CRO-eu.com
Ožujak 30, 2017, 12:30:51 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Hrvati u Banatu  (Posjeta: 22293 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Prosinac 07, 2010, 17:48:18 »


HRVATI U BANATU

Autor govori o pripadnicima hrvatskog naroda u Banatu, povijesni osvrt na njihovo doseljavanje i razvoj, na veze s matičnim narodom u Hrvatskoj, na njihove crkvene i školske prilike. Oni su uglavnom kajkavci i štokavci. Prema općem šematizmu katoličke crkve u Jugoslaviji danas se misli i propovijeda na hrvatskome u

1.   Zrenjaninu,
2.   Boki,
3.   Neuzini,
4.   Opovu,
5.   Perlezu,
6.   Beloj Crkvi,
7.   Ivanovu,
8.   Pančevu i
9.   Starčevu.

 
Pristup

Baveći se našim hrvatskim sunarodnjacima u rumunjskom Banatu, napose Hrvatima u Keči i Rekašu, a u sklopu istraživanja hrvatske dijaspore u pet okolnih zemalja, doticao sam se i Hrvata u jugoslavenskom Banatu od kojih su neki njihovi dijelovi održavali u doba Monarhije žive veze sa sunarodnjacima koji se danas nalaze u granicama drugih država, napose u Rumunjskoj. To navlastito vrijedi za dodire kečanskih Hrvata zapadno od Ternišvara, sa sunarodnjacima u Klariji, danas Radojevu kraj Kikinde, u Boki i Neuzini, selima položenim istočno od današnjeg Zrenjanina. Ova četiri sela - Keča od 1924. g. u granicama Rumunjske - te Radojevo, Boka i Neuzina, bila su mnogostruko povezana, i to kolektivnim pamćenjem o istovremenom doseljenju predaka iz istoga starog pokupskog zavičaja, nadalje govorno - svi su naime kajkavci, te nekadašnjim staleškim statusom predijalaca-plemića, vazala zagrebačkog biskupa. Tako oni čine istočnu skupinu Hrvata u srednjem Banatu, izuzimajući naravno Keču koja je već više od šest decenija u sastavu Rumunjske.(1)

Drugu skupinu sela s većim ili manjim brojem hrvatskog življa u banatskim stranama čine oni u naseljima u Potisju i Podunavlju od Perleza, istočno od Titela pa na jug do Omoljice ispod Pančeva. Tu su naselja s većim brojem Hrvata Perlez, Opovo i Starčevo, dok Borca, Glogonj i Omoljica spadaju u sela s malim brojem našeg ljudstva. Svi su oni štokavci, a stari zavičaj valja im tražiti u nekadanjim županijama Ličkoj i Modruškoj, te na prostoru oko Petrinje i Gline.(2) U istraživanju hrvatskih govora u Banatu, kako rumunjskom tako i jugoslavenskom, naš uvaženi dijalektolog Ivan Brabec navodi da matice umrlih starčevačke župe sadrže zapise o selima u Lici i Kordunu otkuda potječu prvi tamošnji Hrvati. To su
 
Rakovica i Kremen blizu Slunja, te
Barlete,
Trnovac,
Ribnik,
Smiljan i
Kosinj kraj Gospića.(2a)

U posebnu skupinu banatskih Hrvata, slobodno rečeno, spadao bi naš nekadašnji živalj u Novom Bečeju, koji je tamo zabilježen već na kraju prve polovice 19. st. ili točnije rečeno 1748. g. Pretežit broj njih bavio se brodogradnjom. U Novom Bečeju, središtu žitarske trgovine, bila je naime glavna srednjobanatska skela na Tisi. Izgradnjom željezničke pruge Novi je Bečej izgubio dotadanje svoje značenje, pa su se hrvatski brodograditelji u većem broju raselili, a zabilježena su i pomađarivanja bečejskih hrvatskih obitelji, npr. Latinovića, Zupčića, Evarića, Havedića i dr.(3)

Doseljavanje i razvoj

O istočnoj srednjobanatskoj skupini Hrvata najmjerodavnije je pisao Ante Messner-Sporšić u svojoj povijesno-gospodarskoj i kulturološkoj studiji objavljenoj 1931. g. u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena JAZU. Preci danas već znatno prorijeđenih radojevskih Hrvata došli su u novi zavičaj u dva doseljenička vala, 1801. i 1828. g. Bili su to predijalci, 13 obitelji Pozojevića, Milošića, Jelačića i dr. porijeklom iz Slane i Degoja, sela u Pokuplju zapadno od Siska.

Njihovo doseljavanje posljedica je preuređenja Vojne krajine za vladavine Marije Terezije, kojim su pokupski posjedi zagrebačkog biskupa ušli u tu vojno-upravnu jedinicu, za što je dotadanji vlasnik, tj. zagrebački biskup dobio prostranu gospoštiju u Torontalskoj županiji sa sjedištem u Biledu zapadno od Temišvara, i na nju naselio svoje predijaliste. Iz istog razloga kolonizirane su 1801. g. i 44 plemićke obitelji u Boki, od kojih su najbrojniji bili oni s prezimenima

Lukinić,
Filković,
Matanović,
Ilijević i
Žunac.

Stari zavičaj im leži u pokupsikm seilma Vinskoj i Glinskoj Poljani te u Jamama, u zaselcima Žunac, Šimunova Poljana i dr.

Hrvatski plemići stigli su u Neuzinu 1788. g. Radilo se o 28 obitelji pretežno

Berkovića,
Ilijevića,
Mikšića i
Novakovića, poteklih iz Šišaka, Šimunove Poljane i okolnih sela na desnoj obali Kupe, zapadno od Siska. Sve predijalske obitelji dobile su kmetove, pretežno Srbe, Bugare i Rumunje.

Porez, canon, plaćali su zagrebačkom biskupu o Martinju (11. XI) kako su to običavali i u nekadašnjem pokupskom zavičaju. Nakon 1848. g., izgubivši kmetove i nenavikli na rad, mnogi su od njih prodavali svoje posjede, gospodarski propadali i siromašili. Računa se da je broj doseljenih predijalaca u ova tri sela, na neke salaše i u Keču, zajedno sa služinčadi, iznosio oko 1000. U svim tim višenacionalnim selima oni su imali svoje posebne hrvatske sokake ili krajeve.(4)

Prema podacima Ante Jagića iz 1924. g. bilo je u Radojevu oko 350 Hrvata, u Boki je njihov broj iznosio nešto manje od 700, a u Neuzini ih je bilo oko 200.(5) Bilo je to već vrijeme kad su stali gubiti hrvatske općine i škole. Nepunih deset godina kasnije Ante Messner-Sporšić iskazao je broj naših sunarodnjaka u ta tri sela ovako: u Radojevu oko 400, u Boki oko 700, u Neuzini oko 200.(6) Po Vladimiru Mitroviću te su se brojke 1977. g. znatno smanjile, pa je naših sunarodnjaka u tim selima nabrojano kako slijedi: u Radojevu 51, u Boki 215 te u Neuzini svega 37.(7)
 
______________________________________________
1 Ante Messner-Sporšić: Kolonije hrvatskih plemića u Banatu, Zbornik za narodni jezik i običaje Južnih Slavena JAZU, knj. X X V I I I , sv. 1, Zagreb 1931, str. 166, 171.
2 Ante Jagić: Hrvatske naseobine u Banatu, Le topi s Matice srpske 319, str. 33—39.
2 a Ivan Brabec: Molišanci, Karaševci i Hrvati u Banatu, Školske novine, Zagreb, 1971.
3 Ante Jagić: Hrvati u Banatu, Hrvat, Zagreb, 6. do 15. IX., 1924, str. 2.
4 Nebojša Faranov: Radojevo — prilozi za monografiju, Radojevo 1981, str. 100.
5 A. Messner-Sporšić, n. dj., str. kao pod 1, i A. Jagić, n. dj.
6 A. Messner-Sporšić, n. dj., str. 181.
7 Vladimir Mitrović: Narodna medicina kod Hrvata u srednjem Banatu, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena JAZU 47, Zagreb 1977, str. 343—347.

1.   od 3
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Prosinac 07, 2010, 17:50:48 »


O broju i razvoju hrvatskog žiteljstva u Potisju i u Podunavlju raspolažemo podacima iz 1924. g. (8.) Prema navodima Ante Jagića, temeljenim na mađarskom popisu iz 1910. g. zabilježen je broj Hrvata uz Tisu i Dunav po naseljima ovako: u Perlezu 537, u Starčevu 1200, u Opovu 800 (s pohrvaćenim Nijemcima), u Pančevu 128, u Glogonju 61, u Omoljici 41, a u Borci svega 34. U svojoj Narodnoj statistici iz 1914. g. Josip Lakatoš iskazuje u navedenim mjestima uglavnom iste brojke.

Iz netom navedenih podataka lako je uočiti kako se broj našeg svijeta u Banatu, napose u Radojevu, Boki i Neuzini, do naših dana uvelike smanjio. Još je Ante Jagić 1924. g. ustvrdio da su navlastito Neuzinci skloni odseljavanju, i to u bliže banatske gradove, a kretali su i put Beograda i Novog Sada, neki i u staru domovinu, napose u Zagreb. Sklonost migracijskom kretanju pokazivali su i stanovnici drugih dvaju istočnobanatskih hrvatskih sela, a u tome nisu zaostajali ni oni iz pančevačke okolice.

Svakako da bi jedno istraživanje provedeno u svima navedenim banatskim selima, a možda još i u Konaku sjeverozapadno od Vršca, te u Bavaništu, istočno od Pančeva, dalo rezultate u pogledu brojnosti naših sunarodnjaka, njihovih školskih, kulturnih i gospodarskih prilika i neprilika, pa bi i ovaj ogranak hrvatskog naroda u matičnoj zemlji postao poznatiji kako svijetu znanstvenika tako i svekolikoj hrvatskoj javnosti.

Ne bi se pri tome trebalo ispustiti ni selo Banatski Karlovac jugozapadno od Vršca gdje se u prijeratnom vremenu nahodila nemala skupina Hrvata iz karaševskih sela južno i jugozapadno od Resice, središnjeg mjesta banatskog rudogorja u Rumunjskoj. Bili su to, prema usmenom priopćenju atuoru Nikole Ćulumovića iz Zagreba, rodovi s prezimenima

Udovica,
Ivanića,
Gluvak,
Pidrak,
Kalitović,
Vlašić i dr.,(8a) koja se obiteljska imena i danas nahode u selima karaševskih Hrvata u rumunjskom Banatu.

Spomenuto istraživanje iznijelo bi na vidjelo postoje li u Perlezu i danas rodovi s obiteljskim imenima

Turjanac,
Ivanić,
Gregorić,
Lukinić,
Blažeković,
Fabljanić,
Grčić,
Jurković i dr., nahode li se još uvijek u STARČEVU obitelji s prezimenima Grgić, Štimac, Bujanović, Tomašić, Orešković, Stipetić i još neki, da li su u OPOVU Rukavine još uvijek brojni kao u dvadesetim godinama našeg stoljeća, a saznalo bi se dakako i još mnogo toga.

Veze s matičnim narodom

Dok su u vrijeme prve Jugoslavije srijemski i bački Hrvati preko svojih kulturnih i drugih ustanova te političkih organizacija održavali žive veze s Hrvatskom, napose sa Zagrebom, potvrde takvih dodira i takve suradnje banatskih Hrvata rijetke su. Njihovo postojanje, koliko je meni poznato, bilo je pretežno pojedinačne naravi. Bjelodano je da su starčevski Hrvati kojima je na čelu stajao Mišo Brajac (1900 - 1990) te veze sa Zagrebom uspostavljali i njegovali, zahvaljujući to ponajprije imenovanom osobno. Iz njegove knjižne i pisane ostavštine koju mi je na uvid dobrohotno stavio njegov unuk ing. Vinko Rukavina iz Sesveta, moguće je vidjeti vremenski opseg kao i sadržaj tih veza. Njih potvrđuju knjige Svetojeronimskog društva, izdanja "Seljačke sloge", prosvjetne organizacije hrvatskoga seljačkog pokreta, kao i "Gospodarske sloge", njegova gospodarskog krila, nadalje djela braće Radić, Zbornici hrvatskih seljaka iz 1936. i 1938. g. i dr.

U Starčevo je stizao i "Hrvatski dnevnik" i druge onodobne hrvatske novine, te kalendari "Danica" i sarajevski "Napredak". Mišo Brajac dopisivao se s Mihovilom Pavlekom-Miškinom, s Božidarem Magovcem, s ljudima iz spomenutog "Napretka" iz Sarajeva.

Starčevački Hrvati glasovali su na parlamentarnim izborima za listu HSS-a, a potvrde o tome dolaze i sa pustare Kriva Bara, danas Markovićevo kraj Plandišta, koji je posjed bio u vlasništvu Šime Mikšića, rođenog Kečanina.

Zna se da je u Boki djelovala Građanska čitaonica, koju su 1912. g. osnovali tamošnji Hrvati, koja je 30-ih godina imala 130 članova, većinom hrvatske ali i drugih narodnosti, a uz druge novine i časopise primala je i one iz Zagreba.(9) Realno je pretpostaviti da su takve i slične veze održavali naši sunarodnjaci iz još nekog banatskog sela. U poželjnom spomenutom istraživanju trebao bi biti obuhvaćen i ovaj segment narodnog života Hrvata u Banatu. Poznato mi je da je prije desetak godina jedna skupina hrvatskih intelektualaca iz Radojeva, Boke i Neuzine, koji su nastanjeni u Novom Sadu, Zrenjaninu i još nekim banatskim i bačkim gradovima, stupila u vezu s nekim institucijama vlasti te tamošnjim društvima u Velikoj Gorici, te sa župnim uredom u prekokupskom selu Viduševcu u glinskoj općini radi uspostave veza sa starim pokupskim zavičajem njihovih predaka. Nažalost, do ostvarenja tog nauma, koliko mi je poznato, do danas nije došlo.

______________________________________________
8 Josip Lakatoš: Narodna statistika, Zagreb 1914; A. Jagić: Hrvati u Banatu, n. dj.
8a Usmeno priopćenje Nikole ćulumovića autoru, 1. VII. 1983.
9 A. Messner-Sporšić, n. dj., str. 193.

2.   od 3
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #2 : Prosinac 07, 2010, 18:03:47 »


Crkvene i školske prilike

U crkveno-upravnom pogledu banatski katolici među koje dakako spadaju i tamošnji Hrvati, pripadali su u doba Monarhije pod jurisdikciju drevne Canadske biskupije sa sjedištem u Temišvaru. Nakon 1. svjetskog rata u jugoslavenskom Banatu uređena je crkvena vlast u formi apostolske administrature koja je 1986. g. podignuta na stupanj biskupije sa sjedištem u Zrenjaninu, a u granicama beogradske metropolije.

U prošlosti su naši ljudi u Radojevu, Neuzini i Boki gradili sebi crkve, povremeno su imali i svoje župnike, a hrvatski jezik u alternaciji s njemačkim i mađarskim, s nekim prekidima, bio je u crkvi dostatno zastupljen.(10) Nije nam nažalost poznato kako je naš jezik u minulim vremenima bio zastupljen u Perlezu te u selima s hrvatskim življem u paričevačkoj okolici.

Prema Općem šematizmu katoličke crkve u Jugoslaviji na hrvatskom se danas misi i propovijeda u slijedećim banatskim mjestima: u Zrenjaninu, Boki, Neuzini, Opovu, Perlezu, Beloj Crkvi, Ivanovu, Pančevu i Starčevu. Koliko se iz podataka o dotičnim župama može vidjeti, župnici su u podjednakom broju Hrvati i Mađari, te jedan njemačke narodnosti. U etnički miješanim mjestima oni u pravilu vladaju jezicima svih svojih vjernika ili bar jezicima brojnijih etničkih skupina, napose nakon 2. Vatikanskog koncila. Ustaljenost hrvatskog jezika u župnim crkvama spomenutih sela i gradova pretpostavlja posjedovanje liturgijskih i drugih obrednih knjiga izdanih kod hrvatskih crkvenih nakladnika u Zagrebu.

Sigurno je da su Hrvati u Radojevu, Boki i Neuzini uskoro po doseljenju u novi banatski zavičaj imali i svoje škole koje su kao vjerozakonske bile u nadležnosti Čanadske biskupije, a nakon 1918. g. i banatske aopostolske administrature dok, uskoro potom nisu fuzionirane sa školama drugih narodnosti i tako formirane državne škole. Nažalost, ne raspolažemo pobližim podacima kako o radu škola u tri rečena sela tako i o onima iz južnih banatskih mjesta te u Perlezu. Sadašnje stanje u svima tim školama, što se tiče učenja jezika i uporabe pisma, možemo samo pretpostavljati, a istraživački program o kome je već bilo riječi, obuhvaćao bi neizostavno i tu temu.

______________________________________________
10 Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji — Cerkev v Jugoslaviji, Zagreb 1974, str. 697—700.

Zaključna riječ

Koliko mi je poznato, o banatskim Hrvatima u nas je uz povjesničara Vjekoslava Klaića, u doba stare Monarhije pisao i novinar Josip Lakatoš, u međuratnom razdoblju pak radio je to publicista Ante Jagić, potom geograf Ante Messner-Sporšić, te u poslijeratnom vremenu dijalektolog Ivan Brabec, dok je autor ovih redaka o njima nedavno informirao preko zagrebačke kršćanske revije "Kane". Vjerojatno se njima uz etnologa Vladimira Mitrovića bavio i još neki njegov sustručnjak. Dakako da ovaj popis nikako ne pretendira na to da bi se smatrao zaključenim.
Uspoređujući informiranost naše javnosti o njima sa znanjem o Hrvatima u drugim krajevima u Jugoslaviji, ispada da banatski Hrvati u tome loše prolaze. Zato postoje određeni razlozi, a dio krivice, koja nije mala, leži na nama.
Može li se to ispraviti i nekako nadoknaditi?
Držim da može, ali bez odlaganja, da ne bi bilo prekasno.

Summary THE CROATIANS IN BANAT

The author writes about the less known Croatian minority in Banat, giving a historical review of their migration and development, their connections with their majority stream in Croatia, their religious and educational conditions. Mainly, they are of the 'štokavski' and 'kajkavski' dialects. According to the general scheme of the catholic church in Yugoslavia, mass is given in the Croatian language in Zrenjanin, Boka, Neuzina, Opovo, Perlez, Bela Crkva, Ivanovo, Parncevo and Starčevo.

The summary translated into English Dubravko Pajalić

Prof. Stjepan Krpan,
(Autor knjige "Brinjski kraj u prošlosti i sadašnjosti" MD)
Zagreb, 15. 2. 1990.


Karaševski Hrvati 

Karaševski Hrvati između dva svjetska rata


Karaševski Hrvati - Milja Kurjak Knez

Karaševski Hrvati - Svadba (ples)


Narodna nošnja rumunjskih Hrvata (ženska košulja)
Klikni za uvećani prikaz

Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj > http://www.zhr-ucr.ro/index.php?option=com_frontpage&Itemid=74

Karaševski Hrvati > http://www.carasova.net/index.php?option=com_frontpage&Itemid=1

Galerija > http://www.zhr-ucr.ro/index.php?option=com_joomgallery&Itemid=281

Hrvatska nacionalna manjina u Rumunjskoj > http://www.matica.hr/HRRevija/revija2008_4.nsf/AllWebDocs/Hrvatska_nacionalna_manjina_u_Rumunjskoj

Valja poslušati!

http://www.youtube.com/watch?v=A4WSlo2woFo&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=0v6GHDMm_jo

http://www.youtube.com/watch?v=Y0U0XHe3eiI&feature=related

3.   od 3
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!