CRO-eu.com
Srpanj 23, 2019, 03:36:00 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Lovinac  (Posjeta: 3587 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Ožujak 08, 2011, 23:18:36 »


Lovinac

Drži se, da su Lovinac u srednjem vijeku posjedovali plemići Lovinčići. Ovi se kasnije od straha pred Turcima preseliše u okolicu Bosiljeva. (Tamo je Martin Lovinčić godine 1531. od kneza Vuka Frankopana dobio posjed u Radovcu na rijeci Kupi).

Početkom 16. vijeka pripadao je Lovinac krbavskom knezu Ivanu Karloviću. Razabiramo to iz ugovora, što ga je knez Nikola Zrinski: 10. kolovoza 1509. u svome gradu Zrinu sklopio s Ivanom Karlovićem. Zrinski se naime vjenčao s Karlovićevom sestrom Jelenom. Kako su oba kneza (Karlović i Zrinski) tada bili jedini muški članovi svojih rodova, obvezaše se ugovorom, da onaj od njih, koji bi umro bez djece, ostavlja preostalom drugu i rođaku sav svoj imetak. Zrinski je tada posjedovao 9 "gradova" (utvrđenih dvoraca) s imanjima, a Karlović 22 "grada", od toga 3 u krbavskoj, a 7 u ličkoj županiji. Među ovim potonjima navodi se u spomenutom ugovoru od godine 1509. također "grad Lovinac".

Turci su i nadalje često provaljivali u Liku i Krbavu. Tako propadaše mnogi gradovi kneza Ivana Karlovića, jer ih nije imao tko uzdržavati i braniti; jedni su naime kmetovi na području tih gradova poginuli u borbama, druge su Turci pohvatali i odveli u ropstvo, a treći su pobjegli u sigurnije krajeve, da se zaklone pred sigurnom propašću. Među tako propalim gradovima bijaše i Lovinac. Zato Karlović godine 1522., kad obnavlja svoj ugovor s Nikolom Zrinskim, ne spominje u tome ugovoru Lovinca.

Vjerojatno se grad Lovinac tečajem 16. vijeka pretvarao u ruševinu. Kasnije ga obnoviše Turci, te je po svoj prilici u Lovincu stanovao kakav aga, ili je u njemu bila turska posada. Kada su Turci bili godine 1689. istjerani iz Like, pripade i Lovinac bečkoj dvorskoj komori, t. j. financijskoj oblasti Cara i Kralja Leopolda I. Komora je Liku 10. veljače 1692. prodala grofu Zinzendorfu. U tome kupoprodajnom ugovoru spominje se i grad Lovinac. Da je tada u Lovincu doista bio utvrđeni dvorac ("kaštel"), svjedoči nam i senjski biskup Glavinić. Opisujući naime Liku, spominje Glavinić godine 1696. i "castellum Lovinac".

Poslije izgona Turaka iz Like počnu se u Lovinac doseljavati Bunjevci. Prvi se naseljenici zovu:

Kovačevići,
Budaci,
Ivici,
Vrbani,
Brkići,
Serdari,
Krpani i
Vrkljani.

Za njih je godine 1704. sagrađena rimokatolička crkva sv. Mihovila. Po toj crkvi zvao se Lovinac neko vrijeme (od godine 1751. do godine 1861.) službeno "Sankt Michael". Lovinac je g. 1826. dobio trivijalni, a g. 1892. poštanski ured.

Ruševine "grada" Lovinca vide se još na brdu Cvituša. Grad bijaše okružen 1 metar debelim zidom, a imao je oblik pačetvorine (dug 33, a širok 19 metara). Unutar zida razabira se ostanci dviju kula. Nedaleko tih ruševina postoje 2 ponora: Vrkljanski i Pećina; u prvi ponor ponire potok Opsenica, a u drugi potok Holjevac.

Izvor: Dr. Rudolf  Horvat, Mala knjižnica Matice Hrvatske
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Ožujak 19, 2011, 07:00:16 »


Župna crkva u Lovincu

Župna crkva u Lovincu spada među najljepše rimokatoličke crkve u Lici. Njezinu je vanjštinu lijepo dao urediti župnik J. Pilepić, koji je nabavio i potrebito crkveno ruho. Za unutarnjost crkve pobrinuo se godine 1891. župnik Juraj Ibel. On je u crkvi uredio klupe, ispovjedaonice, krstionicu i propovijedaonicu. Ibel je za crkvu pribavio krasne orgulje, sabirajući dobrovoljne prinose od uglednijih Lovinčana u širokom svijetu. (Tada je općina Lovinac imala 8 generala). Župnik je dao crkvu iznutra ukusno bojadisati. Na svodu iznad svetišta naslikana su 4 evanđelista. Pokrajna je stijena ukrašena slikom, koja prikazuje Izakovu žrtvu. U crkvenoj lađi vide se na svodu 3 velike slike, od kojih prva prikazuje propetoga Spasitelja, druga bi. djevicu Mariju, a treća: kako Bog daje Mojsiju 10 zapovijedi.

Izvor: Dr. Rudolf  Horvat, Mala knjižnica Matice Hrvatske
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Listopad 25, 2012, 21:23:32 »


Lovinac

To su bili junaci - lički junaci - kakvih Lika, a ni cijela Hrvatska danas nema! MD

U ono vrime bi naseljeno ovo misto, to jest Lovinac, kad se biše pisalo lito po narodjenju Isukerstovu 1691; kojega naseli gospodin zastavnik Petar Vrkljan drugačie Balenović, rodom od Senja, s mnogimi drugimi poštenimi i vridnimi dobroga glasa ljudmi od senjske krajine.

______________

Petar imadiaše jošte brata dva, to jest Medu i Sedmaka.

Terčaše Turci u Liku u vrime njihove selbe, i porobiše Divoselo , kade se je bilo naselilo nikoliko kuća niki od Brinja, a niki od Kotara, ter sve Turci poloviše mužko i žensko. Diže se u Potoč za njima ništo malo vojske i dostigoše Turke u Pločkome klancu, kade se očito s Turcim pobiše. Sedmak odma pogibe, a Petar i Mede s drugimi dobrimi ljudmi Turke protiraše. I tude pogibe Dragić Radaković knez od Stajnice, i nikoliko jošte dobri junaka. U taj razboj (Gefecht) dospi Vide Šestanović i Mikica Orešković sve pišice brez konja.

-   Petar imadiaše sinova šest a ćeri sedam.
-   Mede imadiaše sinova sedam a ćere tri.
-   Od Sedmaka osta samo jedan sin, i on je bio Sedmak kako mu i otac.

______________

Kada se je pisalo lito 1700. Toga je vrimena bila u odmetu sva ugarska zemlja suproti cesaru; na koju vojsku obadva brata odoše s ostalim poštenim ljudma od Krajne za podložiti Ugre cesaru. Petar bi kapetan od infanterie a Mede bi kornet od kavalerie, obadva nadarena od cesara i kuće oštrianske zlatnim medulam i zlatnim borjacim.

Od ovi Petrovi sinova bila su kapitana tri; to jest: Nikola, Juko i Antona, i sva tri na službi pogiboše od neprijatelja braneći svoje krajine i svoga poštenja čuvajući. 0d ova 3 drugo ništa od vridnosti nije ostalo, van da što ženskoga spola.
-   Kapitan Nikola bi ranjen od Turak pod Vakupom, od koje rane i smert imal jest.
-   Kapitan Juko on pogibe od turski ljudi u Korenici kod čardaka Rudanovca ali se je dobro zaminio. Iz svake pištole ubit po jednoga, a jednomu odma odsikal glavu.
-   Kapitan Anton on je dobil silnu ranu kod Brandisburga na medji od Šlezie i Pemske zemlje više Königgraca, od koje rane šesto lito umerl u kući svojoj.

Imadiaše ovi kapitan Nikola sinova 5: Stipana, Dujma, Juku, Josipa i Matu. Stipan postade za lajtmana u vrime reforime, a Juko za kapurala. Dujam nebiše niš drugo van ovčji pastir i težak od polja. Ona 2 mladi umriše.

Kapitan Juko neimadiaše mužka ništa nego ćere tri, koje se sve 3 udadoše i mater; njihova.

Kapitan Anton imadiaše sina 4, a ćere 3. Ćere se udadoše: 2 za oficira, a tretja za jednoga kozara. Ostav'mo sad ove pri miru.

Ovi gospodin lajtman Stipan Vrkljan aliti Balenović bi tako ranjen u francezkoj zemlji kod Mastrika, ali mu od rane ništa nebi. Imadiaše ovi gospodin lajtman sina 4, to jest: Nikolu, Ivana, Juku i Matiu. Ivan umri od 2 lita star, a Nikola fancira za fendrika u Šlezii u ratu prajskome, kadi je za fulentira (volontera) cilo lito služio. Imadiaše. ovi lajtman ćeri 8: Matiu i Mandu, Martu i Maru i Stanu, Ivanicu i Mariu, i (? Ime nedostaje), sve su se poudale. Imadiaše za ženu ćer Nikole Zrilića, Manda, kapitana iz Dalmacie. A sin njegov zastavnik imadiaše za ženu ćer Pave Kolakovića, Mariu, oberlieutenanta granatiskoga iz Otočca. Ovi lajtman posta za fendrika u ratu francezkom.

Kada se je pisalo 1725. Ovoga vrimena Ličani išli na more suprot Franeezu pod Jakin (l) i pod Piškeru (2). Ovi stari Mede Vrkljan aliti Balenović, koi imadiaše sinova 7. Četiri njegova sina pogiboše izpod jedne zastave, i to sve od nepriateija.

Potle toga učini se rat s Turčinom na 1737. I odoše naši vojnici pod Vakup za uzeti turski grad, gdi biaše Krajna lička, senjska. i otočka; podstupiše pod grad, kojim bi komanda gospodin Ravnar, oberstar, senjski vicegeneral od polja. Udriše na nji Turci na 25. julia, to jest, na Mariu Mandalinu, razbiše mnoge piskoše. Pogibe Ravnar vojske komandant, pogibe Top komandant Like i Krbave, kapetan Vuče Mešić, Peria sindik iz Gospića, Miko Novačić prokulab od Udbine; upade u sužanstvo Perica Vukasović kapitan Udbinjski i druge gospode i vridni Kaura puno ostade; a 4 oficira glasovita jedva utekoše, to jest, dva Holjevca i dva Kneževića. Tu se dogodi Vuče Kolakoviću iz 0točca, koi cesarsku haznu i lubarde svojim družtvom iz razboja izpeljal jest. U ovome ratu uzeše Turci Stojni Biograd i ostala mista okolo Dunaja, koja su pod anj dependirali, puno puta kaurska vojska čestim izterkami u oarevu zemlju (3) opustiše i porobiše sve oko turski' gradov do Cerne Gore i do grada Livna, van da je što zid obderžo, pod kojim je vazda bio aranbaša Medina Rukavina od Lovinca, koi 'je u tom ratu izsiko Vakupce pod (brdom/MD) Borićevcem s malo ništo svoji Lovinčana. Posiče tute i kapitana i 25 poglaviti Turaka od Vakupa (Vakuf/MD), a samo izgubi od svoga družtva Pavla Kermpotića i Dujma Pavelića . s ostalim zdravo izadje i turske glave iznese.

Na 1739. Terčaše (jurišaše) Turci na Mazin, ki je bilo 30 jezer (30 000) (4), nad kojim su bile 2 paše od Bosne i paša Kulenovič od Vakupa, koji se utoboriše na Mazinu, blago zapliniše a robje povataše, požgaše ognjem sve kuće i ranu. Med njimi ostade samo jedan čardak imenom Ilića, u kome čardaku samo sedam Kaura zaperto biaše i ostaloga spola mužkoga i ženskoga drobniža za uteć od turski ruku. Turci od svi strana njih biahu obkolili, s ognjem, vatrom, puškami velikim i malimi, ali im ništa učiniti nemogoše, nego ji' mnogo podnjimi mertvi ostade. Udari na nji iz prika kapitan Dujam Došen s ništo malo svoga družtva u Privi Mazinskoj, razbi i raztira Turke, nikoliko turski glava odsiče, zadobi nikoliko dobri konja turski i nikoliko turski barjaka. Rupiše Turci širom u polje do kamenoga križa sve porobiše i ognjem požgaše, mnogo keršćanski duša u sužanstvo odpeljaše. Vratiše se Turci natrag i na Gubovča polju padoše u tabor, za kojim Turcim nikolike stotine naši Kaura prispilo jest. Udriše zorom na Turke, kada su već bili pomaširali, razbiše Turke i raztiraše širom preko medje. U tomu razboju Kauri mnogo turskoga dobitka zadobiše, Turaka 3000 posikoše, 200 živi u sužanstvo dopeljaše. Upade u sužanstvo Klučki beg, i malo biše ranjen, koga bega ulovi Tadia Šarić od Lovinca. Prid ovim Kaurim biaše najstariji glavar kapetan Dujam Došen s mnogo pošteni ljudi i oficira od Like. Od Kaura pogibe prokulab Čukić, zastavnik Marinković i 50 vridni Kaura.

U ovome vrimenu umri cesar Karlo, na koje cesarstvo kruni se Maria Terezia njegova ćer i učini mir s Turčinom. Ali od sedam drugi kralja bi nadskočena i napastovana za uzet joj krunu i carstvo. Ali ona s svojim vojnicim, navlastito s Hrvatima iz Krajine opri se svima njima. Videći pako kraljica svoje Hrvate i virne podložnike, podari svakim poštenjem, to jest plaćom, mondurom (uniforma, odora) i oružjem, posla im principa Hildburgshausena, koi princip Hrvate u red postavi; postavi oficire i odkaza im vikovićne plaće za njihovu virnu službu; nikome rajnićki 12, a nikom 14, osobito kapitanom po 20. -  Učini se 7 lit mir, i dura 7 lit sa svim kraljim, da svakome slobodno biaše ići po svim kraljestvim, ali nakon 8 lito diže oružje brąndiburski kralj suproti našemu cesaru i kraljici, i tote Hrvati Krajšnici svoju virnu službu izkazaše prama svome kralju; ali mnogo pogibe od oružja brandiburskoga, a većim dilom pomri od bolesti, ali vindar koji ostaše, vazda se dobro ponosiše pred neprijateljem i ovi rat je dural 7 lita. ...

__________
(1) Jakin > staro hrv. ime za Anconu
(2) Peschiera del Garda u Veneciji
(3) Ovo se ne može pravo razumjeti

____________
-   Vrkljan ili Balenvić > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=690.msg1304#msg1304

-   terčaše Turci > Mali rat, etovanje, otimanje djevojaka, dvoboji, zatrke (trčanje) bijahu na dnevnom redu.

-   Divoselo > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=35.msg4925#msg4925

-   Šimun Šimunić učitelj iz Divosela premješten u Novi 1893
-   Stevo Obradović iz Mogrića, učitelj u Divoselu od 1893-/4

-   Pločanski klanac > Gračac, Bunić, Raduć, Ploča, Novi, Perušić, Vrhovi (Vrhovina) i Turjanski

-   Pločanski klanac > http://www.znaci.net/00001/157_3.pdf Str. 18

-   kuar, đaur ✧ tur. Gävur > u Osmanskom Carstvu, podanik koji ne vjeruje čistu vjeru (koji nije musliman); kaurin, usp. nevjernik, kršćanin

-   jezer ✧ mađ. ezer: 1000; zast. tisuća, hiljada

-   Ima li netko podatke o senjskom vicegeneralu Ravner-u? Ja nisam na cijelom internetu ništa o njemu našla.

-   Što znači " piskoše "? MD
-   Gubovča polju - gdje je to? MD

Iz knjige župe Lovinca
Priobćio Ante Sabljar, c. kr. kapetan u miru.
12. veljače 1853
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!