Komić
Lovački dvorac Ivana Karlovića
Narod u Lici priča i danas o svojem banu Ivanu Karloviću i njegovih djelih, pa o sjajnih dvorih i bogatstvu u njima; priča o nasrtajih i nedjelih Turaka, pa o konačnoj propasti ponosnih dvora.
A kako da se pred narodom utare uspomena na tako slavna kneza, kad su njegovi predji gospodovali u ovih stranah preko dva i pol stoljeća, a on dva puta zasjeo na bansku stolicu.
Još i danas vidjevaju se podrtine Karlovićevih dvora i dvoraca. Na Karloviće sjećaju nas takodjer imena njekih visova u krbavskoj okolici. - Više
sela Komića ruševine su Karlovića dvora, a u
selcu Kurjaku, što leži desno od ceste sa Udbine, izpod
visa Matićeva gradina, razabiru krbavskoga kneza Kurjaka, koji za vrieme Bele lV. zagospodova Krbavom. - Sad i negda! – Kolika razlika. Tuj nekad ponosni dvori i hram gospodnji, sada njekoliko kukavnih kućarica - živa sirotinja.
Više
sela Mutilića, izpod Udbine uzdiže se
vis Ivanov-vrh (1093 m.) na kojem se nalaze ruševine jednoga od Karlovićevih gradova.
Malo niže eno pečine u kojoj se nadju komadi finijeg posudja. - Priča narod, da je Karlović imao bezbroj krupne i sitne stoke, koja je pasla po pašnjacih oko Ivanova vrha.
Vareniku (sladko mlieko) da su na cievi pretakali sa Ivanova vrha u nedaleki dvor u Komiću, i to u obzidanu jamu, koja se i danas vidja. Duboka je preko 3 metra, a ima 1 metar naokrug. To je bila nakapnica.
Sjeverno od
Jošana, na domak
drazi Duboko, vis je Karlovac. Dvoja su t.z.
Karlovića korita: jedan kao nastavak Kozje drage, nedaleko visa Ozeblin u Plješivici; druga izpod visa Komić, na kojem su ruševine dvora. U
Kozjoj drazi eno takodjer ruševina njeke Karlovićeve sgrade,
za koju se kaže da je bila lovački dvorac Ivanov.
Njemu je spadao i grad na
visu Samograd kod Komića, pa ona sgrada, koje se ostanci vide niže
potoka Suvaje na t. zv. "Crvenih greda". - A kamo ostali gradovi u pet hrvatskih župa!
Njekad silni, jaki i bogati gradovi, a danas – hrpa kamenja.U veoma zanimivom gorskom kraju nalazi se podor Karlovićeva lovačkoga dvorca. Sa Udbine otvara se prekrasan vidik na ravnu Krbavu tj. od
Bunića, pa na visove oko
Komića i
Mutlića. Najljepši je vidik sa gradine više rimo-katoličke crkve. Samo se moraš trsiti, da zoru prevariš; onda ti je užitak razgledati okolicu sa one uzvisine (850 metara). Svrneš li okom desno prema
visu Ozeblin (1 657 m.) opazit ćeš u planini kao njeku pukotinu, lievo od nje
vis Brusnić, koga bočine krasi kovilje, desno
vis Rudi Lisac. To je t.z.
Kozja draga, u kojoj se nalaze ruševine lovačkoga dvorca. – Podjimo u taj gorski zakutak; ne ćemo požaliti.
*
Sa Udbine vodi zavojita cesta sve podnogu u ravnu Krbavu. Na podnožju gorskoga pleća, na kojem je gore Udbina, nanizalo se kuća, što čine t.z.
Pod-Udbinu. Tuda romoni ponomica Krbava,
okrećuć liep broj mlinskih kolesa. Ta u povjesti našoj poznata voda postaje od potoka Bukovca i Gečeta, pa vrela Točak.
Kad si prešao preko Krbave, upravi korake do
crkvice sv. Marka, koju je sagradio podporom naroda njeki kapetan pred pedeset i više godina.
U cielom onom kraju ne možeš naći struk mirisavog smilja, a oko te crkvice ima ga, i to samo u daljini od dvadeset metara.
Prije su dolazili Turci na to mjesto i tu klanjali. Tu je uz Krbavu bila sa za Hrvate nesretna bitka dne 9. (11.?) rujna 1493.
Iduć prama planini eto nas do podora neke crkve, gdje se razstaje put od ceste vodeće preko
Selišta i
Smrdalje do na
vis Kuk. - Narod priča, da je to bila rimska crkva. Dali je tu stajala crkva ili kakova druga zgrada, ne može se zapravo reći.
Tu počima ulaz u Kozju dragu, a okrenut je prema jugu. Zanimiva je ta draga, jer te sjeća na alpinske drage. Mislio bi, da ćeš naći tu goli krš – pustoš i divljačinu. Niš od toga! Bočine su se okitile liepom šumom, ponajviše crnogoricom. Tu i tamo opaziš litica, kako strše poput kula u vis; pa i te litice okitio grm i razno bilje.
Svuda tajanstveni mir, samo čuješ od časa do časa klikot orla. Put je dosta dobar, te se može po njem i na kolih. Dok su knezevi krbavski držali svoj dvorac u tom gorskom zakutku, vijala se tom dragom dobro utrta cesta.
Put se pomalo uzdiže, bočine se sad razmaknu sad sbliže. Može se reći, da ja širina drage dvadeset do dvadeset i pet metara. Njezin smjer ide prama sjeveru i sjevero-iztoku, a duljina joj mjeri oko šest kilometara.
Nakon tri četvrta sata puta evo nas do mjesta, gdje se draga ciepati počima. Lievo odlazi jedna panoga sjevernim pravcem, a desno druga iztočnim smjerom. Pred tobom, na brežuljku, koji je u savezu sa jednim plećem
visa Borovac, eno
ostataka Karlovićeva lovačkoga dvorca, koji se pred tri i pol stoljeća ponosito uzdizao u onoj gorskoj tišini.
Davna i davna oživljavala su hrvatska gospoda taj samotni zakutak.
A tko će znati kakove su se tu krojile osnove za dobrobit domovine.
1. od 2