CRO-eu.com
Lipanj 24, 2019, 14:12:52 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Fortifikacijsko graditeljstvo i obrana hrvatskih zemalja tijekom stoljeća  (Posjeta: 34884 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Svibanj 22, 2009, 21:32:25 »


Fortifikacijsko graditeljstvo i obrana hrvatskih zemalja tijekom stoljeća

Uvod

U našoj povijesnoj literaturi, u pisanoj riječi i usmenoj predaji, često se susrećemo s nazivima: stari grad i gradina, utvrđeni grad, utvrda, utvrđenje, zidovi i kule, bedemi i bastioni, čardaci i stražarnice i s još mnogo drugih sličnih naših domaćih riječi i posuđenica.1 Uz bogatstvo nazivlja još je veća množina takvih spomenika graditeljstva razasutih hrvatskim ozemljem, u svim hrvatskim krajevima.

U današnjim granicama Republike Hrvatske moguće je označiti preko 700 mjesta i položaja naših starih feudalnih gradova, utvrda i kaštela, kula i utvrđenih gradova. To je bilo i ostalo je, usprkos svim uništavanjima i razaranjima, veliko graditeljsko i povijesno bogatstvo hrvatskog naroda.2 Biti branjen i siguran značilo je biti utvrđen na svojem životnom prostoru. Vrijedilo je to za sva vremena i za sve krajeve svijeta. Na poseban način to vrijedi za hrvatske zemlje, smještene na tisućljetnoj vjetrometini između Istoka i Zapada, između sjevera i juga Europe. Upravo zato, istraživati, proučavati i govoriti o rasprostranjenosti, položaju, razmještenosti, vrstama i oblicima, sadržaju i korištenju, stanju i vrijednostima obrambenog graditeljstva na tlu Hrvatske, znači govoriti o hrvatskoj povijesti, posebno hrvatskoj ratnoj povijesti. Pisati o hrvatskim gradovima i utvrdama znači pisati o najdužim i najtežim vremenima hrvatskog postojanja, od vremena naseljenja Hrvata na prostoru između Dunava i Drave, Soče i Drine, sve do Jadranskoga mora, sve do današnjih dana.

Što je obrambena graditeljstvo?

Renesansni graditelji koji su svoje umijeće građenja utvrda crpili iz rimske i bizantinske graditeljske tradicije smatrali su ga dijelom fortifikacijskog (utvrdbenog) graditeljstva. Obrambeno graditeljstvo zapravo je vojno graditeljstvo koje su definirali kao "umijeće kojim je moguće bilo koje mjesto protiv neprijateljske sile na potreban način utvrditi i uspješno ga braniti".3 Graditelji ranijih stoljeća na hrvatskom su prostoru zatekli mnoge primjere ilirskog i rimskog obrambenog graditeljstva i s mnogo su umijeća koristili i nadograđivali prirodno zaštićene položaje: osamljene visove i kamenite hridi ili priobalna mjesta zaštićena tokovima rijeka.4


Cetin

Cetin

U gradnji zaštićenih i branjenih prostora koristili su se i tradicijom građenja koju su donijeli sa sobom iz pradomovine, što se vrlo zorno očituje u obliku i organizaciji obrana starohrvatskih gradina i gradišta, primjerice Gradišta ( u Mrsunjskom Lugu kod Slavonskog Broda, Goričke i Kiringrada na Baniji (utjecaji avro-slavenske simbioze) 5 . Ti se utjecaji naziru i u gradnji obrambenih utvrda koje grade hrvatski; rodovi i slobodne općine hrvatskih naselja u starohrvatsko doba, u vremenu hrvatskih knezova i kraljeva, sve do 12. stoljeća. Takvi su se primjeri sačuvali u krajevima gdje su utvrde bile građene od čvrstog materijala, od kamena, u zavelebitskoj Hrvatskoj, u Dalmaciji, Primorju i Istri.6

U kasnijim stoljećima obrambeno graditeljstvo na tlu Hrvatske bit će pod utjecajem susjednih zemalja, osobito sjeverne Italije i i srednje Europe (osobito u doba renesanse i baroka), dok će u doba turskih ratova takvi: utjecaji doći i iz islamskog! kulturnog kruga koji nosi sa sobom graditeljska iskustva i Bizanta.

________________________________________
1. Ana Deanović, Glosar naziva u upotrebi srednjovjekovnog i renesansnog vojnog graditeljstva u Hrvatskoj, Rad JAZU, knj. 381, Zagreb, 1978., str. 35-48
2. Vidi kartu lokacija "starih gradova" u Encikl. Jugosl., naslov Grad, karta 1 i 11, str. 520,528

3. Architectura igitur militaris est ars locum quecumque adversus vim hostilem apte muniendi et tuendi, Mathisas Dögen, Architectura miIitaris
moderna, Amsterdam, 1647., Nac. i sveuč. biblioteka, Zagreb, BZ. 131, str. 1

4. Boris Bačić, Prilozi poznavanju prahistorijske gradinske fortifikacijeu Istri, Adriatica praehistorica et antiqua (Zbornik G. Novaka), Zagreb, 1979.
Ružica Drechsler-Bižić, Područje Like od ranog brončanog doba do dolaska Rimljana, Lika, Zbornik radova znanstvenog skupa Hrvatskog arheoloikog druitva, Otočac, 1974., Split, 1975.
Vladimir Mirosavljević, Gradine i gradinski sistemi u prethistorijsko i protohistorijsko doba, ARR, VII, Zagreb, 1974
L. Veronese jr., Casteli e borghi fortificati del' Istria, Trieste, 1981.
Mate Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb, 1976.

5. Z. Vinski i K. Vinski-Gasparini, Gradište u Mrsunjskom Lugu, Zagreb 1950.

6. Posebno je vrijedan primjer dobro istražene lokacije Bribirske gradine i bribirskih utvrda zbog vremenskog kontinuiteta od ilirskog i rimskog vremena do srednjovjekovnog Bribira knezova Šubića i kasnijih utvrda koje tu gradi Venecija.J. Korošec, Bribir u prahistoriji, Starohrvatska prosvjeta, 10, Zagreb, 1968., M. Suić, Bribir (Varvarija) u antici, isti časopis, str. 217-234
S. Gunjaća, Strateško i historijsko-arheološko značenje Bribira, isti časopis, str. 205-212

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Svibanj 22, 2009, 21:36:23 »



Stari gradovi i utvrde izmedu Une, Save i Kupe
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Svibanj 22, 2009, 21:45:18 »


To će se posebno odraziti na gradnju utvrda u onim hrvatskim krajevima koje su Turci osvojili i više od dva stoljeća njima gospodarili (turske kule i tabije, čardaci i palanke). 7 Naša je namjera ovim prikazom objasniti čitatelju bar dio bogatoga hrvatskog i stranog nazivlja kojim opisujemo tu vrstu spomenika materijalne kulture Hrvata, ukazati na različitosti povijesnog i tipološkog razvoja, ovisne o zemljopisnim razlikama hrvatskih zemalja, ocrtati mu u bitnome kronologiju razvoja pojedinih graditeljskih oblika i sadržaja te, konačno, objasniti na koji su način ti složeni graditeljski objekti ispunili svoju najvažniju povijesnu zadaću - obranu zemlje i naroda.

Pitanje nazivlja

Mnoge oblike i sadržaje obrambenog graditeljstva Hrvati su poprimili od svojih susjeda, ali su za mnoge od njih već odavna pronašli pravu domaću riječ. Za neke bi pak to još uvijek trebalo učiniti i pronaći za njih pravi hrvatski naziv. U ovom ćemo pregledu istumačiti pojmovni sadržaj samo najvažnijih naziva utvrdbenoga graditeljstva, naziva: gradina ili gradiš te, feudalni tvrdi grad, utvrđeni grad, kaštel, tvrđava, kula, čardak, palanka i općeniti pojam utvrde.8


Modruš

Modruš


Modruš

Modruš

GRADIŠTE ili gradina vremenski je najstariji oblik obrambenih utvrda. Gradišta ili gradine grade se za zaštitu naroda, zaštićuju naselja ili stražarske položaje ili pak služe kao pribježište u vrijeme neprijateljskog napada. Grade se od prapovijesnih vremena do srednjeg vijeka, a koriste uvijek prirodne pogodnosti položaja i tla: u nizinama močvarna tlo i zaštitu rijeka, ili pak slučajna uzvišenja (primjerice Kirin-grad na Baniji, Gradec u Vučedolu, Otočac u Gackoj i dr.), u planinskim krajevima teže pristupačne položaje i visove (mnoge i japodske gradine u Lici, Visuć, Osuovica, Prozor, Krbavica, Gračac, Trnovac, Medačka Glavica, Bužim, Lovinac i dr.).


Otočac

Fortica u Otočcu

Podižu se od zemlje i drveta, a u krajevima kamenitog tla od kamena, gradeći suhozidom zaštićena naselja i skloništa (gradina od razvala kod Ličkog Osika, ponad Široke Kule, gradina kod G. Vrhovina, Stražbenica kod Vrepca i druge).9 Vremenski slijed ilirskih gradina, a poslije njih rimskih utvrđenja na tlu Hrvatske (utvrđeni vojni logori, cestovne stražarnice, utvrđena naselja i gradovi),10 nastavljaju gradine i gradišta starohrvatskog razdoblja.

Uz nedovoljno istražene njihove položaje i vrlo rijetke njihove ostatke u sjevernoj Hrvatskoj, na prostoru između Drave i Save, Kupe i Une (gdje su građene od zemlje i drveta) bolje su sačuvani ostaci takvih utvrđenja na prostorima zavelebitske Hrvatske, u Krbavi, Lici i Gackoj, sve do Ličke Plješivice i Kapele.

___________________________________
7. Hamdija Kreševljaković, Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini, Naše starine, Sarajevo, 1954.; isti autor, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo,
1954

8. Cijeli jedan broj časopisa Bulletin (Institut international des chateaux historiques - Internationales Burgen Imstitut) posvećen je terminologiji toga područja pod naslovom "Die vergleichende Terminologie im Bereich des Wehrbaus", br. 25, München, 1967.

9. R. Drechsler-Bižić, Japodska kulturna grupa, rad u djelu Pra istorija jugoslavenskih zemalja, Bronzano doba, knj. IV, Sarajevo, 1983., str. 374-389; ista autorica, Gradine u Lici, vojna utvrdenja i njihov značaj, Vjesnik Vojnog muzeja JA, Beograd, 1956.

10. Nema zbirnog, monografskog rada o rimskim vojnim utvrdama na tlu Hrvatske, već se prikazi pojedinih lokacija nalaze u raznim arheološkim i povijesnim časopisima. Spomenimo samo neke: M. Prelog, Između antike i romanike, Peristil, 1954.; B. Vikić - M. Gorenc, Prilog istraživanju antičkih naselja i putova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Zagreb, 1969.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Svibanj 22, 2009, 21:50:03 »



Stari gradovi i utvrde izmedu Velebita, Kapele i Plješivice

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Svibanj 22, 2009, 21:56:31 »


To su sve one starohrvatske utvrde uz koje je vezana sigurnost pojedinih plemenskih starohrvatskih rodova i župa. U Lici i Krbavi to su, primjerice,

Krbavska gradina,
Kurjačka gradina,
Mogorić,
Pavlovec,
Karin-grad,
Gusić-grad,
Bočaj-grad,
Grebenar (Zubar-gradina),
Trojan-grad,
Stari Perušić,
Mišljenovac gradina,
Debelo Brdo kod Bunića,
Staro Brinje (Jelovik) i druge.

Na banijsko - pokupskom prostoru istaknutija su gradišta: Gorička i Kirin-grad, vjerojatno Vinodol i Gora kod Petrinje, Ostrožin i položaji Velemerića i Steničnjaka.

Na području između Drave i Save, od Dunava do Mure, bilo je mnogo takvih starohrvatskih gradišta, ali ih se sačuvalo vrlo malo, a nekima tek tragove u slici ozemlja čuvaju topografski nazivi "gradište" ili "gradina". Spomenimo neke: Slankamen, Erdevik, Ilok, Sotin, Tordinci, Damić-gradina kod Mikanovaca, Našička gradina, Gradište kod Kutjeva, Kamengrad kod Daruvara, Mrsunjski Lug kod Slavonskog Broda, Veliki Kalnik, Opoj-grad, vjerojatno neki položaji u Moslavini, međurječju Ilove, Česme i Lonje.

Mnoga su gradišta i gradine nastavile život u kasnijem vremenu, pa su na njihovim položajima sagrađeni stari župski gradovi i najstariji tvrdi feudalni gradovi tijekom 12. i 13. stoljeća.11

FEUDALNI  TVRDI  GRAD je naziv koji bi trebao označavati utvrđeno sjedište feudalnog gospodara, naziv koji bi odgovarao stranim riječima "kastrum" i "burg" i latins koj riječi "arx". Kod nas se vrlo često za takve objekte jednostavno rabi naziv "stari grad".


Ilok

Feudalni tvrdi grad je složeni sklop obrambenih zidina i  kula koje štite životni, stambeni prostor i najvažnije gospodarske objekte feudalnih posjednika i njihovih dvorjanika.. Položajem je često naslijedio starije gradine i gradišta, dakle: prirodom utvrđena i sigurnija mjesta. Budući da njegovi obrambeni zidovi slijede sliku ozemlja na kojem su sagrađeni, tlocrtno su redovito vrlo nepravilni. Dakle, najprije je izabran položaj, a potom je uslijedila gradnja grada. Feudalni tvrdi grad je sigurno sijelo viteških vremena u kojima odlučujuću obrambenu ulogu imaju visina gradskih kula i zidova. Čvrsto građeni obrambeni oklop bilo je teško osvojiti golom ljudskom silom, sabljom i mačem, no takav tvrdi grad feudalnih moćnika postat će vrlo nesigurnim prebivalištem u vremenima kada će neprijatelj, umjesto hladnim oružjem, napadati na njihove zidine i kule novim, vatrenim oružjem i novom ratnom taktikom, topničkom opsadom.12

Srednjovjekovni feudalni gradovi grade se diljem Hrvatske od 12. stoljeća pa dalje, sve do renesansnih vremena, koja će krajem 15. i u 16. stoljeću donijeti velike graditeljske promjene uzrokovane potrebama obrane protiv sve djelotvornijeg opsadnog topništva. Mogli bismo nabrojiti mnogo takvih tvrdih feudalnih gradova koji su branili feudalne posjede, stare ceste i putove, istaknute položaje u prostoru, granična područja i prilaze zatvorenim geografskim prostorima. Spomenimo samo najistaknutije.

U Istri su to, primjerice, Lupoglav, Dvigrad, Kožijak, Beram, Pazin, Klana i drugi,13

u Primorju i Vinodolu : Trsat, Hreljin, Grižane, Ledenice;14

u Lici i Krbavi: Brinje, Otočac, Udbina, Karlovića dvori, Ostrovica, Oteš-grad, Počitelj, Novi;

u Lici: Barlete, Bilaj-grad; 15

u Dalmatinskoj zagori: Knin, Bribir i Ostrovica kod Skradina, Gračac, Sinj, Vrgorac; 16

u Pounju: Sokolac, Ripač, Bihać, Brekovica, Ostrožac, Krupa, Kostajnica, i Dubica;17

na prostoru između Une i Kupe: Zrin-grad, Pedalj, Vranograc, Kladuša, Hrstovica, Perna, Steničnjak; 18

na prostoru između Kapele i Kupe: Modruš, Stari Plaški, Drežnik, Blagaj na Korani, Zvečaj, Skrad na Korani, Bosiljevo, Dubovac, Ribnik, Ozalj-grad;19

u sjeverozapadnoj Hrvatskoj: Veliki Tabor, Krapina, Kostel, Lobor-grad, Vinica, Trakoščan, Varaždin, Đurđevac, Veliki Kalnik, Grebengrad, Garić-grad, Jelengrad,20

u Žumberačkom gorju i kraju oko Samobora i Zagreba: Žumberak, Tuščak, Okić, Samobor, Susedgrad, Medvedgrad, Zelin grad;21

u zapadnoj Slavoniji: Ružica, Voćin, Velika Stupčanica, Dobra Kuca, Pakrac, Bijela stijena, Kraljeva Velika, Međurić, Moslavina;22 

u istočnoj Slavoniji uz Dravu, Dunav i Savu: Ilok, Marović, Slankamen, Erdut, Šarengrad, Vukovar, Kolođvar, Kobaš, Gorjani i mnogi drugi.23

_____________________________________
11. Jedan od najljepših primjeraje Klis; ranije položaj ilirskog naselja i utvrde a potom glavni grad i utvrda Podmorske župe, jedne od 14 starohrvatskih župa koje spominje Konstantin Porfirogenet. Klis znači "ključ" (Kleis), dakle vrata izmedu Jadranskog mora i Dinarskih planina. Vidi: Lovre Katić, Naseljenje starohrvatske Podmorske župe, Starohrv. prosvjeta, III ser. sv. 7, Zagreb

12. Otto Pipper, Burgenkunde, Bauwesen und Geschichte der Burgen zunächst innerhalb des Deutschen Sprachgebietes, München, 1912 Gj. Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1920.

13. B. Marušić, Istra u ranom srednjem vijeku, Pula, 1960.

14.E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Zagreb, 1923.
R. Matejčić, Arhitektura u Vinodolu, Prošlost i baština Vinodola, kat. izložbe, Zagreb, 1988, Hr. 67-79

15. R. Horvat, Lika i Krbava, I.i II. dio, Zagreb, 1941.
A. Horvat, Lika u srednjem vijeku, Zbornik radova Hrvarskog arheološkog društva, Znastveni skup Otočac, Split 1975.

16. M. Klarić, Obrovac sredovječnih isprava (od X.-XIV vijeka),
Prilog povijesno-monumentalnoj topografiji sjeverne Duimacije, Vjesnik Hrv. arheol. društva, NS, sv. XVI., Zagreb, 1935., str 19-56
S. Gunjača, Tiniensia Archeologica-Historica-Topografica, II, Starohrv. prosvjeta, 1960; isti, Prinos istraživanju kninske tvrdave, Kalendar Napredak, 19]7., Franko Oreb, Tvrđava Klis, Arhirekwra, 197/, Hr. 109-110, Lj. Karaman, Oko drevne kliške tvrđave, Split, 1993

17. R. Lopašić, Bihać i Bihaćka krajina, Zagreb, 1889.
M. Kruhek, Kostajnica i Kostajničko Pounje, Hrvatska Kostajnica i Zrin, Zagreb, 1992., str. 20-47
D. Miletić, Istraživanje starog grada u Hrvatskoj Kostajnici, Godišnjak zaštite spom. kult. Hrvatske, 4-5, Zagreb, 1978.-79 Ć. Truhelka, Naši stari gradovi, opis najljepših sredovječnih gradova Bosne i Hercegovine uz 96 slika, Sarajevo, 1902.

18. E. Laszowski, Hrvatske povijesne građevine, Zagreb, 1902., Z. Horvat, Hrazthowycza (Izgled grada u 16. stoljeću), Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, god. 1., Zagreb, 1972., isti, Utvrde grada Zrina, Vijesti muz. i konz. Hrvatske, g. XXIIII, 3-4, Zagreb 1974.

19. R. Lopašić, Oko Kupe i Korane, Zagreb, 1895., E. Laszowski, Grad Ozalj i njegova okolina, Zagreb, 1929., M. Kruhek, Graditeljska baština Karlovačkog Pokuplja, Karlovac, 1993., Z. Horvat, Grad Ribnjak, Peristil, br. 16-17, Zagreb, 1973.-74., Z. Horvat -M. Kruhek, Stari gradovi i uztvrđenja u obrani Karlovca u XVI. i XVII. stoljeću, Karlovac 1579-1979, Zbornik radova, Karlovac, 1979., M. Kruhek -Z. Horvat, Castrum Thersan et civitas Modrussa (povijesni i topografski pregled), Godišnjak zaštire spom. kult. Hrvatske, br. 16, Zagreb, 1990

20. Gj. Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1910.; isti, Hrvatsko Zagorje, Zagreb, 1939.

21. Vj. Noršić, Samobor-grad, povijesne crte o njemu i njegovim gospodarima, Samobor, 1942., II. izd., D. Miletić, Plemićki grad Okić, Godišnjak zaštite spom. kult. Hrvatske, br.13, Zagreb, 1987., D. Miletić -Marina Valjato-Fabris, Kapela sv. Filipa i Jakova na Medvedgradu, Zagreb, 1987, Z. Horvat, Neka arhitektonska razmišljanja o Medvedgradu, Iz starog i novog Zagreba, VI, Zagreb, 1984.

22. Gj. Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1920.
Z. Homat -I. Mirnik, Graditeljstvo srednjeg vijeka u Požeškoj kotlini, Požega, 1217.-1977., Zbornik radova, Sl. Požega, 1977.

23. Kolokvij o dvorcima i srednjovjekovnim utvrdenim gradovima Slavonije u Vijestima muzealaca i konzervatora Hrvatske, god. XXIIII, br. 1-2, Osijek 1974.; u istom časopisu posebno članak, M. Balić, Pregled dvoraca i srednjovjekovnih utvrđenih gradova u Slavoniji, I. dio.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #5 : Svibanj 22, 2009, 22:10:11 »


Svi utvrđeni feudalni gradovi čuvali su sigurnost i vlast feudalnih gospodara, odražavali su njihovu moć i bogatstvo, ali su bili i oslonac obrane cijele zemlje u vremenima neprija teljskih napada izvana. Ta njihova uloga doći će do osobita izražaja u dugom razdoblju hrvatskih protuturskih ratova od kraja 15. pa sve do 18. stoljeća.

KAŠTELje ime za pojam vremenski mlađeg, a tlocrtno pravilnijeg utvrđenog objekta čija je prvotna namjena mogla biti i stambena i obrambena. U hrvatskom jeziku nemamo primjerenog izvornog naziva, imena. Njemački jezik ima za to riječ "Schloss", francuski riječ "chateau",  talijanski pak isti latinski korijen riječi castelum, "kastello".24 Iako je kaštel tlocrtno jednostavniji, obrambeno je mogao biti korisnija utvrda, upravo zbog svoje tlocrtne pravilnosti, jer se mogao djelotvornije suprotstaviti neprijateljevu topničkom napadu. Pri gradnji kaštela najprije je odabran docrtni lik, oblik trokuta ili četverokuta, a po tom je određeno mjesto njegove gradnje. Nema dakle apsolutnog prilagođavanja terenu, gradilištu, već se odabrano mjesto nastoji prilagoditi zamišljenom i donesenom planu gradnje. Nova obrambena kvaliteta kula i pravilnost spojenih zidova kaštela davali su tom novom graditeljskom obliku nove obrambene mogućnosti.25

Stambeni i obrambeni kaštel: Sisak

Osim toga, kaštelu je uvijek bilo moguće prigraditi nove, dodatne vanjske obrambene sadržaje: vanjske obrambene nasipe ili zemljane bedeme, zaštite grabe, pa i cijeli tvrđavski obrambeni sustav renesansnih fortifikacijskih obilježja, kao što i sam kaštel odaje već bitne odlike renesansnog graditeljstva: pravilnost tlcrtnog lika, otvorenost prostora, bar iznutra, u zaštićenom prostoru objekta (galerije, arkade, veći prozorski otvori).Gradnja takvih objekata počinje u Hrvatskoj u drugoj polovici 15. stoljeća i traje, zbog mnogobrojnih obrambenih potreba zemlje, sve do kraja 16. stoljeća. Spomenimo i ovdje samo neke vrednije i značajnIje kaštele:

Stambeni kaštel: Kraljevica (Novi /Zrinski grad/)

Stambeni kaštel: Kraljevica (Novi /Zrinski grad/)

Gvozdansko i Prevršac u Zrinskoj gori,
Pokupsko i Sisak na Kupi, Kraljevicu
na moru (novi, Zrinski grad),
Moslavinu (novi, Erdödyev grad),
Legrad, Cirkvenu i druge.26

Kaštel s naglašenim obrambenim zadacima bio je, primjerice, kaštel zagrebačkog kaptola u Sisku, pod kojim je izvojevana čuvena pobjeda nad velikom vojskom Hasan-Paše, 22. lipnja 1593. godme,27
dok su izraziti primjeri i stambenih kaštela Stara i Nova (Frankopanska i Sisak Zrinska) Kraljevica u Kraljevici na moru.

Izvanredni su primjeri obrambenih kaštela i fortica ponad Otočca u Lici (porušena) ili Nehaj iznad utvrđenoga grada Senja, i danas jedan od najlješih sačuvanih primjera hrvatskog utvrdbenog graditeljstva.28

UTVRĐENI GRAD ILI NASELJE poseban je oblik utvrđenog i branjenog položaja, a imali su ga samo privilegirani, slobodni gradovi i slobodna trgovišta. Takve su utvrde bile građene samo uz posebnu kraljevsku dozvolu 29, a njihova je veličina, oblik i obrambena snaga bila ovisna o gospodarskoj snazi i veličini grada ili naselja. Takve su utvrde imali, primjerice,

Varaždin,
Koprivnica,
Križevci,
Zagreb,
Otočac,
Senj.30

Istoj skupini utvrđenih gradova možemo pribrojiti i vinodolske gradove i naselja, koji imaju svoje utvrde, ali i kaštele svojih feudalnih gospodara unutar gradskih zidina (Frankopana ili Zrinskih). Posebno su vrijedni primjeri takva obrambenog graditeljstva gradske utvrde Grobnika, Hreljina, Drivenika, Novoga i Ledenica.31[/sup ]


Hreljin

Hreljin


Hreljin

Krapina grad


Grobnik – Frankopanski grad

Senj, utvrde grada i Nehaj kula

PALANKE su manje značajna utvrđena mjesta ili vojni logori, a podižu se od vremena i u doba turskih ratova. Grade se zbog sigurnosti žitelja, na graničnom, ugroženom području. Njihove su utvrde bile podignute od zemlje i drveta: zemljani nasip sa zaštitnom grabom i palisadnom ogradom od hrastovih trupaca ili kolaca. Oblikom su pratile veličinu i izgled naselja, a mogle su biti i pravilna četverokutna tlocrta. Ulaz i uglove čuvale su im stražarnice, čardaci. Primjera je bilo dosta: palanka podno utvrde Sračice i Bresta na Kupi, palanka kraj ivaničke tvrđave ili starog grada Đurđevca, Jasenovačka palanka i druge.32

___________________________________
24. A. Deanović, Glosar naziva, nav. dj., str. 39

25. "Castrum regulare praestat irregulari" jedna je od temeljnjih postavki petog poglavlja iz povijesti renesansnog graditeljstva. Takva utvrda odgovara zahtjevu da ni u jednom dijelu ne smije biti nezaštićena i nepokrivena obranom s drugih njenih položaja, dakle da je u mogućnosti braniti samu sebe bar s jednog ili više obrambenih položaja. M. Dogen, nav. dj., str. 33-34

26. Zbog usporedbe navodim ovdje djelo J Balogh, Italienische Plane und ungarische Bauten der Spätrenaissance, u Acta Technica Scientiarum Hungariae, T. 77, Budapest. 1972.

27. M. Kruhek, Obrana Hrvatskog kraljevstva na Kupskoj granici i velika pobjeda kršćanske vojske kod Siska, 22. lipnja 1593. godine. Katalog izložbe, Sisak, 1993.

28. Senj I., Hrvatski kulturm spomenici, ur. A. Schneider, Zagreb, 1940., Melita Viličić, Povijesna topografija Senja (I) - Urbanistički odnos rimske Senie i srednjovjekovnog grada Senja, Rad JAZU, knj. 38 I, Zagreb, 1978., str. 17-32
M. Kruhek, Utvrde Senjske kapetanije u XVI. stoljeću, Senjski zbornik, god. 17, Senj, 1990.

29. Corpus juris hungarici,1. str. 219, Decretum Reg. Mathiae I seu Corvin, AD. 1464., Art. 10, ili CJH, I. str. 260, Decretum primum AD. 1492., edictum Ladislav II Regis, Art. 15, 1

30. M. Kruhek, Tvrđava u Koprivnici - povijesni i tipološki razvoj, Koprivnica grad i spomenici, Zagreb, 1986.; isti, Povijest izgradnje koprivničke
tvrđave, isto djelo, isti autor, Ivanić-Grad, prošlost i baština, Ivanić-Grad, 1978.
Vl. Bedenko, Križevci - razvoj grada, Zagreb, 1975.
M. Jlijanić, Prilog istraživanju renesansne predgradnje varaždinske tvrđe u 16. stoljeću, Godišnjak Gradskog muzeja Varaždin, god. 1., br. 1, Varaždin, 1961.; isti, Slike Varaždina kroz stoljeća, Bulietin JAZU, X12, Zagreb, 1962.

31. R. Matejčić, Arhitektura u Vinodolu, Prošlost i baština Vinodola, katalog izložbe. Zagreb, 1988.

32. Vrlo je bogata povijest razvoja renesansnog fortifikacijskog graditeljstva, a bogata je i bibliografija o toj problematici. U posebnoj zbirci knjiga Nacionalne sveučilišne biblioteke u Zagrebu, u Biblioteci obitelji Zrinski (BZ) od 424 knjige, 20 (B Z, 8, 13, 117, 123, 126, 148, 166, 173,235, 248, 261, 297, 364, 362, 372) naslova je najvrednijih djela toga sadržaja tiskanih u europskim gradovima 16. i 17. stoljeća.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #6 : Svibanj 22, 2009, 22:21:19 »


TVRĐAVA je novi, renesansni i vrlo složeni sustav obrambenih sadržaja i oblika. Tvrđave se grade za zaštitu većeg vojnog logora ili cijelih gradova i naselja. Temeljni nositelj tvrđavske obrane je geometrijska pravilnost, matematički proračun odnosa između tvrđavskih bastiona i bedema. Tvrđava je tlocnno i izvedbeno posve novi oblik fonifikacije.33 Temeljni oblik tvrđave je četverokut (ivanićgradska, križevačka, koprivnička tvrđava) koji na sva četiri kuta nema stari oblik četverokutne ili kružne kule, već poligonalni bastion. Bastionska trasa se umnožava povećanjem broja spoinih bedema i bastiona, pa tako dobivamo peterokurnu (nova krajiška tvrđava u Petrinji) ili šesterokutnu zvijezdu (karlovačka tvrdava) ili po ligon s izlomljenom crtom obrambenih bedema (tvrđava u Slavonskom Brodu, Osijeku, Rači, u Gradišci na Savi.)34


Karlovac, nacrt turđave i položaj, crtež M. Clausa, 1713.

Tvrđavske bedeme i bastione ne brani visina, već upravo suprotno, oni su ukopani što dublje u zemlju, a brani ih snaga vatrenog, topničkog oružja. Temeljna građa takvih nizinskih tvrđava je zemlja poduprta drvenim supstrukcijama ili tek s vanjske strane podzidana čvrstim zidom.

Takvii se tvrđavski sustavi grade u Hrvatskoj od sredine do kraja 16. stoljeća, a usavršavaju se, moderniziraju ili grade novi, moderniji, tijekom 17. i u 18. stoljeću. Modernizacija je podrazumijevala stalnu prigradnju novih obrambenih sadržaja (ravelina, novih graba i nasipa, kazemata, novih vanjskih bedema) s temeljnom zadaćom: produbiti obrambenu frontu tnđavskog sustava zbog sve dielotvornijeg i dalekometnijeg nepnjateljeva topništva.35 To je nadmetanje bilo završeno onog časa kada je pravocrtnu putanju topovske kugle zamijenila dalekometna granata ubačena lučnom putanjom iza svih obrambenih zapreka, godine 1826.36

KULA je najvažnija obrambena sastavnica svakog branjenog prostora ili fonifikacijskog sustava. Prošla je dug razvojni put. Danas je kula kao riječ i pojam posve udomaćena, iako je zapravo turcizam arapskog porijekla. Tipološki je to najjednostavniji fortifikacijski graditeljski oblik, namijenjen uvijek u prvom redu obrani, a tek iznimno stanovanju. Tlocrtno je kvadratičnog ili kružnog oblika, rjeđe u liku trokuta. Njenu će obrambenu zadaću u staro doba najviše razviti bizantinsko graditeljstvo, njezin poligonalni oblik ponovno će obnovit renesansno obrambeno graditeljstvo, pretvorivši kulu u peterokutni tvrđavski bastin, premda će stara kula iz romaničko-gotičkoga doba i dalje biti prisutna kao obrambeni ili bar simbolično fortifikacijski sadržaj renesansnih kaštela i baroknih dvoraca.37

U hrvatskom obrambenom graditeljstvu kula je prisutna u svim vremenima, na svim prostorima i u svim oblicima, od samostalnog obrambenog i stambenog objekta do sastavnog dijela arhitektonskih sklopova feudalnih tvrdih gradova, renesansnih kaštela i tvrđavskih sustava. Ulogu kule-stražarnice na pograničnom prostoru često preuzimaju tornjevi napuštenih crkava (Sv. Križ kod Petrinje i kod Ivanića, Domainkuš, Sv. Petar Čvrstec, Veliki Petrovac, toranj crkve pavlinskog samostana), dok se kula kao stambeni objekt češće pojavljuje na turskom području (Štulića kula, Široka kula, Alagića kula).38


Samostojna, Drenovačka kula izmedu Kostajnice i Dubice

ČARDAK je i kao graditeljski oblik i kao fortifikacijski sadržaj stigao na hrvatska pogranična područja iz susjedne Turske.Razvio se od obične drvene stražarske kućice podignute na otesanim drvenim trupcima do tipološki ustaljenih oblika s podzidanim donjim dijelom i drvenom nadogradnjom za granične stražarske čete do 12 vojnika. U izvornim se dokumentima često jednostavno zove stražarnica (chardakhaus) ili stražbenica. Čardaci su podizani uz granične crte, uz ceste i putove, kod prijelaza preko rijeka. Osnovnu mu zadaću izražava drugo udomaćeno ime: straža, dakle držanje straža koje su trebale uočavati kretanje neprijatelja i na vrijeme tu vijest dojaviti stanovništvu i obrambenim snagama u pozadini, bilo pucanjern iz mužara, paljenjem vituljača ili osobnim prenošenjem važnih vijesti na brzim konjima. Godine 1558. odlukom Hrvatskog sabora čardaci su kao straže službeno uvede ni u sustav pogranične protuturske obrane na prostoru između Une i Kupe.39

UTVRDA je vrlo česta riječ općenita, širokog pojmovnog značenja, ali nedovoljne sadržajne određenosti. Označava zapravo svaku prepreku koja bi trebala zaustaviti napad neprijatelja, a osigurati kakvu-takvu sigurnost zaštićenoga prostora. Tako su utvrda, zemljani nasipi prokop složeni sustavi obrane i jednostavni drveni kaštel koji je zaštićivao manji broj posadnih vojnika.

Dakako, u uvodnom dijelu ove studije nabrojili smo samo nekoliko važnijih naziva iz bogatoga rječnika fortifikacijskog graditeljstva. O mnoštvu nazivlja te vrste i tumačenju njihova značenja postoje čitavi rječnici bogato opremljeni crtežima i dokumentarnim fotografijama koje nam zorno tumače sadržaje pojedinih fonifikacijskih oblika.40

________________________________________
33. M. Kruhek, Karlolovac 1579-1979, postanak tvrđave i grada, katalog izložbe, Zagreb, 1978.

34. Katarina Petrović, Tvrđava i grad Brod, 1715-1905., Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, god. XXI, br. 4-5, Zagreb, 1972.
I. Mažuran, Turski Osijek, 1526-1687, Osječki zbornik, 1960.; isti, Osijek, Osijek 1971.
M. Kruhek - Z. Horvat, Utvrde Banske krajine od Karlovca do Siska, Arheološka istraživanja na karlovačkom i sisačkom području, sv. 10, god. 1985., Zagreb, 1986.

35. Najljepši primjer mnoštva prijedloga modernizacije tvrdavskih obrambenih sustava gradenih u 16. stoljeću ostavio je u svojim rukopisima krajiški inženjer Martin Stier. M. Stier: Mappa über die Gränitzen von dem Adriatischen Meer biss Siebenbürgen, Cod. 8332, zatim, Rkp. Befestigungen in Steiermark, Krain, Kroatien und Küstenland, Cod. 8608, Graz und die Grenzfestungen gegen die Türken i Cod. 9225. Rukopisi se čuvaju u Austrijskoj nacional. biblioteci, a nastali su izmedu 1657. i 1660. godine. Tvrđave 18. stoljeća gradene su prema planovima modernijih vojnih tvrđava koji nastaju u francuskoj školi ratnog graditeljstva i najistaknutijeg predstavnika te škole Sebastiana le Prestre, markiza De Vaubana.

36. Artiljerija je "ars telorum" ili "Arte da tirare", vještina bacanja strijela, ili vještina gađanja.

37. Werner Mayer, Les forteresses du 16. au 18. siede comme continuation de l'architecture militare du moyen-age en Allemagne, Bulletin, nr. 29, München, 1971.

38. Il. Krelevljaković, Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini, Naše starine, 1954.
A Deanović, Glosar naziva, nav. dj, str. 43

39. F. Šilić, Hrvatski saborski spisi, knj. III, Zagreb, 1916., str. 23-26
Dobar je primjer gradnja čardaka uokolo đurđevačke palanke. Ti su čardaci sagrađeni 1587. godine stvorili veću sigurnost stanovanja đurđevačke vojne posade izvan utvrde, što je bio i povijesni početak razvoja današnjeg grada Đurdevca. Ratni arhiv u Beču, Windica, Octobar, 1588., str. 647-842

40. Leonardo Villena, Glossaire, Burgenfachwörterbuch des mittelalterlichen Wehrbaus in deutscher, englischer, franzosischer, italienischer, spanischer Sprache, berausgegeben vom Internationalen Burgen-Institut IBI, Frankfurt am Main, 1975.
Glosarium artis, I, Burgen und feste Plätze, der Wehrbau vor Einführung der Feuerwaffen, München, 1977., II, Festungen der Wehrbau nach Einführung der Feuerwaffen, München, 1979., Redaction R. Huber und Renate Reith

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #7 : Svibanj 22, 2009, 22:24:05 »



Utvrde i čardaci u porječju Kupe, Korane i Mrežnice, u službi granične obrane krajem 16 st.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #8 : Svibanj 22, 2009, 22:30:28 »


Povijesni i tipološki razvoj

Već smo u tumačenju nazivlja najvažnijih fortifikacijskih objekata dotakli probleme povijesnog razvoja i različitost tipoloških oblika uzrokovanih položajem u prostoru i promjenama povijesnih događanja.

U ovom podnaslovu iznosimo tek glavne povijesne odrednice koje uzrokuju razvojni tijek forme i sadržaja obrambenog graditeljstva na hrvatskom tlu. Fortifikacijska arhitektura (utvrdbeno graditeljstvo) tijekom cijele ljudske povijesti u svojem je razvoju uvijek bilo poticano vanjskim izazovima i zahtjevima; kako bolje odgovoriti uvijek novim i djelotvornijim napadima neprijatelja.

Tako je bilo i na tlu koje su naselila hrvatska plemena i rodovi u 7. st. od Drave do Jadranskog mora. Hrvati su, nastanivši se u novoj domovini, našli tu mnogobrojne primjere utvrđivanja naselja i gradova, vojnih postaja i logora, iz vremena življenja starog, autohtonog naroda na tim prostorima, ilirskih plemena, te primjere utvrda iz visoko razvijene rimske civilizacije. Međutim, u gradnji utvrda koje su trebale štititi njihova naselja i gradove, kao da su se više držali umijeća vezanog uz njihovu autohtonu tradiciju koju su nosili sa sobom iz stare domovine. Ne poznaju vezivna sredstva. Grade u suhozidu ili od drveta i zemlje, pa su gradeći svoje gradine i gradišta u tome bliži dostignućima ilirske civilizacije negoli ostvarenjima rimskog vojnog graditeljstva.41


Klis

Osobit poticaj i zamah gradnji starohrvatskih obrambenih utvrda dali su franačko-hrvatski ratovi u 8. i 9. stoljeću.42 Dakako, velike su bile razlike u stvaranju novih fortifikacij skih oblika i kvaliteti gradnje između pojedinih hrvatskih krajeva. Sjeverna Hrvatska, kneževina Ljudevita Posavskog gradila je i dalje svoje utvrde većinom od zemlje i drvene građe, dok su u južnoj Hrvatskoj, osobito u Dalmaciji i Primorju, utvrde građene od čvrstog materijala, kamena, a gradi se i pod većim utjecajem bizantinske i romanske građevne tradicije. Dovoljno je tu spomenuti dva primjera. S jedne strane, u sjevernoj Hrvatskoj takav je primjer utvrđeni Sisak odakle Ljudevit Posavski pod pritiskom franačkih vojski na kraju ipak mora bježati. Ne znamo zapravo kako su izgledale te utvrde43, jer su bile građene od materijala koji je sam od sebe propadao i nestao. Na drugoj strani, posve je drukčija slika, primjerice, Klisa ili Knina, snažnih i velikih kamenih tvrdih gradova iz toga istog starohrvatskog doba. U Kninu, zbog sigurnosti njegovih utvrda, povremeno borave hrvatski vladari: Trpimir, Mutimir, Svetoslav, Držislav, Zvonimir, pa i posljednji kralj hrvatske krvi, kralj Petar.44

Klis je pak već od 9. st. bio obrambeno uporište i sjedište hrvatskih knezova Trpimirovića, jer ga već knez Trpimir u povelji iz 852. god. spominje kao svoj dvor.45 Dakako, takve utvrde, građene na kamenu i od kamena, imaju vlastiti razvojni put mnogih dogradnji i preobrazbi kao i bogatu povijest događanja u svojim tvrdim bedemima i kulama te okolo njih. Utvrde su se gradile na cijelom prosroru stare hrvatske države, podijeljene prema rodovskoj povezanosti ili političkoj organizaciji prosrora. Osobiro su bile istaknute utvrde starohrvatskih župskih zajednica oko kojih se razvijaju i veća naselja, sjedišta lokalnih uprava i sudstva . Malo nam se sačuvalo od takvih starih župskih utvrda. Više tek tamo gdje nije bio prekinut taj razvojni tijek od ranog srednjeg vijeka do kasnijih velikih ratnih razaranja u protuturskim ratovima.

Drugi poticaj razvoju obrambenog graditeljstva u srednjovjekovnoj hrvatskoj povijesti dala je tatarska provala u Hrvatsku 1241. godine, a potom političko jačanje centralne kraljevske vlasti. Rat s Tatarima jasno je pokazao da je obrana i sigurnost države jednako ovisna o kvaliteti utvrda koliko i o vojnoj snazi obrane. Nadmoćniju vojnu silu nije bilo moguće zaustaviti na golom bojnom polju gdje i kralj Bela IV gubi bitke, pa zato bježi od jednoga do drugoga utvrđenog grada, sve do primorskih strana, nigdje se ne osjećajući dovoljno sigurnim. jer su utvrde na putu njegova bijega bile preslabe za slučaj snažnije neprijateljske opsade.46

Biskup krbavski napušta svoj dvor i katedralu u Krbavi i sklanja se u visoku i teško pristupačnu utvrdu Mrsinj-grada.47 Možda je i zagrebački biskup tada prvi put shvatio koliko je vrijedna sigurnost utvrda Medvedgrada i možda se baš zbog toga borio da taj utvrđeni grad dobije u svoju vlast, kako bi ga dogradio i još bolje utvrdio.48

Iako Tatari u jednogodišnjem silovirom naletu nisu razorili sve stare utvrde i naselja (Tatari kao konjanici nisu u tom ratu ni mogli naškoditi većim, dobro utvrđenim i branjenim utvrdama), njihova je provala posve sigurno bila povodom da se gradnja novih utvrda počinje ozbiljnije planirati i promišljati. U tome će veću ulogu imati kraljevska vlast, ali i veća inicijativa mladog hrvatskog plemstva. Kralj će sada s više razumijevanja i dobrohotnosti podjeljivati pravo na gradnju vlastite, privatne utvrde i utvrđenog grada pojedincima, feudalnim gospodarima i slobodnim kraljevskim gradovima i naseljima. Feudalni moćnici grade na svojim posjedima svoje tvrde feudalne gradove, a naselja i gradovi po kraljevskoj dozvoli i milosti svoje gradske utvrde.

Spomenimo samo gradnju novih gradskih utvrda slobodnih i privilegiranih kraljevskih gradova: Varaždina, Zagreba, Samobora, Koprivnice, Križevaca, Perne, Vukovara i drugih.49 Tako će u vremenu od 13. do 15. sroljeća biti sagrađeno na desetke novih, feudalnih tvrdih gradova i utvrda slobodnih kraljevskih gradova. Spomenimo samo jedan lijep primjer iz Like. Dok je ilirska utvrda na Medačkoj Glavici već dio povijesti, a stare utvrde plemena Mogorovića u Lici (Mogorić i Pavlovac) propadaju, knez Novak iz toga plemena, postavši kraljevskim vitezom, gradi svoj "kastrum" Počitelj na obroncima Velebita, jugozapadno od Ribnika i Metka.50

______________________________________________
41. Vl. Mirosavljević, Gradine i gradinski sistemi u prethistorijsko i protohistorijsko doba, ARR. VII, Zagreb, 1974.

42. Franački izvori na osam mjesta spominju utvrde u vezi s borbom koju vode franačke vojske s knezom posavskih Hrvata Ljudevitom. Knez Ljudevit dobio je u toku borbe s Francima pomoć od patrijarha Grada, Fortunata, koji mu šalje zidare i majstore vješte podizanju utvrda. (F. Rački, Dokumenta medievalia, Zagreb, 1877., str. 322, 324, 325)

43. Anđela Horvat, O Sisku u starohrvatsko doba na temelju pisanih izvora i arheoloških nalaza, Starohrv. prosvjeta, ser. III., sv. 3, Zagreb, 1954.

44. Lj. Karaman, Oko drevne kliske tvrđave, Split, 1993.

45. F Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925., str. 326

46. N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb, 1976., pogl. III., 1, Provala Tatara i njezine posljedice, str. 316-329

47. Zbog toga što je krbavski biskup očito iz slabo zaštićenog biskupskog dvora u Krbavi za vrijeme tatarske provale pobjegao i boravio u nepristupačnoj utvrdi ponad Korenice, Mrsinj-gradu, neki su autori povijesti te biskupije premjestili i stolicu krbavskog biskupa u Mrsinj-grad (M. Sladović, Povijesti biskupija senjske i modruške ili krbavske, Trst, 1856.) Vidi i rad, M. Bogović, Pomicanje sjedišta Krbavske biskupije od Mateja do Šimuna Kožičića Benje, u Zborniku radova, Krbavska biskupija u srednjem vijeku, Rijeka-Zagreb, 1988.

48. N. Klaić, Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb, 1987.

49. Dajemo primjer Križevaca. Donji križevački grad sagradio je svoje prve utvrde prema privilegiji kralja Sigismunda, napisanoj 15. travnja 1405. godine "Želimo da ... Donji grad naš Križevci u kraljevstvu našem u Slavoniji, koji do sada nije bio zaštićen nikakvom zaštitom utvrda, a toliko je puta bio, osobito u novije doba, izložen mnogim uznemiravanjima i pretrpio je tolike štete nanesene mu u ova nemirna vremena u našem kraljevstvu, a jednako i pljačke vojnika koji su dolazili i odlazili, od kojih je grad također podnio toliko štete u materijalu i ljudstvu, želimo zato ... da se grad opaše prokopima i svim drugim potrebnim i odgovarajućim utvrdama i to na mjestu uokolo naselja, onako kako to građani sami budu našli potrebnim..." Vjemik Zem. ark. IV, Zagreb, str. 176.

50. I. Devčić, Počitelj-grad, Prosvjeta, g.1907.
R. Horvat, Lika i Krbava, II, Zagreb, 1941. Počitelj u Lici, str. 124-126

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #9 : Svibanj 22, 2009, 22:36:53 »


Prekretnicu u gradnji obrambenih utvrda i novu, do tada najvažniju ulogu u obrani zemlje, dobivaju stare i nove utvrde u dugom razdoblju višestoljetnoga ratovanja Hrvata protiv turskih osvajanja.

O složenoj problematici obrambenog graditeljstva u Hrvatskoj u tom razdoblju, posebno o gradnji novih, suvremenijih utvrda, govorit ćemo u idućem poglavlju. Spomenimo na ovome mjestu samo u glavnim obrisima, kako se u tom povijesnom vremenu, hrvatskom srednjovjekovlju, mijenjala i nutarnja struktura i oblik starih utvrđenja.

Stari tvrdi feudalni gradovi bili su središta gospodarskog i upravnog života jednog feudalnog posjeda. Uz njih je obično vezano i duhovno središte, župna crkva tog područja. Ti su feudalni gradovi utvrđeni zbog veće sigurnosti svojih posjednika i vlasnika, tako da im je obrana te sigurnosti bila jedna od važnih zadaća. Međutim, prodorom turskih pljačkaških vojski i sustavnih turskih osvajanja hrvatskih krajeva, počinje novi povijesni život tvrdih feudalnih gradova. Tada prije svega dolazi do izražaja njihova obrambena spremnost. Turska je pljačka često posve opustošila stare feudaine posjede. Nestalo je podložnog stanovništva i feudalni je tvrdi grad ostao samo golom utvrdom koja je trebala braniti široki prostor izložen turskim napadima.51 To je razdoblje pretvaranja feudalnih gradova u granične krajiške utvrde. Tako će već sredinom 16. stoljeća mnoga stara feudalna središta postati isključivo granične obrambene utvrde: Kostajnica, Zrin, Pedalj, Brekovica, Grebengrad, Đurđevac i drugi.

Neki će pak još dugo vremena imati dvostruku namjenu s naglašenim obrambenim zadacima: Brinje, Otočac, Modruš, Steničnjak, Hrastovica, Ribnik u Pokuplju, Ozalj i drugi.


Grad Zrinski u Kostajnici

Već smo napomenuli da utvrde, pa i one najjednostavnije, nisu bile uvijek i isključivo samo obrambena uporišta već vrlo često, makar samo i u ratnim vremenima, i mjesta trajnijega boravka i stanovanja. Ti stari tvrdi feudalni gradovi i kašteli nose zbog toga stilska i duhovna obilježja vremena u kojem nastaju. Čak i najjednostavniji oblik utvrde, kula, u doba romanike građena u četverokut, a u doba gotike i kasnije u kružnom docrtu, bilo da je stajala samostalno ili je bila u složenom sklopu obrambenih i stambenih sadržaja feudalnog utvrđenog grada, iako prije svega obrambeni objekt, često je u nutarnjem uređenju bila opremljena u stilu vremena njene gradnje: prozori, klupice, peći, tavanice i podovi, stil i oblik namještaja. Takva su obilježja bila to bogatije izražena što je vlasnik bio bogatiji i što mu je bilo više stalo do društvenog ugleda i prestiža. Objekti građeni isključivo za obranu u svojoj su formi jednostavniji i siromašniji stilskim graditeljskim obilježjima. Obrambeni kaštel u Sisku više odaje svoja renesansna obilježja u pravilnosti svojeg docrta negoli po bogatstvu renesansnih građevinskih detalja, dok će primjerice jedna palača Zrinskih u gradu Ozlju ("žitnica"), iako je u mnogočemu izmijenjeno jeno izvorno stanje, sačuvati mngo više stilskih graditeljskih obilježja svoga vremena (1556.).52

Kvaliteta gradnje utvrda u čvrstom, trajnijem materijalu pokazuje nam mnogo veću brižljivost u starija, mirnija vremena. Osobitu kvalitetu gradnje zida nalazimo u zidinama i kulama starih tvrdih feudalnih gradova romaničkog razdoblja (Modruš, Blagaj na Korani, Vitunj, Klokoč, Brinje, Grebengrad, Vinica kod Varaždina, Medvedgrad, najstariji dijelovi grada Ozlja i dr.), dok će ne mirna, ratna vremena, uime hitnih potreba gradnje utvrda zanemariti kvalitetniju obradu materrijala, lica i naličja zida, jer se gradi brže, sa zadatkom što prije i jeftinije sagraditi potrebnu obranu zemlji i narodu.53


Brinje - Sokolac

U vremenu ratovanja hladnim oružjem, kule i zidine utvrđenih gradova su visoke i tanje. Kada ih je trebalo braniti protiv napada topničkim oružjem u 16. stoljeću, i zidovi će biti niži, ali masivniji i čvršći, pojačani još i nutarnjim nabojem zemlje, koja je trebala amortizirati moguće dugotrajne udare topovskih kugli. Renesansno vojno graditeljsrvo u tome će ići još dalje. Zanemarit će vjekovima trajno uvjerenje da je utvrda to sigurnija što je građena od čvrstog materijala, pa će renesansni vojni graditelji izmijeniti i staru formu i materijale gradnje. Oblik tlocrta tvrdih feudalnih gradova i kaštela zamijenila je bastionska trasa suvremenih rvrđava a čvrste materijale obična zemlja. Bedemi i bastioni novih obrambenih tvrđava 16. stoljeća samo su u svojim temeljima utvrđeni tvrđom građom, drvenim nabojima ili kamenim oblogama nutarnjih tvrđavskih bedema. Zemlja, kao građevni materijal, vrlo je propadljivih osobina u vremenskom trajanju, ali je u obrambenim zadacima, kao obrambeni bedem i bastion jedne tvrđave, bila za onovremeno topništvo neprobojna prepreka. Renesansna je tvrđava trebala samo odgovarajuću obrambenu vojnu silu koja je mogla spriječiti pješačko osvajanje njenih obrambenih urvrda, kako bi životni prostor grada ili vojnog logora koji je branila bio zaista vrlo sigurnim mjestom.

Obrambene utvrde u višestoljetnom ratu protiv turskih osvajanja hrvatskih zemalja

Turčin je "za manje vremena zauzeo prijestolnicu grčkog carstva, osvojio kraljevstvo Bosne, Bugarsku, Srbiju i Albaniju, nego što mu je pošlo za rukom u potpunosti uništiti ovu jadnu zemlju"54 , točno je ustvrdio stari hrvatski pisac. Osmanlije ili, kako ih stari dokumenti češće zovu, Turci, zaista su za samo desetak godina, od pada Carigrada (1453.) do pada Bosne (1463.) osvojili sve balkanske zemlje i stigli na granice srednjovjekovne hrvatske države. Kralj Matija Korvin pokušao je urediti obranu pograničnog područja Ugarsko-hrvatskog kraljevstva stvarajući obrambeni sustav urvrda na oslobođenom području Bosne. U tu je svrhu uredio sustav obrane oslonjen na stare utvrde hrvatskih feudalaca, pa je ustrojio teritorijalnu obranu Srebreničke i Jajačke Banovine koje su trebale braniti istočnu i zapadnu Slavoniju, a Senjska kapetanija južne krajeve Hrvatske.55

Nakon njegove smrti (1490. g.), slaba kraljevska vlast, međusobne zavade i ratovi kršćanskih vladara, oslabili su obranu Ugarsko-hrvatskog kraljevstva i otvorili Turcima mogućnosti novih osvajanja. . Godine 1491. kod Vrpila, nedaleko od Udbine, Hrvati su porazili veliku tursku vojsku, ali će godine 1493. na Krbavskom polju podno Udbine doživjeti još teži poraz.56 Međutim, za Hrvatsku to nije bila "godina propasti" već početak stogodišnjeg rata za njenu povijesnu opstojnost. Hrvatsko plemstvo, iako desetkovano u krbavskom boju, osjećajući svu slabost kraljevske vlasti, već iduće godine, okupljeno na Saboru u Bihaću, obraća se njemačkom kralju Maksimilijanu i njemačkim državnim staležima za pomoć u ratu koji ih očekuje. Bitno je u tome pismu, napisanom u Bihaću oko 10. travnja 1494. godine, to što u njemu prvi put hrvatsko plemstvo samo ističe povijesnu ulogu Hrvatske u obrani kršćanstva cijele Europe i doslovce piše: "Mi se turskoj sili već 70 godina, gubeći naša tijela, živote i dobra suprotstavljamo i poput jake kule i predutvrde kršćanstva dnevno branimo kršćanske zemlje" 57 ... Dakle, nije bio prvi ni papa, ni bilo koji car ili kralj, koji je rekao da je Hrvatsko kraljevstvo KULA OBRANE, a hrvatski narod PREDZIĐE KRŠĆANSTVA zapadne kršćanske civilizacije, već je to jasno izrekao Sabor hrvatskog plemstva te daleke 1494. godine u Bihaću.

Međutim, turska je sila bila veća od obrambenih mogućnosti Hrvatske i slabe pomoći koju je Hrvatska dobivala od svoga kralja i ostalih vladara Europe.

Drugi veliki ratni poraz, poraz ugarske vojske na Mohačkom polju godine 1526., nije također uspio pokrenuti kršćanske vladare Europe na zajednički rat protiv zajedničkog neprijatelja. Dapače, dok su trajala neprijateljstva i ratovi između mogućih nasljednika ugarsko-hrvatske kraljevske krune, Turci su s lakoćom osvajali stare feudalne utvrde, u ravnoj Slavoniji. Nije ih u tome zaustavila ni slabo pripremljena i loše vođena vojna koja je pod vodstvom Ivana Katzianera, umjesto da odbaci Turke iz istočne Slavonije, doživjela velik poraz.58 Sada su kralj Ferdinand i hrvatsko plemstvo konačno shvatili da tursku silu neće moći pobijediti na otvorenom bojnom polju, već da zemlju treba braniti braneći vojnim posadama svaki tvrdi feudalni grad, svaki utvrđeni položaj. Nažalost, te stare feudalne utvrde nisu bile spremne za obranu protiv neprijatelja, koji je išao u osvajanja sa sve djelotvornijim odjelom topništva. Niti su njihove utvrde bile dovoljno tvrde, niti su imale potrebnih vojnih posada za obranu. Padao je grad za gradom, utvrda za utvrdom, sve dok godine 1552. Turci u Slavoniji nisu stigli do Virovitice, Čazme i Jasenovca na sutoku Une i Save.59


Utvrde Slavonske krajine na kraju 16. st.

Sličan tijek događanja odvijao se i u južnim hrvatskim krajevima. Padom Dubice 1538., posebice Kostajnice 1556. godine, počelo je osvajanje prostora između Une i Kupe. Ni tu, usprkos vrlo hrabroj obrani feudalnih posjednika toga prostora, knezova Zrinskih, knezova Blagajskih i Zagrebačke crkve, nije bilo trajnijeg uspjeha. Zrinski i Blagajski tvrdi gradovi (Zrin, Pedalj, Gvozdansko, Gorička, Bruvno, Bojna) i utvrde zagrebačkog biskupa i Kaptola (V. i M. Gradac, Vinodol, Hrastovica, Pecki, Čuntić, Klima gora, Gora) uspijevaju tek nešto duže zadržati tursko napredovanje prema Kupi.


Zrin

Na Uni će se do 1592. uspjeti održati samo grad Bihać (Tada ga osvaja Hasan-paša u tijeku druge ratne godine za proboj kupske obrambene granice!)60 .

_______________________________________
51. Pljačka, "aquin", bio je redoviti način turskog ratovanja. Zato Turci akindžije (=pljačkaši) nisu odmah osvajali utvrdu več bi najprije uokolo nje opustošilil zemljuiI protjerali narod. Na kraju je često slaba posada utvrdu i sama napustila.

52. E. Laszowski, Grad Ozalj i njegova okolina, Zagreb, 1929., str. 33-34

53. Z. Horvat. O izgledu srednjovjekovnog ziđa na primjerima nekih građevina u kontinentalnoj Hrvatskoj, Godišnjak zaštite sporn. kult. Hrvatske, br. 12, Zagreb, 1986., str. 179.-192.

54. Protuturski govori

55. F Moačanin, Vojna krajina do kantonskog uređenja 1787., Zbor. radova Vojna krajina, Zagreb, 1984., str. 23.-24.

56. M. Kruhek, Sraz kršćanstva i islama na Krbavskom polju 9. rujna 1493. godine, Riječki teološki časopis, br. 2, Rijeka, 1993., str. 241-269.

57. F Šišić, Rukovet spomenika o hercegu Ivanišu Korvinu i o borbama Hrvata s Turcima (1473.-1496.), Starine JAZU, knj. XXXVIII, Zagreb, 1937., str. 78-79.

58. M. Kruhek, Izgradnja obrambenog sustava slavonske granice u tijeku 16. stoljeća, Povijesni prilozi, br. 11, Zagreb, 1992., str. 5-8.

59. I. Mažuran, Turske provale i osvajanja u Slavoniji od kraja 14. do sredine 16. stoljeća, Peti znanstveni sabor Slavonije i Baranje, sv. 1, Osijek, 1991., str. 17-64

60. R. Lopašić, Bihać i Bihaćka krajina, Zagreb, 1943., str. 76-80

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #10 : Svibanj 22, 2009, 22:41:31 »


Južna obrambena granica Hrvatske ustaljila se na graničnoj crti, koju su držale stare utvrde Senj - Otočac - Brinje  Modruš - Ogulin - Karlovac, već nakon 1527. godine.61

Spomenuli smo da sredinom 16. stoljeća počinje gradnja novog obrambenog sustava koji je počivao na međusobnoj povezanosti graničnih utvrda. U tu je svrhu trebalo popraviti, obnoviti i sagraditi mnogo novih utvrda na dugoj graničnoj fronti od Legrada i Đurđevca na Dravi do Siska na Savi, odatle pak dalje uz Kupu sve do Dubovca (i budućeg Karlovca), zatim uz tokove kupskih pritoka Korane, Mrežnice i Dobre dalje do Ogulina i Modruša, pa preko Kapele do Brinja i utvrda u Gackoj dolini i do morske obale, gdje glavni teret obrane zatvaranja turskih prodora u prostor Vinodola i prema Istri i Krasu nose utvrđeni Senj i Ledenice.62

Ledenice

Godine 1561. po naredbi kralja Ferdinanda sve su pogranične utvrde popisane, procijenjen je njihov strateški značaj i obrambena vrijednost te je iznesen prijedlog, bilo njihove ob nove i obrane, ili pak napuštanja i rušenja. U činili su to krajiški vojni zapovjednici uz pomoć vojnih inženjera Ivana Ungnanda i Ivana Lenkovića. Lenković je u svojem izvještaju nabrojio na hrvatsko-kupskoj graničnoj fronti stotinjak utvrda. Od toga ih je 10 bilo u vrlo lošem, ruševnom stanju, 23 je trebalo prema Lenkovićevu prijedlogu napustiti i porušiti, a 70 ih je bilo u vlasništvu starih feudalnih vlasnika, ali je u većini njih već bila kraljevska vojna posada.63

Novi pregled i prijedlog uređenja graničnih obrambenih utvrda načinila je 1563. godine posebna Ferdinandova komisija.64 Međutim, strategiji napuštanja i rušenja slabijih graničnih utvrda središnje vlasti, koja je obranu Hrvatske promatrala sa strateških interesa Graza i Beča, oštro se suprotstavio Hrvatski sabor, svojim zaključcima donesenim na zasjedanju u Steničnjaku, već 1558. godine. Hrvatsko plemstvo traži od kralja veću novčanu i vojnu pomoć i obranu svake, pa i najmanje utvrde, pod svaku cijenu, a ne napuštanje manjih graničnih utvrda što bi značilo prepuštanje pograničnog područja turskoj vlasti bez ikakve borbe.65 Odlučan otpor Hrvatskog sabora spasio je neke stare utvrde od rušenja, no neke su ipak tijekom idućih desetljeća napuštene i porušene. Mnoge su se ipak održale, makar i uz vrlo slabu obranu, sve do velikih turskih osvajačkih napada 1576.-1578. godine i do posljednjeg velikog rata za opstojnost Hrvatske na kupskoj obrambenoj fronti koji je započeo Hasan-paša Predojević u zadnjem desetljeću 16. stoljeća (1591.-1595.)66.


Karta utvrda uz Kupu izmedu Karlovca i Siska načinjena na temelju
podataka iz sačuvanih pisanih izvora i uvida stanja na terenu

Gradnja sustava tvrđavske obrane od Drave do Save, Kupe i Jadranskog mora

Gotovo pola stoljeća, dok se Hrvatska brani pod zidinama/kulama starih feudalnih umda, od Đurđevca do Zrina, do Gvozdanskog i Modruša, Brinja i Senja, cijelu drugu polovicu 16. stoljeća hrvatska pogranična područja postala su najveće ratno gradilište Europe. Na zadnjim crtama obrane, od Drave do mora obnavljaju se stare utvrde, prigrađuju im se novi obrambeni sadržaji, grade se posve nove utvrde i pravi onovremeni renesansni tvrđavski sustavi.

Godine 1544. počinje gradnja kaptolskog obrambenog kaštela u Sisku, na sutoku Kupe i Save. Ta je gradnja dovršena 1552. godine uz veliku pomoć kralja i hrvatskog plemstva. Sisački kaštel je tako postao prva, najvažnija i čvorišna točka budućega sustavatvrđavske granične obrane, slavonske i kupske granice.

Istodobno traje, a počinje nešto prije, obnova i do gradnja velikog tvrđavskog sustava uokolo starog varaždinskog kastruma i samog grada Varaždina. U tom su se poslu posebno iskazali štajerski staleži i kapetan kraljevskih pomoćnih vojnih snaga u Hrvatskoj te zapovjednik Varaždina Ivan Ungnad . Uz njegov nadzor i brigu građevinske radove vodi vrsni vojni graditelj Domenico de Lalio sa svojim pomoćnicima. On će na gradilištima novih utvrda provesti gotovo cijelo desetljeće, a potom će ga naslijediti mnogi poznati krajiški graditelji.68 Do godine 1577. gradnja i uređivanje novih varaždinskih utvrda uglavnom je dovršeno.

Kada je bilo dovršeno utvrđivanje Varaždina i gradnja kaštela u Sisku, otvaraju se druga gradilišta. Najprije počinje obnova i dogradnja utvrda Zagreba, u to vrijeme utvrda Gornjega grada, Gradeca i utvrda uokolo Kaptola i prvostolne, katedralne crkve. Istina je da su se za to skrbili mnogo i prije kraljevskih građevinskih komisija, sami građani Gradeca i Kaptola, no prava obnova zagrebačkih utvrda počinje 1552. godine i uglavnom će biti dovršena za nekoliko idućih godina.69

Veliko gradilište otvoreno je i u Koprivnici. Već 1549. posjetila je carska komisija utvrde toga grada i utvrdila da su stare gradske utvrde preslabe i da uokolo grada treba podići novi, renesansni bastionski obrambeni sustav. Ipak, pravi su građevinski radovi počeli kasnije, jer je trebalo dovršiti prije poslove u Varaždinu, Sisku i Zagrebu, a godine 1553. započela je gradnja utvrda i u Križevcima i Ivaniću. Planska gradnja novog tvrđavskog sustava u Koprivnici počinje tek nakon požara grada 1559. godine i traje, uz veće i manje prekide, sve do zadnjeg desetljeća 16. stoljeća.

___________________________________
61. M. Kruhek, Utvrde Senjske kapetanije u XV!. stoljeću, Senjski zbornik, god. 17., Senj, 1990., str. 93-112

62. M. Kruhek, Stvaranje i utvrđivanje obrambene granice na Kupi u toku XV!. i XVII. stoljeća, Vojna Krajina, Zagreb, 1984., str. 215-257; isti, Izgradnja obrambenog sustava Slavonske granice, nav. djelo

63. R. Lopašić, Spomenici Hrvatske Krajine, knj. II 1., Zagreb, 1889., str. 426-432

64. Arhiv Slovenije, Stan.arh. Bereutung der Windisch und Croatischen Grenitzen ... fasc. 132

65. F Šišić, Hrvatski saborski spisi, knj. III., Zagreb, 1916., str. 21-36

66. M. Kruhek, Obrana Hrvatskog Kraljevstva na Kupsko; granici i velika pobjeda kršćanske vojske kod Siska 22. lipnja 1593. godine, kat. izložbe, Sisak, 1993., str. 2-41

67. M. Kruhek. Zašto i kako je građen kaptolski kaštel u Sisku 1544-1552. godine, "ilječi", br. 2, Sisak 1991., str. 89-99

68. Uz Domenica de Lalia spomenimo još neke, najveće graditelje hrvatskih utvrda 16. stoljeća: Francesko Thebaldi, Giovani Salustio Peruzzi, Joseph
Vintana, Francesco Marmoro (Franz Marbl), Martin Gambon, Aleksander Pasqualini, Cesare Porta i dr.), Rochus Kohlbach, Steierische Baumeister tausendundein Werkmann Graz, 1961.

69. N. Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #11 : Svibanj 22, 2009, 23:00:12 »


Vrlo sličan tijek gradnje novih utvrda možemo pratiti u Križevcima i Ivaniću. Stare utvrde uokolo križevačkog Donjeg grada trebalo je zamijeniti novima, jednako kao što ni stara biskupska utvrda u Ivaniću nije bila dovoljna obrana ni ivaničkom naselju, a još manje obrani šireg strateškog područja sve do Siska. Gradnja utvrda u Križevcima također traje do zadnjeg desetljeća 16. stoljeća70 , a u Ivaniću će biti nastavljena i poslije dobivenog rata s Turcima na kupskoj granici, 1595. godine.71

Međutim, na slavonskoj granici ima još mnogo većih i manjih gradilišta. Obnavljaju se utvrde starog đurđevačkog grada, gradi se utvrda u Prodaviću, Cirkveni. Gradi se mnogo manjih utvrda i straža.72 Sabor njemačkih staleža u Brucku na Muri, održan u ožujku 1578. godine, donosi odluku da u Hrvatskoj treba podići još neke nove utvrde, popraviti stare i sagraditi na Kupi pod Dubovcem još jednu, posve novu modernu ratnu tvrđavu-grad. Za tu je svrhu izglasao i odobrio potreban novac, u golemom iznosu od 420.000 onovremenih forinti.73

Na sutoku Kupe i Korane, pod starim tvrdim feuda!nim gradom Dubovcem započela. je u srpnju i službeno gradnja nove tvrđave - Karlovca. Već je ranije uz Kupu, od Siska do Karlovca, bilo podignuto mnogo manjih kaštela, utvrda i straža, tako da je gradnjom karlovačke tvrđave i ta granična crta postala čvrsto zatvorenom obrambenom fromom koju niti veće turske vojske neće moći probiti.74

Od Karlovca do Senja obnovljeno je također više starih i podignuto nekoliko značajnih novih tvrđa. Bernardin Frankopan već u prvom desetljeću 16. stoljeća dovršava gradnju vrlo čvrstog ogulinskog kaštela. Dok traje gradnja karlovačke tvrđave obnavljaju se utvrde Slunja i Tounja.75


Slunj

Slunj

Tounj

Utvrđen je stari Modruš za stalne granične straže. Obnavljaju se utvrde staroga Otočca a ponad njega se gradi nova utvrda - kaštel Fortica. Brinje, frankopanski grad Sokolac, također je obnovljeno. Obnavljaju se i utvrde grada Senja, a nad gradom je podignut jedan od najljepših i najvrednijih spomenika fortifikacijskog graditeljstva u Hrvatskoj, Nehaj-kaštel.76

Uz velike graditeljske poslove koje vode kraljevski vojni inženjeri a radovi su plaća ni uglavnom iz proračuna kraljevskih prihoda i poreza, te doprinosa zemaljskih staleža austrijskih zemalja, treba istaknuti bar dva izvanredna primjera pravih graditeljskih pothvata koje financiraju najmoćnije feudalne obitelji Hrvatske. Frankopane smo već spomenuli, dok obitelj knezova Zrinskih gradi još više: obnavlja i dograđuje utvrde grada Ozlja, gradi renesansni sustav bastiona i bedema uokolo starog čakovečkog kastruma, gradi na Muri Legrad, a preko Mure na ugarskom tlu modernu tvrđavu Novi Zrin.76

Ozalj

Taj golemi graditeljski napor na kraju se isplatio. Uz gradnju i obnovu utvrda, istodobno je stvaran i uređivan posve novi vojni obrambeni sustav, sustav kapetanijskog tipa u kojem su veće granične utvrde postale sijelom središnjih vojnih garnizona i glavnih zapovjedništava pod čiju su skrb spadale okolne manje utvrde i straže. Takav složeni vojni stroj koji je počivao na povezanosti utvrde i vojnika, tvrđavskog sustava i na novi način organizirane vojne sile, taj sustav granične krajiške obrane, bez obzira na sve njegove nedostatke i slabosti, zaustavio je turska osvajanja na posljednjim granica Hrvatskog kraljevstva u velikom i dugom turskom ratu pri kraju 16. stoljeća.

Tijekom 17. stoljeća krajiško obrambeno graditeljstvo doživljava tek manje promjene. U ravnoteži vojnih snaga, usprkos mnogim prijedlozima krajiških graditelja, osobito Martina Stiera i njegovih planova i projekata modernizacije postojećih graničnih utvrda, velikih građevinskih promjena nije bilo. Većina tih planova ostala je u iznesenim prijedlozima i željama vojnih zapovjednika, jer za njihovu izvedbu nije bilo novaca.78

Veće graditeljske promjene donosi 18. stoljeće i to zbog dva razloga. Nakon oslobodilačkog rata (1683.-1699.) i zaključenog mira u Sremskim Karlovcima (1699.) postavljene su nove granice prema Turskoj Carevini, daleko od onih utvrđenih mirom na Zitvi godine 1606.79 Stare granične utvrde našle su se sada daleko u pozadini graničnog prostora . Trebalo je graditi nove. Tada će biti sagrađene nove tvrđave prema  najvišim mjerilima onovremenoga ratnog graditeljstva: osječka tvrđava, tvrđava u Slavonskom Brodu, tvrđava Stare Gradiške na Savi i Rača.80


Tvrđava u Slavonskom Brodu

Na drugoj strani, u dubokoj pozadini nove granične obrane propadaju i nestaju sve manje utvrde, do tada još možda čuvani tvrdi feudalni gradovi, a ostaju, obnavljaju se i održavaju samo utvrde većeg vojnog i strateškog interesa. Stare utvrde, feudalni tvrdi gradovi i kašteli, pa i tvrđavski sustavi nekih gradova od druge polovice 18. stoljeća, i dalje (posebno nakon utvrđivanja konačnih granica prema zaključcima mira u Svistovu, 1791. godine), naglo propadaju. Umjesto feudalnih tvrdih gradova i kaštela grade se dvorci i ladanjske kurije, a nagli razvoj gradova tražio je i veći  životni prostor, u čemu im je stari tvrđavski oklop samo smetao.

Preko svojih zidina razvijaju se nove gradske četvrti Karlovca, Petrinje, Križevaca i Koprivnice. U 19. stoljeću stare utvrde pa i cijeli fortifikacijski sustavi, građeni samo stoljeće ranije, polako postaju dio graditeljske ratne povijesti. Nova ratna tehnika i novi načini ratovanja učinili su ih samo povijesnim spomenicima njihova, minula vremena.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #12 : Svibanj 22, 2009, 23:20:49 »


Što imamo danas?

Tijek povijesnih događanja i promjena na tlu hrvatskih zemalja nije bio sklon ni ljudima ni njihovim djelima, osobito pak ne spomenicim materijalne kulture. Vrijeme samo po sebi sa svojim prirodnim zakonima i nepogodnostima, ratovi, razaranja iz mržnje i osvete uništavali su na poseban način spomenike graditeljsva, spomenike koji su na najuvjerljiviji način svjedočili prošlost i življenje naroda na njegovu povijesnom prostoru.


Bakar

Ogulin

Upravo ti povijesni spomenici minulih vremena bili su najčešće na udaru svjesne i planirane mržnje. Neprijatelj je uništavajući takve spomenike htio uništiti i njihove graditelje-narod. Uništavajući svjedočanstva prošlosti namjeravao je uništiti budućnost naroda. Nestajali su tvrdi feudalni gradovi, njihove palače i dvorovi, utvrde naselja i gradova, kule i crkve. Ipak, narod je ostao. Narod je obnavljao i iznova gradio.


Klokoč*

Knin
*U blizini Glinske Poljane, uz njezinu su lijevu obalu smještena tri nekada slavna grada – Klokoč, Krstinja i Perna. (M.D.)

Što imamo danas? Od približno sedam stotina takvih spomenika fortifikacijskog graditeljstva do drugog svjetskog rata bilo ih je pod krovom jedva sedamdesetak. Taj je rat prepolovio i tu brojku. Propadali su i poslije rata. Stradali su i u ovom, današnjem ratu. Koliko ih imamo pod krovom danas? Možda još samo sedam: Nehaj-grad, Ozalj, Bosiljevo, Veliki  Tabor, Trakoščan, Čakovec ..... i još neki? A sve ostalo su veće ili manje ruševine. Ruševine - ali ipak spomenici našega graditeljstva i povijesti!


Pakrac

Plaški

Svi kulturni narodi cijene i čuvaju spomenike koji svjedoče o njihovu postojanju, Hrvati su bili i jesu narod kulture i stvaranja, zato moramo htjeti i znati čuvati spomenike našeg povijesnog življenja i stvaranja na zemlji Hrvata.


Požega

Samobor
_____________________________________
70. M. Kruhek, Izgradnja obrambenog sustava Slavonske granice, nav. dj., str. ]4- 18

71. M. Kruhek, Ivanić-Grad, nav. dj.

72. M. Kruhek, Stari đurdevački grad u sistemu granične obrane od 16. do 19. stoljeća, Godišnjak za-'tite 5pome. kult. Hrvatske, br. 8-9, Zagreb,
1982.-83., str. 85-105

73. R. Lopašić, Spom. Hrv. Krajine, knj. 1, Zagreb, 1884., str. 60-62

74. M. Kruhek, Postanak i razvoj tvrđave i grada Karlovca, Karlovac 1579.-1979., Karlovac, 1979., 5tr. 81-104

75. M. Kruhek, Prvi graditelji Karlovca i graditeljska aktivnost Martina Gambona, Godišnjak zaštite sporn. kult. Hr-IJ. br. 4-5, Zagreb, 1978.-79., str. 49-61

76. M. Kruhek, Utvrde Senjske kapetanije, nav. dj., str. 96, 99-100

77. D. Feletar, Legrad, Čakovec, 1971., str. 64-105

78. Već smo spomenuli crteže i opisali utvrde u rukopisima M. Stiera. Spomenimo ovdje još i izvještaje I planove vrsnog graditelja iz prve pol. 18 st. (1729.-1738.) Martije Antona Weissa i njegov rukopis: VorsteIIung und kurze Beschreibung des Defensions-Standts deren Croatischen Frontieren, Austr. nae. bibl. Cad. 8655

79. M. Kruhek, Granice Hrvatskog kraljevstva u međunarodnim državnim ugovorima, Povijesni prilozi, br. 10, Zagreb, 1991., str. 39-76

80. Mira Ilijanić -Marija Mirković; Prilog dokumentaciji o građevnoj povijesti osječke Tvrđe na prijelazu sedamnaestog u osamnaesto stoljeće, Godišnjak zaštite spom. kult. Hrvatske, br. 4-5, Zagreb, 1978-79., str. 91-107
VI. Bedenko, Urbanistička prošlost Stare Gradiške, God. zašto spom. kult. Hrvatske, br. 2-3. Zllgreb, 1976-77,.<tr. 109-114

Zusammenfassung

Fortifikationsbau und Verteidigung der kroatischen Länder während der Jahrhunderte


Samobor

Der Festungsbau auf kroatischen Boden stellt ein großes Teil der kroatischen Kultur- und Kriegsgeschichte dar, obwohl man sie bis jetzt nur teilweise untersucht und beschrieben hat. Es gibt zahlreiche historischen Quellen (geschriebener und materieller Herkunft) in Beziehung auf den Fortifikationsbau in den kroatischen Ländern. In seiner Einleitung verschafft der Autor eine Übersicht über die Problematik und Merkmalen mit denen man sich begegnet bei einer Untersuchung und Valorisation der Kennzeichen des Verteidigungsbaues. Im ersten Kapitel erklärt er den Sinn der meist benützen Ausdrücke in jene Abhandlungen die sieh mit der Problematik des fortifikatorischen Bauen beschäftigen. Danach beschreibt er die historische Entwicklung der Fortifikation und die Änderungen in den typisierten Formen die während den Jahrhunderten von den verschiedenen Bauarten beeinflusst werden. Seine besondere Aufmerksamkeit widmet er den 16. Jh. als eine große Umgestaltung alter feudaler Festungen stattfindet und Kroatien zu einer der größten Baustellen Europas wird. Die alten Festungsanlagen verlieren ihre frühere Funktion und Sinn. Sie werden in Grenzverteidigungsanlagen umgestaltet mit Militärbestzungen die das Land  gegen weitere türkische Einfälle beschützen sollen. Es werden viele neue, modernere Festungen gebaut, die zusammen unter eine einheitliche militärische Organisation der Grenzverteidigung, an Ende des 16. Jh. auch tatsächlich weitere türkische Eroberungen verhindern. Im 17. Jh. versehwinden viele alte Festungen, darunter auch jene die von schlechten Materialen gebaut wurden: Die übrige, d.h. größere und strategisch wichtigere Festungen, die sich unter Aufsicht der Militär Grenzkommando befinden, werden erneuert und modernisiert. Was bedeutet diese große architektonische Erblasst für uns? Der Autor merkt nur eine Antwort auf diese Frage an. Es gibt nur noch sehr weinige erhaltene alte Verteidigungsfestungen im heutigen Kroatien. Dafür bestehen mehrere Ruinen. Aber weder die ersten noch die zweiten sind genügend untersucht worden. Ebenso hat man der Kriegsgeschichte dieser Festungen und ihren architektonischen Werte noch immer nicht die best mögliche und nötige Aufmerksamkeit gewidmet, Diese Darstellung stellt erst eine Andeutung vor und Stimulierung zu weiteren Untersuchungen und Publikationen über diese Verteidigungsanlagen.





Tekst:dr.sc. Milan Kruhek
Foto:  dr.sc. Milan Kruhek i Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!