Automobili i automobilisti

[Marica]

Prva hrvatska automobilistica 1914

Redovi hrvatskih automobilista množe se iz dana u dan, a nedavno je medju njih stupila i prva žena. Dne 7. travnja 1914 položila je pred zemaljskim strukovnim povjerenstvom za izpitivanje upravljača motornih vozila gdja. Alma pl. Balley izpit u upravljanju automobila.

^{Klikni za uvećani prikaz}

Gdja. Alma pl. Balley. supruga je kr. kotarskog inženjera g. Vladimira pl. Balleya koji je proljetos nabavio automobil tvornice Opel, a od 8/14 HP. Za to kratko vrieme gdja. pl. Balley tako se oduševila za automobilizam, da je svoje udobno mjesto suputnika zamjenila sa mjestom upravljača i ne žacajući se fizičkog napora sjela k vollantu, da sama upravlja liepim svojim autom.

Gospodja je 285. upravljač, izpitan po zem. strukovnom povjerenstvu. Mi ju srdačno pozdravljamo želeći. da se i ostale vlastnice automobila u nju ugledaju, a uvjereni smo, da ćemo kod utakmica "l. Hrvatskog automobilnog kluba" kojemu je i gosp. Vladimirom pl. Balley sa suprugom članom, redovno vidjeti uz ostalu gospodu i prvu hrvatsku automobilisticu. Živila!

________________
* HP (Horse Power) Konjska snaga
1 HP = 1,01387 KS
1 KS = 0,986320 HP (Marica)

^{Klikni za uvećani prikaz}

Hrvatski automobilni list 1. travnja 1914

Vidi > Zagreb > Zagrebačka groblja > Balley
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1983.msg4305#msg4305

[Marica]

^{Nadvojvoda Leopold Salvator, podpukovnik barun Wolf-Schneider od Arna i F. Budički Opelu 28 ks, Zagreb, 17. 05. 1914.}

[Marica]

Naše ceste

Kad "Hrv. aut. list" vodin račun o cestama, neka se čuje i ova.

Sredinom srpnia prošle godine putovao sam preko Plitvičkih jezera u Dalmaciju. Razgledavši jezera sjednem u gostionu Đukića da objedujem; u to bane unutra listonoša i sav će usopljen: "Svaka nam je minuta bila smrt".
- "Kako to ?" - upitam ga. "Zar nijeste i Vi došli automobilom na Plitvice?"
- "Ne, dragi moj, ja se bojim toga vraga, pa zato najrađe idem pješke" - odgovorim mu u šali. "Skoro imate i pravo, jer eno jutros po ovim našim cestama, a navlastito, kada je kiša, između Otočca i Vrhovine svaki nas je čas bilo strah, da nam se automobil ne prevrne".

Sutradan stigne me na putu, tako užasna vrućina, da sam zaželio sjesti u kakova kola. Malo zatim stignu me jedna kola i stari dobričina, seljakiz Korenice, dozvoli mi, da sjednem. Baš mu hvala! Vozimo se mi po uzkoj cesti - mislim tek pet metara širine - al eto nam u susret teretnog automobila sa drugim prikopčanim teretnim kolima. Nije nam preostalo ino, već saći s kolai preko polovicu ukloniti ih sa ceste na tratinu, da automobil može napred.

Isto poslije podne udari jaka kiša. Ceste su sličile više potocima, nego prometnim putevima. Jedan kilometar pred raskršćem, gdje se dijeli cesta iz Otočca za Plitvice i Gospić, susretnem poštanski automobil. Čim sam ga opazio, uklonim se sa ceste. - Zaista će te biti znatiželjni zašto? - Evo razloga. Spomenuo sam, da je kiša padala i kako su ceste izgledale. Bezbroj kola, što su prije cestom prolazila, ostavila su svoj duboki trag u mekom terainu ceste, a automobil sada cestom prolazeći nabasao bi na te male udubine i svaki bi se čas naginjao desno-lievo, a kako bi na koji oveći komad šljunka nabasao, jer je cesta bila prilično izderana od kiše, to bi automobil za pet-šest cm. u zrak poskočio.

^{Laurin i Klement - postanski auti 1914}

Chauffeur i listonoša također su pri tom odskakivali sa svojih sjedala i paketi na krovu automobila vrzali se amo tamo, samo putnike nijesam vidio, kako se mehanički s automobilom ljuljaju, jer su stakla bila tako zamazana, ko da se auto u blatu kupao.

Dvije sedmice poslije toga prispjeh kući. Sjedeći u čitaonici uzmem "Koprive", da pregledam slike. Ala, baš sam divnu sliku opazio! Promatrao sam nesreću automobila, kako se prevrnuo, baš na cesti, što ju gore spominjem. Da se nijesam onog puta sa ceste uklonio, možda bi bio imao smolu, da se onaj auto na me prevrne.

A. Tadić
Hrvatski automobilni list 1. ožujka 1914