CRO-eu.com
Kolovoz 22, 2017, 20:42:38 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Topusko (Ad fines)  (Posjeta: 17890 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Veljača 17, 2011, 00:16:09 »


Topusko (Ad fines)


Topusko-Ruševine stare opatije

Topusko, mjesto u liepoj, gorama i brdima okruženoj dolini. Ovdje su ljekovite toplice, sa tri izvora, koji su veoma topli (56-61° cels.).

Topusko je znamenito i svojom povjesti. Mnoglobrojni novci, opeke, sarkofagi, kipovi, stupovi, žjebovi i tragrvi. rimske ceste, napokon i latinski napisi svjedoče, da je ovdje već za vrijeme Rimljana bilo neko oveće mjesto i da su već Rimljani poznavali ljekovitu moć ovih toplica. Po svoj prilici, Topusko se za vrijeme Rimljana zvalo Ad fines i navodno je kroz ovo mjesto vodila cesta iz Ljubljane u Sisak.

Kralj Andrija II., bivši još vojvoda čitave Slavonije i humske zemlje, imao je u svojoj vlasti cijelu gorsku županiju, te je često boravio u gradu Gomb (Gori). Odavde je više puta zalazio i u Toplice, koje su mu bile omiljene. Postavši godine 1204. kraljem ugarskim i hrvatskim, odluči je ovo lijepo mjesto odlikovati, te poče već u drugoj godini svoga vladanja graditi u Topuskom veličanstvenu crkvu Bažene djevice Marije zajedno sa samostanom.

Dogradivši oboje pozvao je red Cistercita u Toplice i predao im g. 1211. novu crkvu sa samostanom pod naslovom "Opatija Bažene djevice Marije". Osim toga poklon o je Cistercitima skoro cijelu županiju gorsku, koliko nije pripadala Božjacima ili Templarima.

Cisterciti su ostali u Toplicama, koje se kasnije prozvaše Topusko, kroz tri stoljeća, naime od g. 1211. do konca 15. stoljeća (zadnji opat bio je neki Toma, kojem se gubi trag poslje g. 1497).

U to vrijeme su toplički Cisterciti stekli silne povlastica i dobara od hrvatskih vladara i plemića. No isto tako morali su voditi mnoge borbe su svojimi podanicima i sa hrvatskom vlastelom. Osobni prijatelji smnostanu i redu bili su Bela IV. još kao vojvoda (1223) i kasnije kao kralj (1245), zatim ban Stjepan Babonić (1282.), i drugi. Ali zato su redovnici imali opet često parbe sa susjednom Petrinjom i Glinom.

Kad su Turci koncem 15. stoljeća počeli provaljivuti u Hrvatsku, nastade tužno doba u opatiji Topusko. Zadnji opat Toma spominje se posljednji put g. 1497., a redovnici se razbježaše na sve strane većinom u kranjske samostane Zatično i Kostanjevicu. Poslije toga upravljali su topuskom opatijom neko vrijeme svjetski svećenici (n. p. biskup Petar Berislavić, i biskup kninski Andrija Suškanić oko g. 1523.)

Godine 1533. Predao je kralj Ferdinand I. Topusku opatiju Petru Kegleviću a kasnije zagrebačkom biskupu Mati Brumanu a za njim svim nasljednicima njegovim. Ovu kraljevsku darovnicu opatije zajedno s naslovom opata Bažene djevice Marije od Toplica ili Topuskoga potvrdi zagrebačkom biskupu papa Pavao IV. posebnom bulom.

Nakon toga na navališe Turci opet na Tuposko. Godine 1561. i 1565. Turci su harali po svim topuskim selima i poljima, te rušili i preostale zidine varoši i samostana Topuskoga. 1493. pade Topusko naposon u turske-ruke.

Oslobodivši se kasnije od Turaka, pripalo je Topusko opet zagrebačkom biskupu da bi 1784. Topusko bilo utjelovljeno vojnoj krajini.

Tek g. 1802. dobio je zagrebački biskup Vrhovac oštetu za oteto mu Topusko, ali je ipak zadržao titulu opata Topuskog. Od mnogobrojnih
rimskih i sredovjekovnih starina i zgrada ostao je samo jedan zid u gotičkom stilu veličanstvene crkve Bažene djevice Marije.

Po Vjekoslavu Klaiću
Crtež: Vaclav Leo Anderle (1859. – 1944.), šumar i ilustrator - utemeljitelj češke lovačke ilustracije
________________
Cistercitski red

Godine 1098. benediktinac Robert de Molesme, napustio je samostan Molesme da bi zatim osnovao novi samostan zvanim Citeaux. On i njegovi sljedbenici živjeli su strogo po pravilima reda Benedikta Nursia. Vodili su život pustinjaka u asketskoj strogosti i živjeli su samo od rada svojih vlastitih ruku. Tako se je razvijao taj red s ogromnim tržištem, obrtnim i zanatskim djelatnostima. Tijekom godina bilo je sve više Cistercita kao i njihovih samostana. Njihovi samostani su postali i središta znanja sa knjižnicama koje su tada kao i danas vrlo vrijedne. Uz njihove samostane bila su većinom povezana velika gospodarska imanja. Nakon 1190. god. otvoren je i cistercitski red za žene, čiji su članovi bile uglavnom žene iz plemićkog staleža. Za razliku od muških samostana ženski samostani nastajali su u blizini manjih i većih gradova. Redovnici su uglavnom naseljavali pusta područja. Tipičnost cistercitskih samostana je jednostavnost i otvorenost zgrada. Red uzima svoje ime po matičnoj kući "Citeaux". (MD)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Veljača 20, 2014, 00:01:14 »


Kupalište Topusko

Topusko nam Banovini
čast, a boli konac čini.
Ivan vitez Trnski

Topusko, 15. 02. 2014, 09:51

Naša domovina obiluje toplim vrelima ili toplicama. Medju ta topla vrela (toplice) ubraja se u Banovini Topusko, zemaljsko kupalište, koje prema sravnjivakućim brojevima dr. F. C. Schneidera, temperaturom vrela nadmašuje neke taplice a Českoj, Stajerskoj i Solnogradskoj, a kod nas Daruvarske, Krapinske, Stubičke i Sutinske toplice. Mislim, da ne bi smjelo biti inteligentnije osobe u Hrvatskoj, koja ne bi poznavala, barem po imenu, kupalište Topusko i vrijednosti njegovih kupka.

Vrijednost tu poznavali su i stari narodi, a medju njima, u prvom redu Rimljani, koji su ovdje načinili oveće mjesto, što nam svjedoče mnogobrojni novci, opeke, kipovi, sarkofagi, stupovi, tragovi rimske ceste i napokon latinski natpisi. Dr. K. Patsch misli, da se gradnja kupka izvodila u prvim godinama vladanja cara Karakle (od g. 211 - 217. poslije Krista). kada su I., X. i XIV. legija. koje su spadale pod nemjesnika gornje Panonija. u kojoj je i Topusko bilo, u Topuskom radile na nekom poslu. Vojnici tih legija ostavili su ovdje za sobom vidljiv trag, što su, valjda prije svog odlaska, podignuli u čast bogu Silvana žrtvenike. Kod više žrtvenika raspoznaje se, na ime šumskog boga Silvana, ime s prezimenom vojnika, koji žrtvenik podiže. Po broju sačuvanih spomenika misli se, da je u ovom kraju, osim oca bogova Jupitra, imao najviše štovatelja Silvanus. Ovi nas (Silvanovi) spomenici upućnju na to, da pomišljamo, kako je rasla nekad (pred 1700 godina) bujna šuma oko Topuskoga, a posve sigurno izmedju katoličke crkve i Benkova vrela, u močvarnom predjelu, zvanom "Djoa". gdje su i nadjeni Silvanovi žrtvenici.


Uz ove spomenike, koji se čavaju danas u našem narodnom muzeja (odjel arheološki), spomenuti ću onaj, što ga je kupališna uprava postavila (g. 1700) u šetalištu medju stanom kupališnog civilnog liječnika i zgrade za stanovanje gostiju (Civilgebäude), a gdje svira vojnička glazba po lijepom vremenu svaki dan prije podne. Prolazeći mimo njega, sjećamo se Rimljana, njihovog prostranog carstva, te njihova vladanja u ovom kraju. Dobrotom bivšeg kupališnog upravitelja g. B. Medvedića, dobio sam na uvid prepis lista sveučilišnog profesora g. dr. Josipa Brunšmida, u kom stoji, da je taj spomenik, sasma obični rimski žrtvenik, posvećen bogu Japitru, što mu ga posvetio neki Aponius Longos. Doba mu nije točno ustanovio. jer za onda (u lipnju 1907) nije osobno vidio, kako slova izgledaju, ali drži, da spada u početak trećega stoljeća poslije Krista, u koje doba spada veći dio rimskih spomenika iz Topuskoga. Za natpis piše, da se ima ovako čitati:

J(ovi) o(ptimo) m(aximo)
sacr(um)
C(aius) Aponi(us)
Longus
v(otum) o(olvit) l(ibens) m(erito).

Što je u okruglim zaporkama, to su dopunjenici kratica. Slova u ugłastim zaporkama smjestio sam u natpis, jer se na žrtveniku nalaze. Ovaj žrtvenik je nadjen g. 1907 u proljeću, prigodom polaganja vodovodnih cijevi u zemlju vis-a-vis kuće gospodje Melanije Vurdelja kod Blatnih kupka.

Povjesničari misle, da se ovo mjesto (Topusko) u rimsko doba nazivalo "Ål fines" i da je kroz njega vodila cesta iz Ljubljane u Sisak; a jer znademo, da mjesta na prolaznim točkama (što svjedoči trag rimske ceste) brzo napreduju, možemo sa sigurnošću ustvrditi, da je bilo za Rimljana bogato mjesto.


Za seobe naroda stradalo je ovo mjesto "Ad fines" kao i druga rimska mjesta u našoj domovini. Kad su se naš pradjedoví Hrvati smirili i zaposjeli današnju našu domovinu, prozvali su to mjesto "Toplica" (Toplice). Danas se naziva to mjesto "Topusko". Topusko leži u lijepoj dolini, koja je okružena gorama, a koju dr. Sieger, liječnik 1. banske krajiške pnkonije. naziva g. 1845. "Atilla-Tal". Za vladara iz hrvatske kraljevske krvi razvijalo se Topusko poput ostalih starohrvatakih mjesta i gradova. Kada je, za vrijeme Arpadovaca, bila hrvatska zemlja podijeljena na županije, spadalo je Topusko u gorsku županiju. Na koncu XII. Vijeka bilo je Topusko znatno mjesto, jer je njegova crkva bl. Djevice Marije morala da plati g. 1192 jedan dukat papinske daće.

Andrija II., vojvoda čitave Slavonije, stanovao je u gradu Gori. Pošto mu je Topusko omililo, a jer nije bilo daleko od grada Gore, dolazio je on češće u nj i tamo boravio. On postade god. 1205 kraljem ugarskim i hrvatskim, ali ne zaboravi na svoje omiljelo Topusko. Andrija II. dade odmah zidati u Topuskom lijepu crkvu, u gotskom slogu, koja je bila, u prvoj polovici g. 1211, sva od klesana kamena sagradjena. Kada je crkva bl. dj. Marije sa samostanom bila sagradjena, pozove on iz najglasovitijeg cistercitskog samostana u Clairvanxu (de domo clarevallensi) opata i redovnike, predavši im skoro cijelu gorsku županiju (u koliko nije već pripadala Božjacima ili Templarima) na uživanje. Topuska je opatija bila bogata sa celikim i prostranim teritorijem. O njoj je mnogo napisao pokojni historik i prebendar zagrebački Ivan Tkalčić u "Vjesniku arheološkog društva" g. II, iz koga ovdje navadjam neke podatke. Pri jelu ne smije stol braće da buda bez čitanja, nitko se nije smio da čuje, osim onoga, koji čita. Poslije večere su takodjer morala braća, da slušaju neko vrijeme o životu svetaca i td. Predaja, koja je medju njima, kaže, da su i u Hrvatskoj bili već oko XII. vijeka. Izvjesna svjedočanstva o njima imamo istom iz prvih godina XIII vijeka. Smičiklas u "Povijesti Hrvatskoj", I. dio, na str. 536 piše, da su onda imali dvobojnu haljinu: donju bijelu i preko nje gornju suru, te da im od ove dobe valjda ide i stari naziv "srakari".
Županija gorska (u kojoj je bilo Topusko) kao i sve druge, bila je razdijeljena na kotare. Da je Topusko bilo središte kotara, raspoznaje se iz utemeljíteljne isprave topus. samostana, kojom Andrija II. dariva istomn Toplice (Topusko) sa svojim kotarom. Poveljom Andrijinom nije topuski kotar potpadao niti pod banski, niti pod županijski sud. Dosljedno tomu, nijedan ban, župan, niti ikoji drugi sudac nije smio da sudi, ne samo gradjanima Topuskoga, nego i ostalim samostanskim podanicima, osim kralja i njegovog suca.

Oni su samo onda sudili, kada je to naročito opat zamolio. Opat je imao potpunu i nepovrijedivu vlast, da sudi podanicima, kakvu su nekoć imali gorski župani. Ushitje li, može na to da ovlasti svog dvorskog župana. Taj dvorski župan (comes curialis) riješavao je svjetske poslove, što je po starim regulama obavlajo opat. On je bio svjetski čovjek, a izabrali su ga redovnici.

Ovdje ću napomenuti razne dužnosti, što su ih imali Topušćani preama samostanu po utemeljiteljnoj ispravi Andrije II. Te su:

1.   Imaju da daju samostani kunovinu, kako sa iu davali njemu, kao vojvodi cijele Slavonije.
2.   Svinje, koje su do sada davali kralju, spadaju od sada samostanu.
3.   Cijela topuska općina ima dati bačvu vina i jednoga vola.
4.   Svaka kuća ima da dade jedan hljeb o Božić, jedan o Uskrs, a jedan na svetak uznesenja bl. djev. Marije, kao na god. Samostanske crkve.

Godine 1213. Odredi kralj novom ispravom, kojom potvrdi sva dosadanja prava samostanu, da općinari u trgovištu Topuskom plaćaju svake godine deset frisatičkih pensa, i to: pet pensa o Božić, a pet o Uskrs. Kunovinu da daju kao i drugi; a isto tako i svinje da daju samostanu, kao nekoć vojvodi slavonskomu. Uz to su bili dužni sa svimi ostalima gradšćanima gorske županije, da grade i popravljaju samostan, staje kada bude potrebno, uz svoju hranu.

G. 1222. putovao je spljetski nadbiskup Guncel u Rim, te tom prilikom boravio neko vrijeme u Topuskom. Dvije godine kasnije (26. svibnja 1224.) bio je kraljević i sla. vojvoda Bela IV. u Topuskom, da riješi spor medju topuskim Cistercitama i gorskim Templarima. Pri riješavanju toga spora bio je prisutan ban Buzad [**] sa gorskim županom Julom.

Oko god. 1242. prolazili su Mongoli kraj Topuskoga u potjeru za kraljem ug.-hrvatskim Belom IV:, sinom Andrije II. Topusko se sretno bilo, da Mongoli (Tatari) nijesu naišli na svom putu na njega, jer bi ga zadesila sudbina ostalih gradova i mjesta, koja su ti divlji narodi popalili i razrušili, a narod nemilo zlostavili. Bela je sretno raspršio mongolske čete g. 1242 na Grobničkom polju.

____________

* Moglo bi se pomišljati, da su u polovici XII. Vijeka bili u mjestu "Sračica" (danas selo "Svračica" u općini Maja, kotor Glina), koja nije daleko od Topuskoga, a koja je prema starom pučkom nazivu za Cistercite "srakari" dobila možda ime "Sračica".

Cisterciti – ogranak benediktinskoga reda sa strožim redovničkim pravilima. Naziv su dobili po opatiji Citeaux u Francuskoj, gdje ga je 1098. Godine osnovao Robert, opat samostana Molesmes. Cisterciti su živjeli strogim asketskim životom, hranili su se vrlo oskudno i slijepo su se pokoravali papinskim odlukama. Zbog njihova bijela habita i crnog škapurala naš ih je narod nazivao "svrakarima". Cistercitski red je u Hrvatsku uveo Andrija I sagradivši im u Topuskom 1205. godine opatiju i crkvu. Odatle se šire po mnogim mjestima i osnivaju svoje opatije: Senj (1214. godine), Kutjevo (1232. godine), Petrovaradin (XIII st.), Zagreb (sredina XIII st.), Samobor (XIII st.).

Cistercitski samostan u Topuskom

** Buzad-Hahöt im Komitate Zala > Rodoslovlje bana Ivana Ćuz od Laka Odgovor #1 : Listopad 02, 2010, 13:21:13  http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2123.0
http://www.at-hu.net/at-hu/downloads/invitativ-nz.pdf

1. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #2 : Veljača 20, 2014, 00:02:49 »


Jedva se svršila očajna borba sa tim divljim četama, nastade g. 1242 pravda medju topuskim samostanom i Glinjanima radi medja i zemalja. Topuski opat Ivan podje osobno kralju Beli IV. u Segužd, da ga zamolo, da posreduje. Kralj odredi na predlog bana Dionizija povjerenstvo, u koje su bili pozvani gradjani Perne i Petrinje za svjedoke; a koje ustanovi medje.

Tri godine kasnije (u svibnju 1245.) pohodi Topusko Bala IV. ponovno, ali ovoga puta ne kao vojvoda, već kao kralj ugarski i hrvatski. Ovom je zgodom darovao knezu Princu sinu Rajnoldovu, radi njegovih ratnih zasluga neki posjod nadaleko Topuskoga, koga su Mongoli opustošili.

Zamjenivši Babonići ili Blagaji g. 1265 su banom Ronaldom jedan dio Vidičevca za Bojnu, Zirovac i Stojmerić, postadoše susjedi opatije topuske. Babonići (Blagaji) su se isprva slagali sa opatima topuskim, no u 15. i 16. stoljeću su imali razmirica i pravda radi medja. Da su se isprva slagali, vidi se po tome, što je godine 1282 ban Stjepan Babonić Blagajski podigao u apsidi samostanske crkve oltar sv. Križa, darovavši za njegovo uzdržavanje svoj posjed Svinicu. Ovaj lijepi čin podupriješe, iza smrti banove, sin mu ban Stjepan i unuci Ladislav i Stjepan, koji su darovali u ime zadužbine i za bolju dotaciju oltara sv. Križa, dne 30. svibnja 1302 svoj posjed medju Bročinom i Majom.

Kada su braća Babonići (ban Stjepan i Radoslav) dijelili djedovske posjede (imovinu gibuću i negibuću) presjedao je os 8. do 12. svibnja 1313 zagrebački biskup Augustin Kazoti djelitbenom povjerenstvu, koje se sastalo i boravilo u Topuskom.

Samostansku crkvu zadesila je velika nesreća u godini 1342. Te godine 5. veljače u pol noći, uz silnu grmljavinu, udari grom u njezin zvonik i zapali ga. Opatom je tada bio neki Ivan.

Poslije Ivanove smrti izabran je opatom neki Vilhelmo ili Guilermo. Proti njemu je spletkario monah Sifrid, te je Vilhelm svrgnut ubrzo sa opatske časti, a uspostavljen isti Sifrid. Domalo se pokazalo, da Sifrid nije za tu čast, jer je samostanska dobra haračio i prodavao. Sifridov postupak bijaše povodom, da su Topušćani otkazali samostanu podanost i službu. Kao pravci u toj buni istakoše se gradjani:

-   Majhen, sin Ivekov,
-   Ivan, sin Mergakov,
-   Radoš, sin Herbertov,
-   Ivek, sin Grdavinov i
-   Luka, sin Margaretin.

Oni zapletoše u tu bunu i samo trgovišno zastupstvo, naime:

suca Ivana, postolara i sedam prisjednika. Na molbu topuskoga samostana dodje u Topusko ban Pavao Ugal, te iza provedene istrage proglasi 6. ožujka 1350 ponovo, na temelju darovnice Andrije II., dužnosti, koje vežu općinu Topusko prama samostanu. Sifrid bude skinut sa opatske časti, a ponovo uspostavljen Vilhelmo. Nu jedva što je ban otišao iz Topuskoga, bukne buna još jača, jer ju je poticao svrgnuti opat Sifrid. Buntovnici ustvrdiše, da općina Topusko ne spada pod opatovu ili samostansku vlast, nego, slobodna poput drugih, da spada samo pod bana. Buna je, bez svake sumnje, samo silom uništena bila početkom g. 1352 kada je Sifrid zatvoren u tamnicu svjetovnih vlasti. Kolovodje (prvaci) bijahu lišeni svoje imovine i izagnani. Općinski sudac Ivan, postolar i zastupnici zamoliše opata, da im oprosti, jer da su zavedeni bili, a da su nevini u ubojstvu samostanskog ključara Ivana, koji je u ovoj buni ubijen.

Hrvatski je narod oko Topuskoga živio posve mirno baveći se poljodjelstvom i stočarstvom, izuzev nekoja trvenja, koja su se desila medju pojedinim obiteljima ili koja su bila sa samostanom topuskim radi raznih podavanja, no i ta su redovno ubrzo prestala.

Provalom bošnjačkih četa poremećen je tako reći mirni život oko Topuskoga. Ne samo, da su trpjeli pojedini okolišni krajevi od nasilja, paleža i otimačina, nego i sam topuski samostan. Godine 1392 na 27. ožujak potužio se opat Ivan banu Detriku Bubeku, da su bošnjačke čete orobile samostan i crkvu, te odnijele crkveno ruho, kalež i knjige. Tkalčić misli, da se ovo zbilo g. 1387 kada je vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić sa banom Vukom i velikom bosanskom vojskom navalio na posjede Pavla Zrinskog i sina mu Jurja.

Uz Belu IV. Zapala je Topuska čast, da primi u se i drugog kralja ugarsko-hrvatskog Sigismunda. Kada je godine 1386 na 28. rujan kod Nikopolja Sigismund savladan, a vojsku mu Turci rastjeraše na sve strane, otplovi on u Carigrad, a odavle na mletačkim galijama u Dalmaciju. Iz Dalmacije krene u siječnju i veljači 1397 kopnom hrvatskim preko Topuskoga i Križevaca u Ugarsku.

Poslije prvih provala bošnjačkih četa na posjede Zrinjskoga, nijesu ovi krajevi, a medju njima Topusko sa samostanom (koji je pristajao uz Sigismunda) imali mira. Izmedju godine 1403 do 1408 napustili su topuski Cisterciti svoj samostan, pa se razširili na sve strane, a uzrok su bili ratovi, vodjeni medju Sigismundom, te bosanskim kraljem Tvrtkom Tvrtkovićem i vojvodom Hrvojem Vukčićem.

Poslije ovih ratova imalo je bosansko kraljevstvo da se bori proti novom neprijatelju Turcima. Ne mogući im odoljeti, pane ono g. 1463 u turske ruke.

Padom srebreničke banovine godine 1512 prijetila je gotova propast hrvatskom kraljevstvu od Turaka. Čim su veći gubici hrvat. kraljevstva bili na jugu Velebita, tim se više širilo ime hrvatsko na sjeveru Gvozda prema Kupi, Savi i donjoj Uni, tako, da je na početku XVI. stoljeća nazivan Hrvatskom i onaj dio zagrebačke županije na jugu Kupe i Save, koji su nekad obuhvatale županije gorska i gorička. Medju inim gradovima, koji su prije bili u Slavoniji, a na koncu su XV. stoljeća već u Hrvatskoj, spominje se i Toplice ili Topusko. Da je Topusko bilo u to doba uvaženo mjesto, vidi se po tom, što je u njemu sabor Dalmacije i Hrvatske obdržavan.

Eugenije Kumičić u "Uroti Zrinjsko Frankopanskoj" navadja, da je taj sabor, koji se obdržavao godine 1535, a na koji je došlo mnogo velikaša i plemića, bio vrlo buran. Velikaši i plemići su došli, da se izjadaju na kralja i da traže od njega pomoć proti Turcima, koji su neprestance navaljivali. Na taj sabor je došla i Jelena Zrinjska (udova iza pokojnog Nikole) sa svojim sinovima Ivanom i Nikolom, da tuži kralja Ferdinanda I. radi otimanja gradova: Rakovca, Lukovcai Medvedgrada. "Tko bi onda bio rekao, da će ono dijete, onaj mali Nikola, koji je s majkom došao prod sabor, proslaviti hrvatski narod pod Sigetom?" pita Eugenije Kumičić.

Topusko je cvalo sve dotle, dok nijesu Turci počeli da provaljuju, pale i uništuju krajeve oko njega, a narod da odvadjaju u ropstvo. Plodna polja opustiše, dubrave i lugovi napuniše se grabežljivima zlikovcima, a imućna mjesta i sela izgoriše i nestaše ili se pretvoriše u stražarnice čas turske, čas kršćanske, oko njih se mnogo ljudske krvi proplilo. Tada je nastalo tužno doba po Topusko i njegovu opatiju.

Od ovo doba su česte promjene u opatiji. Jednom su joj poglavari iz njezina reda, a drugi put svjetski ljudi; a to najviše radi nemira turskih. Već je prije spomenuto, da su Cistercite izmedju god. 1403 – 1408 ostavili topuski samostan. Za vrijeme od godine 1403 – 1448 znade se samo to, da su opatijom upravljale razne duhovne ličnosti. Tako npr. godine 1408 Toma, biskup srebrenički "cammendatarius abbatiae". - Poslije god. 1448. doseliše Cistercite iz Zatična (Sittich) u u Kranjskoj u topus. samostan, gdje ostaše knlko vrijeme. Tkalčić navadja, da se zadnji opat Toma, spominje zadnji put god. 1497, a redovnici, da se razbjegoše na sve strane, većinom u kranjske samostane Zatično i Kostanjevicu. Emilije Laszovski ga ispravlja u "Vijesniku kr. zemalj. arkiva", godište I., svez. 3, gdje piše: "Mi imademo dokaz u pismu od 8. ožujka 1521, koje je pisao "Walentinus literatus castellanus in Thopozka et Gemlech" kardinalu ostragonskomu Tomi Bakaču, iz koga se jasno vidi, da je tada još bilo u Topuskom fratara (Cistercita). U tom pismu opisuje literat i kštelan Valentin nasilja, koja sa na opatiji počinili Benko i Ladislav Ratkaj. Poslije godine (1521) nijesu još dugo ostali redovnici u Topuskom; jer su već od god. 1522 upravljali opatijom i njezinim imanjem razni crkveni dostojanstvenici, u prvom redu kninski biskup Andrija Tuškanić, koga su pomenute godine Turci protjerali iz Knina, te je živio ili na biskupskom imanju u Cazinu ili pak u Topuskom, gdje je bio opatom. U "Prosvjeti" godine 1899 piše J. Barle, da je godine 1522 vodio parnicu opat topuski Andrija de Elcis (Tuskaničić Mišljenović) proti Ladislava Ratkaja, koji da je opatiju topusku oplijenio. Andrija je upravljao opatijom od godine 1535, a poslije njegove smrti Petar Keglević (ban hrvatski od 1537-1542) do godine 1557. Te godine (1557) podjeli ju kralj naš Ferdinand I. zagrebačkom biskupu Mati Brumanu, na vječna vremena, a po njemu i njegovim nasljednicima, koji su ju uživali sa pripadajućim zemljištem do 1784 godine. Ove je godine pripojena opatija Krajini, a zagrebački biskup dobiše za oštetu godine 1802 (Vrhovac i nasljednici mu) zemlje u Banatu, a naslov opata zadržaše za uvijek.

2. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #3 : Veljača 20, 2014, 00:03:44 »


Prije, nego sam naveo kratki svršetak povijesti opatije topuske od godine 1403 do danas, rekao sam, da su Turci uznemiravali Topusko. Sada ću, da navedem nekoliko njihovih napadanja.

Prvi i važniji napadaj je bio godine 1540 u mjesecu travnju, kada je Nikola Zrinjski pisao iz Gvozdanskoga, da su Turci opsjeli Kostajnicu i Zrin, te da ih je 30.000. U to doba harali su oni i druga zrinjska imanja, poimence: Novigrad na Uni, Sračicu i Topusko.

Ban hrvatski Nikola Zrinjski doznade godine 1545 od šestorice ulovljenih Turaka istinite namjere turske, te ih osujeti. Ne mogavši oni osvojiti nijednoga grada na Uni, prema namjerama, predju njihovi konjanici preko Une i Kupe, te užasno poharaju imanja, koja su pripadala opatiji.

Na saboru u Bruku na Muri, mjeseca ožujka 1578 zaključeno je, da obranbena linija proti Turcima bude na rijeci Glini; te gradovi na Glini, koji se ne mogu da brane, valja razoriti, osim Vranograča, koji brani Topusko. Iz ove vjesti vidimo, da je Topusko još i tada bilo znatno mjesto, kada mu se u zaključcima nutarnjo-austrijskih pokrajina tolika briga posvećuje. U ovo doba bila je Hrvatska iznemogla i istrošena. Uza sve to je ona uzdržavala znatnu vojsku na Krajini, te uz neke druge gradove utvrdjivala i gradila na svoj trošak Topusko. Uza svu brigu i obranu Topuskoga, nije se ona mogla još dugo da uzdrži u našim rukama.

Nesretnom Khevenhüllerovom vojnom godine 1578 poremećen je red, što je dotle postojao na Krajini. Kroz razdoblje od 10 godina, postali su Turci gospodari cijelog prostora oko rijeke Gline. Prevlast svoju u gornjoj Hrvatskoj osiguraše si oni godine 1592 zauzećem Bišća. Iza toga su redom padali naši gradovi na obje strane Kapele. Hasan paša Predojević predobi već godine 1592 Perušić, Plaški, pa i Topusko, koje osta u turskim rukama punih 90 godina.

Nakon kratkog vremena povukoše kršćani svoje straže na rijeku Kupu i na lijevu obalu Korane i Mrežnice. Gradove i mjesta, koja su ostala na zauzetom po Turcima prostoru, ili su zaposjeli Turci, ili su bili razoreni, ili ih je narod sam ostavio. Plemići, vlastela i seljaci razidjoše se kojekuda, najviše u Zagorje, gdje su bili zaklonjeni od turskih navala.

Za velikog turskog rata (1682-1699) bila je sva Petrova gora i njezini ogranci, a i Topusko, očišćeno od Turaka. Mirom u Karlovcima godine 1699 pripadoše ovi predjeli natrag kraljevini Hrvatskoj.

Krajiška uprava i sama vlastela nastojahu, da ove opustjele i nenapučene predjele napuče, a za to im dobro dodjoše vlaški uskoci (ponajviše vjere pravoslavne, a manje katoličke), koji su pred turskom silom pobjegli iz Bosne i Pounja. Tako npr. godine 1685 do 1688 zapremiše Vlasi pod zaštitom bana hrvatskoga grofa Nikole Erdedija i generala karlovačkoga Ivana Josipa Herbersteina predjele banske i karlovačke krajine: oko Petrinje, Gline, Vojnića, Krstinje itd. Godine 1687 dozove biskup zagrebački Martin Borković Uskoke iz Bosne u krajeve oko Topuskoga.

Harambaša Badrić zamoli sa svojim drugovima zagrebačkoga biskupa, neka bi mu dozvolio, da se naseli u Malom Gracu; oko Sračice i potoka Dragotine. Ova mjesta pripadahu u prijašnje vrijeme topuskom samostanu, a kasnije zagrebačkom biskupu. Ovoj je molbi bez dvojbe i udovoljeno, jer se godine 1701 spominje, da su Hrvati naseljeni oko Sračice bili napadnuti od Uskoka, koji su im kuće razrušili. Kada je godine 1700 zagrebački biskup i opat bl. djev. Marije topuske Stjepan Seliščević naseljavao Hrvatsko selo kod Topuskoga, pobune se svi Vlasi, oko Gline nastanjeni, te udari njih 500 na biskupske čete, ali budu pomoću hrvatske stališke vojske potučeni i poplijenjeni.

Naselbom pravoslavnih promijenili su se u većoj česti ovih predjela vjerski odnošaji. Prama sborniku arcidjakona goričkog Ivana, opstajala je godine 1334 katolička župa sv. Bogorodice u Perni, kod grada Pernika (g. 1501 spominje se Andrija župnik); svih svetih u Zlatu pod Petrovom gorom, blizu Petrovca (g. 1501 Antun župnik, Martin kaplan, g. 1542 pop Tomaš plebanuš Zlacki) itd. U popisu župa od g. 1574 nestalo je svih župa s ove strane Petrove gore i rijeke Gline, jer su već tada ove krajeve Turci uništavali. Po jednoglasnoj izjavi popa Todora Jurasa iz Steničnjaka i drugih svjedoka od g. 1750 "nije za njihove pameti bilo Vlaha pri Kupi, u Steničnjaku, pod Petrovom gorom i u Slaskom polju (danas Slavskom polju); a da su bile samo tri vlaške kuće na Perni, a Vlahi da su došli iza turskog rata, najbolje pako onda, kad su Hrvati pri Muri poginuli."

Kada je karlovački vladika Pave Nenadović došao u glinski kotar i u Topusko, priječili su ga u crkvenoj vizitaciji pukovnik Pogledić i upravitelj biskupski u Topuskom Božinski; na što se je Nenadović pismeno potužio 18. Svibnja 1745 biskupu zagrebačkom Jurju Branjugu.

U ovo doba bila je Krajina izmedju Kupe i Une pod neposrednom vlašću bana hrvatskoga i nazivala se "Banska Krajina". Kada je ban hrvatski Baćan bio odsutan, isposlova jedna stranka velikaša i plemića u Hrvatskoj dogovorno sa stranim generalima kod dvora Marije Terezije, da je ovaj predjel uredjen poput ostale krajine i razdijeljen na glinsku i kostajničku regimentu. Mjesto starih knežija osnovane su kumpanije i satnije. Knezove u općinama zamjeniše časnici i zapovjednici satnija, te se odsada sudilo i upravljalo njemačkim jezikom. Narodno odijelo zamjeni carska oprava (montura). Pod banom su bile dvije regimente, a zapovjednikom svakoj bio je pukovnik. Za vrijeme mira bijaše još uvijek Krajišnicima glavni posao stražarenje na Krajini u čardacima: dakle žiteljima oko Topuskoga.

Da se uzmognu pridići prihodi kraljice Marije Terezije, nužno je bilo, da se upoznaju i popišu zemlje po novom poreznom ključu.

Nove daće neugodno se dojmiše seljaka, te se oni počeše da bune. Za vrijeme istraga vodjenih godine 1755 u Zagrebu, dao je kaptol zagrebački predvesti pred to povjerenstvo samo podanike Siska i Toplice (Topuskoga)

Potomci Uskoka naseljeni g. 1687 po biskupu Martinu Borkoviću, nijesu bili uvijek pokorni biskupima. Neki se od njih vratiše u Bosnu, a neki odoše u Slavoniju. Zagrebački biskup Franjo Thauszy pozve g. 1761 druge naseljenike, kojima razdjeli zemlje, a za župnika im postavi Gjuru Mrzljaka. Župna crkva Navještenja b. djev. Marije nad kupalištem pripadala je župniku za vršenje službe božje. Zakladnim listom od g. 1761 dobio je župnik zemljište oko stare crkve blaž. Djevice Marije, kojoj je na istoku bio medjaš Kapac, s juga stara Toplica, sa zapada potočić Ribnjak, a sa sjevera graba i razvaline crkve bl. djev. Marije; svega 5 rali. Uz tu zemlju dobio je župnik 5 rali zemlje na brdu nad kupalištem, gdje je bila crkva sv. Nikole. Uz tu zemlju imao je župnik i drugih zemalja u iznosu 31 rali, bez dvaju vinograda: Kano kmetovi njegovi su upisani ovi:

-   Pavun,
-   Babić,
-   Loknar,
-   Vrbanić,
-   Poljak i
-   Maletić.

Ova šestorica kmetova morali su da daju svakog tjedna po dva težaka, a kad je potrebno bilo i vozno blago.

Godine 1771 bilo je u cijeloj župi topičkoj 19 kuća sa žiteljima grčko-istočne vjere.

3. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #4 : Veljača 20, 2014, 00:05:36 »


Topusko je utjelovljeno vojničkoj krajini g. 1784, te je u ovom položaju ostalo 25 godina. Bečkim mirom 14. listopada 1809 pripadne ono uz ina mjesta pod vlast Franceza. Pomenutim mirom dobije Napoleon svu zemlju na jugu Save do mora, koju su razdjelili na: gradjansku Hrvatsku i vojničku Hrvatsku. Pod vojničku Hrvatsku spadala je tzv. banska i gornja (karlovačka) Krajina, dakle i Topusko.

U vlasti Franceza nije ostala dugo, jer je nakon četiri godine došlo ponovo pod vlast Austrije (14. listopada 1813). Povratkom ovih zemalja u austrijske ruke, nije pripojen hrvatski dio ilirske pokrajine Hrvatskoj, kako je to kralj Franjo I. g. 1809 obećao. Slušajuć Frnjo I. savjete svoga ministra Meterniha, uredi vojničku Hrvatsku, u kojoj je i Topusko bilo, na regimente, kako je bila prije Franceza uredjena.

Franjo I. car austrijski, a kralj hrvatski i ugarski, posjeti iznedju 27. i 30. lipnja  1818 Tuposko sa supruhom caricom i kraljicom Karolinom. Tom zgodom se upisa sa svojim dvorskim osobljem u stari kupališni spomenar. Koliko mi je poznato, ovo je treći hrvatsko-ugarski kralj, koji je svojim posjetom zaodjeo Topusko u svečano ruho, te napunio srca tamošnjeg puka čuvstvom odanosti prama uzvišenom, tada svom, vladaru. Franjo I. je tada naložio, da nitko ne smije dirati u preostale zidine nekad veličanstvene crkve bl. dj. Marije cistercitske. Zidine te, a i samostana, su mnogo stradale od Franceza, koji su kamenjem njihovim u mnogim kumpanijskim mjestima sagradili žiztna skladišta i druge zgrade.

Prema vijesti pukovinjskog i kupališnog liječnika dr. Rudolfa Hinterbergera iz godine 1864 Topusko je vlasništvo vojničkog erara. Spadalo je pod neposrednu upravu 1. Banske krajiške pukovnije grofa Jelačića Br. 10. Upravljao je kupalištem kapetan i zapovjednik 2. Vranovinske kumpanije.

Idući iz Blatnih kupka prama Vranovini, dodjemo do nekadanje kumpanijekse plantaže (sada šetalište Opatovina), na koju se već onda od 1859 – 1864 mnogo novaca potrošilo. U Opatovini je za onda bilo dosta voća posadjeno, dok je danas uredjeno krasno šetalište, gdje je gostima pružena prilika, da se odpočivajući u hladu uresnog drveća, u neposrednoj blizini krasnog pročelja cistercitske crkve zanesu duhom u sva vremena, što ih je topuska opatija proživjela. Krasno pročelje nekad slavne i veličanstvene crkve bl. dj. Marije cistercitske će navršiti za tri godine (1911) sedamdesetu-godišnjicu svoga opstanka. Mnogo se krvi prolilo pred zidinama te crkve sa turske i kršćanske strane. Tko bi u vrijeme turskih provala pomislio, da će nakon mnogih krvavih okršaja, umireni i civilizirani Muhamedanci moći, poslije nekog stalnog broja godina, da se šeću po Topuskom i oko opatije., te ugodno zabavljaju u društvu Hrvatica i Hrvata, kao što se to danas dogadja? Godine 1877 iskopan je temelj ove crkve, kojoj je bio 50 metara dug, a 23 metra širok. Prema duljini i širini odgovarala je i visina, a preostalo nam pročelje; još i danas kaže, da je bila dosta visoka. Ovoj velebnoj gradjevini divio se vojvoda slavenski Ljudevit I. kasniji hrvatsko-ugarski kralj. Još g. 1561 stajala je ona sa samostanom pusta i djelomice razorena. Hirc u svom djelu "Lijepa naša domovina" II. dio izdanom godine 1893 veli: Ima i danas staraca, koji pripovijedaju, da su veličanstvenu crkvu gledali još čitavu, ali bez krova i svoda. Ovom gradjevnom spomeniku posvetila je i sama kraljevska naša zemaljska vlada doličnu pažnju, te je u godini 1906 troškom od 1800 kruna popravila zadnji ostatak opatije, spominjano već "pročelje" davši zaliti cementom pukotine, da se dalje ne otrgavaju komadi klesanog kamenja, te da ovako ojačano, može i nadalje da prkosi zubu vremena.

Njegova c. i kr. Visost, nadvojvoda Leopold Salvator, pohodio je 13. svibnja 1899 Topusko, te se i kupao tog dana u bistrim kupkama. Njegovu c. i kr. Visost osobito je zanimao potpis cara i kralja Franje i njegovog dvorskog osoblja iz godine 1818, te se potpisala na 14. svibanja u novi spomenar.

Previšnjim manifestom kralja Franje Josipa I. od 15. srpnja 1881 proglašeno je sjedinjenje Krajine sa ostalom Hrvatskom. Tim sjedinjenjem potpalo je Topusko pod civilnu vlast. Kapetanija je izgubila vrijednost. U zgradi "kumpanijska kancelarija" ureduje danas općinski načelnik sa ostalim općinskim činovnicima i pomoćnim osobljem. Topuska općina spada danas pod kr. kotarsku oblast u Vriginom mostu, u županiji zagrebačkoj.

Gruntovno vlasništvo kraljevine Hrvatske i Slavonije nad topuskim kupalištem provedeno je god. 1906 u gruntovnici, pak je našoj zemaljskoj vladi dana zgoda, da odsada sa većim marom nastoji oko poljepšanja samoga kupališta. To ona i čini. U kratkom ovom vremenu (od g. 1906), uz već spomenuti trošak za popravak stare "Opatije", izgradjivao se u godini 1906 i 1907 vodovod, koji će ove godine moći da dovadja vodu za cijelo Topusko. Tako će se gosti, koji ove godine i u buduže pohode kupalište, moći da naužiju čiste i svježe vode iz gorskih vrela. Uz ovu vodu, ima Topusko tri vrela, sa izvrsnom vodom, koja kupališni gosti rado posjećuju i okrepljuju se vodom istih. To su: Benkovo, Jelačićevo i Molinarijevo vrelo, za koje njihovi nazivi kažu, otkada potječu.

Nadalje je najavljeno, u sjednici proračunskog odbora od 15. prosinca 1906, da se mora misliti i na to, da se u kupalištu Topuskom gradi novo svratište kod Bistrih kupka, jer je sadanja zgrada niska; a jer je navala bolesnika velika, treba da se gradi pučko kupalište i pučka krčma. Topusko se kupalište u dostatnom broju posjećivalo i prije, ali otkad je izgradjena željeznica od Capraga do Topuskog i dalje na Karlovac, porastao je broj kupališnih gostiju znantno. Prema vijesti "Narod. Novine" od 13. III. o. g. odlučila se kr. zemaljska vlada, da sagradi ove godine novu ledenicu, kakovu moderna znanost preporuča. U njoj će se moći da smjesti 200 m3 leda.

Dana 13. Svibnja 1908 pohodio je Tipusko preuzvišeni gosp. ban barun Pavao Rauch, kamo je u pratnji velem. gosp. Podžupana Zepića automobilom stigao prije podne. Ban je razgledao poslije podne razne nasade i pročelje srkve bl. dj. Marije cistercitske, te talionicu željeza u Vranovini, a još prije podne općinsko poglavarstvo, školu, crkvu i uredbe liječilišta. Topućani nastojahu, da učine banu čim ugodniji boravak, dok je opet ban sa pojedincima najljubaznije razgovarao. Još istoga dana vratio se ban u glavni grad Zagreb.

O ljekovitosti kupka, mislim da nije nužno da mnogo spominjem. Napomenuti ću samo to, da se uz ine bolesti, sa velikim uspjehom u dosta kratkom vremenu liječi reumatizam, pa bio on i zastarjeo.

Lijepo o toj ljekovitosti govori narodna pjesma, koju je spjevao narodni slijepac Vaso Eror, a koju ovdje priopćujem:

Vilo Topuskinjo!

Kad me ljuta kostobolja snadje,
Pomoći si ni otkale ne nadje,
Nego venuh bez ikakva lijeka,
kao javor bez majčina mlijeka.
Onda tebi vilo Topuskinjo,
Čudotvornog izvora svetinjo,
Ja pribjegoh i u tvoje vrelo,
Spustih jadan moje tužno tijelo.
No, gle čuda na za dugo vrijeme,
Spade s mene ljuto bolno breme.
Čujte braćo, nek se ori
Po svem svijetu, gdje se slavski zbori,
Od sjevera do široka juga,
Bolna braćo s bliza i daleka
Tec'te ovamo eno ovde lijeka.
Ovdje teče iz zemnog krila
Sveta voda živa iz obilja,
sama teče blagodat nebesna,
koja sva zla proganja tjelesna,
topusko vrelo i vruće blato
više vrijedi, nego samo zlato!
Bože mili, hvala ti do vijek
Što mi dade u Topuskom lijeka.

Konačno mi je spomenuti, da sam se pri ovom sastavku poslužio iz raznih dijela, od kojih sam neke skratio, a neke doslovno naveo. Pri ruci su mi bila:

-   Lopašićeva djela: Bihać i bihać. krajina, Oko Kupe i Korane, Karlovac, Starine knj. XIX, Spomenici hrv. Krajine knj. XV;
-   Klaićeva djela: Opis zemalja u kojima obitavaju Hrvati, I. svez. Pripovijesti iz hrv. povijesti;
-   R. Horvat: Najnovije doba hrvat. Povijesti i Pripovijesti iz hrvatske povijesti 4. dio;
-   Hirc: "Lijepa naša domovina" II. dio;
-   Dr. R. Hinterberger: "Die Thermal- und Schlammbäder in Topusko", zatim:
-   Vijesnik hrv. arheol. društva, nove serije, god. II., VIII., i IX.;
-   Vijesnik kr. zem. arhiva, god. I.;
-   Vijenac god. 1899;
-   Prosvjeta god. 1901 i
-   Banovac od 1899 i 1900

Prikupio: Josip Šterk, učitelj
Banovac 11. srpnja 1908

Dobro došli u Topusko – valja pogledati do kraja

<a href="http://www.youtube.com/v/rpuR3HnlvZU?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/rpuR3HnlvZU?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

http://issuu.com/berny.k/docs/brosura_topusko/5?e=3051295/6469723

Lijepe stare razglednice http://ss-topusko.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=22

I opet ćirilica!


http://www.etno-muzej.si/sl/spletne-zbirke/lokacije/topusko

Ova razglednica iz godine 1928 jasno demonstrira "veliki srpski san" Kraljevine Jugoslavije. Iako su 70% Srba u Srbiji, i 89,42% pravoslavaca u Bosni još krajem 1920 bili analfabeti, ćirilicu su po Hrvatskoj širili kao dio "njihove" kulture. O kojoj pisanoj-intelektualnoj kulturi može nepismeni narod govoriti?

O temi analfabetizam ću, kad mi vrijeme dozvoli, još pisati.

No, već sada si trebamo postaviti pitanje koju su kulturu njegovali pravoslavni bosanski nepismeni kmetovi u Hrvatskoj? Došavši nepismeni prije 300 godina u Hrvatsku, a u austrijskoj vojsci, kroz sve pukovnije, bili su još 1914 nepismeni, te ih je Austrija (kroz analfabetske tečajeve naučila, ali ne srpski i ćirilicu već njemačji) čitati i pisati. Da im nije bilo Austrije nebi se sve do kraja 1945 znali potpisati!!

"Hrvatski Srbi" zahtjevaju "svoje" pismo, a ne poznaju svoju povijest i ne znaju od kuda su došli, te im valjda ćirilica služi kao orijentacija?
MD
4. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #5 : Listopad 30, 2014, 09:57:14 »


Topusko je oduvijek hrvatsko i hrvatsko mora ostati

Povod za ovu raspravu potaknut je sve češćim glasinama naroda, da Županija sisačka (županica poznata iz komunističkočetničkih derneka u šumi Brezovica, ali i sa zasluženim odmorom u liječilištu Remetinec) u dogovoru s "kukuriku" Vladom Republike Hrvatske namjerava prodati Termalno lječilište Topusko. Navodno zainteresirani su Slovenci, a najozbiljniji kupci su Arapi. Predfaza prodaje sliči na sve dosadašnje rasprodaje najvećih hrvatskih vrjednota kao što su banke, Pliva, turistički objekti, Dubrovnik, dijelovi Jadranske obale i otoka (Hvar, Krk, Lošinj...), hrvatski telekom, Zagorske toplice... i INA, što je izvan svake obične i političke pameti.
Unatoč spomenute i još više nespomenute korupcionaške rasprodaje najvrijednijih hrvatskih dobara, Republika Hrvatska je u svakodnevnom propadanju i tereti je samo vanjski dug oko 60 (šestdeset) milijardi Eura, a nigdje, u nikakvoj investiciji nema pokrića za taj dug.
Ne zavaravajmo se mislima da je prodaja Liječilišta Topusklo samo naklapanje. Slično naklapanje smo slušali o INI pa je ona prodana i danas njome gospodare Mađari; slično naklapanje širilo se je o Podravki pa smo se uvjerili u istinitost toga zla. Poučeni iskustvom, ne dozvolimo, da se proda Liječilište Topusko. Topusko je oduvijek hrvatsko i hrvatsko mora ostati!

* Topusko kroz povijest, sadašnjost i i budućnost
Izvor podataka: Osobno poznavanje i Wikipedia

POVIJESNO: AD FINES - TOPLICE - TOPUSKO
Naselje Topusko smješteno je u dolini rijeke Gline u brežuljkastom kraju između Zrinske i Petrove gore. Za pretpostaviti je da su termalni izvori oduvijek privlačili ljude pa stoga tragovi naseljavanja vode u daleku prošlost, u rimsko doba pa i ranije.
Najstariji tragovi življenja na ovom prostoru vraćaju nas u vrijeme 3.000 godina prije Krista. Svjedoče o tome pretpovijesni nalazi kod sela Velika Vranovina gdje su pronađeni ostaci ilirskih naseobina. Ilire su pokorili Kelti što je dovelo do miješanja i stapanja ilirske i keltske kulture. Kelti u 1. stoljeću gube bitku s rimskim legijama i postaju dio Rimskog Carstva.
Osvojivši ovo područje Rimljani grade ceste, isušuju močvare i vade željeznu rudu koju prerađuju. Važnu ulogu u povijesti Topuskog imala je rimska vojna cesta koja je bila najkraći put od mora prema unutrašnjosti spajajući na taj način rimske provincije Dalmaciju i Panoniju, koja je imala središte u Sisku (Siscia). Upravu uz tu cestu izgradili su Rimljani naselje AD FINES. Razdoblje rimskog vladanja ovim prostorima ostavilo je iza sebe cijeli niz tragova: stare zidove, glinene cijevi, rimski novac, zavjetne spomenike bogovima-žrtvenike, ploče, reljefe s natpisima, opeke i mozaike.

Slabljenje Rimskog Carstva u 4. stoljeću, a potom potpuna propast krajem 5. stoljeća dovela je ovamo "seobom naroda", Hune, Gote, Avare, Slavene te konačno Franke. Prema još uvijek važećoj povijesti, iako genetika upućuje u dublju starost, u 7. stoljeću ova područja naseljavaju Hrvati. Deseto stoljeće dovodi u ovaj prostor Mađare koji svojim upadima remete mir. Porazio ih je hrvatski kralj Tomislav. Za vrijeme hrvatskih kraljeva, u 10. i 11. stoljeću, znalo se za toplice uz rijeku Glinu. 
U Gvozdu se je odigrala 1097. godine poznata bitka protiv Mađara, u kojoj pogiba hrvatski kralj Petar pa je planina po njemu dobila ime Petrova Gora. Do Drugog svjetskog rata hodočastili su ljudi iz obližnjih i udaljenijih hrvatskih krajeva na grob hrvatskog kralja Petra. Dodajem da sam i osobno kao dječak 1939. i 1940. sa svojim ujakom Jeronimom Pribanićem hodočastio u Petrovu Goru. Vać tada sam osjetio čari Topuskoga.
Era komunizma je ukinula to hodočašće i zamijenila ga učestalim komunističkim i četničkim dernecima, obnavljajući uspomene na svoja zločinstva iz Drugog svjetskog rata.

Godine 1192. Topusko se prvi put spominje pod imenom Toplica.
Hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. gradi u Topuskom veliki samostan od 1204. do 1211. godine kada ga poklanja cistercitskom redu. Cisterciti su pod turskom prijetnjom otišli iz Topuskog, a Turci su imanje topuske opatije, (cistercitski samostan i crkvu)  razorili topovima. Predaja kaže da je po tom događaju TOPUSKO dobilo naziv.

OSVRT NA SADAŠNJOST TOPUSKOGA
Suautor ovog priloga iz osobnog poznavanja i s osloncem na Wikipediju, posjećuje Topusko svake godine, približno u dvomjesečnim razmacima uz boravak po desetak dana. Već to kaže, koliko je Topusko privlačno sa svima svojim ponudama. O tome iza ovog dobronamjernog kritičkog osvrta.

PORTAL JE TUŽNA I RUŽNA SLIKA NAŠEG KATOLIČKOG I HRVATSKOG NEMARA
Portal cistercitske crkve kao dio hrvatske povijesti pruža tužnu sliku naših porušenih znamenitosti. Oko portala već godinama stoje skele, koje zavaravaju posjetitelje da se portal obnavlja. To nažalost nije slučaj. Skele su već stare, nesigurne i neuporabive! Naša sramota!!!
Bivši ministar kulture mr. Božo Biškupić obnavlja četnički spomenik u Srbu, komunistički spomenik u Brezovici i dakako sve spomenike Josipu Brozu Titu, najvećem zločincu svih vremena na našem prostoru, ali ne znamenitu cistercitsku crku u Topuskome.
Biškupić i njegovi nasljednici obnavljaju srbske pravoslavne crkve, kao na primjer crkvu u Karlovcu, koju su sami Srbi porušili granatiranjem grada.
Izgrađena je u Zagrebu, u bivšem najhrvatskijem dijelu na Svetom Duhu  Srbska pravoslavna gimnazija i perspektivni srbski fakultet..., što vodi u separatizam hrvatskih Srba, umjesto u integraciju po načelima europskih država.
Predsjednik  Republike Hrvatske Ivo Josipović najavljuje obnovu porušanih i vremenom dotrajalih četničkih i komunističkih spomenika i za to će se naći novaca u Proračunu Republike Hrvatske. To su u najvećem broju spomenici s udeseterostručenom broju žrtava "ustaškog terora", iako su većina, barem u meni poznatome Slunjskome kraju žrtve tifusa i prirodne smrti.
Za obnovu lažnih i kultnih spomenika komunističkim i fašističkim zločincima ima navaca i brige, ALI samo za obnovu spomenika hrvatske vojne, kršćanske i kulturne povijesti nema novaca u Proračunu RH niti brige u savjestima bivšeg Bože Biškupića i sadašnjega, još uvijek predsjednika RH  Ive Josipovića. Doduše Ivo Josipović ne obnavlja čak niti Goli otok, u kojem je stolovao i mučio ljude njegov otac Ante Josipović. Ivo je više naklonjen obnovi srbskih spomenika "pod obadva obreda": četničko-fašističkim i zločinačko-komunističkim.

U Topuskome se ne obnavlja čak niti porušena zgrada, u kojoj je održano III. zasjedanje Zavnoh-a valjda zato jer je tu glavnu riječ vodio hrvatski pjesnik Vladimir Nazor bez sudjelovanja zločinca Tita i njegovih titića: Kardelja, Rankovića, Đilasa, Moše...

TOPUSKO JE OD STARINE BISER MEĐU BISERIMA HRVATSKIM
Nakon Turaka i njihovih srpskih podanika, 1784. godine Topusko je došlo pod upravu Hrvatske vojne krajine. Od samostana i opatije preostalo je jedino gotičko pročelje crkve visoko 23 metra.

Razvojačenjem Vojne krajine Topusko ie 1885. postalo, što je uvijek i bilo dio Hrvatske, kada počinje ubrzana obnova. To je razdoblje intenzivnog razvoja lječilišta i turizma u Topuskom. Na samom početku 20-og stoljeća izgrađeni su vodovod i željeznica, koja nažalost više ne postoji jer se u Hrvatskoj gase, umjesto grade željezničke prometnice.
Podižu se u Topuskome perivoji, među kojima su najpoznatiji perivoj Nikolino brdo i perivoj Opatovina.
 
Tijekom Drugog svjetskog rata, u Topuskom je 8.-9. svibnja 1944. godine održano III. zasjedanje Zavnoh-a. Zgradu od Zavnoh-a su razorili srbsko-četnički zločinci za vrijeme takozvane Republike srpske krajine.
Niti nju nije obnovio Božo Biškupić ni sada komunističko-agnostički srbolozac Ivo Josipović ne poseže za obnovom te zgrade jer ona nema četničku prošlost niti dovoljno izraženu jugokomunističku prošlost  poput četničkog Srba i četničko-komunističke Brezovice. Sljedeća slika iz Wikipedije prikazuje bivšu zgradu, koja više ne postoji.
 

UZ LIJEČILIŠNO TOPUSKO POSTAJE, TURISTIČKI I SPORTSKI CENTAR
Poslije Drugog svjetskog rata Lječilište se sve više uređuie i širi, a 1977. počinje s programom turističke ponude. Od 1982. do 1987. gradi se Centar za medicinsku rehabilitaciju, rekreaciju i turizam. Teritorijalnim preustrojem u Hrvatskoj Topusko postaje općina u Kotaru Karlovac, a utjecajem Đure Brodarca Topusko se u RH pripaja Sisačko-moslavačkoj županiji.  Taj politički čin nije dobro došao Topuskome jer čitav kraj u kojem leži Topusko gravitira ka Karlovcu i Zagrebu, a manje k Sisku.

LJEKOVITOST TERMALNE VODE U TOPUSKOME
Termalna voda i njena medicinska primjena uspješno liječi cijeli niz bolesti. Najnovija istraživanja ljekovitosti vode svrstala su termalnu vodu po kvalitativnom sastavu u sam vrh europskih termalnih lječilišta. Temperatura vode je od 56°C do 72°C, a izdašnost je preko 200 litara u sekundi. Uz liječenje toplom vodom ovo lječilište nudi i liječenje blatom (cvijetom). Lječilište "Topusko" ima dva hotela "Toplica" i "Petrova gora" čiji je kapacitet 520 ležajeva s cijelim nizom popratnih sadržaja (uslužnih i rekreacijskih).
Izvan lječilišta je Hotel "Sokol" i k tome brojne mogućnosti u ponudama "Zimmer frei".

U gospodarstvu općine Topusko sudjeluju još obrtništvo, ugostiteljska i trgovačka djelatnost, ciglana, prerada drveta. Od javnih ustanova u Topuskom su dječji vrtić, osnovna i srednja škola, knjižnica i čitaonica te Dom zdravlja.

ZAKLJUČNA POHVALA I KRITIKA
Topusko pruža sve, što si zdrav i bolesni čovjek poželiti može. To su darovi prirodnih ljepota: čisti i nezagađeni okoliš, lijepe šume sa šetnicama, bogatstvo ponuda vezanih uz toplu i ljekovitu vodu, rijeka Glina, obilje povijesnih spomenika od najstarijih vremena do naših dana...
Tu su cvijećem i drvećem obrasli i vrlo njegovani parkovi pa se s pravom može reći da je čitavo mjesto Topusko najveći i najljepši park u Hrvatskoj.
Uz desetak raznih otvorenih i zatvorenih liječilišnih i ugođajnih bazena, tu je i olimpijski bazen. Dodajem odmah, da Topusko ima sva sportska igrališta na otvorenome i u dvoranama. Vrhunac svega su vrlo ljubazi ljudi, obični i oni koji pružaju sve usluge u termalnim liječilištima i kupalištima uz vrlo pristupačne cijene.

TOPUSKO IMA VRLO BOGATE KAPACITETE SVIH VRSTA
Unatoč svima ponudama za rekreaciju, odmor i sportove, obilju ljepotama zdravog okoliša, prirodnim i drugim datostima, kapaciteti Topuskoga nisu ispunjeni. Ne dolaze u Topusko hrvatski sportaši, nego odlaze na odmor i pripreme u Sloveniju. Ne dolaze ni Hrvatski branitelji, iako bi Topusko trebalo postati i biti odmaralište i liješilište Hrvatskih branitelja.
U Topuskome se topla voda iz bazena rashlađuje i odvodi u rijeku Glinu, umjesto da se njome grije dvadesetak staklenika  (nema nijednoga!) i stanbene kuće. Topusko uvozi povrće, umjesto da iz staklenika, koje treba izgraditi snabdijeva povrćem polovicu Hrvatske...
Ne iskorištava se, osim za svrhe bazena niti višak tople i mineralima bogate vode. Tu čistu, zdravu i vrlo pitku vodu, bogatu potrebnim mineralima trebalo bi flaširati za potrebe domaćeg tržišta i za izvoz. To bi pridonijelo zapošljavanju i poboljšalo socijalno stanje naroda.

ŽUPANICA "REMETINEČANKA" NIJE IZGRAĐIVALA TOPUSKO
Sve te blagodati Topuskoga je zanemarivala dosadašnja županica Sisačko-moslavačke županije, u kojoj leži Topusko. Njena briga je bila prodati Arapima ili Slovencima zapušteno Topusko.
Doveo sam jednom Hrvate, povratnike iz Švicarske, zainteresirane za kupiti ljekovite i turističke kapacitete u Topuskome, ali županica, kasnije Remetinečanka nije bilo tome sklona.

TOPUSKO TREBA GOSPODARSKU I DRUGU BRIGU
Nadati se je da će novoizabrani župan Sisačko-Moslavačke županije baciti s oba oka pogled na Topusko i dati mu ono mjesto u Hrvatskoj, koje Topusko zaslužuje u svemu.
Ovo nije reklama, a kad bi i bila treba ovaj prikaz Topuskoga objaviti u Dragovoljcu i drugim hrvatskim medijima, da se njime skrene pozornost na gospodarstvenike i na korisnike svih blagodati mjesta Topuskoga i toga dijela Lijepe naše.

Treba obnoviti zgradu znamenite cistercitske crkve u Topuskome!
Uz spomenuto treba podsjetiti i crkvene dostojanstvenike da se posvete obnovi cistercitske crkve u Topuskome, oko koje su skele već dvadesetak godina, ali nema nikakve obnove. Red je da dio ekumenske brige za obnovu i izgradnju pravoslavnih crkava i građevina u Hrvatskoj usmjere naši Rimljani i na obnovu zgrade stare katoličke cistercitske crkve u Topuskome po narodnoj: "Bog je najprije sebi bradu stvorio, a onda svima drugima". 
Za srbsku pravoslavnu gimnaziju na zagrebačkome Svetom Duhu potrošeno je više hrvatskog novca, nego je potrebno za obnovu hrvatske katoličke cistercitske crkve, koju su porušili Turci uz pomoć svojih podanika Srba. Nota bene!

Za dom spremni!
Mr.sc. Dragan Hazler - hrvatski djelatnik
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #6 : Listopad 30, 2014, 10:20:09 »


Mnogo hvala za Topusko. Osim nametanja ćirilice ima i srodnih pogrešaka, ali se ne ispravljaju na ovaj način. Ovdje neka original ostane u originalu.

Srdačan pozdrav lipoj Ličanki - Hrvatici Marici - Slunjanin D.H.

_____________

Dragi moj dobri i pametni Dragane,

znam da je skoro u svim starim tekstovima pogotovo u onima od 1918 pa nadalje puno ekavice, srbijanskih i turskih riječi. Ja po pravilu ne smijem originale ispravljati iako to ponekad činim jer ni starčevićeve novine kao np. Hrvat iz Gospića, nisu pisale TISUĆU nego HILJADU, a  o ŠTA da ni ne govorim. Taj ŠTA održao se je do danas i svi naši tz. "desničari" kao Ruža Tomašić ga koriste. A stare franjevačke novine Bosanski prijatelj pun je HLJEBA.

Prvi časopis u Bosni i Hercegovini Bosanski prijatelj i njegava utemeljitelja fra Ivana Franu Jukića.
http://www.prometej.ba/index.php/home-6/293-ivan-frano-jukic-qbosanski-prijateljq

Po zakonu ja ne smijem "pačati" u originale. AŽDAJA (tur. ejderha) zmaj, ala, neman, čudovište i danas koriste naši svećenici. A do 1991 u Lici su za svćenika rekli pop.

Postoji stari (Pavelićev) hrvatski rječnik ali ja ga ne mogu ni u jednom antikvarijatu naći.

Sada idem "delati". Aha … sjetih se da je moja baka mene grdila s "beno munjena". Hahaha bena (tur. bon) budala, luda, glupan. Baka je jako stroga bila, pa sam često kod nje obrala bostan. Hahahaha bostan (tur. bostan) lubenice i dinje; vrt, bašta. Imamo li mi za BUBREG našu hrvatsku riječ? Hahaha bubreg (tur. bogurek) bubreg.

Ali ne samo to: ja znam da nije pravilo (reći i pisati) np. Možda je bila malo luda. Pravilno je: Možda je malo luda bila.
No i najveći znanstvenici pišu je bio i je bila. A zašto? Jer od 1945 glagol se u jugoslavenskoj gramatici ne stavlja više na kraj rečenice.

Ako nabavim (Pavelićev) hrvatski rječnik objaviti ću ga na forumu.

Za dom spremni!
Grlim Vas i ljubim,
Vaša Marica

PS: O korienskiom pravopisu ste gospodine Dragane 22 rujan 2014 pisali.
http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=26745:korienski-pravopis-najjai-antemurale-u-obrani-hrvatskog-jezika&catid=45:dragan-hazler&Itemid=45
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!