Roč, naselje iz prapovijesti
10 km udaljen od Buzeta cestom za Rijeku,
178 stanovnikaNaseljen je u prapovijesti. U antici se u plodnoj dolini na mjestu današnjeg sela Rima razvilo drugo naselje. Oko vojničkog logora tu je nastao grad od kojega danas nije ostalo nikakvih tragova.
U VI. st. postojala je na tom mjestu crkva Sv. Mavra danas izgubljen natpis spominjao je tršćanskog biskupa Frugiferusa. Iz nešto ka nijeg razdoblja nađeni su staroslavenski grobovi podno Roča.
Roč je u srednjem vijeku bio utvrđen zidinama s kulama (oko 1420.), a dio tih utvrda se sačuvao. Romanička crkva Sv. Roka s četvorinastim tlocrtom i ugrađenom apsidom čuva dva sloja fresaka. Stariji sloj pokazuje da je djelo talijanskog majstora XIV. st. U crkvi Sv. Antuna, gotičkoj građevini iz XII. st., u posvetnim križevima ugreben je ročki glagoljski abecedarij (oko 1200.). Trobrodna crkva Sv. Bartola ima prezbiterij u gotičkom stilu; na desnom pokrajnom oltaru je slika nepoznatog mletačkog majstora.
Roč je u srednjem vijeku bio središte glagoljake pismenosti. Grad je imao nekoliko uglednih glagoljskih kodeksa, misala, brevijara i zbornika različita štiva, koji se danas nalaze u Roču, Kopenhagenu i Zagrebu.
Nedaleko od Roča, u selu Nugli, nalazio se i poznati Novakov misal (danas se čuva u Nacionalnoj biblioteci u Beču) prema kojem je priređena prva hrvatska tiskana knjiga "Misal po zakonu rimskoga dvora" iz 1483. godine.
Kao spomen na glagoljsku tradiciju Istre i Hrvatske od Roča do Huma. najmanjega grada na svijetu, postavljena je
Aleja glagoljaša jedinstven spomenički kompleks.
Glagoljica je prvo slavensko pismo koje je izumio Konstantin Ćiril pred odlazak u svoju misiju među moravske Slavene. Na tom pismu bile su napisane prve slavenske knjige: izbor iz Staroga i Novoga zavjeta, a poslije osnovni knjižni repetitori; slavenske Crkve: Biblija. obrednici i poučne knjige.
Glagoljica je djelo čovjeka izrazite fllološke j likovne kulture: to je stilizirano, na poseban način uređeno pismo, koje oblicima slova nije sukladno nijednom europskom ni azijatskom pismu.
Glagoljica je prvotno sadržavala 38 slova te je maksimalno odgovarala slavenskom fonološkom sustavu; ona je i brojevno pismo, tj. svaki je znak, slovo, označavao i brojnu vrijednost, kako je bilo i u grčkom alfabetu (i ćirilskoj azbuci).
K nama je glagoljica stigla vrlo rano: možda već za vrijeme Ćirilove misije u Moravskoj. U Hrvatskoj slova prvotne oble glagoljice rano počinju dobivati uglate oblike te se razvija poseban tip, hrvatska uglata glagoljica. Na takvom pismu napisana je većina hrvatskih srednjo-vjekovnih spomenika.
Takva se održala u liturgijskim spomenicima do pojave tiska, pa je takav tip glagoljice ušao i u tiskane knjige, dok se u dnevnoj upotrebi razvio i prevladao kurzivni, brzopisni oblik glagoljice. Najveći dio hrvatske srednjovjekovne književnosti napisan je, i sačuvan, na glagoljskom pismu koje se smatra nacionalnim pismom Hrvata.
U stoljećima kad mu je zaprijetilo zabranjivane i progon, glagoljaši počinju njegovim tvorcem držati velikog crkvenog učitelja, svetog Jeronima, pa se glagoljica tada naziva Jeronimovim pismom, Zato su hrvatski humanisti pokazival i veliko zanimanje za glagoljicu kao pismo i za sadržaje tekstova napisanih tim pismom.
Aleja glagoljaša
