CRO-eu.com
Travanj 02, 2020, 23:37:16 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Lički planinar 2003. - br. 4  (Posjeta: 2611 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Siječanj 13, 2011, 01:51:40 »


Popravljena najzapuštenija dionica Premužićeve staze


Klikni za uvećani prikaz

Uspješnom akcijom HPD-a Prpa popravljeno je oko 2 km Premužićeve staze kod Radlovca na Srednjem Velebitu.

Apelom pod nazivom "Spasimo Premužićevu stazu" objavljenom u Hrvatskom planinaru br. 10, pozvana su planinarska društva i planinari Hrvatske da se uključe u akciju 18. listopada kako je bilo dogovoreno.

Ove se godine navršila 70-ta godišnjica postojanja staze, i to je bio najbolji način da joj obilježimo rođendan.

Nažalost i na sramotu naših planinara odziv je bio slab, uz dvanaest članova
HPD-a Prpa, akciji se odazvalo HPD Visočica iz Gospića i dva entuzijasta iz Crikvenice, otac i sin Katnić (BRAVO).
 
Očekivan je veći odaziv društava iz naše Županije, a naročito gospićkog Željezničara kao najbrojnijeg društva ali im taj vid suradnje izgleda ne odgovara.

Najteži i najvažniji dio posla bilo je uklanjanje urušenog kamenja i čitave šume grmlja. Burno i prohladno vrijeme nije smetalo nikome da dade svu snagu od sebe za ovaj hvale vrijedan poduhvat.

Posebnu zahvalu dugujemo našem najstarijem članu Mariju Štambuku, kojega ni teret od 84 god. nije omeo da se od sveg srca odazove na akciju, i dođe iz Zagreba.

Kožu na rukama jedne ruke, jer nema druge, podero je Vlado Kale, treba li tu išta dodati.

Valja još napomenuti da je prestankom korištenja skloništa u Radlovcu ta dionica Premužićke više u uporabi, a to je bio još jedan od razloga za njezin popravak.

Probijanjem ceste koja je stazu presjekla na tri mjesta, o tome smo u HP već pisali, dogodilo se upravo ono što smo predvidjeli.

Hrvatske šume vrše sječu, a naša udruga je samo na jednom mjestu skupila dvije velike vreće odbačene plastične ambalaže (nečuveno). Krajnje je vrijeme da se povede ozbiljna briga o ovoj jedinstvenoj planinarskoj stazi.

Iduće godine sredinom travnja HPD Prpa organizira novu akciju popravaka. O tome ćemo na vrijeme obavijestiti planinare i planinarska društva.

Tekst: Vlado Prpić. B. Oštarije
Foto: Ana Lemić
Lički planinar 2003., br. 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Siječanj 13, 2011, 01:55:00 »


Sedamdeset joj je godina tek!


Klikni za uvećani prikaz

Ove godine navršilo se sedamdeset godina od dovršenja Premužićeve staze, popularne "Prernužićke", gotovo 60 km dugog longitudinalnog puta koji od Baških Oštarija vodi do Zavižana  prolazeći pored mnogih značajnih lokaliteta srednjeg i sjevernog Velebita. To je bila prilika da mlade planinare HPD Visočice povedemo u šetnju upravo tom stazom. Jer, oni tek počinju planinariti, otkrivati ljepote planinarstva, pokušavajući proniknuti u tajne, odnosno otkriti što je to u planinarstvu tako čudesno, da kad jednom kreneš naprosto te začara i ne možeš stati. Ne shvaćaju da te zapravo začara ljepota prirode, ljepota druženja u prirodi, ona neka uzajamnost koja nam je jako potrebna u njedrima bilo koje planine. Tek su se učlanili u HPD Visočica i u planinarsko - ekološku grupu u školi, i tek nešto saznali iz literature i planinarske škole koju su proljetos pohađati. Ali još nisu bili na Premužićevoj stazi, neki nisu ni čuli za nju. To je bio i povod i razlog da ih tamo odvedem s njihovim profesoricama iz geografije i hrvatskog jezika, što je iskorišteno i za terensku nastavu. Iako je taj 15. studenog osvanuo kišan, velik dio nije odustao.

Od Oštarijske škole uputili smo se njenom početnom dionicom do Dabarske kose, i naravno spustili se do doma u Ravnom Dabru. Lagano hodajući slušali su priču o Oštarijama i Stupačinovu kroz koje smo prolazili, te o stazi, kad je građena, tko ju je gradio, okud prolazi, da saznaju njen značaj, kako je mnogim planinarima omogućila da upoznaju dobar dio Velebita upravo hodajući tom stazom.

Velik dio planinara, osim onih jako hrabrih do dan danas ostao bi prikraćen za doživljaj Rožanskih i Hajdučkih kukova. Jer, pitanje je tko bi ovud prolazio da nema te staze. Isto tako da shvate njen značaj za nekadašnje lokalno stanovništvo koje je živjelo diljem Velebita. Ali, i da vide kako izgleda nakon 70 godina, da bi je na mnogim dijelovima trebalo popraviti, podzidati, prosjeći grmlje koje je uzelo maha u ovih sedamdeset godina. Jako je važno, da i oni, ovako mladi sve to shvate. A shvatili su. Vidjela sam to na njihovim licima i pročitala obećanje koje je glasilo: hoćemo, i mi ćemo se uključiti. Sretni smo da takvo nešto postoji na Velebitu. Ta, imamo gotov put samo ga treba održavati. A prije sedamdeset godina moralo ga se graditi, zidati. Sjetila sam se stare istočnjačke mudrosti koja kaže da ako gladnom dadeš jednu ribu nahranio si ga za jedan dan, a ako ga naučiš ribariti nahranio si ga za cijeli život.

Mislim, da smo u tome donekle i uspjeli jer tog dana pala je odluka da HPD Visočica uredi dio Premužićeve staze od Dabarske kose do Jelinić plane i da se ubuduće brine o toj dionici. Već je dano jedno obećanje. Od onih na kojima svijet ostaje.
 

Klikni za uvećani prikaz

Tekst i foto: Ana Lemić, Gospić
Lički planinar 2003., br. 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!