CRO-eu.com
Kolovoz 21, 2019, 22:02:27 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Medak  (Posjeta: 4075 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Ožujak 08, 2011, 23:23:05 »


Selo Medak

Tamo, gdje se danas nalazi Medak, bijaše nekada rimsko naselje. Ondje su naime iskopani rimski spomenici, među ostalima rimski miljokaz i 2 sarkofaga s napisima.

Poslije Rimljana dođoše u Medak hrvatski doseljenici. Oni su tamo na obali rijeke Like podigli i tvrđu. Ipak još ni danas točno ne znamo, komu je pripadao Medak. Samo se naslućuje, da je i Medak neko vrijeme bio vlasništvo knezova Krbavskih.

Hrvati ostaviše Medak godine 1527., kad je Lika došla pod vlast Turaka, čini se, da se 25 godina iza toga u Medak doseliše Turci. Poslije njihova izgona iz Like (godine 1689.) dobio je Medak nove žitelje: Vlahe ili Rašane. Razabiramo to iz opisa Like, što ga je godine 1696. sastavio senjski biskup Sebastijan Glavinić. U tome latinskom opisu pripovijeda Glavinić o Metku ovako:

"Medak je stara tvrđa, izgrađena na obali rijeke Like. Ondje su naseobine svoje postavili Vlasi ili Rašani, šizmatici, koji su ovamo došli iz primorskih strana. Računa se, da imaju 70 kuća. Njihov je kraj dosta prostran; konj bi trebao cijeli dan, da ga obiđe. Velika plodnost zemlje hrani stanovnike, koji je obrađuju. Ovamo je iz Bosne - iz grada, koji se zove Sarajevo, - priletio neki vlaški biskup ili vladika po imenu Atanazije Glubović, ostaviv u Sarajevu svoju braću i rođake. Isti se (vladika) najprije smjestio u Kotaru, koja zemlja pripada Mlečanima, gdje je također podigao svojti kuću među Vlasima. Primamljen pak dobrotom zemlje u Medak, počeo je sebi graditi novu kuriju. Ali jer je šizmatik, te bi mogla nastati prilika, da druge odvraća od jedinstva rimokatoličke crkve, zabranio sam mu nastavak daljnje gradnje i dulji boravak u Lici. To sam učinio iz dva razloga, i to prvo zato, što nema privolu od apostolskoga kralja, i drugo zato, što Vlasi ili Rašani u onim stranama Hrvatske, koje su najbliže moru, imaju biskupa ili vladiku, koga je izabralo i postavilo Njegovo cesarsko i kraljevsko Veličanstvo, te koga je potvrdila apostolska rimska stolica. To je po imenu gospodin Izaija Popović, koji stoluje u Morči. Radi toga ne može se drugi poslati u njegovu dijecezu. Kad je to čuo novi vladika (Glubović), reče, da će naskoro u tome poslu putovati u Beč do carskoga dvora".

Vladika Atanazije, koga tu spominje biskup Glavinić, nije se zvao Glubović nego Ljubojević. On je još godine 1681. postao metropolita dabrobosanski u Sarajevu. Prigodom velikoga rata, koji je Austrija od godine 1683. do godine 1699. vodila s Turcima, ustadoše protiv Turaka i mnogi kršćani u Bosni.

Da se zakloni pred osvetom turskom, pobjegne metropolita Ljubojević godine 1688. iz Sarajeva u "ravne Kotare", koji pripadahu Mletačkoj republici. Ljubojević je naime kao dabrobosanski metropolita upravljao također grčko-istočnom crkvom u turskoj Dalmaciji, te u tada još turskoj Lici i Krbavi. Iz ravnih se Kotara Ljubojević godine 1695. doselio u Medak, gdje je počeo sebi graditi vladičanski dvor. Kad mu je to godine 1696. spriječio senjski biskup Glavinić, ostavi Ljubojević selo Medak i pođe do kralja Leopolda I. u Beč. Kralj ga još iste godine imenuje vladikom zrinopoljskim u Banovini, t. j. u banskoj Krajini između Une i Kupe. Nato je hrvatski ban Adam grof Baćan 23. rujna 1696. naložio svim poglavarima banske Krajine, da zaštićuju; vladiku Atanaziju Ljubojevića i njemu podređene kaluđere, te čitav "vlaški ili raški narod" između Une i Kupe u vršenju vjere po njihovom obredu. Ljubojević je na svoji trošak podigao manastir Komogovinu, koji postade stolicom njegove episkopije. Iz Komogovine je gdjekada dolazio u Liku i Krbavu, radi čega je uvijek imao neprilike. Tokar na jesen godine 1707. dobio je Ljubojević od kralja Josipa I. potvrdu, da je on odsada također vladika Like i Krbave.

Medak je godine 1700. brojio 110 kuća. U njima stanovahu sami šizmatici, koji su imali i paroha svoga. Radi velikih globa odseliše se godine 1715. iz Metka natrag u mletačku Dalmaciju sa svojim obiteljima:

Ilija Lustinić,
Radoslav Marunić,
Rade Orlić,
Janko i Vukadin Porobija,
Ilija Krekovar,
Mitar Čokešić,
Ostoja Dragešić, te
Miloš i Tomo Skorić.

Iste se godine sa svojom obitelju u Srijem odselio Miloš Furtar. Istražnomu je povjerenstvu zastavnik Radošin Suknaić izvijestio, da će u mletačku Dalmaciju otići iz Metka još 30 kuća.

Kad je godine 1746. bila uređena lička krajiška pukovnija, postade Medak sjedištem 9. krajiške satnije. Vladika Danijel Jakšić, koji je grčko-istočnom crkvom upravljao od g. 1751. do g. 1774., sagradio je sebi u Metku ljetnu rezidenciju, u koju je smjestio i kaluđere. Isti je vladika godine 1770. osnovao srpsku narodnu školu na Medačkome mostu. Jakšićev je nasljednik vladika Petar Petrović prodao taj dvorac krajiškomu eraru, te je u njemu odsada stanovao zapovjednik medačke satnije.

Ova je satnija godine 1836. brojila 7118 ljudi, koji stanovahu u 731 kući. Na području te satnije bijaše tada 12.813 jutara oranice, 3180 jutara livade, 19 jutara vrtova i voćnjaka, 15.960 jutara pašnjaka i 7262 jutra šuma. Samo je selo Medak brojilo 105 kuća s 1057 žitelja, od toga jedva 5 rimokatolika. U Metku bijaše grčko-istočna crkva rođenja Jovanova, a i poštanski ured, jer se to mjesto nalazilo na glavnoj cesti, koja je iz Krajine vodila u Dalmaciju. Tada se već radilo o tomu, da Medak dobije trivijalnu školu, koja je tamo otvorena godine 1836. Kraj sela se nalazila "Medačka gradina" u ruševinama.

Medak je godine 1857. brojao 1158 žitelja, koji stanovahu u 106 kuća. Pod konac 19. vijeka počeo se narod iz Metka seliti, a mnogi su potražili zaradu u Americi. Tako se desilo, da je Medak prigodom popisa žiteljstva, koji se obavio 31. prosinca 1910. brojio samo 460 žitelja, od toga 423 grčko-istočne, a 37 rimokatoličke vjeroispovijesti.

Izvor: Dr. Rudolf  Horvat, Mala knjižnica Matice Hrvatske
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!