CRO-eu.com
Lipanj 27, 2019, 07:05:34 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Glavace (Otočac)  (Posjeta: 6344 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Ožujak 10, 2008, 10:00:29 »


Sveta Petka

Mnogi smatraju, obzirom na teritorij koji obuhvaća brloška župa, da ima i velik broj obitelji.

Nažalost, po kilometraži je zaista velika, ali u župi, koja se proteže od pravoslavne crkve sv. Petke u Glavacima do Plasa pod Senjskim Bilom, obitava svega 274 stanovnika u 92 obitelji, što znači manje od 3 osobe po obitelji (prema župnikovom popisu obavljenom u vrijeme blagoslova kuća u siječnju 2007. godine).

Župa Brlog, ovakva kakva jest, obuhvaća ove zaseoke:

- Glavace,
- Drenov Klanac,
- Babić Most,
- Gornju i Donju Brlošku Dubravu,
- Brlog Placu,
- Brlog Štaciju (Marase),
- Hrvatsko Polje te
- Rukavine u Plasama pod Bilom.

U Glavacama danas žive samo dvije katoličke obitelji: Lončari i Pavelići.

Pravoslavna crkva je, u projektu obnove, osnovno od hrvatske vlade obnovljena. Kao i sve druge crkve i ona je ogledalo ljudi i njezinih vjernika.

Nadajmo se da će i sv. Petka  jednog dana, uz pomoć vjernika, biti ono što je nekad bila - mjesto susreta, spoznaje i obraćenja.





Marica Draženović

Tema "Crkve i kapelice u Lici" > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=88.0
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Prosinac 26, 2010, 10:14:52 »


Glavace - Žegarčevo prokleto kućište

Koncem mjeseca svibnja 1809. kretala je francunska vojska pod maršalom Marmontom kroz Liku, da se sjedini sa armadom u Štajerskoj Da si što lakše prokrči put kroz ove strane, bješe Marmont podžegao Turčina, da udari na Kordun. Njemu je bilo poznato, da će mu prolaz ovim krajem biti otežan, s toga se je i latio onoga načina, da time naše med dvie vatre dovede.

Turci udariše bez ikakova povoda na kordunska mjesta, popališe ih i poharaše. Naši su bili u golemuj neprilici, jer se morali na dvie strane braniti: Turkom su htjeli zakrčiti put u nutarnjost zemlje, a Fraucezom prolaz. S toga se diže na oružje sve, što za nj još bilo sposobno.

Otočkim ustašam stavi se na čelo kapelen od uprave Ante Tüchy. U samom Otočcu osta pukovnijskini zapovjednikom vojnički pisar (fourir), dočim su u satnijah namješteni desetnici za zapovjednike. Da se Francezu sprieči prolaz kroz Otočac, porušiša sve mostove na tom miestu i oko njega.

U Brinju se bjehu ustavile austrijske čete, koje su uzmicale pred neprijateljem nakon bitke kod Graba (17. svibnja) i Bilaja (21. svibnja) . Ovima se pridruži jedan dio ogulinskih ustaša pod zapovjedničtvom kapetana od uprave Makse Schmitda, da zaprieče neprijateljem prelaz preko Velike Kapela. Našima bješe doglašeno, da će Francez kroz Otočac i Brinj, preko Kapele dalje.

Tako su stvari stajale, kad je Marmont sa 7 000 vojnika dne 28. svibnja došao u Perušić.

Njegovim pobočnikom bio je major Mesić, rodom iz Dalmacije. Francuzi su vodili sobom zarobljene častnike i podčastnike, med kojima se spominju kapetani Josip Cerngollern i Franjo Strüff pa poručnik Simo Knežević.

U Perušiću je bio objed za maršala, njegove častnike i momčad. Supruga nadporučnika od uprave Hödlya dvorila je gospodu pri stolu. Ta služba zapala je i kumpanijskoga zapovjednika, razvodnika Iliju Grivičića (Umro je satnikom). Hvaljeni Marmont ponio se hrdjavo prama zarobljemm austrijskim častnikom, jer im je na veliku molbu Mesićevu tek dozvolio, da mogu jesti u kuhinji.

Maršal je mudrim načinom izpipao od gospodje Hödly, da je major Šljivarić ranjen i gdje se uzmakle austrijske čete nalaze.

Kad su se Francuzi nasitili i odmorili, krenuše napred. Kad su se spustili u lešcarsko polje, izda Marmont zapovied, da se ne će krenuti preko Kapelo, već Vratnika; a kroz Otočac da se ne bude išlo, nego kroz Sinac, Drenov Klanac i Brlog. Na taj način umaknuo bi on ustašam kod Otočca i carskoj vojsci u Brinju.

Kukavica i izroda bilo je vazda, pa se tako našao jedan takav, koji za dobar novac izdao Marmontu tajnu, da ga čekaju naši kod Otočca. Bojeć se Marmont, da bi mogli Otočani, ako doznadu kuda kreće, na njih udariti, naredi, da će se nakon malog odmora krenuti žurno napred, a da se čim prije dokopaju Vratnika.

Noć se spustila na zemlju kad su Francuzi došli blizu Sinca, gdje se imalo odmeriti. Sa zapada dizali se tmasti oblaci, s kojih je bljeskalo.


Glavace

U selu Glavace, koje se nanizalo izmed mjesta Škare i t. z. Drenovoga klanca, a podno planine, poleglo sve na počinak, samo u kući starine Žegarca gori vatra na ognjištu. Starac sjedi na tronožcu, pa odbija gust dim iz lule. Vidi mu se nu licu da je zle volje. Podalje od njega sjedi njegov sin Jovan, momak u osamnaestoj godini, pa zuri u oganj.

- Sramota za ime, koje nosiš, kad si to išao učiniti, - srdito će starina. Skoro svi muškarci iz sela odoše u Otočac, da dušmanu zaprieče put, pa nijedan kuksvički ne pobježe do tebe. Našto si mislio, kada si se povraćao kući?

- Znaš ti dobro, da ću k jeseni dovesti Soku pred krov pa ....

- Ženskilju! A koliki su ostavili žene i djecu, pa pograbili oružje. Samo si ti sramotno pobjegao radi Soke. Nu ja ti velju, da Soka ne će pod ovaj krov, ako doznam, da nisi još sjutra kod ostale braće. Kojim bi obrazom mogao iči po svietu, kad bi se doznalo, da si kukavički radi jedne žena kući pobiegao!

- Ta nisam bas pobjegao, već . . .

- Već si utekao po noči, da te ostala braća ne opaze, - srdito če starina, pa pljucnu.

Vani bljesnu i zagrmi. Jovan je šutio.

- Volio bih, da te žarka striela pogodi, nego da se reče: Žegarčev sin pobjegao izmed braće, bojeć se glavu izgubiti. Ne povratiš li se prije zore, ja ću sam tamo poći, premda mi je šestdeseta blizu, pa neka se zna, da starac voli poginuti, nego živiti sa takovim sinom pod jednim krovom.

Vani se čuo topot konjskih kopita i stupaj neki, a malo kasnije udari netko o vrata, nalažuć da se otvori.

- Tko ie božji? javi se starina.

- Otvori i to čim prije, ako ti je mila glava na ramenu.

Starac se diže pa odmandali vrata. U kuhinju stupi nekoliko fraucezkih vojnika, a med njima jedan od naših podčastnika.

- Na noge, momče, pa nam pokaži put, jer ne znamo kuda da krenemo. Ovdje se križaju puti, pa u mraku ne znaš kojim da udariš.

- A je li to naša vojska? upita starina, ali ne dobi odgovora.

- Na noge, momče! - opet će onaj, pa pridje k Jovanu i pograbi ga za rukav. Ovi se ne znadu šaliti.

- Onda to nisu naši! - izlanu starac, pa razrogači oči.

- Šuti, starče! podčastnik će.

- Ja ću ih voditi, jer je moj sin pred vama kuči došao, pa je sustao. I moje su noge lagane.

- On ili ti, meni je pravo; ali gledaj da si čim prije gotov, jer su ovi u stisci.

- A kuda smieraju?

- Kroz Drenov klanac i Brlog, pa preko Vratnika.

1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Prosinac 26, 2010, 10:19:35 »


- Hm, hm! starac će, oblačeć haljinac.

- Ja ču ih još prečim putem dovesti u Brlog ...  Ti, sinko, moraš onamo. Ako se ...  
I on prošapta nešto sinu, da onaj ne bi čuo.

- I ja ću s tobom! Jovan će, pa pograbi sjekiru.

- Ti ćeš onamo! Ja ću se prije zore povratiti. - A sad u ime božje!

Vojnici uzeše starca i onoga podčastnika medju se, pa izidjoše u mrklu noć. Vani je bljeskalo i grmilo, a kiša lievala ko da su se nebesa prolomila. Jovan je gledao u noć, slušajuć topot konjskih kopita.

- Vodi ih eto u Drenov klanac, a meni šapnu, da če ih zavesti stranputice - Jovan će glasno, pa se povrnu k ognjištu. Nije si mogao odgonetati, što starac sumio. Tad se opet sjeti, da mu je otac rekao, neka podje u Otočac. Kod te pomisli, bi mu nekako teško oko srca. Kuko da on ostavi Soku, koju je volio ko očinji vid, pa da se baci u pogibelj! To mu nije moglo iz glave. On se je čudio otcu, kako to ne razumije, pa ga goni tamo, gdje može glavu izgubiti. Francuzi će proći kroz ove krajeve; pa kada sami žele otići odavle, zašto da ih zaustavljaju, a da krv na oba kraja pane.

- Ta naši nisu pametni! - povika on i skoči, pa izadje pred kuću. Kiša je neprestance padala, samo nije više bljeskalo.

- Ne idem tamo! - nastavi, kad se povratio k ognjištu i vatru podjario. - Pa nisam ja "soldat", da moram pod zastavu. Nisam prisegao, a ne znam puškom baratati. A kakova je to sramota, ako me nije med ostalima! Upravo će nekomn pasti na pamet da gleda, jesam li ja tamo. Oh!
Da mi je znati, što će moj stari učiniti! Ako ih zavede na stranputicu, oni će mu skinuti glavu. To će mu biti korist.
Ostario je, a nije pameti stekao. Uviek prodiče i psuje. Već . . . On zašuti. Vani se čuše glasovi.
Pred vratima se ukaza nekoliko francezkih častnika i vojnika, Jovan ugleda med njima i onoga podčastnika.

- Tvoj otac htio nas na šupalj most navesti, - reče onaj Jovanu.

- Pa gdje je on?

- Sjutra će glavu izgubiti. Zavede nas prema Otučcu. Sad nas ti vodi, ali se čuvaj.

Jovan je mučeć dohvatio sjekiru, pa pošao s onima.

- A kako ste doznali da vas vodi prama Otočcu? upita Jovan, kad su izašli iz kuće.

- Onaj najstariji francezki general opazio je to čim smo preko nekoga potoka prešli.

Jovan se tome čudio, a onaj mu raztumači, da bi oni bili pogodili i sami onuda, kad bi bilo liepo vrieme, da mogu iz "plana" čitati.
Nu baš ih pred selom zahvatilo nevrieme, pa se nisu mogli snaći i morali vodju tražiti.
Onaj da je znao, kako na putu do Brloga ne ima nikakova potoka, pa uvidio da ih starac nasamario. Radi toga da će sjutra glavu izgnbiti.
Jovan je odveo Franceze kroz Drenov klanac, pa podno Duminovca i Velike grede do pred Brlog. Tuj su ga pustili kući.

*

Starac bješe doista poveo Francuze prama Otočcu, nu nije mu uspjelo da svoju namisao izvede. Kad su čatsnici vidjeli, da ih voidi krivim putem, htjedoše ga sasjeći, ali im starina sretno umače u guštaru, koja se sterala prama Podumu.

Jovan ih je odveo pravim putem i povratio se kući. Sunce je bilo odskočilo od planine za dva koplja, kada je on došao u kuću, gdje je na svoje veliko čudo našao otca.

- A odkuda ti? - u čudu će Jovan.

- Zašto to pitaš? onaj će, niti ne znajući da je Jovan učinio ono, što njegov otac nije htio.

- Onaj mi "feljaba" reče, da će te Francuzi smaknuti, jer si ih bio zaveo na stranputicu.

- A gdje si se ti sa onim sastao? u čudu če starac.

- Došao je opet u kuću, pa mi to rekao.

- 0nda ti je slagao. Pa kud je otišao?

- Odveli su me, da im put pokažem.

- A ti?! oštrim će glasom otac, krv mu šinu u lice, a oči se razkalačiše.

- Ja sam ih odveo do pred Brlog, pa ...

- Hrdjo! Izrode! - ruknu starac, skoči sa tronožca i htjede na sina navaliti, nu u tom trenu sruši se na zemlju - udari ga kap (bubac) - i starac dovrši svoj put po ovoj suznoj dolini.

*

Jovan je doveo pod svoj krov Soku i to još iste jeseni. Jedne večeri, kada su sjedili kraj ognjišta, upita ga ona, što bi starcu, da je onako naglo umro.

Jovan je pripovjedio što i kako bilo, kada su Francuzi onud prolazili. Od te večeri promienila se Soka: od vesele mlade žene postala mučaljiva, zamišljena, a često i zagrižljiva. Znala je više puta otići kući roditeljskoj, pa tamo cieli dan boraviti, ne brinuć se za muža.

Kad Jovanu to dodijalo, upitati će Soku za uzrok njezine mučaljivosti i toga odlaženja k roditeljima. Ona se izgovarala, da je boljikava, pa da ju ništa ne veseli.

Jovan je u to vjerovao; ali kad jedne noći ne dodje Soka kući, planu Jovan pa podje po nju. U kući njezina otca dodje do besjeda i to oštrih. Soka mu u lice reče, da više ne će k njemu, jer da je izrod i izdajica, pa da je to prije znala, da se nebi bila njegovom nazvala. Kad Jovan to čuo, planu, pa htjede Soku pograbiti, ali ju njezina braća zakloniše.

- Misliš i mene ubiti! Dosta je da si otca umajio.

Jovanu se smrče pred očima i on nasrnu ko biesan na Soku.

Umiešaše se Sokina braća, pa nasta tučnjava, koja žalostno svrši, jer Jovan na smrt ubode mladjega šurjaka, a drugi razkoli Jovanu glavn sjekirom.

Jovanova kuća opusti, kasnije se poruši, jer Soka u nju ne htjede, držeć da je prokleta.

Kad se dodje iz Škara pred selo Glavaci, vidja se na desno neki humak, nazvan "Prokleto kućište". Tu je - kažu - stajala Jovanova kuća.

______________________
Stari Žegarac iz Glavaca kod Otočca, otac sina Jovana, rođen je 1750-52 (?) godine.

Jovan Žegarac rođen u Glavaca 1891 -2 (?) godine (MD)

1. hrvatska provizorna (Napoleonova) pukovnija:
Prva bojan:
Pukovnik: Šljivarić
Podporučnik: Šljivarić (MD)

Napisao Ivan Devčić, 1 rujna 1897.

2. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Srpanj 22, 2011, 00:09:14 »


Glavace (Otočac)

osoba/kuća

Barković 1/1,
Branković 1/1,
Dunković 4/1,
Knežević 2/1,
Mihovilović 1/1,
Mikić 1/1,
Orlić1/1,
Pavelić 6/2,
Ranković 1/1,
Žegarac 6/3

Izvor: Hrvatski prezimenik
Petar Šimunović, Zagreb 2008
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!