CRO-eu.com
Listopad 18, 2019, 05:51:03 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Korenica  (Posjeta: 4380 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Ožujak 08, 2011, 23:10:51 »


Korenica - Seoba Vlaha

U dugoljastoj, ali uskoj dolini, kojom protječe potok Korenica, nalazi se oveće selo istoga imena. Najstariji spomen Korenice nalazimo u latinski pisanoj listini, kojom Grgur, sin pok. Pavla kneza krbavskoga, 28. studenoga 1468. posuđuje 100 zlatnih forinti (dukata) od tri hrvatska plemića (braća Pavao, Juraj i Marko, sinovi Vida pl. od Bićina); njima u zalog daje svoje 2 zemlje u selu Jarinskom, koje se nalazilo "u okružju koreničkom" (in districtu de Korenica) županije krbavske. Drugi spomen Korenice vidimo u hrvatskoj darovnici, kojom "knez Miklovuš i knez Petar i knez Juraj i knez Mikula, knezi krbavski i veće" daju neki mlin "Francišku Utiševiću"; ovu darovnicu izdadoše spomenuti knezovi mjeseca ožujka 1489., i to "na kašteli nam v Korenici". Iz ove dakle isprave doznajemo, da je u Korenici g. 1489. bio kaštel (dvorac) knezova krbavskih.

Poput ostale Krbave dođe i Korenica g. 1527. u tursku vlast. Domaći žitelji, koji bijahu sami katolici, pobjegoše pred Turcima u sigurnije krajeve. ISPRVICE NIJE U KORENICI BILO NIKAKVIH STANOVNIKA. Kasnije naseliše Turci i onamo t. zv. "Vlahe", čiji se potomci danas zovu Srbi. Krajiški časnik Gašpar Stipanović izvješćuje 17. kolovoza 1601. iz Otočca grofu Josipu Rabatti u Senj, da je dio tih naseljenika uskočio iz Korenice u Morlačku, pa da se i ostali Koreničani spremaju na bijeg iz turske Krbave.

Ivan Gostović, "vlaški harambaša" u Korenici, javlja u kolovozu g. 1640. barunu Ivanu Albertu Herbersteinu, velikom kapetanu senjske Krajine, da u kršćanske zemlje žele prebjeći Vlasi, koji stanuju u Korenici, gdje imaju 44 kuće sa 150 ljudi sposobnih za oružje. O tome je kralja Ferdinanda III. izvijestio karlovački general Vuk Frankopan Tržački. On mu naime iz Karlovca 1640. javlja, da se "korenički Vlasi" žele nastaniti u t. zv. Senjskoj dragi, ali da bi zgodnije bilo, da se nasele u Plaškomu. Ipak je kralj 13. rujna 1640. u Regensburgu potpisao spis, kojim dozvoljava, da se Vlasi iz Korenice nastane u Senjskoj dragi.

To se imalo provesti u lipnju g. 1642. Međutim su neposredno prije toga 3 harambaše - po imenu: Radota Bocić, Ognjen Mudrić i Vinko Manojlović - iz hrvatske Krajine provalili do Korenice, gdje 30. svibnja 1642. pobiše neke Turke, ubivši Jusupa Velića, a zarobivši Ahmeta, Arslana, Osmana, Aliju, Ibrahima i Jusupa. Radi toga su Turci počeli oštrije paziti na koreničke Vlahe. Vjerojatno su Turci doznali, da se sprema na odlazak iz Korenice 7 vlaških kuća sa 60 žitelja, među kojima bijaše 30 za oružje sposobnih ljudi. Senjski kapetan Ivan barun Herberstein javlja 21. lipnja 1642. ratnom vijeću, da je 15. lipnja k njemu u Brinje došlo 7 Vlaha. Ovi izjaviše, da su taoci onih 7 vlaških kuća, koje namjeravaju uskočiti u Senjsku dragu, poimence u Drenov Klanac (Kod Brloga). Vlasi mole, da im kapetan radi sigurnosti u susret do Staroga Perušića (današnje Vrhovine) pošalje 50 do 60 krajiških vojnika.

Ali je istodobno 100 Turaka udarilo na koreničke Vlahe. Ljudi se većinom zakloniše u šume, radi čega im Turci bez ikakove zapreke oteše sav njihov imetak, među ostalim 2500 glava sitne stoke (svinja, ovaca i koza), oko 200 goveda i 30 konja. Tako je u Brinje dotrčalo samo 28 Vlaha, među kojima bijaše 14 za oružje sposobnih muškaraca. Turci su sve do Sarajeva opljačkali i "grčke manastire", iz kojih otjeraše kaluđere. Od ovih je 17 došlo k barunu Herberstednu s molbom, da im dozvoli nastaniti se u hrvatskoj Krajini, kamo da će oni privesti mnogo Vlaha.

Na proljeće godine 1655. ponudio se karlovačkom generalu Herbardu grofu Auerspergu neki Milak iz Korenice, da će u hrvatsku Krajinu prevesti 12 vlaških kuća. Auersperg se pouzdavao u Milaka, koji je nedavno omogućio jednom kršćaninu bijeg iz turskoga ropstva. Da stvar bude još sigurnija, poslao je Milak iz Korenice u Otočac svoga sina, brata i još 3 Vlaha, koji će služiti kao taoci. I zaista je Milak početkom travnja izveo iz Korenice 12 vlaških kuća sa 140 osoba, među kojima bijaše 40 za oružje sposobnih muškaraca. Turci nijesu pošli u potjeru za Vlasima, koji bez zapreke stigoše u Otočac. General Auersperg javlja to 7. travnja 1655. iz Karlovca kralju Ferdinandu III. U tome izvještaju predlaže Auersperg, da se ovi korenički Vlasi smjeste u Plaški kod Ogulina; podjedno moli, da se iz Kranjske pribavi hrana za te Vlahe. O dolasku tih Vlaha izvijestilo je kralja i tajno ratno vijeće. Ono je kralju savjetovalo, neka koreničke Vlahe naseli u Plaškom polju između Ogulina i planine Kapele; hranu za te Vlahe mogle bi namaknuti Kranjska i Koruška, koje su zajednički obvezane opskrbljivati Krajinu. Nato je kralj Ferdinand potpisao 7. svibnja 1642. odluku, kojom dozvoljava, da se korenički Vlasi nasele kod Plaškoga između Ogulina i Modruša, gdje će im provijant dobavljati Kranjska i Koruška.

Kada su Turci godine 1689. bili istjerani iz Krbave, opažalo se, da u Korenici nema dosta žitelja. Međutim se u hrvatskoj Krajini našlo dosta Vlaha, koji su željeli, da dobiju prazne zemlje u Krbavi. Tako su knezovi Jovan Drakulić i Milin Lalić s nekim drugim krajiškim Vlasima došli u Korenicu, gdje se nalazio krajiški kapetan Juraj Križanić, kao povjerenik generala Josipa grofa Rabatte. Križanić je na njihovu molbu 17. kolovoza 1690. dozvolio, da Lalić i Drakulić dosele u Korenicu svaki po 30 "dobrih i vjernih graničarskih obitelji."

Senjski biskup Martin Borković, koji godine 1700. opisuje Liku i Krbavu, spominje, da se u Korenici nalazi 80 grčko-istočnih kuća, koje imaju i svoga paroha.

Vojno je povjerenstvo godine 1712. proputovalo cijelu Liku i Krbavu. U svome izvještaju, što ga je povjerenstvo 1. prosinca 1712. podnijelo kralju Karlu III., savjetuje mu, da podigne tvrđu u dolini, kojom protječe potok Korenica. U Korenici i u susjednoj Krbavici bijahu godine 1712. filijale krajiške kapetanije u Buniću, gdje je zapovijedao kapetan Dobrovoj Knežević. Kako je tada planina Plješivica činila granicu između Bosne i Hrvatske, morali su krajišnici kod Korenice graditi t. zv. čardake, iz kojih će se paziti na turske provale.

Ratno je vijeće na proljeće godine 1713. poslalo u Liku i Krbavu 2 povjerenika: Rajmunda grofa Attemsa i Josipa pl. Libenega, Oni su ratnom vijeću 7. svibnja 1713. poslali opširan izvještaj o razdiobi zemalja u Lici i Krbavi. U tom izvještaju ističu povjerenici, da žitelji Korenice nemaju dosta zemljišta; zato bi im trebalo prepustiti jedan dio Brezovca. Kako se pak Korenica nalazi na skrajnjoj granici nasuprot turskom glavnom gradu Bihaću, nije zgodno, što u tome kraju stanuju sami šizmatici; trebalo bi onamo naseliti oko 200 katoličkih obitelji, koje bi činile cijelu kapetaniju.

Povjerenici preporučuju, da se katolici nasele u dolini i u šumi oko Čanka iznad Bunića. U Buniću već postoji 20 katoličkih kuća, koje su za zemlju platile po 50 dukata u vojničku blagajnu; tamo se nalaze i ostaci nekadašnje katoličke crkve, koju bi trebalo obnoviti. I zaista se u Čanke naskoro doseliše katolici, za koje je godine 1719. utemeljena posebna župa, a godine 1728. sagrađena i župna crkva blažene djevice Marije (presvete krunice). Na ruševinama pak stare katoličke crkve u Buniću sagrađena je godine 1745. nova crkva rođenja bi. dj. Marije, koja je godine 1807. pretvorena u katoličku župnu crkvu.

Korenica je isprvice pripadala ličkoj krajiškoj pukovnije. Od nje je godine 1765. odijelile i pripojile otočkoj pukovniji. U svibnju godine 1775. došao je u Korenicu car Josip II. Korenica je godine 1801. dobila trivijalku, koju je uzdržavao vojni erar. Kako nije bilo druge podesne zgrade za tu školu, odredila je krajiška uprava 4. rujna 1801., da se zgrada erarijalne pekarne u Korenici pretvori u školsku zgradu. Prvim učiteljem koreničke trivijalke postade Mijo Lovreković, bjelovarski učiteljski pripravnik. Trivijalka je u Korenici godine 1802. imala 29 učenika. Za rimokatolike je u Korenici godine 1780. utemeljena župa sv. Jurja, pod koju spada i kapela sv. Petra u Priboju. Istočno-pravoslavna parohija korenička ima 2 crkve: u Korenici sabora sv. arhanđela, a u Vrela uspenija Bogorodice.

Korenica bijaše sjedište 6. krajiške satnije. Kad je ukinuta vojna Krajina, postade Korenica godine 1872. sjedištem upravne općine, Kotarske oblasti i kot. suda. Godine 1920. otvorena je u Korenici realna gimnazija, za koju je sagrađena lijepa i velika školska zgrada.

Prigodom popisa, koji se obavio 31. prosinca 1910., brojila je sama Korenica 318 žitelja, od kojih bijaše 200 grčko-istočne, 117 rimokatoličke, a 1 ine vjeroispovijesti; cijela je porezna općina korenička imala 4240 žitelja, od toga 4026 grčko-istočne, 213 katoličke, a 1 ine vjeroispovijesti. Korenički je kotar brojio 22.159 žitelja, od toga 16.283 grčko-istočne, a 5870 katoličke vjere uz 5 inovjeraca.

Izvor: Dr. Rudolf  Horvat, Mala knjižnica Matice Hrvatske
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Ožujak 19, 2011, 07:16:52 »


Vodovod u Korenici

Hrvatska zemaljska vlada izvela je godine 1886. u Korenici vodovod, za koji su djelomice upotrebljene cijevi od lijevanoga željeza, a djelomice od kamenštine. Vodovod je uhvatio vrelo "Slatka vodica", koje su obzidali i nasipom osigurali. Suvišna voda iz ovoga spremišta (rezervoara) istječe u malen bunar, kojim se mogu služiti putnici i okolišni žitelji. Cijevi vode 3600 metara daleko u 2 bunara, od kojih se jedan nalazi pred Korenicom, a drugi u samom selu ispred općinskog ureda. Iz toga drugog bunara izlijeva se suvišna voda u napojište za stoku. Korenički vodovod daje dovoljno svježe vode i u ljetno doba, te je prava blagodat za Korenicu. Tekući metar cijevi stajao je 2 forinta i 80 novčića.

Izvor: Dr. Rudolf  Horvat, Mala knjižnica Matice Hrvatske
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Svibanj 28, 2011, 09:59:47 »



Udruga žena "NIT" Vaganačka bb, 53230 Korenica

U Korenici dodijeljena uvjerenja o završenim tečajevima u sklopu dva projekta financirana sredstvima iz europske unije

KORENICA- U prostorijama Udruge žena NIT u Korenici organizirana je svečana dodjela uvjerenja korisnicama i korisnicima tečajeva koje Udruga žena Nit provodi zajedno s Udrugom za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda Cenzura Plus iz Splita, koja je nositelj projekta.

Dodjeli uvjerenja nazočio je i načelnik općine Plitvička Jezera gosp. Ivica Kukuruzović koji je svojim dolaskom potvrdio da je jedinica lokalne samouprave prepoznala važnost ovog projekata za zajednicu i da će Općina u okviru svojih mogućnosti podržati njihovu provedbu.


Uvjerenja o uspješno završnom tečaju keramike i tečaju engleskog jezika dodijeljena su u sklopu projekta "Zajedno ka socijalnom uključivanju" koji je podržan sredstvima Europske unije – Instrumentom pretpristupne pomoći IPA, u razdoblju od 04. 12. 2010 do 03. 12. 2011. Tečajeve je uspješno završilo 15 polaznica i polaznika.


Klikni za uvećani prikaz

Uvjerenja o uspješno završenom tečaju engleskog jezika provodi se i u sklopu projekta "Zajedno ka zapošljavanju i socijalnom uključivanju" koji je također podržan sredstvima Europske unije - Instrumentom pretpristupne pomoći IPA, u razdoblju od 27. 01. 2011. do 26. 01. 2012. godine. Tečaj je uspješno završilo 9 polaznica i polaznika.

Besplatni tečajevi se nastavljaju i dalje. Trenutno se održavaju tečajevi za njegovatelje/ice, turističke pratitelje/ice, tečajevi krojenja i šivanja te radionice za poticanje samozapošljavanja.

Pozivamo sve zainteresirane da se za detaljnije informacije obrate u Udrugu žena Nit, kontakt osobe: Marijana 099/5141105 i Anita 099/7928967.

KONTAKT OSOBA:
Marina Polić,
Predsjednica Udruge žena NIT

E-mail: marina1206@net.hr
Mob: 098/1927 122
Tekst i foto: Dražen Prša, novinar, Otočac
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!