CRO-eu.com
Srpanj 23, 2017, 18:48:00 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Mušaluk  (Posjeta: 3859 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Ožujak 19, 2011, 06:31:02 »


Mušaluk

Mušaluk je oveće selo između Osika i rijeke Like. Tamo se nalazi rimokatolička kapela sv. Duha, koju je godine 1700. dao graditi pop Marko Mesić. On je odredio, da ga iza smrti i pokopaju u toj crkvi, kako svjedoči i latinski napis. (Mesić je umro 2. veljače 1713. u Karlobagu, odakle mu tijelo preniješe u Mušaluk i sahraniše u crkvi sv. Duha). Blizu Mušaluka vide se ruševine tvrđe Budak, koja se danas zove "Bešić gradina". Tu je nekada stanovala hrvatska plemićka obitelj Buđački, koja se pred Turcima zaklonila na sjever prema rijeci Kupi, gdje je osnovala grad "Budački".

Senjski biskup Sebastijan Glavinić, koji godine 1696. opisuje Liku i Krbavu, veli za ostatke tvrđe kod Mušaluka ovo: "Susjedno brdo ima toranj, koji je nekada tamo podignut, a zove se Budak. Toranj je okrugao i dosta visok, ali mu manjka krov".

Mušaluk je godine 1834. brojio 66 kuća sa 715 žitelja. Danas ima 827 stanovnika, samih rimokatolika; od toga stanuje u samom selu 382 žitelja, a drugi su rasijani po zaseocima.

Izvor: Dr. Rudolf  Horvat, Mala knjižnica Matice Hrvatske
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Rujan 08, 2015, 21:37:46 »


Mušaluk

Ime

Mislio sam, da je drevni Hrvat samo malko iskrivljen. U Brušanima je selo Mohlić [1] bilo, a plemići su imali maline i malinišca Pa gdje bi malinovi mogli biti "van na Liki"! Kad je Ture zaposjeo Liku, nije li Mohlić prekrojilo u Mušaluk? A ako je vjerojatno nagađanje Dr. Modestina da je Mohić ostavština, onoga Hrvatova brata Mouhlo-a, što je s ostalom braćom i sestrama doveo Hrvate iza Karpata - punu šaku brade! Ako su došljaci Kasege pretvorili u Kesera, a Keserovac je polje blizu Mušaluka, a neki Porfinogenitova Kosenca dovode u vezu s Kasezima (Kasenzi - Koseniz), eto i drugog brata! Ali uznatrag veselje! Dugi tabani, kratki opanci, pa ili podreži tabane ili nastavi opanke. Data su plemena imala posjed u Mohliću i u Šćitaru ili Štitaru, pa je teško vjerovati, da je Mohlić bio ondje, gdje je sadašnji Mušaluk. Usto se u staro doba današnji Mušaluk posve puta zvao Budak.

Svjedoči Pešna kula, koja se zove Stari Budak. Car Leopold I. Habsburški u svojoj darovnici od 3. lipnja 1693. dade popu Marku Mesiću "turrius seu curiam Musaluk" koju je nekad držao neki Turčin "vulgo Dizdar" ili kastelan Perusićki. Biskup Glavinić piše 1696. "Mossaluk". No bilo kako mu drago, bit će to ime po svoj prilici čisto tursko.

Ima već 35 godina, da mi jednom zgodom reče u Innsbrucku učen Isusovac pok. Ivan Kujundžić: "Musaluk znači mjesto, gdje se skupljau kenjci". Bilo mi je malo čudno, pogotovo jer se u Liki nisu gajili kenjci (magarci), van da bi - dvonožni. Pomišljao sam, da je osnova tom imenu mašal voditi. Prema tome bi Mušaluk bio vojvodstvo kao i begluk,
agaluk. Ali mi neke godine u ćirilskoj školi reče jedan musliman, da je Muša skraćeni Muhamed, pa je prema tome i kula bila Mušina kula. A Bog zna, je li kulu sagradio Muša ili koji stari Hrvat.

Selo


Poreza se vrijedni moj pokoini učitelj I. Devčić kad napisa, da se Mušaluk stere ispod gorske kose Markuševačke. Na Markuševcu bio je stari Osik koji je Vladislava Gusić-Kurjaković [2] odnijela za miraz Ivanu Nelipiću, a uza nj još Počitelj, Unac i Srb. (Danas bi doumili, da je Vladislava bila Srpkinja!). A Mušaluk se, braco moj otegao ka vlaška korizma sve od Markuševca pa do blizu Kaluđerovca.

Možda je koji stotinjak kraći od 7 km. Prvi se dio pružio ispod Strane do potoka Zvizde. Od Zvizde do Sv. Duha nema nijedne kuće. Ispod crkvice Sv. Duha nanizalo se desetak kuća na Progonu kojim se ide k mlinici Skalića koja se zove i Lug. Pravi veliki Mušuluk započinje istom više crkve Sv, Duha. Kuće su nanizane ispod gorske kose do Risovca najvišega vrhunca. Od Risovca je dalje Malo Selo ili Mali Mušaluk.

U maticama starinskim Maloselce zovu i Vlaškoselce. Jesu li ondje nekad stanovali Vlasi? Ili je bila koja kuća bunjevačka?

Pod Stranom bio je nekad i bunar, koji je sad zatrpan. Tok Zvizda izvire iz Spelića bunara. Jesu li ga kopali Špelići koji su izumrli, ili ko prije. Ne znam. A ne znam, ni zašto se potok zove Zvieza. U samom Mušaluku bio je bunar Poljakovac, koji je neke godine uređen. Izvor vode ne presušuje. Je li ga zidao Poljak ili je tu bio kakav grad grčki ili je kakvo tuđe ime … ko bi ga znao. Mesića bunar bio je obronat, sad je zidan.

Pod Golicom, ispod moje rodne kuće, po svoj prilici bio je nekad- bunar ... Ti stari zdenci podsjećaju, da su i nekad oko njih, morali stanovati marni gospodari.

Kad nabujaju proljetne i jesenske vode, udari Zvizda; Poljakovac, Mesić bunar, Daševac vrilce i vrilce pod mojom kućom i u Malom selu, a sve to navali na ostale potoke, da se Lika osili, pa neštedeći ruši mlinice. a onda jao Kosinju!

Među vrhovima je najviši Risovac [636) na kajem se još vidi kamenje od nekadašnjeg ilirskog grada. Imao je i podgrađe, a iz zdenca je još moi pokojni ćaća pio vodu kad je išao za kozama. Lijep se vidik pruža na sve strane Like.

Trebalo bi prekopati vrh Risovca. Sva je prilika, da je ondje nečija grobnica, sudeći po golemim pločama. Ima li Risevac veze s risom ili je možda " Chryso vatos" Χρυσο βατος (zlatni grm) - radi zlatne žice ili radi rujeva grmlja (Ruj) "Rhus Cotinus" poput zlata - ili mu je korijen drugačiji, teško je odgonetati. A tako se ne zna, jesu li Krč [veliki i mali) i Trnjac rođeni Hrvati ili podomaćeni stranci. I Galica bi mogla biti kakva Galitia - keltska naseobina. Pričaju, da je na Galici bila nekad crkva sv. Kirima možda Kirina, Kvirina ili Kirila, a jednom da je bilo grčko groblje. Vinac bi u pristanaku Galice mogao biti vijenac ili vinograd ili opet kakav tuđinac. A Plači? A Torina - goli kamen? Bobinovac podsjeća na Bobince koji su se morali odseliti u Gacku dolinu. Perušića krš podsječa na Perušić. A sadašnji Voznik nekako podšjeća na staru Gvozdanicu, kao što i Krčeljak podsjeća na pleme Kršelac a njiiva Stelnik na Telić Selo. Luka i Lučića na Lušana. Jurišanka na Jurišiće. Ćejina draga i Ćejino brdo kraj moje rodne kuće svojim imenom pričaju, da je ondje bio nekakav Ćejo, valjda Ćejvan. Jazmak je čisto ture, znači: pisati. A možda su Turci iskoristili stari naziv. Mislim; da i Drljača kod Sv. Duha može biti damiji naziv. A Kratelji pod mojom kućom? Sad je na mojim Krateljima škola. za koju sam moljakao i pok. Rockefellera i župane i ministre. Ne smiíte se!

Sad djeca. gola i bosa imaju školu pred kućom. a ja sam šest godina gazio blato do Osika, pa se nisam žacao kucati dok mi ne otvoriše. Kako se vidi, ima u ovom okolišu sila zagonetaka, pa bi arheloško društvo već po samom Mušaluku imalo dosta posla, naročüo baš po Malom selu. Ondje i danas vire iz zemlje zidovi stare crkvice. Trebalo bi kopati i na Golici i na Risovcu. gdje bi se možda našao i jantar...

Narod

Ne treba spominjati, da je prije turske najezde živio narod hrvatski po svom okolišu koji je prozvan kasnije Mušaluk. Koji su rodovi i plemena živjela. teško će se doznati. U Kukuljevića [Acta croatica) se spominje Tomaš Bešić (ili Lešić) i Lučan. Možda je njegov potomak starac Beše koga je pokerstio pok. Marko Mesić. Prema tome bi Bešići bili starosjedioci. Jamičići danas žive u Budaku. ali njiva Jamičićka dokazuje, da su živjeli i u Mušaluku. Nisu li već u dalekoj svojti sa starim plemmom Jamometića?
Skalića
nema u Mušaluku, a samo Skalćeva mlinica svjedočí, da ih je bilo. Nijedno drugo današnje pleme ne može dakazati, da je poteklo od starosjedilaca.

Sva je naselio slavni pop Marko Mesić [3], koji se rodio u Brinju, a umro u Bagu 2. veljače 1713. (Neki povjesničari ne znadu, da je junaku bilo ime Marko, a ne Matija!) Car Leopold, koga laskavci nazvaše Veliki, -valjda zato, jer je velikm skokom zagrabio iz Beča kad se primakla turska sila, - darovao Marku i njegovu rodu Mušaluk. Leopoldina darovnica tjera u laž generala Wasserhofera, koji se hvalisa svojim zaslugama, a o Marku i hrvatskim ustašama ni slovca.

Markova je kuća kraj bunara bila trospratnica. Danas su četiri zida s gredama i s trošnim rožnicima. Pravi su vlasnici u Americi, a njihovi su rođac, koji uživaju dobar grunt skinuli slamu s krova u nastor. Pusta mliko psi loču! Jer je dvorac pop Marka Mesića jedina zgrada iz hrvatske starine, koja bi se još mogla očuvati i obnoviti, trebalo bi, da se ta zgrada dade u šake Braći Hrvatskoga Zmaja.




Pop Marko je 1700. sagradio i crkvicu Sv. Duha i namijenio za svoju grobnicu. U oporuci je naručio nasljednicima, neka ga sahrane u njoj. Jesu li izvršili baštinci njegovu želju? Kad sam neke godine prinosima. što mi ih poslaše američki Hrvati, obnovio crkvu Sv. Duha, dao sam kopati na dva mjesta pod, ali bez uspjeha. Radnici nađoše nekoliko snažnih kosti bez ikakve oznake. Ali se zna, da su u crkíri Sv. Duha pokopani i neki rođaci Markovi.

Zamolih dobroga prijatelja O.Karla Raucha, kapucinskog gvardijana u Bagu, da pogleda u matici umrlih, gdje je zakopan pop Marko. Odgovori mi nažalost da je iz matice nestalo onoga lista ... Povijiesni miš!

Biskup Glavinić piše 1696[/b]., da su iz kranjskíh planina (ex Alpibus carnicis) doseljenici napravili u "Mossaluku" 10 tabernacula – 10 kućica, a već 1700. Piše biskup Brajković, da ima 30 hrvatskih kuća ... Danas (1935) ima oko 100 dimova. Isprvice je pop Marko naselio samo čakavce. Zato Mušalučane znadu drugi i danas nazvat podrugljivo čakavci – skakavci. No danas su svi tvrdi štokavci, ikavci. Od Perušićana se razlikuje Mušalučanin, što nije otišo, došo, nego otiša, doša, ali nije bija, niti je vidija kao Bunjevac (Vidija sa vuka pa je bija lija). Ipak se u to doba zbiva svašta, a bit će i odsdob (od svih dob). Mušaluk je bio dijelak velike ličke vojarne koja je bečkom casaru davala dosta živog gradiva.

Iako ne znam odakle su potekli pređi mojih pređa znam, da je 1712. u Perušiću pop Ivan Štur krstio jednog pređa, a kumovao je Ivan Mesić, sinovac popa Marka. Došli su dakle kao Hrvati i njihovi su potomci ostali Hrvati kao i svi moji Mušalučani. Žandarska masaža i srpski čaj može istjerati samo nezdrave sokove. Moji seljani nisu poput onoga nakota, o kojim je tako lijepo i istinito raspreo Veliki Otac domovine ispod Starčevića glavice.

Danas nažalost i Mušalučani moraju trbuhom za kruhom i u Belgiju i u Njemačku i ovdje sprijeda u Ameriku i malko dalje sve do Kalifornije. Još puna šaka brade, ako mogu skucati za put. A ipak bi Lika mogla živjeti bez tuđeg novca, Ličani bi mogli svi naći zarade i kruha pod svojim dragim Velebitom, samo da je ... već znate što.

Dr Fran Biničkí
Lički Hrvat (Zagreb), 20. listopada 1937.

___________________

Mušaluk - muša, općinska zemlja
Mušaluk – Turci su staro ime naselja – Supetar – promijenili u Mušaluk.
Mjesto je bilo posjed perušićkoga dizdara kojem je obitelj stanovala u starom utvrđenju. Turcizam muša označava zemlju za pašu, pašnjak, ispašu (koja se poslije može podijeliti), iz čega je izveden toponim na -luk (Skok 1972).

[1] Kvarte i Mohlić
Sjeveroistočno od današnjega Perušića na položaju Kvarte nalaze se ostatci značajnoga pretpovijesnog i antičkog naselja koje se naziva Epidotium, kasnije moguće plemenskog sjedišta Stupića. U blizini se nalazi istaknuta gradina Štitar, pod kojom je moguće bilo smješteno veće srednjovjekovno naselje Mohlići. Tu pod zemljom nalaze se ostatci neke veće romaničke crkve nepoznata titulara, koja je mogla biti sjedište buškog vikara.
I. Šarić, 1974, 64-65.

[2] "Vladislava", "Valislava",  "Vellislava (Corbavia; Kurjaković; Gusić / Gussich)"
* 1305  
† 1346  
Kći od Kurjaka Gusića
Sestra od:
-   Budislava Kurjakovića,
-   Pavla Kurjakovića i
-   Grgura Kurjakovića
Žena od Ivana I. Nelipića
Majka od Ivana II. /Ivaniša/ Nelipića

[3 ] U borbi protiv ličkih Turaka istaknuo se i pop Marko Mesić, koji se rodio oko godine 1640. u Brinju, gdje je kasnije služio kao župnik. Brinjani su često s Otočanima provaljivali u tursku Liku, a uvijek je s njima na četovanje polazio i pop Marko Mesić. Neki su ljudi govorili, da takvo četovanje ne dolikuje svećeniku. Zato je Mesić pošao u Rim, da se opravda pred papom Klementom X. Papa je u svibnju godine 1676. poslao senjskom kaptolu pismo, kojim dozvoljava, da Mesić vrši službu vojničkoga kapelana. Kad je godine 1678. umro senjski kanonik Nikola Vlatković, bio je Mesić izabran za kanonika arhiđakona.

[4] Fran Bistrički http://gkonline.info/test/feljton_2011_06-07.pdf

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!