Klek

[Marica]

Klek

Putujući od Genoralskoga stola promo Tounju, obzor se pred putmkom sve vaše širi, ali i kras sve to više očituje, dok se tamo prema zapadu iztaknuo tubastim Klekom.

Malo ima briegova u domovini, koji se tako osovljuju, kao 1183 m. Visoki Klek, znamenit koli radi daleka vidika, toli i riedkih bilina alpinskih, koje mu ukrasuju plješivo tjeme. Ima jedna biljka iz obitelji Strupnikovica (Schrophulariaceae), koja u cieloj monarkiji samo na Kleku raste, a to je Pedicularis Schlosseri ((Betony)

Nekoji prijatelji u Ogulinu i okolici zamoliše me, da bi prigodice označio bilje, koje krasi tubasti Klek. Činim to ovom prilikom, nu svega bilja izbrojati ne mogu, jer bi odviše otegnuo, već ću navesti samo riedje biline. Tu nam je Hedrkeanthus Croaticus, vrst zvončike tamno-modra cvieta i travolika lišića i njegove drugarice Campanula pusilla i C. rotundifolia; nadalje toli značajna ružičasta jagorčika Primula Kitaibelii, porasla na Kleku u tisuću exemplara medju razpuklinama, i u krug sabrala svoje ljepčivo lišće; tu je i tamno-modri alpinski zviezdan (Aster alpinus), nježni bieli rožac (Cerastium lanigerun – C. decalvans), preriedka Draba ciliata, Dentaria enneaphylla i miloduhni karanfil Dianthus Sternbergii, pustena kunica Achillea lauata i njezina srodica A. Clavennae, od koje se lišće u tamno-zelenoj travi prelieva poput srebra.

Gizdav je to plašt , kojim se starac Klek zaodiene svake godine, a u zapućku mu najkrasniji ures alpinske flore pjenišnik (Alpenröschen; Rhododendorn hiristum) i Rosa alpina, kraljica alpinskoga cvieća.

^{Rosa alpina na Kleku}

Bogata, riedka i raznolična flora Kleka privukla je u Ogulin mnogoga botaničara, nu prvi mu proučavahu floru dr. Schlosser i Lj. Vukatinović, posjetivši po više puta, kao i Josip Torbar, zadnji predsjednik naše akademije. I geolozi svraćahu se u Ogulin, da proučavaju Klek; spominjem Štúra i Tietzea iz Beča pa i glasoviti turista dr. Frischauf iz Graca nije minuo našega diva, kao i pokojni Tomssini i drugi.

^{Dr. Johannes von Frischauf, matematičar, geodet i alpinist,
popularizator astronomije, biologije, turizma i planinarstva} 

Klek je ogromna dolomitna gromada, kao od jednoga komada isklesana, nakrivljena od juga prema sjevero-zapadu. Prema Ogulinu pada do podnožja strmo, te se s ove strane može uzlaziti samo od Turković sela, od kuda dolaziš najprije na Klečicu, a onda na Klek.

1. od 2

[Marica]

^{Karanfil Dianthus Sternbergii na Kleku}

Marko Kraljević i orao Leži Marko kraj druma careva, pokrio se zelenom dolamom, po obrazu srmajli-maramom, čelo glave koplje udario; za koplje je Šarac konjić svezan, na koplju je sura tica orle: širi krila, Marku čini lada, a u kljunu nosi vode ladne, te zapaja ranjena junaka. Al' besedi iz gorice vila: "O, boga ti, sura tico orle, što je tebi dobra učinio, učinio Kraljeviću Marko: širiš krila, te mu činiš lada, i u kljunu nosiš vode ladne, te zapajaš ranjena junaka?" Al' besedi'sura tica orle: "Muči, vilo, mukom se zamukla! Kako m' nije dobra učinio, učinio Kraljeviću Marko? Možeš znati i pametovati: kad izgibe vojska na Kosovu i obadva cara poginuše, car Murate i kneže Lazare, pade krvca konju do strmašca i junaku do svil'na pojasa, - po njoj plove konji i junaci: konj do konja, junak do junaka, a mi tice doletismo gladne, doletismo i gladne i žedne, ljuckoga se naranismo mesa n krvi se ljucke napojismo, a moja se krila zakvasiše, planu sunce iz neba vedroga, te se moja krila okoreše: ja ne mogo s kril'ma poletiti, a moje je društvo odletilo; ja ostado nasred polja ravna, te me gaze konji i junaci. Bog donese Kraljevića Marka, uze mene iz krvi junačke, pa me metnu za sebe na Šarca, odnese me u goru zelenu, pa me metnu na jelovu granu; iz nebesa sitan dažd udari, te se moja krila poopraše, i ja mogo s kril'ma poletiti, poletiti po gori zelenoj, sastado se s mojom družbinicom.. Drugo mi je dobro učinio, učinio Kraljeviću Marko, možeš znati i pametovati: kad izgore varoš na Kosovu i izgore kula Adžagina, onde bili moji orlušići, pa i skupi Kraljeviću Marko, on i skupi u svil'na nedarca, odnese i dvoru bijelome, pa i rani čitav mesec dana, čitav mesec i nedelju više, pa i pusti u goru zelenu, - sastado se s moji orlušići. To je meni učinio Marko!" Spominje se Kraljeviću Marko kao dobar danak u godini

Vidi > http://www.znanje.org/lektire/i22/02/02iv0203/index2.htm

[...]Epski junak Kraljević Marko, primarno i povijesno vezan uz makedonsku, bugarsku i srpsku junačku poeziju, prešao je i u hrvatske deseteračke pjesme i u pričanja. Katkad su promjene i adaptacije daleko od epskih oblika. Spominjem najpoznatiji slučaj bugaršćice, te čiste balade u Ribanju Petra Hektorovića, vrlo daleke od junačke epike, a i omiljenost Markova lika u Splitu u istome 16. stoljeću, gdje je o njemu pjevao slijepi vojnik te zajedno s njime "sav narod koji je stajao oko njega" (B.-S. 1975:7-31, citat str. 15). Ime Markovo uraslo je u predaje s poznatim međunarodnim sižeom o skrivenu usnulom junaku, koji će jednoga dana ustati i osloboditi svoj narod. U južnoslavenskim, pa tako i hrvatskim inačicama obično se pritom misli na turski jaram (B.-S. 1997a:br. 173; 1959:184). No, stigla je ova priča o Kraljeviću Marku čak daleko u Istru i tu se prilagodila. Marko boravi u "Diviću", pulskomu amfiteatru. Tu je on "stari staroverac", potvrđuje "staru veru" i čeka bolje doba sve do sudnjega dana. Snagu ima Marko i ovdje veliku, jednaku onoj iz predaja gdje je bio turskim protivnikom, premda mu ona kao "starovjercu" zapravo ne treba (B.-S. 1997a:br. 174; 1959:184). Napokon, u kajkavskoj varijanti iste priče iz zagrebačke okolice nije riječ o Kraljeviću Marku ni o Turcima, nego o kralju Matijašu i njegovoj usnuloj vojsci, o priči iz kruga tradicija o tom vladaru u zemljama bivše ugarske krune i u Sloveniji [...]

Vidi > Crte hrvatske usmene književnosti, str. 154> hrcak.srce.hr/file/53188