Bilešić,
Jakšić,
sudac Matija Vilčić i druga.

I 1715. dakle gotovo dvije stotine godina nakon iseljenja, u popisu je još većina imena svršavala na -ić, -ič, odnosno -ch ili -th.

U Zahoru, Labu, Gajaroch nisu Hrvati imali ni u 16. stoljeću većinu, pa je toga i proces slovakizacije bio ubrzan.
Već potkraj toga stoljeća i tijekom idućeg izgubili su se Hrvati u slovačkoj većini, a na njih i u 18. st. podsjeća znatan broj prezimena što završavaju na -ič koja i danas nisu u slovačkoj rijetkost.

U Pridunavskoj oblasti, zapravo oko B r a t i s l a v e, nalazila su se također brojna hrvatska naselja. Istodobno je bilo Hrvata u gradu, posebice obrtnika i trgovaca, pa je tu vrlo često bilo prezime

Horvat,
Krawat,
Kronewith.


Bilo je i sitnih hrvatskih plemića, npr. Andrej Dudić, Ernest Kolenić i drugi.
Često se u izvorima nalazi zapisano dvojno prezime, npr.
 
Horvat-Krupišić,
Horvat-Karinić.




- 4-
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Studeni 23, 2008, 17:51:41 »


Često se uz ime navodi da je iz Hrvatske, aus Crabaten, ali i da je iz Turopolja ili pak od Jajca u Bosni.

Sjeverno od Bratislave, danas već u području grada, nalazilo se također hrvatsko naselje L a m o č (Lamač), istočno od spomenute Dubravke. Prvi Hrvati se tu spominju još 1506. godine, ali većina hrvatskog pučanstva doselila se u drugoj polovici 16. st. Godine 1556. upisano je kao Krabatendorf (Hrvatsko Selo) ili Chorvatska Ves, odnosno kasnije se zapisuje kao Horwat Lamocz.

Godine 1556. u Lamači je postojala hrvatska većina. Ljudi se bave uglavnom vinogradarstvom i tako vjerojatno nastavljaju tradiciju koju su donijeli iz Hrvatske.

Hrvati su u 16. st. naselili i susjedna sela kao npr.

Vajnorach,
Raču,
Maly i Veliky Biel,
Pethen i
Boldog.

Ni Veliki žitni otok (Žitny ostrav) između Dunava i Maiog Dunava nije stao izvan hrvatske seobe u 16. stoljeću. U mošonjsku, dakle mađarsku, županiju spadala su tada slovačka sela:

Čunovo,
Jarovce i
Rusovce

koja su i do sada sačuvala uglavnom svoj hrvatski jezik i narodnu svijest.

Od početka 16. st. spominju se u Č u n o v u (Czun) brojni Horvati. I 1659. provedena kanonska vizitacija bilježi hrvatsku većinu, ali je okolo bilo i mnogo Nijemaca koji su bili luterani i strogo su se dijelili od Hrvata - katolika.

I selo Hrvatski Jandrof (od 1947. nazvano slovački Jarovce), zbog hrvatske većine već je u prvoj polovici 16. st. poznato kao Horwathfalu (Hrvatsko Selo). Vizitator zapisuje 1659. da su svi u selu Hrvati osim jednoga.

Selo je upisano kao Horwath Jandorf, seoski knez je bio Petar Pašić, kasnije Matija Bugnić, pa Mihael Berković. Hrvatski značaj zadržalo je selo i do početka 20. st. pa sve do danas kad je jedan od najjačih hrvatskih središta u Slovačkoj.

Slično je bilo i sa Rosvarom (od 1947. nazvano Rusovce ) gdje je žiteljstvo 1659. bilo posve hrvatsko, uz samo jednog Mađara, te dva Nijemca luterana.



- 5-
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #5 : Studeni 23, 2008, 17:57:43 »


U području pod Malim Karpatima bilo je u 16. st. i danas nekoliko hrvatskih naselja. To se bila:

Hrvatski i Slovenski Grob, te
Velike i Male Šenkvice.

Urbar za Ve1ike Šenkvice iz 1617. piše da je Nikola Benić doveo doseljenike iz Hrvatske i da je to vjerojatno bilo oko 1553. godine. Dovezli su se na 80 seljačkih kola.

Godine 1578. su zabilježeni Šenkvičani koji su platili vinsku desetiml i od njih 68 većina je bila Hrvata. Oni su se bavili vinogradarstvom i po tome su bili poznati u okolici. Budući da se tada vino tražilo na tržištu, selo je bilo bogato i poznato. Jezik i hrvatska nacionalna svijest zadržali su se u tom selu dugo, vodili su i svoje općinske knjige na hrvatskom. Još sredinom 19. st. govorilo se hrvatski uz neke slovačke riječi. Kasnije je prevladao utjecaj okoline, ali su se zadržali zemljišni toponimi koji govore odakle su Šenkvičani doselili, npr. Sisak, Zrinska gora i drugi.

Male Šenkvice su naselje 1594. godine i jedno su od rijetkih hrvatskih naselja u staroj dijaspori koji imaju pisane i druge dokaze odakle su ddošli. Pozvao ih je plemenitaš mađarskog podrijetla Štefan Illeshazy i u darovnoj listini napisao kako prima seljake-željare koji su iz Siska pobjegli od "divljih Turaka" i na području katastarske općine Velike Šenkvice podigli svoje novo selo nazvano Kiss Cziszek-Mali Sisak (Sziszek), a tako su nazvali i susjedni potok.
Budući da su bili nedaleko Velikih Šenkvica i na njihovom tlu, uskoro su nazvani Malim Šenkvicama.

Urbar koji su Malosiščani dobili 1618. ima 37 hrvatskih prezimena, kao npr.

Pavličić,
Kraljić,
Lipečić,
Horvat,
Mekšić,
Tišljarić,
Sibolić,
Benderuć,
Gončarić itd.

I oni su se bavili vinogradarstvom i zadržali su dosta dugo svoj hrvatski identitet.

I posljednje značajnije naselje u današnjoj Slovačkoj koje je napučeno Hrvatima tijekom 16. stoljeća je H r v a t s k i  G r o b (od njem. Grube - jama, a ne hrvatski grob = raka), a nalazi se kao i Šenkvice sjeveroistočno od Bratislave, u smjeru prema Trnavi.

Do 1548. postojala su dva naselja nazvana Grobom, Njemački i Slovenski (Slovački). Od prvoga je nastao kasnije Hrvatski Grob koji je naseljen oko 1548. godine, a zapisan je 1552. kao Horwat Az Grwab.



- 6-
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #6 : Studeni 23, 2008, 18:04:36 »


Nazivani su i Gornji i Donji Grob. Prvi je bio Toth ili Slovački a drugi se 1604. piše i kao Horuatt Aiz Grub. Jedan je pripadao imanju Pezinok, a drugi, Hrvatski Grob, imanju Sv. Juraj. Spomenuti feudalni gospodar je uz pomoć Martina Horvata dao u Hrvatskom Grobu izgraditi crkvu i župni stan 1617. koji postoje i danas.

Godine 1634. tu je bila većina hrvatskog pučanstva katoličke vjere, a 1780. oni govore i dalje hrvatski iako službeno rabe slovački. Još 1919. u selu je bilo više Hrvata nego Slovaka, ali je proces slovakizacije otada uznapredovao zahvaljujući poglavito školstvu.
 
Osim Šenkvica i Hrvatskog Groba živjeli su Hrvati i u selu

Blatne (Šarfia),
Cajla,
Myslenice i drugima,

ali su bili u manjini i ubrzo asimilirani. To se isto odnosi i na druga imanja, npr. Červeny Kamen (Crveni Kamen) sa brojnim selima, također na

Dobru Vodu i
Smolenice kraj Trnave i selo
Nahač

koje je kolonizirano neposredno nakon pada Hrvatske Kostajnice 1556. godine.

Uopće, najviše je u tom kraju Slovačke podataka da su Hrvati naselili iz područja između Siska i Kostajnice, dakle iz dijela Slavonije (Hrvatske) kasnije nazvanog Banskom krajinom - Banovinom.

Sela oko Trnave, poznatog slovačkog kulturno-prosvjetnog i crkvenog središta bila su u 16. st. također naseljena Hrvatima koji su bili asimilirani u 17. i 18. stoljeću, ali su se sačuvala i do danas brojna hrvatska imena.



Klikni na fotografiju da se poveca

Trnava u Ugarskoj (danas Slovačkoj) - jedno od kulturnih i vjerskih središta Hrvata u kome su se školovali i brojni hrvatski svećenici i uglednici (npr. braća Petar i Nikola Zrinski)

Na trnavskom sveučilišhl studirali su brojni Hrvati iz Hrvatske, ali i Hrvati iz slovačkih hrvatskih naselja. Između Zagreba i Trnave postojale su stalne veze, osobito između crkvenih, katoličkih krugova, kad je u doba protureformacije porasla uloga Hrvata i Hrvatske, pa tako i onih iz dijaspore.

U Trnavi je npr. studirao Hrvat Juraj Habdelić koji je bio kasnije i rektorom, i mnogi drugi koji su održavali stalne veze između Slovaka i Hrvata, ali i s hrvatskom dijasporom na području današnje Slovačke.



- 7-
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #7 : Studeni 23, 2008, 18:18:35 »


Budući da je nakon pada Budimpešte 1541. počela stopedesetljetna okupacija Ugarske, glavno njihovo političko i upravno središte bila je Bratislava ili Požun, a Trnava je bila važno kulturno mjesto sa sveučilištem.

Na tom prostoru sleglo se mađarsko plemstvo, ali i građanstvo i povećan je broj seljaštva, pa je okolica tih gradova bila tada pretežno njemačko-mađarska, a ne slovačka kao danas. Na taj prostor došli su tijekom 16. st. Hrvati - katolici i zaustavili proces jačanja njemačko-ugarskog protestantskog življa.

Na čitavom prostoru zapadne Ugarske gdje su doseljeni Hrvati živjeli zajedno s Mađarima i Nijemcima nije tijekom prva tri stoljeća mađarizirano ni jedno hrvatsko selo jer mađarski jezik nije imao asimilacijsku snagu njemačkog, slovačkog ili češkog. Ako se pak radilo o primanju njemačkog ili češkog, odnosno slovačkog, Hrvati su se zbog srodnosti odlučivali za ova dva posljednja jezika.

Zato se možemo složiti s J. Breuom koji tvrdi da su tako Hrvati pomogli Slovacima i Česima da pomaknu svoje nacionalne granice prema zapadu i jugu. Da nije bilo toga, teško da bi se Slovaci približili Bratislavi i od njemačko-mađarskog grada pomalo stvorili slovačko državno središte i glavni grad.

Zanimljiv je u svezi s tim slučaj triju hrvatskih sela kao što su Čunovo, Hrvatski Jandrof i Rosvar gdje je proces slovakizacije bio ponajmanje dovršen. Naime, ta tri sela su sve do 1947. pripadala mađarskoj mošonjskoj županiji i nisu bila mađarizirana. S obzirom na njihov slavenski, a zapravo hrvatski značaj, ona su od tada sastavni dio Slovačke, odnosno države Čehoslovačke, a sada Republike Slovačke.

Tek otada, uz pomoć škole na slovačkom, državne uprave i djelimice crkve počinje nametanje srodnog slovačkog jezika koji Hrvati razumiju, za razliku od mađarskog, a to znači put prema potpunoj slovakizaciji.

Nestajanjem hrvatskog jezika nestajalo je i hrvatskog nacionalnog osjećaja, ali je u zapadnoj Slovačkoj ostao zamjetan hrvatski upliv u kulturi, jeziku, odijevanju, imenima ljudi, zemljopisnih pojmova i dr. Zbog toga možemo reći da su doseljeni Hrvati imali znatan utjecaj na nastajanje suvremene slovačke i njene kulture.

Uloga srednjeg i sitnog hrvatskog plemstva u seobama bila veća nego što se dotad mislilo. Uz njih su selili i svećenici, trgovački i obrtnički stalež, dakle svi dijelovi hrvatskog društva toga doba, pa i velikaški sloj.

Doseljeni plemići dobivali su obično vojničke i gospodarsko – upravne službe u novo doseljenim područjima

Mjesta u kojima danas žive Hrvati u Slovačkoj su većinom u Bratislavi i njezinoj okolici.
Hrvati u Bratislavi su usko povezani s gradišćanskim i moravskim Hrvatima, a od njih su odvojeni tek pojavom granica novostvorenih država (1947).



- 8-
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #8 : Studeni 23, 2008, 18:25:20 »


Jedan od najpoznatijih bratsilavskih  Hrvata je Antal Grassalkovich koji potječe iz hrvatske plemićka obitelji nižeg staleža.

 
Antal Grassalkovich I. 1694-1771

Nakon vjenčanja s kćerkom višeg administratora, 1720 Grassalkovich je promaknut za kraljevskog tužitelju (Causarum Regalium Director) a 1731 za-vrhovnog tužitelja (Personalis). 1736 dodjeljena mu je titla  barun. Nerado je napsutio dužnost tužitelja 1748., kada je naslijedio od Tačka Erdödy kao predsjednik mađarske Hofkammer. Na tom položaju je ostao do svoje smrti. U istoj godini stiče titulu grofa.


Barun Grassalkovich Antal

Grassalkovich je poznat bio i po svojem simpatičnom trudom naseljavanja imigranata iz Hrvatske. 1787. Grassalkovichi je jedna od najbogatijih obitelji s velikim zemljišnim posjedima u Mađarskoj.

Grasalkovičeva palača (Predsjednička palača): Izgrađena je 1760. godine za kneza Antala Grasalkoviča, vrhovnika mađarskog vijeća (neka vrst ministra ekonomije i financija u Mađarskom kraljevstvu), a izgradio ju je arhitekt A. Mayerhofer. U njoj se nalaze mnoge lijepo uređene sobe i impresivno stubište.

Kad je izgrađena postala je centar baroknog glazbenog života u Bratislavi. Joseph Haydn je ovdje odsvirao premijere nekih svojih djela. Grof Grasalkovič imao je svoj vlastiti orkestar, i njegov prijatelj grof Esterhazi ponekad bi mu posudio svoga najdražega dirigenta Josipa Haydna.

Grof Grasalkovič bio je veliki poklonik carice Marije Terezije, tako da su se u palači održavali razni balovi i zabave za Habsburšku obitelj. Npr. Josip Haydn je dirigirao orkestrom kada se kćer Marije Terezije udavala za Alberta Sachsen-Teschena, guvernera Mađarskog kraljevstva. Postoji priča koja kaže da je Ludovit Štur1 u palači prvi puta izjavio ljubav Adeli Ostroluckoj. Zadnji vlasnici palače prije pada Austro-ugarske bili su nadvojvoda Fridrih Teschen i njegova žena Isabella Croy-Dulmen.




- 9-
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #9 : Studeni 23, 2008, 18:42:58 »






Joseph Haydn 1791

_______________________________________________
1  Stur, Ľudovit Velislav; * 28.10.1815 Zay-Uhrovec (danas Uhrovec, Slovačka) 15.1.1856 † Modra je luteranski svećenik, novinar, osnivač slovački pisanog jezik.


Izvor:
Dragutin Pavličević 1994.,  21., 31., 67. -76.
http://www.batthyany.at/bratislava.0.html
http://www.retrobibliothek.de/retrobib/seite.html?id=101697
Grasalkovičeva palača
http://www.arcanum.hu/mol/lpext.dll/1715/1068/106a

Fotografije iz Slovačke su poslali Dagmara i Dirk (Dikky v. W.) 18.11.2008.



- 10-

Nastavlja se ...
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!