CRO-eu.com
Kolovoz 06, 2020, 00:46:30 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Marija Bistrica  (Posjeta: 3758 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Rujan 11, 2011, 15:00:59 »


Ekskurzija kluba inžinira i arhitekta u Zagrebu
4. lipnja 1882 u Mariju Bistricu

Prvu ekskurziju ove godine udesio je klub u Mariju Bistricu i time svojim članovom pružio priliku, da tamošnju novo restauriranu crkvu pregledati mogu.

Mjesto Marija Bistrica po sebi je tako neznatno, da bi se zanj osim u najbližjoj okolici jedva i znalo, kada to mjesto po crkvi "Majke božje čudotvorne" nebi podjedno i mjesto hodočašća bilo.


Uslied toga privlači ta crkva u Mariju Bistricu godimice do 20.000 hodočastnika iz dalekih i bližih krajeva koli iz domovine toli izvan granice iste, kao iz susjedne Štaierske, Kranjske, dapače iz Koruške, zatim iz Ugarsko itd.


Nije indi ni čudo, da je Marija Bistrica ako i neznatno mjesto ipak na daleko poznato medju kršćansko-katoličkim pukom, a još je manje čudo, da je žrtvami hodočastnika blagajna crkve narasla i dozvolila obnovu ciele crkve i okoliša joj u ukusnijem obliku; k tomu je takodjer mnogo doprineo duhovni pastir tamošnje župe, prečastni g. dr. Žerjavić, a isto toliko i umjetnički pokret u domovini, koji je u novije doba naročito glavnim gradom Zagrebom a tim i bližjom okolicom zavladao.

Crkva sagradjena na liepom položaju i licem prama zapadu, bila je opasana arkadami sa zapadne, sjeverne i istočne strane, koje su na sjevernoj strani bile prekinute glavnim prilazom k crkvi, desno stajala je otvorena kapela, lievo pako sgrada "dormitorij" zvana, dočim je na južnoj strani bio situiran prostrani župni stan, o koji se arkade sticaše.

Veliko dvorište izpod župnog stana bilo je opasano zidom kulami prekinutim tako, da je ciel položaj odavao sustav tvrdjice.

U arkadah, licem prema crkvi, bijahu na zidovih naslikani slučajevi zavjeta čudotvornoj djevici majki Božjoj, te služiše podjedno zakloništem puku od žege i kiše.

Jedinstvenog arhitektoničkoga sloga na obstojavšoj crkvi nije bilo, bar ga je težko razabrati bilo, jer je crkva u svojoj vanjštini najprimitivniji način gradnje pokazivala, dočim joj je nutarnji nakit sličan bio svim crkvam, sagradjenim u dobi svećeničke umjetnosti.

Tlocrt crkve bio je dugoljast četverokut, na sjevernoj strani bijahu dozidane kapelice za dva žrtvenika. Na prednjoj to jest zapadnoj strani lievo od ulaza bio je sagradjen prema dosta malenoj crkvi nešto preveliki toranj, na kojem je bio klobuk*) (Thurmhaube) poput onoga na tornju crkve sv. Marije u Zagrebu.

Sanktuarij crkve bio je poligonastoga oblika, a s lieve strane istoga dozidana bijaše sakristija, nad kojom se je u prijašnje doba nalazila crkvena riznica.

Kod obnove crkve pridržane su sve obstojavše naredbe pogledom na tlocrt, samo je na desnoj strani sanktuarija napram župnom dvoru podignuta dogradnja poput sakristije, nu plića, a uz ovu dozidan je posebni tornjić, u kojem su smještene stube, vodeće na oratorij i na tavan crkve.


Klikni za uvećani prikaz

Novi oratoriji namješteni su u gore navedenoj dogradnji i nad sakristijom te su prilično uredjeni u arhitektoničnom pogledu.

Nadalje je prednji diel obstojale crkve kod ulaza ponješto produljen tako, da je sada crkva potegnuta s tom prigradnjom pred toranj, s kojim je prije u jednom pravcu bila.

Pred crkvom dogradjen je nadalje poseban na pilovi i lukovi počivajući a obeliski nakićeni predprostor, dočim je ciela crkva povišena tako, da sada liepu i razmjernu visinu ima.

Klobuk tornja skinut je i zamienjen četverobridnom glavnom piramidom, a na uglovih tornja podižu se estetične četiri manje piramide.


Klikni za uvećani prikaz

Obstojale arkade porušene su do temelja i novimi zamienjene tako, da se iste sada protežu na sjevernoj strani samo od dormitorija, na istočnoj strani do župnoga dvora, dočim na zapadnoj strani crkva ima otvoren vidik.

Tu zapadnu stranu riese izim arhitektoničkoga oblika same crkve još i dva na zidovih i vitkih stupovih počivajnćom kubom nadkrivena svetišta.

Ta su svetišta poligonastoga tlocrtnoga oblika, od kojega su tri strane prema cesti sazidane do pod kubu (srednju nišu za žrtvenik sadržavajuću) dočim je kuba na inih pet lukovih počivajućih na vitkih stupovih.

Kube su pokrite criepom, što čini nješto pretežak utisak prema vitkoj podgradnji.


Klikni za uvećani prikaz

Prilaz k crkvi ostao je na istom mjestu sa sjeverne strane, a prema obnovljenom i na jedan kat podignutom dormitoriju, s lieve strane prilaza podignuta je slična sgrada i na desnoj strani prilaza, služeća u l. katu istoj svrsi, u prizemlju obijuh sgrada pako smještene su gostionice.


Klikni za uvećani prikaz

Obstojali nakit svodova u crkvi, poput onoga u crkvi sv. Katarine u Zagrebu (sastojeći iz ornamentike reliefi slične) odstranjen je posvema, te su novi svodovi ukusno bojadisani. Isto tako odstranjeni su sasma težki nakitni vienci, na kojih su stari svodovi počivali, te su izvedeni novi manji omjeram crkve primjereni vienci. Stiene u crkvi bojadisane su kao i svodovi ukusno bujnimi bojami.

Ciela obnovljenjem crkve uzpostavljena arhitektura, najpače vanjštine, nosi značaj njemačke renaissance. Čini se, da je osnovatelj i izvodioc gradnje iz oblika sanktuarija, koji je u obstojavšem stanju posvema drugoga gradjevnoga značaja bio no sama crkva, crpio stilnu dobu crkve, te pronašao, da ista spada prelaznoj dobi gotike renaissanci. Samo ako se to predpostavi, može se sa strukovnoga gledišta opravdati uporaba njemačke renaissance.

Priznati nam je ipak, da bi u Mariji Bistrici, mjestu ležećem tako rekuć u srdcu hrvatskoga Zagorja, napučenom skroz čistim hrvatskim pukom, za obnovu crkve bio bolji izbor kojega inoga sloga, nego onaj njemačke renaissance, pa makar bi se pomenuti sanktuarij radi arhitektoničnog suglasja sa ostalim dielom crkve i odstraniti bio morao.

Ako se s jedne strane mora priznati, da je kulturni pokret njemačkoga naroda u obće silno uplivao na narode slavenskoga juga, to se upravo mora s druge strane iztaknuti„ da se uplivu njemačke umjetnosti osobito gradjevne u jugoslavenskih zemljah niti traga nenalazi.

Tomu po našemu mnienju nije samo razlog to, što se njemačka renaissance jedva može prozvati razvijenim arhitektoničnim slogom, nego i poglavito velika oprieka u naravi njemačkoga i slavjanskoga življa. Zato nam se čini nenaravno, da za dalnji razvoj umjetnosti u nas upravo pogubno nastojanje pojedinaca, opojenin "svenjemstvom", udomiti umjetnički slog, koj niti uslied svoje umjetničke vriednosti nezaslužuju simpatije.

_______________
*) Večina starih crkvah u Hrvatskoj i Slavoniji ima slične tornjeve.

1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Rujan 11, 2011, 15:05:38 »


Toliko smo mislili, da nam je dužnost o ovom velevažnom pitanju jur sada iztaknuti, pridržeći si za drugi put ozbiljno i obširno o tom progovoriti.

Vratimo li se sada na naš konkretni slučaj, to nam valja iztaknuti, da bi se sa obnovljenom crkvom Marije Bistričke mnogi njemački grad ponositi mogao, jer se tu sve diše njemačkim duhom, u ostalom arhitektu je za rukom pošlo proizvesti pojedine arhitektoničke detaile od liepe vrstnoće.

Tako je probušena rozeta u pročeljnom zidu, ako prem nješto prevelikih dimenzija liepo provedena; isto tako i volute pročeljnoga zabata.

Predgradnja na glavnom pročelju crkve, gdje je podjedno i glavni ulaz, predočuje arkadno zdanje sa tri glavna, pilovi ograničena razdiela, koji stropište (Gebälke) nose i od kojih se svaki dieli na dva podrazdiela, provedena tako, da su uz gore navedene pilove prislonjena dva stupa, a medju istimi u polovici jedan. Na ovih stupovih počivaju luci, koji pripomažu pilovom nositi stropišće. Uslied ovakovoga razdieljenja stoji srednji stup srednjega glavnoga razdiela u osovini vrata crkve, što ponješto smeta izvana vidik u crkvu.

Šteta je, da prostor pred crkvom na zapadnoj strani nije veči, što se položaju javne ceste pripisati ima; jer je s tim oduzet rečenoj predgradnji i glavnomn pročelju crkve onaj vidik, koji bi ti dielovi gradjevine trebali.

Predpostaviti je pako mogućnost, kada bi prostor pred crkvom veći bio, da bi onda možebiti pročelje crkve bez predgradnje bolji utisak činilo. Završna dekoracija predgradnje, koja sačinjava ujedno balkon prilazom iz kora, sastoji se iz kipa čudotvorne majke božje, srnještenoga nad srednjim glavnim razdielom, dočim su pilovi te predgradnje završeni dosta velikimi obeliski. Prozori crkve provedeni su liepo.

Piramide tornja dobro su grupirane i upravo je šteta, da budi crkva nije veća, budi pako toranj nije manjih temeljnih dimenzijah.

U nutar crkve predočuje se harmonijom veliki žrtvenik posvema iz kamena i umjetno izveden sa dekoracijom oratorijah lievo i desno sanktuarija.

Jedino bi u ovoj grupi željeti bilo, da je u velikom žrtveniku kip čudotvorne majke božje povoljnije smješten. Liepo i umjetno su izvedeni i žrtvenici u pobočnih kapelah. Orgulje su u detalju takodjer liepo provedene, neobziruć se dakako na razmjer veličine istih prema koru.

Prilaz u crkveni prostor nadsvodjen izmedju sgrada za dormitorije, ukrašen je koli sa strane toga toli sa nutarnje crkvene strane visokimi zabati i nakiti umjetno izvedenimi.

Arkade predočuju liepo grupiranje naročito prema orkvenomu prostoru. Luci arkada počivaju na dvostrukih stupčićih, a nad arkadami dignut je kat, u koji se ulazi stubami, namještenimi posebnimi iz obkolnoga vanjskoga zida izbočenimi kulami.

U tom katu nastali prostor odredjen je za noćišta hodočastnika.

Nutarnje zidine arkada ukrasuju se opet slikarijami po obstojalom nu umjetnije izvedenom načinu. Ova radnja povjerena je domaćemu umjetniku Kikerecu, koji je u samoj crkvi izveo dosta liepih slika vlastite komposicije.

Tvrdja Zrinj od turskoga opsjedanja zagovorom BDMB oslobodjena g. 1738.
Gjurić Ivan iz Grede zagovorom BDMB iz turske tamnice oslobodjen g. 1689.

Soliman i Vitelija zagovorom BDMB od razbojnika oslobodjeni g. 1722
Srnak Mijo iz Petrinje sa više vojaka zagovorom BDMB uteče turskom sužnjastvu g. 1687.

Hrvatski vojnik zagovorom BDMB vraća se kući iz ratnog ropstva g. 1918.
Petar Šimunec iz Poljanice po zagovoru BDMB izbavljen od smrti kod Dobre noći g. 1915.

U koliko su arkade upravo liepo provedene obterećuje iste spomenuti kat načinom, koji disharmoniju osjetljivom čini.

Obnovljenje župnoga dvora, koje će se u suglasju s crkvom provesti, odpočeto je takodjer nu nije dogotovljeno.

Za obnovljenje gradnje upotrebljen je veoma liepi kamen pješčenjak i vapnenac (potonji u manjem dielu) a većim dielom sedrenjak, iz kojega su načinjene koli stiene kata nad arkadami toli zabati sgrade medju dormitorijom, u kojoj je glavni prilaz k crkvi, kao i pročelju zabat i pilovi predgradnje.

U obće je gore navedeno gradivo upotrebljeno tako, da su nakitni i konštruktivni dielovi izvedeni budi od pješčenjaka budi od vapnenca, dočim je čisto zidje izvedeno od sedrenjaka. Smjesa ovoga gradiva upotrebljena je veoma dobro, te čini ugodan utisak na motrioca.

Osnova za obnovu crkve izradjena je, u koliko je to znano, po c. kr. gradj. nadsavjetniku Fridriku Šmidu u Beču, odnosno po arhitektu Bolléu, koj je i gradnjom upravljao.

Sama gradnja izvedena je u samoupravi, a veći diel potrebnih podvoza za dopremu gradiva dalo je župno pučanstvo.

Tako smo sa njekoliko rieči opisali staru crkvu u Mariji Bistrici kao i obnovljenje iste, u koliko nam je to moguće bilo, bez podataka i nacrta.**)

Sada nam valja još nešto o samoj ekskurziji reći. Kod ekskurzije prisustvovalo je 17 članova kluba, koji su u 5 i pol sati jutrom na kolih iz Zagreba preko Sesvetah, Kašina i Laza u Bistricu putovali.

Ovaj put opisan je jur u "Izviešću kluba" od god. 1878, te nam je ovdje samo iztaknnti. da su se članovi prigodom putovanja na podosta visoki vrh kod Laza uzpali, da od ondje motre krasno Zagorje

U Mariju Bistricu prispjeli su članovi oko 11 sati prije podne, te su odmah preduzeli razgledanje orkve. Po ručku razgledali su njeki članovi obližnji grad barunice Klotilde Hellenbachove.
Oko 7 sati na večer bio je povratak u Zagreb.


Majci blaženoj i kraljici Hrvata

15. srpnja 1684. Godine ugledao je ponovo svjetlo čudotvorni Gospin kip koji je više od 30 godina bio sakriven pred provalama Osmanlija u zidu pokraj glavnog žrtvenika. Marijin kip je pronađen na poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića i od onda uzvišen na glavnom oltaru bistričkog svetišta kao sunce na patnje hrvatskoh naroda.

Ovaj je zavjetni spomenik podignut godine 1944 u najstrašnijim danima rata u spomen na dvijestašezdesetu godišnjicu našašća i uzvišenja čudotvornog kipa.

________________

**) Opis ovaj ponješto je još nepodpun, osobito mora se žaliti, da nisu troškovi gradnje navedeni, nu nastojati će se po mogućnosti, da se o ovoj za nas svakako znamenitoj gradnji, pribave nacrti, troškovnici itd., te da se isti u "Viestih" priobće.

Herman Bolle (predzadnji odgovor > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=820.0

Biskup Martin Borković - Zaslužan i svet, a zaboravljen! http://www.hkv.hr/izdvojeno/reportae/d-borovak/1509-reportaa-damir-borovak-martin-borkovi-zasluan-i-svet-a-zaboravljen.html

http://www.marija-bistrica.hr/

Tekst: M. A., Viesti Kluba inžinira i arhitekta, 1. lipnja 1882
Foto: Jupi, 10. 09. 2011., 09:30

2. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!