CRO-eu.com
Prosinac 10, 2019, 04:06:51 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Stare Ledenice  (Posjeta: 6513 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Studeni 13, 2010, 20:08:28 »


Stare Ledenice

Topografski opis - Spomen o Ledenicama god. 1248. - Ledeničani kod stvaranja Vinodolskoga zakona god. 1288. - Ledenice pod gospodstvom knezova Frankopana. - Turske provale do Ledenice god. 1522. i 1530. - Krdjíška posada zaprema Ledenice g. 1563. i doseljavanje Uskoka. - Vojne ledeničkih Uskoka i neprilike od njih. - Mlećani pustoše Ledenice. gad. 1600. Fragzkopani se bore za Ledenice. – Ledenički se Uskoci sele u Liku ako Novoga. Rasap grada iza osnutka krmpotske kumpanije 1746.

U nas imade više mjesta s imenom Ledenice. Tako su u Boki Kotorskoj Gornje i Donje Ledenice (u općini risanskoj), a između Novoga i Senja, u Primorju, stoji također mjesto Ledenice s razvalinom staroga grada. Slična se imena selo Ledenik nalazi opet u Lici nedaleko od Smiljana. Nema summje, da je taj naziv u nekom odnosu s ledom. Moguće je, da se tamo po gudurama zadržavao led i po tom da su dobila ova mjesta svoje ime.

Ledenice (vis. 260 m. nad morem), o kojima je ovdje riječ, nalaze se u Hrvatskom Primorju, u nekadašnjem Vinodolu, a u kotaru críkveničkom. Od Novoga su udaljene 8 kilometara, ako se ide onamo cestom i preko Zagona, dok su poprečním putem udaljene jedva 4,5 km.

Samo selo nema ništa osobito, već ima karakter ostalih primorskih sela. Zidane kuće, sijelo općine  katoličke župe s novijom crkvom B. D. M. od Karmela, sagrađenom g. 1827. Župni je dvor sagrađen g. 1826. za vrijeme župnika Đure Rukavíne. Sve do god. 1827. služila je kao župna, crkva, danas razvaljena crkvica u ruševinama staroga grada Ledenica. Župna crkva ima staro zvono iz g. 1471., što ga je salio Dubrovčanin meštar Benedeto. U sakristiji se čuvaju dva krasna spomenika sredovječne zlatarske radnje: srebrni relikvijar s glavom djevice, koja je poginula mučeničkom smrću zajedno sa sv. Uršulom, i jedna prokaznica iz XV. stolj. Župa je ledenička zacijelo već uš XIII. stolj. postojala, jer se g. 1288. spominje svećenik Ratko s Ledenica. Na župnom groblju stoji ruševina male kapelice sv. Jurja s polukružnom apsidom, koja je g. 1716. sagrađena.

Iznad sela na oštru kamenitu brijegu stoje razvaline starih Ledenica. Oko gradine se same (kaštela) poređale sa zapada, sjevera i juga ruševine kuća stare ledeničke varoši. Oko cijeloga se mjesta pruža tvrd kameni zid, koji se još i danas dobro razabira. Taj se zid pružao od jugozapadnoga ugla grada prema jugu, gdje je od polukružne kule zakretao prema zapadu i onda prema sjeveru do gradske crkve, do koje je bio ulaz u mjesto. Ovaj dio zida, okrenut prema moru, nije dašto ravan, već ima više okuči prema položaju i obliku brda. Taj je dio i najslabija sačuvan. Do ulaza u mjesto ima razvalina stare gradske kapelice. Toranj njezin, koji je nekoč služio i kao branik ulaza u mjesto, stradao je pred više godina od grama. Gradska su vrata bila široka i dosta visoka, presvođena oblim lukom. Od ove crkve okreće "varoški" zid prema gradu, ima u sredini polukružnu kulu te se završuje kod, sjeverne gradske kule.

Sam je grad stajao na najvišoj tački cijeloga terena. U sredini je bila jaka četverouglata kula, a naokolo zid sa dvije plukružne kule na vanjskoj strani, koje su ujedno bile uglovi gradskih utvrda. Ulaz je u grad bio sa strane mjesta, a do njega se pružio jak bastion. Još se razaznaju unutarnji zidovi, koji su dijelíli pojedine prostorije. U gradskom je dvorištu bila cisterna.

Dok sam grad nema nikakovih arhitektonskih zanimljivosti osim običnih kamenom obloženíh prozora i klesanih kamenova po uglovima, te debelih zidina, građeníh od surova kamena, to zanimljivija je gradska crkva, posvećena sv. Stjepana Protomartiru. Kad je ova crkva sagrađena, ne zna se. Možda su začeci njezini i vrlo stari. Ostanci pokazuju, da je građena u više navrata i u različno doba. Prednji bi dio mogao potjecati iz doba romanskoga stila. To bi bila gotovo polovina crkve i onaj dio, koji nosi obli svod. Na pročelju se vide zazidana vrata s oblim svodom. Tome je dijelu dozidan poslije dalji dio crkve i to u geotskom stilu. Vidi se tu svod, sveden u šilj. Crkva se završuje ravnim zidom, koji je gore na vrhu imao okrugao prozor iznad oltara. S istočne je strane dozidana uz lađu mala kapelica po osnovi četvorokuta s unakrštenim svađom, a nose ga skupovi romanskoga obilježja. Tu stoji još i zidana mensa oltara.

Gotski je dio imao dva gotska prozora, a romanski samo jedan, i to u zidu, koji se naslanja uz toranj. U prizidanoj su kapelici svi prozori zazidani. Kor je bio po svoj prilici drven, kako to pokazuju ostaci stupova, na kojima je stajao. Ulaz je bio do tornja, i tu još stoji kamena posuda za svetu vodu u liku kaleža. Činí se, da je zid, što stoji između crkve i ulaznoga prolaza u varoš, služio natkritomu predvorju crkve. Od glavnog je oltara sačuvano malo, no razabira se, da je bio izveden u stilu ranoga baroka.

Pred glavnim je oltarom raka popa, Šimuna Jelačića i Nikole Pridojevića, koje ovi sebi sagradíše g. 1672., kako napis svjedoči. Grobnica je razvaljena. Crkvi je, prizidan toranj na uglu zapadnoga dijela crkve do pročelja. Ulaz je u toranj bio s južne strane, ali je danas zatrpan ruševinom. Dašto, ni crkva ni toranj nemaju krova. Radilo se g. 1911. o tom, da se ovaj zanimljiv građevni i historički spomenik sačuva, te je prof. Martin Pilar, član povjerenstva za čuvanje historičkih spomenika snimio potanko planove njezine. Starine su iz ove crkve prenesene u župnu.

Promotre li se u cijelosti ruševine Ledenica, vidi se, da su se sastojale od grada, dotično "kastela", i od "varoši", koja se oko njega pribrala, a sve to opasano jakim zidom i kulama s puškarnicama i obranbenim trijemovima. Za svoje su vrijeme bile prema tome Ledenice dobro utvrđeno mjesto, nesamo svojim položajem već i gradnjom. I, doista će se vidjeti, da su Ledenice bile upravo ključ Vinodola, kako je nekoč bio Bihać ključ Hrvatske.


1.   od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Studeni 13, 2010, 20:13:39 »



Klikni za uvećani prikaz

lza Martina Stiera, koji je g. 1660. izradio sa obranbenoga stajališta nacrt Ledenica, nacrtao ga je još g. 1844. neumorni sabirač starina i istraživaoc zaslužni major Mijo Sabljar. Ma da je to učinjeno samo na oko, ipak je velike važnosti za proučavanje ledeničkih razvalina, toga historičkog mjesta, jer je zub vremena i otada mnogo razrovao i uništio.

Sa razvalina se ledeničkih pruža doista lijep pogled na okolicu, na more i na golemi krš, u čemu imade mnogo romantike i veličine prirode. Pa i ova nam pustoš biva mila, jer je dijelak draga hrvatske domaje, a spomenik je zgoda i nezgoda našega naroda, u kojima se prodičio i napatio . . .

Svakako su i Ledenice vrlo staro mjesto. Možda je tamo već u rimsko doba stajala kukova naseobina, jer je onuda prolazila rimska cesta s Tarsatice (Trsata) k Senju i prema Dalmaciji, kako je zabilježio Antoninov itinerarij. Ali svakako je taj kraj bio dio rimske Liburnije. U hrvatsko je doba pripadao ledenički kraj staroj hrvatskoj "knežiji" (comitatus) vinodolskoj, te je u njoj bila posebna općina.

S Vinodolom, što ga je g.1225. dobio knez Krčki Gvido (Vid) od kralja Andrije II., pale su i Ledenice pod vlast knezova Krčkih, potonjih Frankopana. Moguće je, da je već tada u Ledenicama stajao i grad u kojem je sjedio knežev "satnik".

Kad su se 14. lipnja 1248. u Senju mirili Senjani s Dubrovčanima zbog nekih otimačina na moru, spominje se među nazočnima i neki Stjepan iz Ledenica.

Pod konac XIII. stolj. imale su Ledenice dva svećenika i satnika, i to "prvada" Ratka i popa Radoslava te sainika Dobroša. Ovu trojicu nalazimo g. 1288. na zboru Vinodolaca u Novome, gdje zastupaju svoju ledeničku općinu kod stvaranja "Vinodolskoga zakona". Vidi se po tom jasno, da je već tada morala postojati župa ledenička, a zacijelo kod crkve sv. Stjepana Protomartira, o kojoj je prije bila riječ.

Već na oćetku XIV. stolj. izbiše neke nesuglasice između vinodolskih općina zbog međa njihovih posjeda. Tako se rješavaju g. 1309. međašnji sporovi između Novljana, Ledeničana i Bribiraca. Novljni i Ledeničani su se pravdali zbog međa i parnica je tekla pred kneževskim sudom u Novome. Sam je knez Fridrik Krčki rješavao taj spor i odredio međe posjeda novljanskih i ledeničkih u dragi Pletenskoj kao prijepornom zemljištu u Zljemišlju. Tom se zgodom spominje ledenički satnik Nogalj, kojega je zamijenjivao "potknežin" Ivan.

Za vrijeme kneza Bartola Krčkoga nalazimo u Ledenicama i posebnoga "potknežina" (vicecomes). God. 1354. i 1359. spominju pisma ledeničkoga potknežina Friksa. Žena kneza Bartola, od roda Nelipića, bila je vrlo naklona Ledeničanima te im je namijenila jedan dio zemalja senjskih, kako to spominje Senjski statua od g. 1388., napisan u vrijeme Ivana i Stjepana knezova Krčkih. Od toga vremena pa sve do blizu polovice XV. stolj. nema vijesti o Ledenicama. Zna se samo, da su bile u vlasti knezova Krčkih, ili kako se tad prozvaše, Frankopana. God. 1455. spominju se pod Ledenicama mlinovi u Žrnovnici. Knez Dujam Frankopan dopusti samostanu sv. Jelene kod Senja, da tamo može mljeti svoje žito bez ujamka.

Knez je Nikola Frankopan držao Ledeníce sve do svoje smrti g. 1432., a tada su njegovi sinovi zajednički vladali očevmom sve do god. 1449., kad su u gradu Modrušu podijelili imanja. Na toj je diobi knez Dujam Frankopan dobio gradove Ostrovica i Novigrad u Lici, Ledenice u Primorju i Slunj te dio Senja i Krka. Knez je Dujam Frankopan postao tako prvak slunjske loze knezova Frankopana. Posjed ovih gradova potvrdi mu kralj Vladislav u Beču 23. svibnja 1453., a poslije 3. kolovoza 1465. kralj Matija Korvin.

Knez je Dujam Frankopan često boravio u Ledenicama. Tako je ondje 17. svibnja 1477. izdao pismo Ðuri Riječaninu (Rezanin de Richa) , kojim je potvrdio dar svoga brata kneza Martina Frankopana (posjed imanja Mrkoplja). On je i 14. rujna 1487. ispravom pisanom u Slunju odredio, da se senjskim Franjevcima daje od dohodaka ledeničke Žrnovnice deset zlatnih dukata na godinu.

U Ledenicama je ubirao knez Dujam i daću od trgovine (carinu), a tako nije štedio ni zagrebačke trgovce, koji su onuda prolazili s robom od mora i na more (Senj) .

Kako su zagrebački trgovci bili po svojim povlasticama slobodni od plaćanja "trgovine", potužili su se kralju, našto kraljevski sud, držan u Zagrebu g. 1481., knezu Dujmu zabrani pobirati od zagrebačkih trgovaca "trgovinu".

Poslije smrti kneza Dujma vlada Ledenicama sin njegov Mihajlo a poslije ovoga drugi sin Đuro, koji je imao za ženu Anu Blagajevu, a iza njezine smrti Ursulu, nepoznata roda. Od one osljednje zacijelo potječe onaj relikvijar "Djevice poginule sa sv. Ursulom", koji se čuva u župnoj crkvi ledeničkoj. Taj prikazuje okrunjenu djevičansku glavu, u kojo je pohranjena relikvija (glava) .

Za vrijeme kneza Đure Frankopana zaprijeti Ledenicama pogibao od Turaka, koji su 12. i 13. travnja 1522. četovali po Primorju sve do Grobničkoga polja i oko Brinja.


2.   od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Studeni 13, 2010, 20:16:16 »


Pazinski, se kapetan Dur i riječki kapetan Ivan Abfalter dadoše u potjeru za njima, pa su 19. travnja s 1000 momaka prolazili kroz Ĺedenice prema Brinju, no Turke nijesu stigli, jer su umaknuli preko "modruške šume" (Kapele).

God. 1530. bilježe stara pisma ponovni pohod Turaka u Ledenicama. Taj su put Turci poslali glasnika k ledeničkom kaštelanu (Pfleger) te ga htjeli za sebe predobiti, da ne bi pucanjem adao njihov dolazak, da tako što tajnije mogu udariti u Vinodol. To je novljanski kastelan dojavio Jakobu Reinachu, kapetana u Preinu.

Mjeseca rujna iste godine sazna ban Ivan Karlović, da knez Ivan [Franjo] Frankopan, nadbiskup koločki, poznat pod imenom "frater de Cetino". kani putovati preko Krškoga u Ledenice. Kako je ovaj bio vatren pristalica Zapolje, zamoli ban Karlović generala Ivana Kacijanera, da na njega pripazi. Bojali su ga se kao emisara Zapolje. Žalosna prilike u Hrvatskoj, koje su nastale zbog provala turskih, zabrinule su naše velikaše. Ovi se utječu i kralju i saboru moleći za pomoć. Tako evo i knez Đuro Frankopan Slunjski moli g. 1538. kralja Ferdinanda I., da mu dade praha i pušaka za obranu gradova Slunja, Ledenica i Cetina. Prema prilikama držimo, da je Frankopan dobio tu pomoć. Potrebu je pomoći vidio i general Ivan Lenković, koji je g. 1551. preporučio kralju, da se hrvatskim velikašima i plemićima dade pomoć za uzdržavanje gradova. Među ostalima preporučuje pomoć i Đuri Frankopanu za njegove gore spomenute gradove.

God. 1553. umre knez Đuro Frankopan Slunjski. Njegov sin, mladi knez Franjo, nazivan i "Slunjski", naslijedi Ledenice i ostale gradove svoga oca. Bio je junak na glasu i sretno je branio svoi zavičaj od bijesnih navala turskih. Njegovo je ime slavljeno čitavom Hrvatskom, pa i sami Turci spominju i pjevaju njegova junačka djela. Bio je ban hrvatski od g. 1567.-1572. i umro u Varaždinu 1. prosinca 1572. od čira u uhu baš u čas, kad se spremao na svoj pir. S njime izumre loza Frankopana Slunjskih. Pokopan je u stolnoj crkvi zagrebačkoj.

Česte i grozne turske navale, koje su u polovici XVI. stolj. Zaređale, mnogo su briga zadavale mladomu knezu Franji Frankopanu. On je junački branio domovinu i gradove svoje, te, kako vele, punih šest godina nije stavio mača u korice. Doista i zemlja i hrvatski sabor pomagahu ga obilno, dok nije konačno u neke njegove gradove stavljena krajíška posada i stražu. To se svakako događalo s voljom kneževom, pa tako već god. 1563. nalazimo u Ledenicama, gradu kneza Pranje Slunjskoga, carsku posadu od 4 momka. koja je povišena na 16 momaka, prema važnosti grada, što ga je zapremao u nizu gradova važnih za obranu zemlje.

Otkada su Uskoci došli u Senj i druga primorska mjesta, veoma se često spominju Ledenice. Za vrijeme nemiloga gospodarenja Uskoka u Senju i na moru, piše g. 1568. Jeronim Lípponano, mletački poslanik kod nadvojvode Karla, svojoj državi, da su Ledenice, Bakar i Senj od velike važnosti za cara. Ledenice su ostale u rukama krajiške posade, te nema vijesti, da bi bile ikada opet došle u ruke pravoga svojega gospodara. Iste godine, kad je umro knez Franjo Frankopan, stoji u Ledenicama krajiška posada od 10 momaka, koja dobiva mjesečnu plaću 33 for., a baš te godine provale Turci do Ledenica i popale mjesto, kojom zgodom propadoše i mnoge povelje Ledeničana.

Kako je knezom Franjom Frankopanom domrla njegova loza u muškom koljenu, s tim je jači postao na strani krajiške vojske razlog, da drži u vlasti grad Ledenice, jer su u smislu tadašnjih zakona ovakova ošasna imanja imala pripasti kruni. Za ova se imanja pokojnoga kneza Franje Frankopana otimahu doista i drugi Frankopani (Tržački i Ozaljski), pa i knezovi Zrinski. Kralj je Rudolf II. doista [/b]20. kolovoza 1577.[/b] iza smrti kneza Stjepana Frankopana Ozaljskoga potvrdio njegovim nećacima, knezovima Nikoli, Krsti i Jurju Zrinskomu uz ostala mnoga imanja njegova i Ledenice. No ova je potvrda, koliko se tiče Ledenica, ostala tek na papiru, jer Zrinski nijesu nikada došli do posjeda toga grada.

Zbog imanja i gradova pokojnoga kneza Stjepana Frankopana, bilo je dugih pravda između Zrinskih i Frankopana Tržačkih, dok nijesu g. 1580. Zrinski ovima predali Novi u Vinodolu i Severin.

Za vrijeme jakih turskih provala u Hrvatsku, koje su zaređale g. 1575-1582. , snašla je i Ĺedenice strašna nevolja. Iz Like provale Turci u jakim čoporima u Primorje, te 8. prosinca 1577. osvanu pod Ledenicama. Bilo ih je do pet stotina. Popale mjesto i odvedu 20 žena i djece u ropstvo. Ubrzo se okolni narod sakupi, pa Turke potjera kamenjem i tako bude spriječena još veća nesreća. Još iste godine mjeseca kolovoza vijećaju u Beču štajerski, koruški i kranjski staleži o obrani Krajine pa odrede, da se u Ledenicama drži posada kao dotada t. j. 10 haramija, opskrbljivanih iz Senja, kamo su kao kapetaniji pripadale Ledenice.

Ova je provala turska i nesreća ledenička jamačno potakla baruna Vajkarda Auersperga zapovjednika na Krajini, da pomišlja na što bolju opskrbu Ledenica i Senja. Auersperg se i drukčije mnogo brinuo za obranu Krajine. Vidio je, da je opskrbljivanje Ledenica iz Senja vrlo nedostatno, to više, jer je g. 1579. imao Senj posadu od samo 120 momaka. Nadvojvoda Karlo, koji je vršio vrhovnu vlast na Krajini, odobrio je Auerspergovo mnijenje, te je posadu u Senju ovećao za 50 momaka, a za Ledenice odredio 10 momaka.

Ledenice su kao krajiška utvrda imale veliku važnost za obranu Primorja, Istre i Furlanije, samo ih je valjalo dobro utvrditi i snabdjeti živežom, municiiom i vojskom. Zato i piše g. 1580. grajdački nuncij Malaspina nadvojvodi Karlu, da su Ledenice važna točka za obranu Furlanije, jer su po svom položaju neosvojive, a kad bi tamo bila samo 3-4 odjela artilerije, mogla bi se suzdržati i velika turska vojska.


3.   od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Studeni 13, 2010, 20:19:14 »


Ma da je danomice prijetila pogibao od Turaka, bile su mnoge hrvatske utvrde po Krajini slabo snabdjevene hranom. Hrvatski su i njemački vojnici u Senju gotovo g. 1586. gladovali. Bolje nije bilo ni u Brinju. Otočcu a ni u Ledenicama. Bio je tada porkulab Nijemac Andrija Auer, koji je primao dvije mjesečne plače po 6 for., ali mu je jedna bila obustavljena. Čini se, da je Auer skoro otišao iz Ledenica, jer se g. 1589. nalazi ondje porkulab knez Rad Petrović, zacijelo Uskok.

Uskoci, koji su se uglavnom nastanili u Senju i po nekim okolnim mjestima, zaželješe se opet vratiti u svoju staru domovinu i oteti Turcima tvrdi grad Klis, koji je od smrti junačkoga Petra Kružića bio u turskim rukama.

Njima se pridružiše i Ledeničani sa svojim "burgrafom" Antunom Ritterom, djedom slavnoga Senjanina Pavla Rittera Vitezovića. Uskoci i njihovi pomoćnici, kojim bijaše na čelu junački Splićanin Ivan Alberti, uljezoše u Klis, no kratka bijaše ova sreća, jer se Turci sabraše i 27. svibnja iste godine 1596. razbiše čete Lenkovića i Uskoka pa osvojiše natrag Klis. Ledenički se "burgraf" Ritter jedva spasao na ranjenim Lenkovićem, dok je senjski kapetan Paradeiser bio zarobljen. U tom je krvavom bolju poginulo 40 ljudi iz Ledenica, Brinja, Otočca i Vinodola.

God. 1600. bio je porkulab ledeníčki knez Martin Posedarski od roda Šubića, koji je ostavio mletačku službu u Dalmaciji i stupio u službu carevu. Na njega su bili Mlečani veoma kivni. Da se osvete i njemu i Uskocima u Ledenicama iskrcaše Mlečani 22. rujna 1600. u nekoj drazi ispod Ledenica 300 svojih PLAĆENIKA ALBANACA i MARTOLOZA. Baš je u taj čas bila ledenička posada izvan grada. jer je pošla po drva u goru. Mletački plaćenici navališe na grad i popališe mnoge ledeničke kuće. Junački knez Posedarski suzbije tu navalu na grad sa svojim ledeničkim vojvodom Markom Margitićem i s njegovim bratom Juricom. Junaštvu se te trojice ima zahvaliti, da nije razbojnička četa prodrla u grad. Ovim napadajem pretrpješe Ledeničani štetu od preko 15.000 škuda.

Posedarski izvijesti o događaju senjskoga kapetana Barba, a drugi senjskí kapetan Leo generala Jurja Lenkovića. Nadvojvoda Karlo dojavi to kralju Rudolfu II. i kraljevskom sekretaru u Mlecima, Bernardu Rossiju.Ovi su kod mletačke republike tražili zadovoljštinu, a ta im bude i obećana. Da li su Ledeničani doista ikada dobili naknadu štete, ne zna se. Iste su godine četovali Turci i po Vinodolu sve do Grobnika. Da li su i Ledenice stradale tim posjetom, nije zabilježeno.

Poznato je, kako su Mlečani i Turci progonili Uskoke. a tomu se pridružio i progon carskih komesara u Senju. Doista je muka bila suzdržavati gnjev Uskoka prema Mlečanima i Turcima. S jedne je i druge strane bilo strašnih nasilja. U Senj je bio poslan general Rabata kao carski komesar zbog Uskoka. On je strašno postupao protiv njih. Negdje u veljači god. 1601. dade na gradski zid u Senju objesiti junačkoga branitelja Ledenica Posedarskoga i druga mu Margitića. Ali i taj krvolok tuđinac dobije zasluženu plaču, jer ga Uskoci god, 1602. ubiše, što je imalo posljedicu, da su dobili blaže zapovjednike. Čini se, da su Ledeničani u svom vlastitom toru imali izdajicu, i to nekoga Uriha iz Ledenica, koji je bio u tijesnoj svezi s mletačkim provedurom Pasqualigijem.

God. 1609. porodio se između Novljana i Ledeničana nesporazumak zbog međa. Po nalogu; kneza Nikole Frankopana bude urečeno ročište na Pletenom kod Novoga, gdje su "Novograci" iskazali medašnji list od god. 1309., dok Ledeničani nijesu imali nikakovih pisama o tom. Tako je tu ponovno određena međa, kako ju je imalo pismo od god. 1309.

Od Turaka, Mlečana i cara progonjeni i tlačeni Uskoci pretrpjeli su mnogo jada i nevolja. ali su se i krvavo osvećivali. Oko god. 1612. sklopiše pače i savez s Ledeníčanima, Novljanima i Brinjanima, a da mogu što uspješnije vojevati na Mlečane i Turke.

U to vrijeme (1612.) postane veliki senjski kapetan knez Nikola Frankopan Tržački. Njemu su bili podložni gradovi Otočac, Brinje, Brlog i Ledenice, pa bijaše neposredno podvrgnut zapovjedniku (generalu) hrvatske krajine, u taj čas barunu Vuku Eggenbergu. Posada je u Ledenicama dobivala tada 66 for. na mjesec plaće. Kako se vidi iz izvjejštaja kranjskih staleža, upravljena  nadvojvodi Karlu, bio je grad u Ledenicama u vrlo lošem stanju. Nesamo, da je bio ruševan, već je bio i slabo snabdjeven potrebnim spremama za obranu.

Mlečani su nastavili progone Uskoka, te pače god. 1614. udariše i na Frankopanov grad u Novome. Na čelu je ove mletačke vojske bio general Lovro Venier. On udari i na Ledenice. Njegovi albanski plaćenici popališe mjesto, zarobiše mnogo Uskoka i odngnaše do 800 komada velike marve. lz toga se rodi rat, poznat pod imenom "uskočkoga rata", koji se završio mirom u Madridu 1617. Uvjet je toga mira bio, da se Uskoci rasele iz Senja.


Grad Ledeníce
Klikni za uvećani prikaz

Još se godine 1614. odreče Nikola Frankopan časti senjskoga kapetana, pošto je dvije godine zapovijedao starom Frankopanskom djedovinom,  gradom Ledenicama. U časti ga naslijedi Vinko Hreljanović, a skoro iza ovoga grof Ernest Paradeiser. Junački je knez Nikola Frankopan vojevao sa svojim hrvatskim četama na Mlečane oko Gorice i Gradiške. Uz njega je bio i Daniel Frankol.


4.   od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Studeni 13, 2010, 20:23:51 »


S pitanjem raseljivanja Uskoka iz Senja i Primorja rješavala se i sudbina ledeničkih Uskoka, I doista, 7. travnja 1618. redloži gradačko ratno vijeće nadvojvodi Karlu, da onih 18 plaćenika Uskoka ledeničke posade valja izmijeniti s 20 njemačkih vojnika, kojima bi imao zapovijedati "burgraf", što će ga postaviti carski povjerenici, a ove maknute Uskoke valja negdje drugdje naseliti. Dok je velik dio Uskoka preseljen iz Primorja, ipak ih nešto ostalo. Naročito su ostali pravoslavni Uskoci u Sv. Jakobu [Krmpotama] . Ovi su Krmpoćani činili mnogo kvara svojim blagom po ledeničkim i senjskim pašnjacima i oranicama, pače su sjekli i šume i uzoravali sjenokoše. Slabo su marili za međe, što su ih uredili carski komesari. Zato je god. 1633. senjski veliki kapetan grof  Vuk Paradeiser izdao protiv Krmpoćana strogu odredbu, po kojoj se moglo zapljenjivati njihovo blago, koje bi "koračilo na ledenički ili senjski kunfin". I između Novljana i Ledeníčana porodi se razmirica zbog međa. Pravda je god. 1635. tekla pred sudom kneza Nikole Frankopana u Novome, gdje je kneza zastupao Stjepan Banković, a među Ledeničanima se spominje svjedok Grga Jelačić.

Knez je Nikola Frankapan Tržatčki gospodar u Novome bio vrlo odlučan i ratoboran duh. Kad je već Krajina držala Ledenice, tvrdio je, da luka "Mala draga" (Povile), pripada njemu, ma da je odvajkada pripadala Ledenicama. Te svoje zahtjeve zbog luka po Primorju protegne gotovo sve do Karlobaga. Njega je smetala mletačka trgovina u ovim lukama, nije zaboravio krvave vojne na Mlečane i na njihovo haračenje po Primorju. 12. rujna 1639. osvane on oružanom lađom u "Maloj dragi", te ondje zaplijeni dvije mletačke galije nakrcane solju i otpremi ih u Novi. To dakako nije bilo pravo senjskom kapetanu grofu Ivanu Albertu Herbersteinu, koji o tom odmah izvijesti ratnomu vijeću u Grazu. Bilo je lako moglo doći do krvavih sukoba između Frankopanovih podanika i pripadnika senjske kapetanije. Što više, Frankopan je snovao, kako bi oteo i Ledenice iz ruku tuđinske vlasti i opet ih zadobio za svoj rod, kako to i nekoč bilo. Nastade velik spor između njega i krajiške uprave.


Kapela ledeničkoga grada
Klikni za uvećani prikaz

Frankopan je tražio, da se to pitanje riješi po sudu hrvatskih komesara, a ne tuđinaca, carskih komesara. Kapetan je senjski spremao i oružanu obranu, Ledenica i ledeničke luke. Pozivao je "burgrafa" ledeničkoga te Marka Klisanića i Božu Kuhačevića, dacijarije luke ledeničke i Krmpota, da brižno čuvaju i grad i luku "do posljednje kapi krvi". Ako bi Frankopan udario na Ledenice ili luku, neka udare "larmu" i on će im s vojskom doći u pomoć. Zapovjedi im, da potope Frankopanove brodove. a ljude njegove da postrijeljaju, ako se ne bi predali. I ratno vijeće izda neke odredbe zbog toga, stojeći na stajalištu, da su Ledenice carsko dobro, koje je izumrćem Frankopana Slunjskih pripalo kruni. Ta je razmirica između Frankopana i senjskih kapetana trajala valjda sve do smrti Nikole Frankopana g. 1647.

God. 1657. je u Ledenicama bilo 17 momaka posade, kojih je uzdržavanje stajalo mjesečno 89 for. U mjestu su bile 74 kuće sa sto za oružje sposobníh ljudi.

God. 1658. je knez Petar Zrinski, kapetan senjski, i tako su i Ledenice pripadale pod njegovu zapovijed. God. 1660. posjeti ih carski inžinir Martin Stier, koji je izradivao nacrte mnogih krajíških gradova, pa tako je nacrtao i plan Ledenica,koji mnogo služi tumačenju današjih razvalina. Izvorni se ovi nacrti nalaze u bečkoj bivšoj dvorskoj biblioteci.

U osamdesetim godinama XVII. stolj. u vrijeme Valvasorovo, bio je u Ledenicama "burgraf" Andrija Skradinjanin, a uz njega posada s vojvodom i nekoliko momaka. Skradinjanin je bio patricij senjski, pa je bio i zapovjednik u Karlobagu. Poginuo je g. 1689. Mjeseca listopada u ratu protiv Turaka pod Biogradom. Pokopan je u Senju, u crkvi sv. Franje, a grob mu resi mramorna ploča s napisom.

Kad ie Lika oslobođena od Turaka, a u borbama se osobito istaknuo pop Marko Mesić, budu preseljeni ledenički Uskoci na zemlje oko Novoga u Lici, gdje ih je g. 1696. bilo 34 kuće, kako to spominje bisku Sebastijan Glavinić u svom opisu Like i Krbave. Seobom ledeničkih Uskoka počne staro ledeničko mjesto pustjeti i konačno sasvijem opusti. Rimokatolička je župa bila u Sv. Jakobu-Krmpotama, odakle su također otišli ii posljednji Uskoci, pa tamo ima pod konac XVII. stolj. 40 bunjevačkíh kuća.

Oslobođenjem Like i Krbave od Turaka nestade i važnosti Ledenica kao krajiške utvrde, pa tako bude ondje naskoro ukinuta i posada. Zato se i vidi, da u potonjim krajiškim popisima nema više spomena Ledenicama, ma da i dalje postoji senjska kapetanija, koja je g. 1700. imala 1800 momaka posade.

Grad i varoš Ledenice počeše od toga vremena propadati, te ih konačno i vrijeme i ljudska ruka obratiše u pustu razvalinu. I dalje još kao krajiško mjesto, koje se novo diglo ispod starih Ledenica, pripadale su Ledenice krmpotskoj kumpaniji (od 1746.), koja je poslije premještena u Krivi Put. Ta je kumpanija pripadala sve do razvojačenja Krajine ogulinskoj pukovniji.


Zrinska kula n Čabru
Klikni za uvećani prikaz

Emilij Laszowski, Zagreb, 1923.

5.   od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #5 : Studeni 13, 2010, 20:28:04 »


Nekoliko glagolskih isprava

1591. 24. siečnja. Novi ili Ledenice?

Braća sv. Štipana daju pustoš sv. Štipana na Brzetu Jurju Sokoliću u nasliedni zakup. Pisa pop Mikula Brčić, a biše pri tom dobri ljudi pop Jakov Mahošić, plovan ledenički, vojvoda Rajen, Matij Jelačić itd. (Glagoljica)


1615. 28. listopada u Novom

Mikula Kargačin daje pisati oporuku.

U ime božje i dive Marije, amen. Let od boga spašenoga rojstva 1615., ind. 13., oktobra dan 28. Kako u vrime uzmožnoga gospodina, gospodina grofa gospodina Miklauša Teržačkoga u njih gospodstva gradu Novom, kako budući gospodin plovan, gospodin Mikula Kar gačin u mali moći, a u dobri pameti i, nadijući se pojti od ovoga teškoga i prehinoga svita, čini pisati ov svoj poslidnji tištament, u kom tištamentu najpervo naporučam gospodinu bogu dušu svoju, a telo materi zemlji, od ke je i prišlo. Po tom toga najpervo ostavljam mojim sinom Jurju i Jivanu blago, ko sam kupil u ledeničkom kunfinu i na novogradskom od Jelki, sestri Martinčeve, a to najpervo kuća, ka je u Ledenicah, meji s kuću svete Marije, zemlja orata u polju ledeničkom, ka se zove Dužica, meji s njivu Bernića Malčinića, zemlja na Zagonu, ka meji sa Ivanom Mudrovčićem, jošće verti, ke su pod grad Ledenice, ke se zovu Martinčeve, kuću u dvoru Kargačinovu, derži se terga, ku kupih od Martina Vidakovića, drugo mirišće, ko kupih od Ivana Majera, jednoga i drugoga drži se zida gradskoga, vinograde, ke se zovu Mihane, ke meje s Lovrićem Jeličićem, šćedina, ke kupih od Fumije i od Zvana, sina nje, ka zemlja meji sa Ivanom Mudrovčićem. I to ostavljam mojim sinom, Hraberčku, ku sam kupil od Ivana Stanica za svoga netjaka popa Franka, ako bi gdo otel k njoj pojti, da da mojim sinom pineze, ča se najde, ako li ne dadu pinez, da moji sini uživaju zemlju. Jošće zemlja jedna v Luci pod studencem, na koj je pinez libar 140. Ako se najdu pisma od toga kakove, ja je potverjujem, ili manje ili veće duge, vse, ke se najdu moje, i te ostavljam vse mojim sinom. Pčele, ča jih se najde, i te ostavljam mojim sinom. Berzet, ki sam kupil od sestre Vidakovića, ta ostavljam momu sestriću popu Jurju u Milenoviću za njegova života, da on moli gospodina boga za me i za mojih starijih, a po njegovoj smrti da gre na ured i, ki bude užival od ureda rečeni berzet, da ima činiti misu od kuventa na večeri svetoga Mikule. Još ča se najde u gradu ili vani, ča bi pristala Martina Vidakovića, i to vse malo i veliko, ostavljam mojim sinom, ča sam kupil. Njivica, ka je na Šiji poli dolca Ivančićeva, tu ostavljam Orubiši za ljubav božju i za službu, ku mi je činil. I ki bi razbil ov moj dobrovoljni tištament i ovo moje odlučenje, razbij gospodin bog dušu njegovu na dan sudnji.

Original na papiru u držav. arhivu u Zagrebu. Listina nepotpuna, drugi list odrapan. Pečata nema.

Ledenice

Medju razvalinama frankopanskoga grada nalazi se još slabo sačuvana gradska kapelica i u njoj su slijedeći nadpisi:

Grobna ploča pred velikim oltarom :

1 6 1 7
OVV RAKV NAČINI
GDIN POP SIMVN
JELLACHICH PL ZA SE

Emilij Laszowski

6.   od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!