CRO-eu.com
Listopad 22, 2017, 22:57:48 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Kosinj  (Posjeta: 9050 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Ožujak 04, 2011, 00:15:20 »


Kosinj Gornji i Donji

Tečajem srednjega vijeka ističe se u buškoj župi uz donji tijek rijeke Like posebna oblast, koja se u hrvatskim ispravama zove "Bočaći". Vjerojatno je ta oblast svoje ime dobila po gradu "Bočaj", čije se ruševine još i danas vide na 660 metara visokom brdu između današnjega gornjega i donjega Kosinja. Nekada se Bočaj zvao "Kosinjgrad". Po tomu su gradu njegovi vlasnici dobili une "Kosinjski". Tako se u latinskoj ispravi od godine 1461. spominje "Lascho de Kosin", a godine 1484. Ivan Kosinski. Knez Anž (Ivan) Frankopan posudio je godine 1489. od Jurja Kosinjsikoga na 7 godina njegov grad Kosinj. Tom je prigodom Frankopan prisegao, da će poslije 7 godina Jurju Kosinjskomu

"povernuti ta isti grad Kosinj i sela, ka su poda nj,

-   najprije Srakvinu,
-   drugo selo Hotilju Vas,
-   treto selo Pol Buk,
-   četerto selo Botuci, ča je plemenita plemenšćina Jurja Kosinjskoga i njega sina Ivana".

Isti taj knez Anž Frankopan godine 1499. javlja, ... "kako Juraj Kosinjski (sa) svojim sinom Ivanom s nami se zamimi dobrovoljnim zakonom. Najprvo nam da svoj grad Kosinj osebujni, ki je v Bužah v Bočaci v kneštvi buškom. I tolikoj nam da svoje plemenite plemenšćine: najprvo Srakvinu, drugo selo Pol Buk, treto selo Botuke, četerto selo Hotilju Vas. A sebi ostaviše svoju plemenitu plemenšćinu didinu: selo Kosinj, ki drži svojim stricem Ivanom v Bočaci, sa vsim kotarom kosinjskim ... i s crikvu".

U okolici grada Kosinja nalazilo se u srednjemu vijeku nekoliko crkva. Senjski biskup Sebastijan Glavinić, koji godine 1696. opisuje Liku i Krbavu, izričito veli, da se oko Kosinja vide ruševine 7 crkava, u kojima se nekada narod molio Bogu. Među ovima bijahu i ruševine nekadašnjega pavlinskoga samostana. Glavinić dapače tvrdi, da se nekada u Kosinju nalazila tiskara, u kojoj se štampahu crkvene knjige za svećenike glagoljaše. Na preostaloj crkvi sv. Vida u Sraklinu vide se 3 uzidana glagoljaška napisa iz doba spomenutoga kneza Anža Frankopana. Vjerojatno je u okolici Kosinja postojao i onaj "hospital" (gostinjac, bolnica) sv. Marije Magdalene, kojemu je hrvatski ban Pavao Kurjaković godine 1411. - sporazumno sa svojim rođacima - darovao čitav svoj peti dio sela Hrvaćani na teritoriju župne crkve sv. Marije djevice (na granici ličke i buške župe).

Godine 1901. našao se u Donjem Kosinju kamen s latinskim napisom, iz kojega se razabire, da je tu nekada stajao rimski "municipium Tesleum“. Kod Legenca blizu vode Begovače nalazi se kamen s napisom, koji kaže, da je tu u rimsko doba bila granica između plemena Ortoplina i Parentina. Prije Rimljana stanovalo je u okolici Kosinja neko pleme ratobornih Japoda.
Kosinj je od godine 1527. do godine 1689. pripadao Turcima, koji su onamo naselili "Vlahe".

Kad je hrvatska vojska godine 1689. oslobodila Liku, nastadoše svađe između Hrvata i tih doseljenika. Zato je grof Josip Rabata, "vicegeneral sve hrvatske i primorske Krajine", poslao Jurja Križanića, da kao komesar izađe "na lice zemlje, radi koje Vlasi Kosinjani i Hrvaćani jesu med sobom imali veliku smutnju". Križanić je 23. svibnja 1690. u Kosinju izdao odluku, koja glasi ovako:

          "Provodil sam s poglavitimi ljudimi, s manom budućimi, da se siromahom Hrvaćanom velika krivica čini od Vlahov Kosinjanov. Unapridak pako da se tu takove smutnje ukrate, i da ne budu imale jedna niti druga stran prilike unapridak bantuvati višnje gospode, dajem i izručarn Mihalju Špolariću i seljanom njegovim... začamši od Sraklinov do grada Kosinja - iznamši one zemlje, koje su glavari u rečenom konfinu (Krajini) vladali, - da njima ostane. Zatim u rečenom konfinu da budu Hrvaćani dužni za svoga plovana (župnika) u najboljem mestu ostaviti u zemljan del, kako se bude mogal pošteno održati med nimi. Radi Košenic (livada) da se razumiti imaju. Buduć da su do sih dob u Kopiah kosili, tako u napridak slobod imali budu - skupa s ostalimi novimi naseljenimi Hrvaćani; skupa bratinski i prijateljski razumiti se imaju, kako pravo bude. Što se pako ovoga leta sitve (sjetve) dostoji, ovoga leta sitva od Vlahov do sih dob usijana da Vlahi Kosinjani za se uzmu; a od ovoga datuma unapridak već koj sijati pripovida (zabranjuje) im se. Daje se tolikajše Hrvaćanom nikoje mesto Sužain na Crno vrilo do volje i milošće cesarove svitlosti tako i s tim putem, da imenovani Mihalj Špolarić - skupa svojimi seljani - bude dužan svaku vernost i pokornost svitlosti cesarovoj iskazati, cesarsku zapovid i višnje gospode marljivo ovršivati i na cesarsku službu hoditi, kako mu se zapovidalo bude. Vlahom pako Kosinjanom postavlja se pena (globa): koj bi priko ovoga izručenja i danja spomenutim Hrvatom kakvu silu učinil, ali (ili) u čem drugom s kim tim putem bantoval, kako je u imenovanom konfinu, tako da prez vsake pravde i milošće zostaje višnjoj gospodi pene sto cekini. Spomenutom pako Mihalju Špolariću, kako i njegovim seljanom, zapovida se tolikajše unapridak, da ima od Vlahov Kosinjanov miran biti, i višnje gospode da nadalje nima bantovati, nego polag ovoga izručenja i pisma da ima mirno živiti."

Senjski biskup Sebastijan Glavinić opisuje godine 1696. okolicu grada Kosinja ovako:

Tu se nalaze 3 sela, koja presjeca rijeka Lika. Na rijeci se vrte mlinovi, iza kojih se (u ponore) gubi Lika. Gornje selo broji 40 kuća, u kojima stanuju žitelji, koji su ovamo došli od međe Kranjske (t. j. iz Gorskoga Kotara) . U srednjem selu stanuju Vlasi, a u trećem selu 40 sesijala ili fundusa drže Hrvati. Ovi se ne slažu s Vlasima, koji prijete, da će svađu riješiti oružjem, pa da će - bijući boj kao s neprijateljima -pokušati sreću, da sebi prisvoje posjede, što ih drže katolici, koji ih pravo stekoše. Za boj ima sposobnih 100 katolika i 500 Vlaha; od toga je 150 izvježbanih vojnika. Službu duhovnog pastira obavlja Nikola Uzelac, koji pomoć spasenja pruža katolicima i šizmaticima. Uzelac je kao kaluđer ili "raški paroh" podređen vlaškomu biskupu Izaiji Popoviću iz Marče.

Biskup Glavinić završuje svoj opis Kosinja ovako:

Na odlasku držao sam govor u slušateljima prepunoj crkvi šizmatičkoj. Kada svrših, obvezaše se, da će odsada biti pobožni i vjerni Bogu, crkvi i caru. Spomenuti dušobrižnik Nikola Uzelac želi, da se (iz Like) makne strani šizmatički biskup. Ako se to izvrši, Uzelac obećaje, da će zajedno s Vlasima svojim promijeniti mjesto; oni će se odseliti u Medak, da učine mjesta za naše Kranjce, koji će onda moći sigurno i mirno obrađivati zemlje, jer će prestati svađe u njihovom susjedstvu. Osim toga obećaje paroh Uzelac, da će šizmatike onih krajeva privesti k poslušnosti i k sjedinjenju s rimskom crkvom.

Rimokatoličke i grčko-istočne crkve u Lici opisao je godine 1700. senjski biskup Martin Brajković. U tom se opisu o Kosinju nalaze te vijesti: U Donjem je Kosinju u novije doba podignuta crkva sv. Jeronima. Tamo ima preko 50 katoličkih kuća. Župnik bijedno živi od prihoda, koje mu donose desetina i štolarina. (Desetinu podavaju župljani od svega priroda svoga. Štolarina znači pristojbe, što ih je župnik dobivao za krštenje, vjenčanje, ispovijedi, sporove i za podjeljivanje posljednje pomasti). U Gornjem Kosinju ima također 50 katoličkih kuća, koje spadaju pod župu u Donjem Kosinju. Radi udaljenosti obaju sela namješten je u Gornjem Kosinju kapelan, koji je podređen župniku u Donjem Kosinju. Taj kapelan obavlja duhovnu pastvu i u Kuterovu, a živi od desetina poput župnika. Gornji Kosinj ima drvenu crkvu sv. Antuna. Tu bi radi množine naroda trebalo osnovati posebnu župu. U području Kosinja zaposjedoše šizmatici (t. j. pristaše grčko-istočne crkve) isto toliko zemljišta, koliko drže katolici. Šizmatici imaju svoga paroha, koji ne zavisi ni od koga.

U Karlovcu je godine 1853. umirovljeni otočki major Franjo Bach štampao svoju povijest otočke krajiške pukovnije. U toj knjizi tvrdi Bach, da je u Gornjem Kosinju godine 1692. sagrađena župna crkva sv. Antuna Padovanskoga, a godine 1772. sagrađen je i župni dvor; u Donjem Kosinju podignuta je prije godine 1700. župna crkva sv. Ivana Krstitelja, dok je župni dvor sagrađen prije godine 1772. Kuterevo je već godine 1724. dobilo svoju crkvu Majke Božje škapularke, a župni je dvor sagrađen u Kuterevu godine 1807. Na području Donjega Kosinja podignuta je prije godine 1772. filijalna crkva sv. Petra. Gornji pako Kosinj ima staru kapelu sv. Vida u Straklinu. Ta je kapela sagrađena svakako prije godine 1769., kad je zapovjedništvo otočke pukovnije tražilo, da se ta kapela poruši; taj nalog nije bio izvršen.

Kad je godine 1746. princ Hildburghausen uredio t. zv. Gornju (karlovačku ili hrvatsku) Krajinu, pripao je Kosinj u područje ličke pukovnije. Tečajem vremena tako se Lika napučila, da su godine 1765. neka mjesta (među tima i Kosinj) odijeljena od ličke i pripojena otočkoj pukovniji.

U Gornjem Kosinju bijaše sjedište prve satnije otočke krajiške pukovnije. Tamo je godine 1826. osnovana pučka škola. Malo iza toga - godine 1834. - dobio je pučku školu i Donji Kosinj.

Prigodom popisa od godine 1857. brojio je Gornji Kosinj 35 kuća, u kojima je stanovalo 518 žitelja, od toga 793 rimokatoličke, a 335 grčko-istočne vjeroispovijesti. Mnogo je veći bio već tada Donji Kosinj, koji je imao 99 kuća s 1128 stanovnika, od toga 793 rimokatoličke, a 335 grčko-istočne vjeroispovijesti.

Kad je ukinuta Vojna Krajina, postao je Gornji Kosinj 1. siječnja 1872. sjedištem velike upravne općine. Ova je općina prigodom popisa žiteljstva, koji je obavljen 31. prosinca 1910., brojila 7977 žitelja, od toga 5045 rimokatoličke, a 2932 grčko-istočne vjeroispovijesti.

U samom Kosinju, koji više nije nosio oznaku"Gornji", stanovao je tada 621 žitelj, od toga 611 rimokatoličke, a jedva 10 grčko-istočnih. Donji je Kosinj godine 1910. brojio 1361 stanovnika, od kojih je 1325 bilo rimokatoličke, a 36 grčko-istočne crkve. Izvan jednoga i drugoga Kosinja stanovahu grčko-istočni žitelji nepomiješani s katolicima u ovih 7 sela: Koš (623 žitelja), Mlakva (434), Poljan (246), Za-most (98), Vir (76), Dulibica (65) i Podebljaj (50 žitelja). Veliko selo Lipovopolje brojilo je 1244 žitelja, od toga 1201 grčko-istočne, a samo 43 rimokatoličke vjeroispovijesti. U svim ostalim selima kosinjske upravne općine stanuju sami rimokatolici.

Izvor: Dr. Rudolf  Horvat, Mala knjižnica Matice Hrvatske
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Ožujak 19, 2011, 05:36:27 »


Novi most kod Kosinja

Novi most kod Kosinja. Na donjem toku rijeke Like nalaze se razmjerno gusto naseljena mjesta, poimence: Gornji Kosinj, Krš i Mlakva na gornjoj, a Donji Kosinj i Lipovopolje na donjoj strani polja, kojim protječe Lika. Tamo, gdje je to polje najuže, podigla je nekada Vojna Krajina drveni most preko Like.

Ponori te rijeke nalaze se nešto niže kod Kućišta. Ako na jesen potraju dulje vremena kiše, tada se korito Like napuni vodom tako, da je ponori ne mogu dosta brzo progutati. Slično biva na proljeće, ako snijeg na planinama počne naglo kopniti. Takvom se prigodom voda u rijeci digne i 20 metara iznad redovite svoje površine te poplavi sve kuće i puteve uz desnu i lijevu obalu Like. - Gdjekada se događalo, da je Lika za visokog vodostaja oštetila - dapače porušila i odnijela - spomenuti drveni most.

Tako je na pr. Lika g. 1879. odnijela most kod Kosinja, gdje je g. 1880. troškom od 6100 forinti sagrađen novi drveni most, a trošak je podmirila krajiška investicionalna zaklada. Jednaka se nesreća zbila i na proljeće g. 1915.

Radi toga je tadašnja hrvatska zemaljska vlada odlučila, da će mjesto drvenog mosta sagraditi kameni most. Izvedbu je tada osujetio svjetski rat, a poslije rata nestade i hrvatske zemaljske vlade. Da se ipak jednom dokrajče neprilike, što ih je trpio narod uslijed pomanjkanja valjanog mosta, dali su sami Kosinjani g. 1925. izraditi nacrte za gradnju kamenog mosta; oni su nacrte zajedno s proračunom podnijeli ministarstvu građevina u Beogradu uz molbu, da država podigne taj most. I zaista je država g. 1928. pristupila gradnji toga mosta. Troškom od 630.000 dinara izgrađeni su g. 1929. temelji, stupovi i zidovi za privozne rampe. Ovu je gradnju izveo ing. H. Freund, poduzetnik iz Gospića. Nato je država obustavila daljnju gradnju, te je most ostao nedovršen punih 6 godina. Istom g. 1935. nastavila je gradnju Savska banovina, pod čiju je upravu došla cesta, koja od Gospića vodi kroz Perušić u Kosinj. Posao je preuzela tvrtka I. Slavec iz Ljubljane, a gradnju je izvodio ing. A. Novak, i to po osnovi ing. Milivoja Frkovića. Most je troškom od daljnjih 870.000 dinara dovršen i prometu predan u prosincu g. 1936. Svi su dakle troškovi za gradnju toga mosta iznosili ravno 1,500.000 dinara. - Niveleta nadvisuje temelje mosta za 12 metara. Dužina mosta s upornjacima (ali bez pri voznih rampa) iznosi 70 metara, a širina između kamenih parapeta (ograde) 5 i po metra. Most sastoji od 3 polukružna svoda, koji počivaju na 2 stupa i 2 upornjaka, a svaki ima 18 metara svijetlog otvora. Gradnja je izvedena od teškoga kamenja, koje se vadilo i tesalo blizu mosta. Beton je upotrebljen samo za temelje stupova i za još neke manje radove. Gradnjom toga mosta upravljao je ing. Milivoj Frković, a stalan su nadzor vršili inžiniri J. Plemić i V. Leskovac.

Izvor: Dr. Rudolf  Horvat, Mala knjižnica Matice Hrvatske
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #2 : Rujan 08, 2011, 23:15:06 »


Tri glagoljačka nadpisa
u Gornjem Kosinju u Senjskoj
biskupiji.
 
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #3 : Kolovoz 30, 2014, 11:21:51 »


Kosinj - Ličko polje


Ako se od Gospića krene tokom rijeke Like, naići će se na mnoge lijepe i slikovite predjele na kojima će se zaustaviti pogled svakoga tko tuda naiđe. Najveću i najljepšu vrijednost tog predjela predstavljaju šume. One su osobito lijepe u okolici Kosinja.

Kosinj zapravo predstavlja Ličko polje.


Tu u Kosinju na nadmorskoj visini od 400 metara rijeka Lika je najdublja i najšira, a najvećim svojim dijelom teče kroz Kosinjsko polje. Kosinjsko polje je dugo oko 10 km. Da bi se o Kosinju moglo nešto više reći, poći ćemo s našim opisom od jugoistoka prema jugozapadu, upravo onako kako teče rijeka Lika.


Do prije dvije godine na ulasku u Kosinjsko polje Lika je tekla kroz velike i uske kanjone, između strmih padina okolnih brda i kroz gustu šikaru. Međutim izgradnjom brane Kruščica na tom je mjestu stvoreno akumulaciono jezero koje je potopilo veliki dio zemljišta u dužini od 22 km. Jezero je kod brane široko oko tri km. Upravo to jezero, brana i hidroelektrana, koja će biti uskoro puštena u pogon, to je budućnost Kosinja i ne samo njega nego i čitavog ovog dijela Like.

Nema dana ljeti kada na jezero Kruščica (dobilo ime po selu Kruščica koje je potopljeno ovim jezerom) ne dođe po neki turista, ne samo naš nego i strani.

Na jezeru je ljeti topla voda. Kada se jezero uredi i izgradi se plaža, kupanje će tu biti zaista ugodno. Kada bude puštena u pogon hidroelektrana, pristupit će se izgradnji jezera i ceste oko njega. Govori se da će se na brdu Galovki graditi bolnica i odmaralište za tuberkulozne bolesnike, budući da za to postoje svi prirodni uvjeti: čisti zrak, borova šuma i čista voda.

Smatra se da je Kosinj najtoplije mjesto u Lici jer iako ga od mora dijele visoka brda Velebita, ipak se osjeća izvjestan utjecaj jadranske klime.

Odavde, od jezera, prostiru se tokom rijeke Like, s jedne i druge njene strane, mnoga sela koja sva zajedno čine Kosinj.

To su sela:
   
Mlakva,
Gornji Kosinj,
Krš,
Gradina Most,
Donji Kosinj,
Bakovac,
Lipovo polje,
Rudinka i
Kućišta.




U Donjem Kosinju je prije ponirala Lika. Ali sada je i tu napravljena brana i njen tok je skrenut. Tako rijeka Lika tunelom odlazi i spaja se s Gackom, a one zajedno odlaze u Senj i tamo pokreću veliku Senjsku hidroelektranu. Cijelo Kosinjsko polje okruženo je visokim brdima.

Najveća brda su:
   
Galovka,
Risovac,
Obljaj,
Goljak,
Kalić,
Šatorina i
Kašika.


Ove planine su pretežno građene od vapnenačkih stijena, a nešto malo imaju granita.

Kosinj, kao i čitava Lika, bili su nastanjeni od pradavnih vremena. O tome svjedoče i razni nađeni predmeti još iz neolita. Razna ilirska plemena prodiru u naše krajeve sa sjeverozapada. Tako njihovo pleme Japodi naseljavaju Liku. U IV stoljeću prije n. ere do Like prodiru ratnički narodi Kelti, koji se udružuju s Ilirima i čine s njima jak ratnički savez. U doba rimskih osvajanja ni Lika nije pošteđena i tako su Iliri pokoreni. Ipak oni su dizali mnoge ustanke jer su bili srčan i borben narod koji je mnogo cijenio slobodu. Kada je rimsko carstvo propalo, doseljavaju se u našu zemlju Slaveni.

Danas se stanovništvo Kosinja bavi stočarstvom i ratarstvom, a velikim dijelom su zaposleni na izgradnji hidroelektrana. Kosinjani su naročito ponosni na to što je u Kosinju radila prva štamparija na Balkanu.

Milan Varićak
Zagreb, 1969: Hrv. prirodoslovno društvo
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!