CRO-eu.com
Svibanj 20, 2019, 06:33:45 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Neispunjeni san Srbije  (Posjeta: 9503 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Srpanj 18, 2011, 09:40:37 »


Neispunjeni san Srbije

Listak Novosadskoj "Zastavi" glede Pavlinovićeve knjige o Bosni,
hrvatstvu i o slavenstvu sa srbstvom.

Novosadska "Zastava" doniela je pristranu i tendencijoznu kritiku od djaka K. iz Gradca u 58.-67. br. o. g.

Uredništvo je "Zastave" izjavilo, da se slaže s timi nazori; a ti su nazori jako jednostavni i ratoborne naravi - na papiru dakako pisac se u svojih mislih najviše oslanja na strastvenoga i jednostranoga popa u kaputu g. profesora Majkova po poslovici: facile credimus, quae optamus, rado i lahko vjerujemo u ono, što si želimo.

"Primorac" je već odbio strastvene i nepravedne izvode i napadaje g. Majkova proti Hrvatom *).

Mi, koji smo oduševljeni Hrvati i mnogo oduševljeniji Slaveni, nego itko medju Srbi, možemo sve ono isto i to još mnogo jače, oštrije i pravednije navesti proti Rusom, što je naveo g. Majkov proti Hrvatom sbog vladajuće magjaronske stranke, koja je u službi Magjara u Hrvatskoj, jer je Rusija samostalna država, pa ipak prečesto vriedjaju ruske interese i svetinje vladajući Rusi, kako to svi bolji i samostalniji Rusi od Katkova i Fadčeva pa do Aksakova i Mečerskoga priznaše i priznaju; dapače često žrtvuju vlade Ruske vitalne stvari Niemcem i junkerom za volju.


Tko će otrgnuti više: Austrija-Srbija ili Turska

Treba se sjetiti samo ukora čeških, ruskih, pa i srbskih listova od g. 1867.-1870. i 1875.-76. sbog te neslavenske i nebratske politike vladajućih Rusa. I keževini Srbiji možemo mi Hrvati većim pravom mnogu krivu i nebratsku politiku predbaciti, jer je i ona samostalnija od Hrvatske, dapače i Crnojgori možeš prije nego Hrvatskoj mnogu oštru većim pravom spotaknuti, kada pomisliš na mnoge faze iz nedaleke prošlosti u protivnom taboru i plovki u struji avstrijskoj. Dr. Polit jednom pod Rauchom reče i napisa: Na čast vam Hrvati Zagreb kao mali Pariz i sva prosvjete, kada nemožete ni jednoga pandura dići i imati proti volji Magjara: bolja je Srbija, makar daleko za Hrvatskom vašom u prosvjeti. Tko biedi Hrvate, što se moraju klanjati danas sili magjarsko-njemačkoj tako velikoga carstva, mora još većma biediti Srbiju, što joj se je knez Milan išao klanjat sultanu u Stambul **) ili što je knez Nikola crnogorski kao pobjeditelj slao svoje odaslanike u Carigrad na mjesto, da turski dodju na Cetinje ili na neutralne mjesto koje u Dalmaciji, kako je Crnagora htjela.

Isto se tako i Rusija pred Englezkom ili Avstrijom klanje. na poniženje svoje, što Rusi priznavaju sami. Toliko će biti dosta onim Novosadjanom, koji udaraju citati Majkovljevimi na Hrvate.

Tko u ostalom pozna zakone prirode, prosvjete i psihologije, oprostit će mnogu gorku, koja se u braći Srba ugarskih često preko ego izmakne; a to biva i drugdje tako: kod baltićkih Njemaca, kod Poljaka, kod Rusa u Galiciji i u Ugarskoj kao i kod Slovaka i sedmogradskih Saksonaca.

Mi Hrvati tako neradimo, jer je naš položaj drugi, pa smo i druge ćudi; zato mnogo toga prezremo i oprostimo, poznavajući navedeno zakone i odnošaje uvažavajući. Zato bi dobro bilo, da se hrvatski listovi neupnštaju u žestoke polemike s ovostranimi Srbi, već je dosta, da se nepravedno stvari novosadskih neprirodnika citiraju i jednostavno oprovrgnu razlozi. S toga ni mi ovdje neulazimo u oštru i tendencijoznu polemiku pobliže po primjeru "Zastave" i pomagača joj; nego ćemo samo konstatovati nekoje stvari obćega ravnanja radi.

Nijedan hrvatski, a još manje ugarski Srbin nije kadar knjige koga Srbina onako oštro i odlučno kritizovati, kako je Hrvat dr. Tomić Hrvata Pavlinovića u "Primorcu"; a to je velika razlika izmedju stanja i položaja Hrvata i Srba.

Drugo: nijedan Hrvat nije osim Starčevića kadar ozbiljno onako pisati knjige, kako Begović (crkvene-povjestni paskvil), Medaković, Jakšić i Novosadjani u obće i to sve u ime čiste i objektivne znanosti. I u tom se razlikujemo, te si nismo ni s daleka kao braća slični.

Treće: treba vazda na umu imati: da Francezi u Belgiji i Švajcarskoj neodlučuju i nemogu i nesmiju odlučivati, kakvu imaju politiku voditi Fraucezi u Francezkoj i kako. Tako ni naši hrvatski i ugarski Srbi neimaju i nemogu i nesmiju odlučivati, kakovu politiku Hrvati u Hrvatskoj, Srbi u Srbiji imaju voditi. Mi za to najblaže govoreć u pitanjih hrvatsko-srbskih, ignorujemo Novosadjane onako, kako Francezi Genevljane u Švaici, pa gledamo glavno na ono, što narod u Srbiji i vlada u Biogradu s nami imaju ili žele imati. Zagreb se samo s Biogradom, a nikada s Novim Sadom neupušta u hrvatsko-srbske pitanje i razmirice, bilo političke, književne ili ine naravi. Novi Sad je nam ono i manje dapače što Zadar, Osiek ili Čakovac s Medjumurci! .

Četvrto: Srbi u Hrvatskoj moraju poštovati hrvatsku zemlju i državu, kraljevinu onako, kako moraju Bugari i Rumunji kneževinu Srbiju. Zato niti mogu niti će ikada dobiti privilegija, da sačinjavaju državu srbsku u državi hrvatskoj. To si neka svaki ugrijanac novosadski izbije iz glave. Zato su hrvatski Srbi državljani hrvatski i politički Hrvati. O tom neima s nikim govora ni prepirke. Inače su zakoni tu, koji će suditi svakomu onako, kako to čine u Srbiji i svuda proti buntovníkom. Da će vjerozakonski kongres ono malo političkoga prava u Karlovcih u buduće izgubiti, što ne ga ima, to je sigurno, te će naravno onako biti čista korporacija religijozna, kako su židovske i protestantske u Ugarskoj, Avstriji, Českoj, Bavarskoj, Francezkoj itd., ili kako su katolici Poljaci u Rusiji. Prva buduća revizija nagodba i odluke hrvatskoga sabora mora zajamčiti banu hrvatskomu ona prava nad vjerskim kongresom karlovačkim, koja ima ruski ministar i Ugarska i knez Srbije nad inoplemenicí. Zato se Hrvati neće nikada dati nikomu za volju pokrenuti, da se razpolovi ili razdvoji kraljevina hrvatska, kako je zemunski "Graničar" htio, da se neka da i hrvatski sabor prozove: "srbsko-hrvatskim", kako bi se po toj egipatskoj mudrosti morala i kneževina srbska prozvati: "kneževinom srbsko-bugarsko-rumunjakom"! Pogreška je bezprimjerna u historiji naroda ona izjava Perkovčeva i Vončinin predloga 1865. g., da se zovemo u Hrvatskoj "hrvatsko srbski narod"! onako, kako smo se i Iliri zvali! To nije zrela i ozbiljna niti patriotska politika.

_____________________________
*) Srbi rado razlikuju inače u Rusiji narod od vlade i vladajuća stranke, samo neće u Hrvatskoj biti tako pravedni.

**) Regencija srbska za Blaznavca 1869. g. i dalje surovala je s Magjari i Andrassyjem i pomagala Raucha svojom politikom nebratskom.
(Milivoje Blazanovac vladao je umjesto maloljetnog kralja sve do 1872 /MD)


Vjera u Boga i hrvatska sloga
1. od 2

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Srpanj 18, 2011, 09:43:34 »


Peto: Tko nepoštuje hrvatsko kraljevine, njezine cjelovitosti i njezinih prava kao i kneževine Srbije, taj niti je rodoljub niti pošten Slaven; toga treba prezirati i zakonom pravde predati. Ove su dvie države pozvane bogom, prošlošću i sa dašnjošću, da nam zajamče zajedničku sretniju budućnost i neovisnost. Za to mi netvrdismo u vjetar, da "Zastava" svojimi strastmi proti Hrvatom isto onako služi Magjarom, ako ne i bolje, kako i poluslužbeni Miškatovićev "Obzor" i popovski "Srbski narod", koga ljudi od "Zastave" zovu "Turskim narodom".

Šesto: Glede Bosne mi smo opet uljudniji od braće srbske; mi nesumnjičamo, mi nepsujemo; mi se nepozívamo tako na dvojbene dokumente, kako Srbi i Majkov gledo prošlosti, jer mi hladnije možemo o tom govoriti, pošto nitko hrvatske kraljevine od preko 1022q milje u avstrijskoj carevini nemože okrnjiti, da bude onako malena, kako je n. pr. kraljevina Saksonska sa 2721q milje ili kraljevina Virtemberžka takodjer sa 272q m., obadvie 544q milja. - Kraljevina Hrvatska od 230 milja morske obale u carovmi ima 170 ili u svih nezgodah 150 milja morske obale, a Belgija je ima samo 10 milja; kraljevina Hrvatska i bez Bosne sa 2.350.000 duša ima utjehu i u kraljevini Grčkoj sa 909q milja i u kraljevini hladnoga sjevera - Danskoj sa 1.800.000 duša kao i u Belgiji, Holandiji, Saskoj i drugih. Zato mi hladno govorimo o Bosni.

Evo sada piscu "Zastavinu" nekoliko rieči gledo kritike i Bosne. Historički su spisi gledo Bosne jako dvojbene naravi, jer ih premalo imamo. Po historiji imaju i hrvatska kraljevina i srbska kneževina sa svojimi Hrvati i Srbi pravo na Bosnu. Toga oprovrći nemože ni Majkov ni Starčević, nit svi djaci ovoga svieta; ali danas u životu silnih dogadjaja neodlučuje prošlost i historija sama, pa bila ona podkriepljena sa milijuni dokumenata i dogadjaja iz prošlosti. Pisci se i osvojitelji Bosna zato uzalud i naivno pozivlju na propale i nepropale dokumente.

Neće ni narodnost odlučiti glede Bosne, jer nitko, pa ni djaci "Zastavini", a niti g. Majkov nemogu nijedne države na svietu naći niti ustrojiti po čistoj narodnosti bez manjine prativne. Zato će Srba biti u Hrvatskoj, a u Srbiji ne srbskih manjina. Jesu li Hrvati Rimljani, a Srbi Latiajani, te, kako često viču u "Zastavi" neuki dopisnici, da Rimljani, otevši Latinom jezik, negovore rimski, nego latinski, to jest, da Hrvati negovoro hrvatski, nego srbski, da se tom prispodobom

poslužimo, ili da Hebreji oteše Židovom jezik, pak ga govore ne hebrejski nego po izraelski! ili kako Švabe ukraše Niemcem jezik, a Franeezi ni imena svoga po srbskoj učenosti neimaju, nego ga uzeše od Njemaca = Franaka (Franken= Français !); o tom negavorimo s fanatici.

Imamo mi Hrvati i Srbi ne samo prepleteno i nerazdruživo ime kako Rimljani i Latini ili Niemci i Švabe, Teutoni i Germani, ili kako Židovi, Izraelci i Hebreji, nego imamo i dva alfabeta kako i Niemei i tri crkve kao i Niemci.

U "Zastavi" se pozivlju glede ethnografije na stare i to još tudjince pisce! To je upravo smiešno, kada se tko toga drži danas glede narodnosti!

Narodopisna iliti ethnografska nauka razvila se je istom u ovom stoljeća i to ne odmah! Ali neće ni jednostranost pomoći Novosadjanom do Bosne. Oni su neliopo, što ni u politici kamo li u znanosti nije u redu, zašutjeli predavanja i knjigu Srbina kompotentnoga, Gjuro Daničića, od g. 1874. na biogradskoj visokoj školi, gdjo dokazuje proti tudjincem i domaćim neznalicam, da su štokavci Hrvati isto tako dobri Hrvati kao što su i Srbi. Toga neoprovrgoše ni profesori ruski niti djaci srbski. "Rački bi htjeo, da je do Bojane doselio se narod hrvatski." (To ni gramatički nije korektno): "Zastava“ br. 58. op. 5.); a pisac "Zastavin" niti je Račkoga pobio, niti je zdrave i naučne ljude o protivnom osvjedočio.

Ovo uvrstito, gospodine uredniče, u kulturne prineske i karakteristike bolostnih Srba u 19. stoljeća za potomstvo, pa sjetite Srbe-Poljske Sieyes-ove izreke: "Ils veulent etre libres ot ne savent pas etre justes." ("Oni [Srbi] hoće da budu slobodni, a neumiju biti pravedni!")

Primorac, 27. lipnja 1877

__________________________
-   Don Mihovil Pavlinović 1831-1877 http://hr.wikipedia.org/wiki/Mihovil_Pavlinovi%C4%87

Iz tajnog programa Mihovila Pavlinovića
zvanog "Hrvatska misao" (1869. godine)

"Mi hoćemo Hrvatsku, jedinstveno-cjelokupnu po zemljištu. Hrvatska je otoli bila, ka' što je i dan danas, tu gdigodi stanuju Hrvati. Za kralja Krešimira, sedam primorskih gradova zvalo se Dalmacijom; i tim je gradovom Krešimir od velikodušja dao naslov kraljevine, da svojoj državi uzmnoži slavu i da se oni po latinsku uredjeni gradovi Hrvatskoj priljube. Danas, pod prazno ime dalmatinske kraljevine, tudjin se uvire, da nam hrvatsko more zanieče i da nam primorje otudji i zgodom pritisne; danas nema puka nehrvatskoga u nijednom primorskom gradu, u nijednom jadranskom otoku, nema već latinske naselbine na zemlji hrvatskoj, sve je pohrvaćeno. Vjekovi robstva, što su okovali pod Mletke u siromaštvo i u nesviest najvilovitiji dio hrvatske domovine, nek se nepominju u nazivu hrvatske države, imenom dalmatinskim, koje odnemaga sviesti hrvatskoga naroda. Turska sila otrgla je drugi dio Hrvatske i sunetila je pod ime Bosne, zemlju što se pere Vrbasom i Plivom, i kruni se Jajcem, i Kotorom (Hrvojinim), da se u njoj ni sam Turčin nikad nije ozvao do imenom hrvatskim. Dá, to je Turska, ali je Turska Hrvatska. Turska sila otrgla je još komad Hrvatske, pa se tu zbjeglo obće ime Slavonije; i Slavonija je više koljenâ u turskom robstvu porodila; pa se ti robovi navikli osamljenu imenu i žitku: brišimo to ime, što nam spominje magjarske vojvode i turske spahije, brišimo ga iz imena hrvatske države (...)"

Preuzeto sa http://povijest.net/sadrzaj/hrvatska/hr-novi-vijek/630-hrvatska-misao-1869.html

-   Apollon N. Majkov, ruski pjesnik
http://en.wikipedia.org/wiki/Apollon_Maykov

-   Đuro Daničić (Novi Sad, 4. travnja 1825. - Zagreb, 17. studenog 1882.), http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%90uro_Dani%C4%8Di%C4%87

-   Tomić Jaša, političar, novinar i publicist (Vršac, 11. X 1856 - Novi Sad, 9. X 1922). Od 1884 urednik Zastave (Novi Sad), od 1891. vođa Radikalne stranke u Ugarskoj. Pritisak mađarskih vlasti sprečavao je njegov izbor u Ugarski sabor. Za vrijeme rata interniran. Opširnije o njemu v. "Spomenica Jaše Tomića", Beograd, 1923.
http://en.wikipedia.org/wiki/Ja%C5%A1a_Tomi%C4%87

-   Emmanuel Joseph grof Sieyes http://de.wikipedia.org/wiki/Emmanuel_Joseph_Siey%C3%A8s

-   1877-78 Rusko - turski rat, Srbija u savezništvu s Rusijom.
-   1878 Odlukom Berlinskog kongresa postaje neovisna srpska država, koja je 489 godina bila pod turskom vlašću. Drevna unutrašnjost Srbije, Kosovo i Metohija i Sandža, ostaju su pod turskom vlašću.
-   1882 Uz pomoć Austrije Milan Obremović proglašuje sam sebe kraljem i započima rat sa Bugarskom.
-   1885 U kratkotrajnom ratu Srbija je poražena. Samo intervencija Austrija spasila je Srbiju od podvrgavanja.


Vječni san opančića - Velika Srbija


Vjera u Boga i hrvatska sloga
2. od 2

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Srpanj 16, 2012, 12:09:42 »


Srpski zagrljaj - da bi hrvatske kosti popucati mogle

Pitanje o izboru narodnoga zastupnika za Vukovar, postalo je u naših mjerodavnih krugovih vrlo velike važnosti. Ono bi se moglo zvati nekim "orientalnim" pitanjem za Hrvatsku u parlamentarnom pogledu. Sva nastojanja i svi napori nemogu dovesti tamo da se taj izbor provede, već da se ta stvar uviek ima smatrati kao crna točka u ustavnoni životu našega naroda. Takvomu postupku krivo je ono držanje po kumu bi se imalo zadovoljiti dvojakoj struji u Vukovaru, a pošto je to u obće nemoguće, nepreostaje drugo no stvar zavlačiti do skrajnosti.

Buduć su se pako dva antipoda: susačka "Sloboda" i novosadska "Zastava" složile daizmire Hrvate i Srbe, to se i riešenje vukovarskog izbora primiće svom kraju. Kod vlade se medju tim ništa nečuje; mi bi to saznali za dva tri dana, da je ona išto u tom pogledu učinila. Naša vlada smatra tu stvar nekim vrlo osjetljivim internacijonalnim pitanjem. Ona neće ni onda vjerovati izmirenju Hrvata i Srba kad bude "Zastava" latinicom a "Sloboda" ćirilicom štampana izlazila. (Sudeć po držanju obijuh listova prije bi se moglo slučiti da i "Sloboda" i "Zastava" izilaze ćirilicom štampane, pošto ova poslednja, lukava kao što jeste, nepopušta u ničem, dočim se prva za svaku malenkost u tom pogledu entuziazmira. Ured.)
Ovdje ima nešto šale ali i istine. Znadem naime iz dobrog izvora da sam dr. Svetozar Miletić razpravlja u poslednje vrieme pitanje o pomirenju Hrvata i Srba, dapače veli se i to, da narodni zastupnik Stevo Popović nije došao zaman u Zagreb, gdje će dulje vremena boraviti.

Na "Slobodu" se ovih dana ovdje digla mladež (ponajviše sveučilištna) zahtjevajuć neka opozove srbofilske članke.

Glavni suradnik "Slobode", i ako hoćete urednik, pošto on faktički uredjuje list, dr. Hinković, morao je doći sam ovamo da umirí mlade duhove, dokazujući im potrebu i korist nove ove struje i opravdavajuć svoj postupak. Uz sve svoje nastojanje nije mogao umiriti mladeži te se napokon pozva na samog dra Starčevića, koji da daje taj novi pravac "Slobodi".

Nu mladež mu drastički odvrati: "ako je stari poludio nismo mi. Mi smo "Slobodu" digli mi ćemo ju i srnšiti". Tko u ostalom pozna okolnosti, znati će da su baš djaci digli "Slobodu". Oni su pisali i predbrojnike kupili, te im nezamjeramo ako se dižu proti ovako zbilja nepojmljivoj metamorfozi lista, koji misli da mu se je slobodno nazivati organom stranke prava i onda, kad zaboraviv na spise i komentare proti imenu i narodnosti srbskoj, koji su većinom potekli iz pera dra. Starčevića, na jednom se sprema zagrliti brata Srbina i nepazeć u svom naivnom zanosu, da li nebi od tog zagrljaja Hrvatom i kosti popucati mogle.

"Slobodin" urednik obećao je dati mladeži neku zadovoljštinu donašajuć razjašnuiuće članke, u kojih se u ostalom neodstupa od započetog načina pisanja, te se jednostavno prepušta osjećajem i dobroj volji naših Srba da budu Hrvati, a ako nebudu čini se da "Slobodu" neće zato boljeti glava.

Sve što priobćih o odnošaju med "Slobodom" i njezinimi glavnimi promicatelji, jednim dielom sveučilištne mladeži, potiče iz pouzdana izvora. Sloge nam dakako treba, ali i to može svaki, koji neće da se sam zasliepiti dade uviditi, u koju cienu bi se Srbi sa Hrvati složiti htjeli. Nje je odveć žalibože osvojio bizantinizam, nu da bi oni uvidjeli pravu istinu. Razlog neslozi nepotiče od Hrvata već od Srba, koji već tim prave neslogu i razdor što se u Hrvatskoj krste Srbima, osnivajuć to po svud i ondje gdje se nemože dokazati da su se doselili u Hrvatsku iz Srbije, ili iz Bosne, koju povjest pribraja Hrvatskoj, jednostavno na tom što su pravoslavne vjere. Uz ovakove okolnosti svako je nastojanje za slogom nemoguće, a koji o tom rade trate vrieme uzalud ma se oni zvali Starčević, Folnegović, Miletić ili Stevo Popović.

Sriemski Hrvat, Vukovar 5. veljače 1880
Glavni urednik: Fran Večerina
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Srpanj 16, 2012, 12:12:52 »


Humanitarna akcija u Osieku pod srbskim grbom

Osiek dolj. 27. veljače 1879

Dne 22. veljače priredila je dolnjogradska čitaonica (ili srbska kasina) besjedu sa igrankom u korist obitelji pok. Gjure Jakšića*, pjesnika i slikara srbskoga. Zaisto liepa, humanitarna svrha!

Došav u prostorije A. Krvarića vidjesmo na prvi pogled srbski grb; prostorije bijahu srbskimi slikami narešene, a odbornici, srbskom trobojnicom. Videći to pozvani prisutni Hrvati metnuše na prsa hrvatsku troþojnicu, da se razpoznadu od "s r b s k e dece".

Program "besjede" bijaše ovaj:
1 . prolog - govorio ga  J. Vukadinović realac. Govor neimadjaše nikakva uzleta, a govornik nije govornik. Uvjeravaju me svi, da su glavna karakteristika Srba - ti silni rinezmi *, te vele, da se po govoru odmah razpoznaje Srbin. J. Vukadinović govorio je tako, pa nepolučio nikahva uspjeha.
2. "Bogovi silni"** od Gj. Jakšića složio D. Jenko pjevao mužki sbor. Čudo mi je, kako su "s r p s k a deca" mogla pjevati pjesmu, koju nijesu naučila. To je veoma nepristojno. Bassiste se nedržahu takta, a tenoriste nebijahu dostatno uvježbani.
3. Predavanje iz fizike dra. Zocha.
4. Chant pour le Violin avec accompagnemont de Piano von Ferd. Ch. Fuchs, guslao Dimitrije Vuić realac uz pratnju gdjice. Olge Georgijevićeve na glasoviru. U pol komada. morade gdjica. Olga Georgijevićeva prestati, pak tipke dizati, jer su zapadale. Gg. arrangeur-i ukora su vriedni, što se nisu za bolji glasovir pobrinuli.
5. Tvrdica od Dušana kneževića deklamovao Milenko Nikolajević. Ako i nije bila deklamacija izvrstna, toje bila ipak najbolja od svih drugih.
6. Prag je ovog . . . . . . trebala je gdjica. Olga Georgijevića na glasoviru udarati, ali nemogaše radi neudešena glasovira.
7. Luda od Gjure Jakšića deklamovao Gjorgje Aleksijević. Ova deklamacija bijaše dobra.
8. Kolo od Radičevića složio J. Paču, pjevao djački sbor.

Ova se pjesma opetovala samo zato što je - "srpska pesma", jer nije ni, dobro a kamo li izvrstno pjevana. Ciela ta beseda bijaše blamaža, jer sve osim deklamacija bijašev traljavo. Poslje toga prešlo se na drugi dio programa - na ples.

Prostorije bijahu dubkom pune tako, da se nije moglo ni pomisliti na plesanje, ali uza to bjehu srpske krasotice oduševljene za ples. Za stanke izmedju pojedinih plesova pjevala je srpska omladina, "srpske pesme". Dobro se sjećam, da se pjevalo: "Bože pravde", srpsku himnu, "pragje ovo milog srpstva" - srpsku himnu za knjaževanja Mihailova; "Miletićevu pesmu" i rusku himnu. Kako vidite, sve same po izbor srbske pjesme! Presenetilo nas je sve, kad se zapjevalo: Živila Srbija i njezina prava. Ta je pjesma, kao što znadete, prevedena s hrvatskoga u srbski jezik. Iza te pjesme poviče njeko "srpsko dete" ironično, obazriev se na Hrvate: "pjevajmo jednu Zvonimirovu!" Vidi se, da su ta "srpska deca" došla iz šumadije! jer samo divljaci s pozvanimi gosti tako postupaju. Hrvatom se obezčašćuju najveće svetinje nemarom i pogrieškom svojih sinova!

"Srpska deca" izpjevaše još više "pesama vasceloga srpstva".

Hrvati započeše takodjer pjevati jednu hrvatsku, al srpska omladina nedade im dopjevati, nego se stane odmah derati, drečati, vikati, da su te uši zaboljele. Naravno da su drugi Srbi povladjivali svojoj omladini. Kada su se izdrečali, ustade jedan Hrvat te reče: gospodo! u ime sloge i bratinstva! Vi ste nas pozvali, mi smo došli kao gosti; vi ste pjevali evo do 10 pjesama; mi šutíjasmo. Kada smo mi htjeli jednu zapjevati - nedadoste nam. Ja u ime Hrvata ... tu mu presieče rieč P. Muačević - te reče: mi nepoznajemo ovdje Hrvata, ovdje su samo Srbi i šokci! - A što će na to ostala omladina? - povladjivala je burno, a osobito neki Kočić - bivši do nedavno gradski pandur, a sada gradski pisar.

Dakle, mi smo šokci! Čujmo Hrvati, kako nas braća krste!

Nekakvi Muačanin šumar iz Dalja - reče, da je on tu za "sigurnost", ida će on "druge mere" poprimiti. Tim uvriedjeni, odosmo kući.

Tako su osječki Srbi počastili svoje goste. Dobro je što je još i tako prošlo; mogli smo i gorje proći, s kim imadosmo posla!

Kada smo se u garderobi oblačili, dodje njekoliko Srba, te nas stalo miriti, ali nemogosmo drugo učiniti. Nekoliko nas Srba uhvati, te se mi š njimi baš porečkasmo, a famozno srpče Žarko Stanić iz Vukovara reče nam Hrvatom, da smo svi lude. Ništa boljega se ni nemože od toga prostoga srpskoga deteta očekivati, jer i nije mogao ništa bolje naučiti!

Pomislite si čovjeka, koji ima ova svojstva: teži za vascelim srpskim Dušanovim carstvom, veli Srbi svi i svuda, Sriem je srpski, Bosna je srpska, poznaje samo šokce i Srbe pak eto vam našega Žarka!

Ako i nismo formalno, a ono smo bar moralno pobjedili, jer smo čuli, da je više uglednijih gospodja reklo, da odilaze s plesa samo

zato, što se psuje ondje na Hrvate. To je bilo oko 12 ura, kada zabava najbolje začima.

Pravoslavni djaci išli su na poziv Muačevića šumara iz Dalja, i na telegrafični poziv daljskoga odbora, sutradan in corpore tamo na "besedu". Što se je ondje dogadjalo, nemarímo iznašati na vidjelo, jer nećemo da "vascelo srpstvo" lišimo nada, kojih stavlja u liepu svoju srpsku omladinu. Neka žive u nadi!

Sriemski Hrvat 6. ožujka 1879
Glavni urednik: Fran Večerina

_________________
* rinezim(i). Dali netko zna što to znači? Mislim da nema nikakve veze sa ✧ tal. rima ← fr. rime ≃ stfr. rimer: rimovati

** Bogovi silni

Bogovi silni naših otaca,
Primite svoga poroda dar,
Prostite naše grehove teške,
Svojega gneva stišajte žar.

Bogovi mira, sa svetim mirom
Mirnoga Srba darujte dom!
Bogovi rata, u tesnoj borbi
Srbinu svakom darujte grom!

Sriemski Hrvat 6. ožujka 1879.
Glavni urednik: Fran Večerina
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Srpanj 16, 2012, 12:15:47 »


Slogom napred

Pod pritiskom nepravde, koja polazeć sa stanovišta krivih nazora i misleć da je narodnosti dovoljnim obilježjeni sama vjera, digla se je hrvatska stranka da polazeć sa stanovišta povjesti i prava spasi što je oteto bilo i spašeno čuva. Na tom putu nailazi ona na odpor, koji je tim žešći, čim oporba potiče sa one strane, koja je vikla bila gospodovati u Sriemu, i samo tim gospodstvom mogla širiti misli i nazore, koji se nikako nedaju spojiti s načeli prosvietljenog vieka. Borba je tu žestoka, jer tko si je već jednom bio prisvojio svu vlast, tomu se je težko s njom rastati makar i znao, da ju ustupa onomu, koji je pravom i povješću pozvan da ju vrši.

U takvoj borbi jasno biva svakomu da tu o pravom napredku nemože biti govora, najpače ako se pomisli, da se proti hrvatstvu vodi borba svakojakim oružjem. Štojedan dobra i koristna zamisli, to će drugi nastojati da osujeti ne zato jer to takovo nebi i bilo, nu zato samo, jer to ide u prilog njegovom protumišljeniku, a to je već dovoljno da se stvar ciela osujeti. Naš list bilježi ovakove pojave i predočuje ih Hrvatskoj. Koji propovjedaju pomirbu, neka zavire u Sriem, pa neka se, tu osvjedoče, da li je ta pomirba uz takove odnošąje i zbilja kada moguća, osim da se jedan pokori bezuvjetno vlasti drugoga, što neznači pomirbu med dvojicom, već robstvo jednoga a gospodstvo drugoga.

Slika nerazložne oporbe kao što se u cielom Sriemu pokazuje, tako se ona vidi i u Vukovaru, u tom pravom središtu Sriema.

Pitanje o ustrojenju magistrata kao što je opravdano i nuždno obzirom na stanje i položaj Vukovara, nalazi još uviek protimbe sa strane naše pravoslavne braće, koji ma da i jesu u manjini, sciene u povoljnih okolnostih da može i manjina terorizirati većinu. Odtud onaj prosvjed proti zakonitom zaključku i molbi podnešenoj vladi da se Vukovaru koji broji preko 9000 stanovnika dade magistrat, kad taj već imaju Sisak, Karlovac, Senj, Bakar, Križevci, Koprivnica, Belovar i Požega svi sa znatno manjim brojem pučanstva od Vukovara, sam Ivanić tvrdja sa ništa više no 654 stanovnika. Sva ova mjesta imaju magistrat, sva su slobodna, dočim je Vukovar ravan svakoj seoskoj obćini.

Uza sve to što je jasno, da se dohodak potrošarinski za koga se toliko boji opozicija u manjini, neće smanjiti. već da će obzirom na sve to rastuću trgovačka važnost Vukovara sve većim postojati; uza sve to što će troškovi uprave biti skoro jednaki, a uprava sama, jer samostalna, kud i kamo bolja i pućanstvu koristnija: uza sve to mislio je govornik manjine g. Joco Petrović da mu je red prosvjedovati proti namisli ustrojenja magistrata, da on je i dalje išao kad je poslie zaključka već, kojim se sa osamnaest proti četiri glasa, dakle sa absolutnom većinom traži ustrojenje magistrata u Vukovaru, još i sad shodnim pronašao, da manjina proti tom zakonitom zaključku uloži kod visoke hrvatske vlade "ništovnu žalbu".

U slogi spas.*)
Spjevao R. Thurmayer.

U majke jedne dva su čeda,
Njim objem jedan spravi dom,
I reče: blago to nek' gleda
Obranit svako krvju svom:
"Nek' bratska sloga spaja vas,
U slogi samo vaš je spas."

I braća ta, junaci pravi,
Za dušmane su ljuti grom;
Jer složno dok se brane lavi,
Netaknut njihov stoji dom,
I cvjeta; jer mu sveti prag
Prekročit nesm'je niti vrag.

To mrko gledje susied hudi,
S tog kipi u njem zlobna ćud:
Gdje ljubav spaja bratske grudi,
Zna on, da neima posla tud';
Al svakoj sili, znade bies,
Da razdor kuje crni lies.

I razdor rad bi med njih sijo,
Njim' šaptuć: "Vi ste braća zar?
Ta Zvonimir je tvoj djed bio,
Tvoj opet silni Dušan car;
S dvie razne grane vi ste plod,
Da, kakov ste si onda rod ?"

„Svak rabi slova druge vrsti,
I drugče slavi Boga svak';
Jer jedan šakom, drugi prsti
Svog' spasa na se meće znak:
S tog Hrvat Srbu nije brat." -
Svedj šapće braći susied taj.

I gdje je do sad sreća cvala,
Medj braćom blažen vlado mir;
Tu mržnje sad je kocka pala,
Da pako grozan slavi pir:
Jer razdora prokletog grom
U plam obori bratski dom.

Za svoja svaki stara prava
Razviju braća bojni stieg!
Dok oni, ko dva biesna lava,
Svom krvju kvase dol i brieg,
Tad susied kradom čeka tren,
Da oba njegov budu plien.

A tužna majka zdvojno kuka,
Do neba njen se čuje plač,
Što brata davi bratska ruka,
Što brat na brata vuče mač;
I djeci ori majčin glas:
"U slogi, djeco, vaš je spasi!" -

"U ljutoj borbi radi prava
Dok svoj trošite život drag,
I razbijate  svojih glava,
Vaš grohotno se smije vrag;
Jer dobro zna, da samo tak'
Proždrieti vas je poso lahk."

„Rad predja čem° se borba vodi?
Nek” svaki svojim diže hram;
Al majku, djeco. ka vas rodi,
Nju ubit, to - ah, to je sram! . . .
Ta moje grudi, vaš: su sviet,
Na njih vam živjet i umriet!"

"Zašt' vjera da vam muti slogu,
I metežu da bude kvas?
Po volji svak' nek služi Bogu,
I svoj od njega traži spas:
Što tvorac mirno gledje s gor,
Zašt' na to njegov mrči stvor? !"

"Što svak' si druga slova slupa.
To vam je čisto ljudska tvar;
Al jezik, koj imate skupa,
To baš od Boga vam je dar:
A bratsva znak na svietu tom,
Jest ista rieč i isti dom."

I koj vas huška, i koj vas draži,
Ma nudjao vam isti raj,
Da znate, svoju korist traži -
U mutnom rad je lovit taj.
Da tudj nebudeš, rode, rob,
Za slogu skrajna već je dob !"

Od Dunava. pa čak do mora
Razneše vjetri majčin glas;
Na slogu braća, misle, spora,
Za slogu nije jošte čas;
Al spaze. gdje već ljuti zmaj
Na nje razklapa, ždriela znaj.

Na to se prenu, ko iz groba,
U njimi bratska. krv zavri,
Hah! riknu glasom groma oba:
"Sad hodi vraže, nas smo tri"
Jer brat zagrliv brata svog,
Bijaše s njimi treći - Bog.

_________________
*) Pošto je pjesnik kako je to našim čitateljem poznato vrlo revan suradnik kod lista, uvrstísmo mu tu pjesnm, koja se idealnim svojim poletom diže nad svako strastveno razglabanje toli osjetljivog pitanja kao što je ono med hrvatstvom i srbstvom. Tko prati naš rad viditi će da i mi sami to pitanje razglabamo samo objektivnim načinom, pa ako se ono nemože riešiti nije krivnja na Hrvatih već na onih koji su odbijali svaku slogu osim one, koja bi njim izključivo na uhar služila.
Uredničtvo.

Sriemski Hrvat, Vukovar 5. veljace 1880
Glavni urednik: Fran Večerina
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #5 : Srpanj 16, 2012, 12:29:45 »


Srpski san

Muž: Čuješ milo moje, noćas sam ti snijevo, da smo dobili komunu i da je Dubrovnik srpski grad, kako sam ti vazda govorio.
Žena: Pa jesi li bio kontenat*.
Muž: Vala sam li se nauživo srpske slave.
Žena: Grehota što si se probudio.
HA-HA

Dubrovnik, 17. veljače 1912.
_____________
* kontenat ✧ tal. contento ← lat. Contentus > koji ima ono što želi, kojem je želja ispunjena, koji ne traži više od onoga što ima; zadovoljan
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #6 : Srpanj 24, 2012, 01:40:31 »


Kraj mita “Velika Srbija”?

Stevan Dedijer

Steta sto ovdje nema vise mladih ljudi. Naime, imam prijedlog da se stvori jedna grupa mladih ljudi koja bi sve pratila i izradila jedan elaborat-projekt na hrvatskom i engleskom. U njemu se treba skupiti sve ono sto ce se u Srbiji dogadjati ove i iduce godine. Bile bi to sve informacije iz otvorenih izvora koje bi se zatim dale na analizu dvojici ljudi ostrih mozgova da iz toga izvuku zakljucke, koji bi se dali na koristenje hrvatskoj vladi, s ciljem da se stvara jedna nova Srbija s kojom bi se u buduce moglo zivjeti u susjedstvu.

Srbija je postala slobodnom 1867. kad su posljednji turski vojnici napustili Beograd, a nezavisnom (kao i Crna Gora) na Berlinskom kongresu 1878. godine. Bilo je to u doba kad ujedinjuju Njemacku i Italiju, koje su kasnije krenule prema imperijalizmu i kolonijalizmu. (Ja sam kao padobranac u vojsci SAD skakao nad Belgijom u ratu u kojem smo trajno slomili nacizam i fasizam. Zatim sam bio svjedok propasti svih velikih svjetskih imperija, britanske, francuske, belgijske, nizozemske, portugalske i njihovih kolonijalnih carstava.) U novije vrijeme svi smo bili svjedoci nestanka najveceg drustvenog eksperimenta u ljudskoj historiji. Pokusalo se, toboze, na temelju marksisticke teorije izgraditi drustveni sistem koji je covjecanstvo kostalo nekoliko desetina milijuna zrtava. Nestalo je nedavno i najvece svjetske imperije pod vodstvom Rusije-SSSR-a.

Ovih nekoliko posljednjih godina svjedoci smo posljednjeg pokusaja stvaranja imperija u jugoistocnoj Europi - nastajanja srpske imperije pod parolom Velike Srbije. I ovaj strasni sukob sto ga je ta imperijalisticka banda Beograda izazvala, taj rat, bio bi smijesan da, nazalost, nije tragican. Oni su u ovo doba htjeli stvoriti svoju imperiju usred Europe i htjeli su vladati svim okolnim narodima. Ali, propali su svi imperiji, pa ce i ovaj posljednji - srpski. Zbog toga zelim govoriti o kraju ideje i prakse stvaranja Velike Srbije, o kraju ideje velike srpske imperije, o kraju ideje o Jugoslaviji u Srbiji i medju Srbima.

♦   Zato zelim ukratko reci sto je Velika Srbija?
♦   Sto je prouzrokovalo ideju o stvaranju Velike Srbije?
♦   Kakovu je ulogu u tome imala nauka i kultura?
♦   Sto su dosadanja tri pokusaja o stvaranju Velike Srbije donijela srpskom narodu?
♦   Sto je Srbija bez Velike Srbije i sto ce se uskoro s njom dogoditi?

Ako zelim govoriti o Velikoj Srbiji, moram malo zaci i u moju porodicnu historiju. Naime, moj otac Jefto Dedijer koji je 1908. doktorirao u Becu, napisao je vise geografskih i politickih studija o Hercegovini, Staroj i Novoj Srbiji i o Dalmaciji. U toj posljednjoj brosuri, koju i danas cuvam u Dubrovniku, opisao je porast teritorije Srbije od kneza Caslava, Nemanje, kneza Lazara, despota Stevana, zatim govori o Srbiji iz II. ustanka 1813., iz 1833., iz 1878., iz 1912-13., pa o Crnoj Gori kao dijelu Srbije. Tu su tablice, godine, kilometri prostora, pa zatim pise o Velikoj Srbiji koja bi, navodno, trebala po prostranstvu biti veca nego cijela Jugoslavija. U Nisu 1915. prije povlacenja srbijanske vojske iz Srbije preko Albanije zapisao je moj otac i ovu anegdotu: “Hrvatski politicar Frano Supilo dosao je srbijanskom ministru vanjskih poslova Nikoli Pasicu i rekao: ‘ Vojska se povlaci, Italija je usla u rat na strani Antante pa ce nam uzeti Dalmaciju.’ Nato je Pasic upitao: ‘Dalmacija, a sto je to?’” Tada za Velikosrbe, u Dalmaciji nije bilo Hrvata, nego samo Srba i katolika!!

Zatim, pise kako i na cemu se pocela ostvarivati ideja Velike Srbije. Moj otac je rodjen u seljackoj obitelji kraj Bilece u Hercegovini, ali je uceci i citajuci upoznao i neke postavke iz geopolitike koja se u pocetku XX. stoljeca vec predavala u Becu. Bio je dobro upoznat i s radom glasovitog srpskog geografa i etnografa Jovana Cvijica koji je objavio neke kulturno-geografske i antropogeografske radove u kojima raspravlja gdje sve zive Srbi, koliko ih ima, tko su sve Srbi i kako od nesrba napraviti Srbe. Bio je to u ono doba vrlo vazan rad, ali je ujedno i dokazivao kako drustvene znanosti mogu biti lazne i u sluzbi tekuce politike. Pa i danas su, nazalost, mnoge drustvene nauke u slicnom polozaju.

Iako je moj otac bio u pocetku clan srpske revolucionarne (teroristicke) organizacije “Crna ruka” i izravno suradjivao s Dragutinom Dimitrijevicem Apisom, njenim vodjom, kasnije je imao s njima teskoca. Moja majka, bosanska Srpkinja, ucila me je da su svi ljudi jednaki.Godine 1928., kada je Punisa Racic sa znanjem kralja Aleksandra u skupstini u Beogradu, ubio dvojicu hrvatskih predstavnika a tesko ranio Stjepana Radica, moja majka je rekla meni, Vladimiru i Bori: “Djeco, ovo je kraj Jugoslavije. Aleksandar je ubio demokratske vodje Hrvatske”. Kad je u Prvom balkanskom ratu (1912.-1913.) srbijanska vojska zauzela Kosovo i Makedoniju i izvrsila pokolj Albanaca, odmah je reagirao Dimitrije Tucovic, prvak srbijanskih socijalista i napisao knjigu protiv toga (Srbija i Albanija).

I moj je otac Jefto za nekoliko tjedana objavio knjigu “Nova Srbija” u kojoj pise i ovo: “Osvajanje Kosova i Metohije daje Srbiji nevjerojatan polozaj da osvoji cio Balkan.” Kad se porazena srpska vojska 1915. povlacila prema moru preko Albanije, napisao je: “Mi cemo ove pretvoriti u Srbe, ali ne batinom, nego skolom i drugim nacinima, sve cemo ih pretvoriti u Srbe!” Iznio sam tih nekoliko podataka da se vidi kako se toboze “naucnim” metodama stvarala Velika Srbija.

Ne treba zaboraviti da su Srbi zivjeli pod turskom vlascu gotovo 500 godina i da je to djelovalo na srpski narod, na njegovu psihu, kulturu, nacin razmisljanja. Razgovarao sam s Milovanom Djilasom prije njegove smrti, a kad sam ga pitao sto ce biti sa Srbijom, odgovorio mi je u pismu kako je ideja velike Srbije nikla u srpskim gradovima (u Vojvodini, op. red.), kako su je sirili trgovci, izvoznici svinja, tanki sloj srpske burzoazije i kako se ta ideja nece nikada ostvariti u ratu.

Srbi su ponesto preuzeli i naucili od Turaka, a to je geslo: “Pokloni se, poturci se, pa si nas!” Tako su i ideolozi Velike Srbije zahtijevali od Hrvata, Crnogoraca, Makedonaca, Albanaca i drugih da se posrbe ili ce u protivnom biti unisteni, tj. bit ce kao i u Turskoj sto su bili krscani - potcinjena raja, gotovo robovi. Dodat cu tu i jednu anegdotu. Kad sam se sezdesetih godina vratio iz Turske, upitao me poznati srpski knjizevnik Dobrica Cosic: “Kako je u Turskoj?” Rekoh: “E, moj Dobrica, u Turskoj je sve srpsko!” On se iznenadio, a ja sam mu objasnio kako ima mnogo zajednickog u jeziku, u nacinu prehrane, u ljudima, njihovim uzrecicama, u mentalitetu da me to zapanjilo.

I kad se danas zapitamo: sto je Srbima dala ideja Velike Srbije, zapravo srpski imperijalizam na Balkanu, moramo odgovoriti negativno. Npr. u I. svjetskom ratu Srbija je bila porusena i izgubila je 20% svoga aktivnog stanovnistva. Prva Jugoslavija bila je tamnica nesrpskih naroda u kojoj je 1929. bila proglasena diktatura srpskog kralja Aleksandra iz dinastije Karadjordjevica. Zbog toga je ta drzava nasilja i propala 1941. u II. svjetskom ratu. I druga, komunisticka Jugoslavija bila je zasnovana na istim ili slicnim idejama i zato se i raspala 1990. godine.

I sto je Srbiji donijela ideja o stvaranju Velike Srbije u doba Slobodana Milosevica poslije toga? Ideja koju su nastojali ostvariti izvan svih tokova svjetske povijesti. Donijela je Srbiji ekonomsku katastrofu s embargom i sankcijama, donijela joj je socijalnu bijedu i rasulo, donijela joj je drzavno vodstvo koje poput kriminalaca tjera Interpol i Haski sud. Donijela joj je potpunu politicku anarhiju i gubitak svakog ugleda u svijetu. Donijela joj je smrt i politicku emigraciju stotine tisuca ljudi, posebice mladih i skolovanih. Zbog toga su mi u Svedskoj moji kolege rekli: “Znamo da si Srbin, ali oprosti nam sto moramo reci da su Srbi u ovom ratu bili ubojice, neljudi, necovjecanstvo!”

I sada, kad se nazire slom ideje Velike Srbije, postavlja se pitanje: “Kakva ce biti Srbija bez svog zamisljenog imperija, bez ostvarenja ideje Velike Srbije?” Prvo moramo nesto reci o medjunarodnoj zajednici kojoj je trebalo nekoliko godina da pocne suzbijati velikosrpske osvajacke teznje. O tome moj sin Mihajlo, koji slabo govori “nas jezik”, organizira u Washingtonu posebnu konferenciju. Npr. 1993. zvao me je urednik casopisa “Duge” iz Beograda, gospodin Milic, koji mi je rekao: “Ovdje se slavi pobjeda. Mi smo uz pomoc medjunarodne zajednice pobijedili. Drzimo u svojim rukama jednu trecinu Hrvatske, gotovo 80% Bosne i Hercegovine, Crnu Goru smo uzeli, a Vojvodina je vec otprije nasa!” I sada postavljam pitanje: “Tko je u toj medjunarodnoj zajednici omogucio pobjedu ideje Velike Srbije koju su u Beogradu slavili?” Odmah sam pisao u Ameriku mojim poznanicima, npr. mom prijatelju sefu  CIA-e i napomenuo: “Vi govorite da je srpska vojska jaka, a ja tvrdim da je to banda.” Dodao sam i podatak kako je Tito s partizanima 1944. rastjerao 250.000 srbijanskih cetnika, kako su ih partizanski generali Koca Popovic i Peko Dapcevic 1945. razbili kao stoku. Tako je bilo i s ovom srpskom vojskom sto je potvrdila i hrvatska ratna operacija zvana “Oluja” u ljeto 1995. godine. “Eto”, pisao sam, “to vam je ta jaka srpska vojska!”

Zasto su 1993. Srbi slavili pobjedu? To im je omogucila stara britanska i francuska imperijalisticka politika koja je na Balkanu uz pomoc Jugoslavije (Velike Srbije) i Grcke stvarala branu Nijemcima i Rusima. I zato engleski general Rose koji je ubijao Argentince na Falklandima kao stoku, dolazi u Bosnu i Hercegovinu i izjavljuje: “Ne smijem pucati na Srbe. Ja necu ubijati ljude!” Ili npr. britanski ministar-predsjednik John Mayor izjavljuje na TV, gledao sam to u Svedskoj: “Znate, to je gradjanski rat. Mi cemo uzeti 30 djece iz Sarajeva i njegovat cemo ih i lijeciti u nasim bolnicama!” Dakle, izjavljuje isto sto i Milosevic. To je perfidna i gadna politika jednog sefa drzave. To su isto radili lord Carington, Rose, pa cak i najbolji obavjestajac ovog stoljeca Fitzroy MacLean, koji se pod svoje stare dane umijesao i rekao: “Podrzite Srbiju, Hrvati su svi fasisti!” I sad ce opet doci na svoj odmor na (hrvatski) otok Korculu. Ili, kad je lord Oven Bosancima rekao: “Pa sto, izgubili ste rat, sto jos hocete?” Isto se moze reci i za gospodina Hurda i Rifkinda, koji su bili za Milosevica i tek kad su Amerikanci poceli bombardirati Srbe u Bosni, oni su se iznenada okrenuli i to odobrili. Eto, to je ta engleska neprincipijelna imperijalisticka politika, koju su provodili gotovo svi, izuzev W. Churchila i M. Thacher.

Ja sam jos 1992. pisao predsjedniku SAD-a Bushu putem svojih prijatelja iz CIA-e i predlozio da samo nadlete Srbiju s brojnim avionima, da utjeraju strah Beogradu, a to cu reci i predsjedniku Clintonu uskoro. Ipak, postigli smo makar to da su bombardirali srpske polozaje u Bosni. Ali, pogledajte sto radi americki diplomat Hollbrooke. Daje Srbima u Bosni osvojeno, a ja bih ga pitao:"Zasto niste u Perzijskom zaljevu dali agresoru Saddamu Huseinu jednu trecinu Kuvayta kao poklon samo zato da bude mir?" Ne, nego sav Kuvayt treba vratiti nazad, a agresor mora napolje. I sto sad on radi? Predlaze da se Milosevicu i ratnim zlocincima Mladicu i Karadzicu dade jedna trecina Bosne, te Bosne gdje su opkolili Gorazde, gdje su u banjaluckom podrucju unistili sve katolicke crkve i dzamije, a ostavili samo pravoslavne (srpske), gdje su Foci promijenili ime u Srbinje.

Zapadni politicari ne zele poraz Slobodana Milosevica i njegove politike. Oni hoce od Staljina-Milosevica napraviti Gorbacova-Milosevica, od Hiltera-Milosevica Adenauera-Milosevica. I sada Milosevic daje izjavu: “Srbiju moramo vratiti u civilizaciju!” Njegova pak zena govori kako, toboze, u Srbiji ne smije biti nacionalizma. Istodobno je Srbija totalitarna drzava u kojoj djeluje 120.000 zandara i 115.000 vojnika. U Srbiji je poslije hrvatske operacije “Oluja” i dalje policijska drzava, ali zanimljiva je situacija. Sada beogradske novine pisu kako su Hrvati 1991. branili Vukovar samo puskama i drzali su frontu protiv 300 srpskih tenkova. Oni, pak, u tzv. Srpskoj Krajini u Hrvatskoj imali su 500 tenkova, ali su pred Hrvatskom vojskom pobjegli kao da ih nikad nije ni bilo.

I kakva je danas strategija Slobodana Milosevica? On hoce okupiti svu ljevicu u Srbiji pa i Vuka Draskovica i tako stvoriti jedan nacionalni blok, a to ide na ruku gospodinu Holbrookeu koji hoce od Milosevica napraviti mirotvorca. Medjutim, u Srbiji postoji velik broj malih politickih grupa i pojedinaca, a ne treba zaboraviti da je 1991. u Beogradu izaslo protiv Milosevica na ulice 100.000 ljudi. Ja vjerujem da srpski narod sve prati, da dobiva najvaznije informacije i da ga se nece u svemu moci prevariti. Zato bih ja za prilike u Srbiji prilagodio uzrecicu americkog predsjednika Lincolna: “Neke Srbe mozes prevariti kad god hoces, neke Srbe mozes varati stalno, ali nikada i uvijek neces moci prevariti sve Srbe!” Zbog toga zelim istaknuti kako su propali svi komunisticki rezimi, tako moze i ovaj u Srbiji. Ne moze se proreci tocan trenutak kada ce se to dogoditi, ali moze se sve promijeniti preko noci, mogu izbiti demonstracije koje ce sve ovo unistiti.

I, na koncu, htio bih nesto reci o Republici Hrvatskoj. Predsjednik dr. Franjo Tudjman je 1990. godine prilikom proslave Dana drzavnosti 30. svibnja rekao, otprilike, kako zele izgraditi takvu Hrvatsku koja ce biti dio slobodnog svijeta.To bi trebala biti zemlja neogranicenih sloboda s mogucnoscu razvoja demokracije. A u ekonomskom smislu treba u Hrvatskoj omoguciti privatno poduzetnistvo i pluralisticko vlasnistvo. Ja mislim da ce Hrvatska iduci u tom smjeru imati brojne teskoce. Njoj ce trebati kao susjed i Srbija, ali samo ona Srbija koja ce biti dio slobodnog svijeta. Zbog toga smatram da ovaj projekt o kome sam govorio u pocetku treba ostvariti. Hrvatskoj treba omoguciti da utjece na one tijekove u Srbiji koji vode ukljucivanju te zemlje u svjetske demokratske procese i zapadnoeuropsku civilizaciju.

Eto, tako ja osobno pokusavam gdje god stignem potaknuti takav razvoj Srbije. Zato sam i Dobrici Cosicu, koga znam kao mladog partizana, uputio u rujnu ove godine pismo u kom sam mu porucio: “Dobrice, ako je u tebi ostala jos trunka postenja i hrabrosti skojevca (Skojevac je jugoslavenski komsomalac, clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije - SKOJ - koje je Dedijer usporedio s fanatizmom jezuita i prvih muslimana - Muhamedovih ucenika - op. red.) pojavi se na srpskoj televiziji, sazovi konferenciju za stampu i moli srpski narod za oprostenje za sve ovo zlo u kojega si ga uvukao.” Bojim se da ostarjeli cica Dobrislav za to vise nije sposoban.

S tim strahom zivim kao “Srbin s dna kace”, kako se potpisujem u svojim clancima na srpskom jeziku. Jer kiseli kupus, omiljeno srpsko jelo, je najbolji bas s dna. Od 1988. vodim usamljenu bitku. Boreci se protiv Velike Srbije cesto sam pomislio na Willija Brandta i druge Nijemce koji su se od 1939. do 1945. borili protiv mita nacisticke Velike Njemacke. Hoce li uciniti jos tezim zadatak onima koji se bore za demokratsku Srbiju u kojoj bi Srbi naucili zivjeti u ravnopravnosti i miru s drugim narodima u svojoj zemlji, sa svojim susjedima na Balkanu i u svijetu?


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #7 : Kolovoz 12, 2012, 23:20:53 »


Srpska agrarna reforma i kolonizacija 1918. godine

Rijetko je u svijetu jedan narod uspio da u posljednjih 150 godina prosiri svoj drzavni teritorij i protjera nesrpske narode, kao sto su to postigli Srbi. Interesantno je naglasiti da se taj njihov uspjeh ne temelji na pobjedama u ratu, nego za pregovarackim stolovima, uz podrsku njihovih ratnih saveznika. Uza Srbija, koja je obuhvacala Beogradski pasaluk, poslije Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine prosirila se teritorijalno na Kosovo, dio Sandzaka i tzv. jugoslavensku Makedoniju. U tijeku prvog Balkanskog rata srpske postrojbe su u tim podrucjima pocinile zlocin genocida nad Albancima, Bosnjacima i Makedoncima. Palili su citava naselja ubijajuci civilno stanovnistvo na najprimitivniji nacin, nozevima, sjekirama i tupim drvenim maljevima. Takav zlocin nije bio zabiljezen u Europi od Selidbe naroda. Progon nesrpskog stanovnistva nastavio se poslije uspostave srpske vlasti, pa je doslo do masovnog iseljavanja, sto je uvjetovalo izmjenu demografske strukture i provodjenje srpske kolonizacije na oteta imanja prognanika.

Prvo navedeno prosirenje srpskog teritorija, na kojem je provedena kolonizacija predstavlja pocetak realizacije politickog programa, koji je definiran u “Nacertaniju” iz 1844. godine, Ilije Garasanina.

Srpska ideologija osvajanja teritorija

Srpski nacionalni program u “Nacertaniju” 1844. godine polazi od obnove Dusanova carstva iz XIV. stoljeca, uz odredjene promjene koje su bile posljedica politickih dogadjanja sredinom proslog stoljeca. U stvari “Nacertanije” je postalo sinonim za velikosrpski hegemonizam u odnosu na susjedne narode.

U tom nacionalnom programu polazi se od cinjenice da se Srbi ne mogu zadovoljiti dobicima iz Prvog i Drugog srpskog ustanka, te da ce nastaviti borbu za preuzimanje prevlasti na balkanskim prostorima. U “Nacertaniju” je navedeno u kojim zemljama Srbija treba organizirati promidzbeni i obavjestajni rad, radi pripreme pripajanja tih zemalja svojoj drzavi. Zbog toga taj program nije publiciran sve do 1906. godine. Nacionalnim programom se predvidja prikljucenje Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, sjeverne Albanije, Srijema, Banata i Backe. Prvi put se u srpski nacionalni teritorij ukljucuju podrucja bosansko-hercegovacka i vojvodjanska, koja nisu bila obuhvacena Dusanovim carstvom. Kasnije “Nacertanije” ce postati srpska ideologija ne samo dinastije Obrenovica i Karadjordjevica, vec i svih velikosrpskih programa do onih genocidnih cetnickih Stevana Moljevica i Draze Mihailovica, kao i Memoranduma SANU od 1986. godine.

Prema tome, velikosrpska hegemonisticka politika zadnjih 150 godina nije se u biti promijenila, jer joj je osnovni cilj osvajanje teritorija, prodor na zapad preko Drine, progon i unistvanje nesrpskih naroda radi stvaranja Velike Srbije i to da “svi Srbi zive u jednoj drzavi”. Zbog toga se vrsi promjena etnicke strukture kolonizacijom osvojenih teritorija. Da bi proveli programsku politiku vode ratove i provode agrarne reforme na osvojenim podrucjima radi kolonizacije srpskog stanovnistva. Mi cemo se u nasem razmatranju osvrnuti na neke aspekte agrarne reforme i kolonizacije 1918. godine.

Promjene vlasnistva nad zemljisnim posjedom 1918. godine

Radi boljeg uvida u stanje vlasnistva nad zemljisnim posjedom prije agrarne reforme 1918. i 1919. godine u Bosni i Hercegovini, gdje je ona na najdrasticniji nacin provedena, koristit cemo se posljednjim popisom zemljisnog posjeda i stanovnistva po vjerskoj pripadnosti, provedenog 1910. godine u Austro-Ugarskoj.

Prema tom popisu Bosnjaci-muslimani su imali 91,1 posto, Srbi pravoslavci 6,0 posto, Hrvati katolici 2,6 posto i “ostali” 0,3 posto zemljisnog posjeda.

Poslije uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, bosnjacki narod je dosao u podredjeni polozaj, jer je dobio status vjerske manjine, pa mu je oduzeta politicka i kulturna autonomija. Prvom agrarnom reformom od 1918. i 1919. godine na perfidan nacin proveden je genocid nad Bosnjacima oduzimanjem zemljisnog posjeda, uz simbolicnu naknadu, koja nije nikada u cijelosti isplacena. Preko noci su mnoge obitelji bogatasa zemljoposjednika postale socijalni problemi, bez sredstava za zivot. Nekim obiteljima su cak uzeli gospodarske zgrade i okucnice. Poceo je proces masovnog osiromasenja bosnjackog naroda i egzodus u Tursku.

Otetu zemlju bosnjackih obitelji dobile su srpska domacinstva iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske krajine, Srbije i Crne Gore. U zemljisnje knjige upisali su se kao vlasnici koji nista nisu platili za dobiveni posjed. To im je bila nagrada za to sto pripadaju povlastenoj naciji. Glavno je bilo provesti nasilno izmjenu demografske strukture, srpskom kolonizacijom, u skladu nacertanijevskog programa. Naime, pod svaku cijenu se nastoji prikazati Bosnu i Hercegovinu kao srpsku zemlju, koja se treba u povoljnom povijesnom momentu prikljuciti Velikoj Srbiji. Omjer genocida nad Bosnjacima mozemo ilustrirati pokazateljima o promjeni vlasnicke strukture zemljisnog posjeda, koji je oduzet prvom agrarnom reformom 1918. i 1919. godine. Bosnjacima-muslimanima oduzeto je ukupno 1.175.305 hektara poljoprivrednom i sumskog zemljista. Od akcionarskih drustava, banaka i drugih institucija oduzeto je 110.922 hektara zemljista. Prema tome, oduzeto je ukupno 1.286.227 hektara poljoprivrednog i sumskog zemljista.

Cjelokupna zemlja oduzeta po prvoj agrarnoj reformi 1918. i 1919. godine je dodijeljena 249.518 srpskoj obitelji, medju kojima su bili i naseljenici, kolonizatori izvan Bosne i Hercegovine, a narocito "solunasi". Imamo li u vidu da je svaka obitelj imala u prosjeku po cetiri clana, onda proizlazi da je skoro jedan milijun stanovnika srpske nacionalnosti postao vlasnikom i posjednikom zemljista i znatno se obogatio. Ostrica agrarne reforme 1918. i 1919. godine najvise je bila usmjerena protiv pripadnika islamske vjeroispovijedi, radi ponovnog ozivljavanja svetosavske ideologije cija je sintagma - jedan narod jedne religije u jednoj drzavi. Zbog toga je agrarna reforma na genocidan nacin provedena i nad zemljoposjednicima muslimanima koji su zivjeli u Makedoniji, na Kosovu i Metohiji, te Sandzaku i Crnoj Gori. Njima je oduzeto ukupno 231.098 hektara zemljista, koji su dodijeljeni u vlasnistvo 48.267 srpskih obitelji. Primjenom navedene metodologije da je svaka obitelj u prosjeku imala cetiri clana, proizlazi da je skoro 200 tisuca clanova srpskih obitelji dobilo zemlju, cime se je znatno izmijenila vlasnicka i etnicka struktura stanovnistva. Proces iseljavanja i sa tog podrucja je nastavljen u Turskoj, paralelno s kolonizacijom srpskog stanovnistva, iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Like, Banije i Korduna.

U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca agrarna reforma 1918. i 1919. godine je provedena u znatno blazem obliku u Hrvatskoj i Sloveniji, u odnosu na podrucja u kojima su zivjeli muslimani. Primijenjena je na veleposjednike i oduzeto im je relativno manje zemljista, sto prema statistickim pokazateljima predstavlja oko 1/4 od ukupno oduzete zemlje u drzavi. To iznosi 406.981 hekatara zemljista, koje je podijeljeno na 316.762 srpske obitelji, koje su pretezito kolonizirane iz pasivnih krajeva. Tako je na tom podrucju skoro 1.200.000 clanova obitelji dobilo zemlju u vlasnistvo i posjed.

Agrarna reforma 1918. i 1919. godine jedino nije provedena u Srbiji, u granicama bivseg Beogradskog pasaluka do 1912. godine, sto je dokaz povlastenog polozaja srpskih veleposjednika u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.

Iz navedene analize vidi se da je prvom agrarnom reformom od 1918. i 1919. godine oduzeto bivsim zemljoposjednicima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1.924.307 hektara zemljista i podijeljeno na 614.603, pretezito, srpske obitelji. Primjenivsi usvojenu metodologiju da obitelj ima prosjecno cetiri clana, proizlazi da je oko 2.450.000 clanova obitelji dobilo u vlasnistvo i posjed zemlju, a da za nju nisu nista platili. S povijesnog gledista, agrarna reforma je doprinijela najvecoj kolonizaciji srpskog naroda u prostore preko Drine u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. To je bio politicki koncipiran plan srpske teritorijalne ekspanzije u poslijeratnim uvjetima. Najveci stradalnici bili su pripadnici islamske vjeroispovijedi Bosnjaci, Albanci, Turci i Makedonci, jer od ukupno oduzetog zemljista po agrarnoj reformi bilo je 3/4 otetog iz njihovog posjeda i vlasnistva.

Povijesno, Banjaluka nije srpski grad

Pokraj agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kojom je na temelju diskriminatorskog zakona oduzeta zemlja Bosnjacima, koristene su i teroristicke metode, kao poznati “marš smrti” u 1919. godini na Bosnjake iz Lijevce polja kraj Banjaluke. Na plodnim ravnicarskim podrucjima Lijevce polja zivjelo je pedeset tisuca Bosnjaka, od kojih su vise tisuca vlasnika zemljisnog posjeda ubili srpski teroristi prigodom “marša smrti”, a preostali dio civilnog stanovnistva su protjerali sa stoljetnih ognjista. Duga kolona stradalnika isla je pjesice do zbirnih logora na Kosovu i Sandzaku, odakle su prebaceni u Tursku i naseljeni u Anadoliji. Tada su Bosnjaci izgubili zemljisni posjed u opcini Banjaluka na najbrutalniji nacin, genocidom. Srpske obitelji, bezemljasi i solunasi su se naselili u kuce i zaposjeli otetu zemlju Bosnjaka. Doslo je do nagle promjene demografske i vlasnicke strukture u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Radi ilustracije navode se statisticki pokazatelji da do 1878. godine ni jedna srpska obitelj nije bila vlasnik zemljisnog posjeda u Lijevce polju kraj Banjaluke.

~ ~ ~ ~ 1. od 2 ~ ~ ~ ~
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #8 : Kolovoz 12, 2012, 23:26:07 »


Tek poslije agrarne reforme 1918. i 1919. godine intenzivira se naseljavanje i kolonizacija srpskog stanovnistva u opcini Banjaluka. Prema prvom popisu stanovnistva u Bosni i Hercegovini, za vrijeme Austro-Ugarske, 1879. godine, prema vjerskoj pripadnosti u gradu Banjaluci, Bosnjaci muslimani su bili apsolutna vecina stanovnistva od 67,71 posto; a od 1895. godine pa sve do 1991. godine njihov se postotak neprekidno smanjivao, te je danas pao na 19,35 posto. Broj Hrvata katolika u 1879. godini iznosio je 10,52 posto, da bi se postupno povecavao te 1931. godine narastao na 29,26 posto. Na toj razini se zadrzao sve do 1953. godine, kada je iznosio 28,34 posto. Poslije je doslo do naglog smanjenja broja Hrvata u ukupnoj populaciji, pa je njihov udio pao na 10,97 posto u 1991. godini. Pravoslavno stanovnistvo obuhvaca Srbe i Crnogorce, pa ih je prilikom popisa, 1879. godine, bilo 19,80 posto. Otada se njihov udio u ukupnoj populaciji povecava, te 1931. godine iznosi 30,53 posto, a intenzivniji porast nastaje 1948. godine kada dostize 34,78 postok, da bi 1991. godine iznosio 49,3 posto. Iz navedenih pokazatelja moze se zakljuciti da Banjaluka nije povijesni srpski grad, kako tvrdi ratni zlocinac Radovan Karadzic, jer se srpsko stanovnistvo u taj grad pocelo naseljavati u XIX. stoljecu. Nagli porast srpskog stanovnistva nastaje poslije provedene agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kada su Srbi oteli zemlju od Bosnjaka, i nakon katastrofalnog potresa 1969. godine, kada su u najvecem broju dobili posao i novosagradjene stanove. Uz to povecanju udjela srpskog stanovnistva u gradu Banjaluci doprinio je korpus JNA od 25 tisuca vojnika i 700 casnika, od porucnika do generala, koji su pretezito iz Srbije i Crne Gore.

Povijest se na jedan nacin ponavlja. U tijeku srpske agresije, od 1992. do danas, srpski agresor provodi genocid na Hrvatima i Bosnjacima u gradu Banjaluci. Kako je registrirala statistika prigodom popisa stanovnistva, 1991. godine, u okolici Banjaluke bilo je dvanaest naselja s etnicki cistom hrvatskom vecinom, ali iz njih su u srpskoj agresiji protjerani skoro svi Hrvati, a njihove kuce i zemljiste zaposjele su srpske obitelji. Proces nasilne promjene demografske strukture i zemljisnog vlasnistva vrsi se sistematski od uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), pa traje skoro 80 godina, ali sve do 1992. godine Srbi nisu u gradu Banjaluci cinili apsolutnu vecinu stanovnistva.

Buduci je povijesno Banjaluka bosanski grad, koji se sada nalazi pod okupacijom srpskog agresora, legalna vlada u Sarajevu opravdano trazi da se izvrsi njegova demilitarizacija i da mirnim putem dodje pod kontrolu organa Federacije Bosne i Hercegovine. Radi toga, medjunarodna diplomacija je prihvatila prijedlog o obustavi vojne aktivnosti i mirnog rjesavanja statusa grada Banjaluke putem pregovora.

Simbolična naknada za otetu zemlju

Zastupnik u Saboru ' parlamentu - Narodnoj skupstini Kraljevine SHS dr. Stjepan Radic u svojim govorima i napisima odupiruci se hegemoniji, izmedju ostalog kritizirao je i nacin sprovodjenja agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kojom je nasilno oduzeta muslimanska zemlja (od aga i begova). Zbog toga je radikalski zastupnik Punisa Racic izvrsio zlocin pucajuci u hrvatske zastupnike u njihovim zastupnickim klupama, ubivsi Pavla Radica i Djuru Basarickog i ranivsi Stjepana Radica, Ivana Pernara i Ivana Grandju, pa je dr. Stjepan Radic od posljedica teskog ranjavanja umro 6. kolovoza 1928. godine. Poslije je odluceno da se Bosnjaci muslimani obestete za oduzeta imanja, pa je drzava priznala da je bilo “nepravilnosti” u provodjenju agrarne reforme. Doneseni su zakoni o financijskoj likvidaciji odstete za oduzeto zemljiste poslije 1928. godine s kojima se pocinje regulirati isplata zemljista. Zemljiste je tada procijenjeno za 60 posto manje od stvarne trzisne vrijednosti, a isplata se je vrsila u gotovom novcu i obveznicama na rok od 50 godina sa cetiri posto kamata godisnje. Isplata je vrsena dva puta godisnje pocevsi od 1923. godine i trebala je trajati do 1971. godine. Bosnjacima muslimanima je isplacivana naknada za oduzeto zemljiste po dva osnova, za aginsku zemlju (s kmetovskim odnosima) i begovsku zemlju (s najamnim odnosima). Do pocetka Drugog svjetskog rata bivsi vlasnici su naplatili za aginsku zemlju 125 milijuna dinara u gotovini, ili 49 posto, a u obveznicama 36 posto, sto novcano izrazeno iznosi 46,8 milijuna dinara. Ukupno je naplaceno 171 milijun dinara ili 67,4 posto, a otalo nenaplaceno 83,2 milijuna dinara ili 32,6 posto. Za razliku od obestecenja vlasnika za aginsku zemlju, naknada za otetu begovsku zemlju planirana je iskljucivo u obveznicama, s rokom isplate od 50 godina. Od ukupno predvidjenih 650 milijuna dinara u 36 polugodisnjih rata, isplacene su samo cetiri u iznosu 139,5 milijuna dinara, ili manje od 1/4, odnosno 21,5 posto. Prema tome, nije isplaceno 510,5 milijuna dinara, ili 78,5 posto.

Iz navedenih pokazatelja jasno se vidi da oduzeta zemlja bivsim zemljoposjednicima (agama i begovima) nije nikada u cijelosti placena, pa nije mogla postati vlasnistvo Srba, niti se je pravno valjano mogla prenijeti na njihove potomke. Prema misljenju pravnih eksperata pravo na neisplacenu zemlju nikada ne zastarjeva, a zemljisna dokumentacija o provodjenoj agrarnoj reformi sacuvana je u Arhivu grada Sarajeva i Becu.

Sažetak

Nakon Balkanskih ratova 1912. i 1913. poceo se primjenjivati nacertanijevski nacionalni program velikosrpskog hegemonizma, kolonizacijom srpskog stanovnistva na osvojenim teritorijama Kosova, dijela Sandzaka i tzv. jugoslavenske Makedonije. Taj proces kolonizacije srpskog stanovnistva preko Drine intenziviran je poslije Prvog svjetskog rata, kada je stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, 1918. godine. Medju prvim zakonskim aktima nove drzave bila je Agrarna reforma 1918. godine, radi kolonizacije i promjene demografske i vlasnicke strukture stanovnistva. Ona je najdrasticnije provedena u Bosni i Hercegovini, nad zemljoposjednicima Bosnjacima muslimanima, od kojih je oduzeto 1.286.227 hektara poljoprivrednog i sumskog zemljista kasnije podijeljenog na 249.518 srpskih obitelji. Na isti nacin postupljeno je prema muslimanima zemljoposjednicima u ostalim dijelovima Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca pa i onima koji su zivjeli u Makedoniji, Kosovu i Metohiji, te Sandzaku i Crnoj Gori. Na pripadnike islamske vjeroispovijedi otpada 3/4 od ukupnog zemljista, koje je oduzeto agrarnom reformom od 1918. i 1919. godine, sto ih je dovelo u tezak ekonomski polozaj i prisililo na iseljavanje u Tursku. Iz prezentiranog razmatranja se vidi da je u Hrvatskoj (Dalmacija, Slavonija), Vojvodini i Sloveniji agrarna reforma primijenjena na krupne zemljoposjednike, pa im je oduzeto 406.981 hektar zemljista, sto je ispod 1/4 ukupnog zemljista, te je podijeljeno na 316.762 srpske obitelji.

Ukupno je agrarnom reformom oduzeto 1.924.307 hektara zemljista i podijeljeno na 614.603, pretezito srpske, obitelji. Na taj nacin, prema primijenjenoj metodologiji u analizi proizlazi da je blizu 2.450.000 clanova obitelji dobilo u vlasnistvo i posjed obradivo i sumsko zemljiste, pa je time izvrsena prva kolonizacija srpskog stanovnistva, s cime je izmijenjena demografska i vlasnicka struktura nad zemljistem u prvoj Jugoslaviji.

Pravni akti o agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini 1919. do 1933. godine.

_______________
1. Proglas regenta Aleksandra o agrarnoj reformi od 5. januara 1919. godine

2. Prethodne odredbe za primjenu agrarne reforme od 25. februara 1919. godine, Sl. novine KSHS broj 11./1919.

3. Uredba o zabrani otudjivanja i opterecivanja zemljista velikih posjeda od 4. jula 1919. godine. Sl. novine KSHS, broj 82. od 21. jula 1919. godine.

4. Uredba o upisu vlasnistva bivsih kmetova kmetovskim selistima u zemljisnim knjigama u Bosni i Hercegovini od 21. jula 1919. godine. Sl. novine KSHS 84./1919. godine.

5. Uredba o pobiranju prihoda (zetvi) u 1919. godini s begluckih ziratnih zemljista u Bosni i Hercegovini. Sl. novine KSHS broj 81./1919. godine.

6. Uredba o postupku s begluckim zemljama u Bosni i Hercegovini. Sl. novine KSHS broj 40. od 22. februara 1920. godine.

7. Izmjene u Uredbi o postupku s begluckim zemljama u Bosni i Hercegovini od 14. februara 1920. godine.

8. Uredba o financijskoj likvidaciji agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Sl. novine KSHS 111./1921. godine.

9. Zakon o provedbi djelomicne eksproprijacije zemljista velikih posjeda za javne interese, kolonizaciju i izgradnju radnickih i cinovnickih stanova. Sl. novine KSHS broj 10/1922. godine.

10. Zakon o izmjenama i dopunama zakona koji se odnose na agrarnu reformu u Bosni i Hercegovini. Sl. novine KJ broj 21./1933. godine.

11. Genocid nad Muslimanima u Bosni i Hercegovini, agrarnom reformom iz 1918. i 1919. godine, studija financirana od Fonda za naucno istrazivacki rad BiH, Sarajevo, 1991. godine.

12. Kako su Srbi postali zemljoposjednici u Bosni, od Dzenane Efendic Semiz, Muslimanski glas, od 3. V. 1991. godine.

13. Srbi na otetoj zemlji, od Dzenane Efendic Semiz, Novi Vjesnik, 8. VIII. 1992. godine.

14. Pravedno 75:25 posto, od Dzenane Efendic Semiz, Vjesnik, od 26. IX. 1995. godine.

15. Medjunarodna diplomacija na ispitu savjesti, od Marka Babica, Vjesnik, 23. VI. 1995. godine.

Prof. dr. Dženana Efendić Semiz
Zadar, 28.-30. 09. 1995
http://www.hic.hr/books/seeurope/024e-round.htm#top

~ ~ ~ ~ 2. od 2 ~ ~ ~ ~
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #9 : Rujan 08, 2012, 01:17:19 »


Srbiji prijeti dužnička kriza

Srbija treba učiniti sve kako bi održala deviznu likvidnost, jer ako to ne uspije prijeti joj bankrot, sve češće upozoravaju ekonomisti. No, danas je i predsjednik srbijanske vlade Ivica Dačić rekao kako zemlji prijeti dužnička kriza i dužničko ropstvo, nemogućnost isplate plaća i mirovina, te normalnog funkcioniranja države.

Vlada će idućeg tjedna predložiti antikrizne mjere, čiji je cilj ušteda od milijardu eura. Procjenjuje se da je stopa zaduženosti 50% bruto domaćeg proizvoda, a ona može porasti do 60%, rekao je Dačić nakon sjednice državnog stožera za izvanredna stanja.

Te mjere podrazumijevaju rebalans proračuna i donošenje desetaka zakona koji bi trebali smanjiti nepotrebne troškove države, spriječiti recesiju, pad BDP-a i industrijske proizvodnje.

Predsjednik srbijanske vlade tvrdi da će Srbiji biti potrebno više milijardi eura i da zato treba razgovarati s Međunarodnim monetarnim fondom, kao i s Rusijom, Kinom, Azerbejdžanom, Švicarskom i svima koji imaju interes dati joj novac.

Srbija ima najvišu cijenu kapitala u okruženju, najnestabilniju valutu i najniže plaće i uvjeti poslovanja ne mogu se uspoređivati sa zemljama u susjedstvu, poručio je Dačić. Zato treba po njegovu mišljenju uz najminimalnija povećanja nekih davanja rasteretiti gospodarstvo i građane. Najavio je ukidanje više poreza i pristojbi, kao i desetke nepotrebnih agencija. To su mjere za zaustavljanje krvarenja i sprječavanje bankrota, ali su potrebne i dugoročne mjere za pravi gospodarski oporavak. Radit će se istobno na obje stvari, rekao je.

http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews%5Btt_news%5D=179090&tx_ttnews%5BbackPid%5D=23&cHash=229ad88ba0

KOMENTAR

Što je Grčka kao članica EU uspjela bankrotirati, to Srbija može još bolje i to  bez EU!
Vidi se koliko je Hrvatska Srbiji bila potrebna; bez izvlačenja deviza iz Hrvatske propala bi Srbija još prije 1945 pored svih svojih sirovina. Ratovi i vojska gutala je ne samo srpski već i strani kapital.

Zato nas ne treba čuditi da se i oni četnici koji su zbog počinjenih zločina pobjegli u Srbiju, žele da vrate u Hrvatsku. Vratiti će se sigurno uz financijsku pomoć gosp. Pupovca!

Prije nekoliko godina pisao je jedan Dabranin, koji je morao pobjeći zbog počinjenih zločina na Hrvatima, u Srbiju, svojoj rodbinu u Dabar; da bi se rado vratio jer da je bolje živjeti u hrvatskom zatvoru nego li na slobodi u Srbiji gdje nema novaca ni za "hleb".

Samo nitko ne pita dali Hrvatska i pojedine njezine županije imaju novaca da prime te izbjegle četnike u Hrvatsku. A onima Srbinima koji su u Americi je toliko dobro da su postali bahati i traže milijunske oštete od Amerike.

Zato treba naš predsjednik Josipović dobro paziti koji povratnici se vraćaju u Hrvatsku jer za godinu-dvije moglo bi upravo ti povratnici iz Srbije i sa hrvatskom voditi sud od nekoliko milijardi kuna.

Kako sam već rekla:

Money, money, money, novac je sve,
s njim možete ispuniti svoje (velike) sne. ...

Marica

Ah još nešto! Sjećate li se intervjua s Tomislavom Nikolićem u FAZ-u, 19.05.2012?

Michael Martens: Znači radi se o novcu

Nikolić: Ne. Sastoji se EU samo od novca? Ali ti fondovi će nam pomoći naše rijeke u red (očistiti) dovesti, koje će kasnije teći kroz EU. Oni (fondovi) će nam pomoći, našu poljoprivredu srediti, da bi mogli proizvoditi hranu koju bi kasnije EU prodavali. Ti fondovi nisu samo novac.

http://www.faz.net/aktuell/politik/ausland/wahl-in-serbien-die-serben-durften-nicht-entscheiden-wo-sie-leben-wollen-11750937.html

Sredio je Nikolić Srbiju brzo i dobro. Vidi se!

Više > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=556.180 > Bez tolerancije i poštivanja nema suradnje Odgovor #188 : Svibanj 28, 2012, 10:28:51

Money, money, money, novac je sve,
bez njih su obećanja, "grobarske" besede.

Više > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=556.msg7089;topicseen#msg7089 > DOMOVINSKI RAT na američkom tlu Odgovor #203 : Rujan 07, 2012, 11:59:19
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #10 : Studeni 21, 2012, 21:34:32 »


Srbi bježe najprije u naručje Turaka

<a href="https://www.youtube.com/v/iwU5LkK3CnE?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/iwU5LkK3CnE?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">https://www.youtube.com/v/iwU5LkK3CnE?version=3&amp;feature=player_detailpage <br />https://www.youtube.com/v/iwU5LkK3CnE?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Ono što Srbi kao kmetovi svojih kneževa nisu znali, naučili su od Turaka i to tako dobro da su kasnije sanjali san o Velikoj Srbiji. Zar ne gosp. Nikoliću? ... "Vukovar je bio srpski grad, Hrvati se tamo nemaju što vraćati"
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #11 : Studeni 14, 2014, 22:19:01 »


Stvaraoci "nove" fašističke-četničke Srbije

četnik – vojvoda Šešelj,
četnik – vojvoda Nikolić,
četnik – asistent pripravnik Vučić,

 

a u dijaspori: Milorad Pupovac i Vojislav Stanimirović.

 

S tako "sposobnom" petorkom san o velikoj Srbiji nije propao jer s povratkom Šešelja prestala je srpska nesanica.

HA-HA
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!