Važan biskupski posjedS obzirom na atraktivnost geografskog područja, kontinuitet naseljenosti na području Kloštar Ivanića može se pratiti tijekom nekoliko tisuća godina. Doduše, ovo je područje još nedostatno arheološki istraženo, ali postoje mnogi prapovijesni nalazi, a među njima je najpoznatija ostava s rijetkim predmetima iz brončanoga doba (oko 11. st. pr. Kr.). Ovaj se kraj spominje već u prvim poznatim srednjovjekovnim dokumentima, kada je hrvatsko-ugarski kralj Ladislav I. darovao ovdašnje posjede novoosnovanoj Zagrebačkoj biskupiji na kraju 11. stoljeća poslije Krista. Uskoro je u Kloštar Ivaniću sagrađen i biskupov ladanjski dvor.
Srednjovjekovni dokumenti govore i o tomu da je zagrebački biskup
Stjepan Babonić već 1226. ovdje dao sagraditi crkvu Sv. Marije te samostan benediktinaca.
Samostan i naselje spalili su Tatari 1242. , ali su već 1246. godine najvećim dijelom obnovljeni. U to doba Kloštar Ivanić očito već ima i svoje utvrde (zemljane?), kao i više slobodnjaka
Zato već u 13. stolječu dobiva status poveljnog i slobodnog trgovišta (oppidum Ivanich). Tu povelju i sloboštine Kloštru potvrdio je i kralj Žigmund 1405. godine. Već u 13. stoljeću u ivanićkom samostanu nastavaju se i opatice reda Sv. Norberta ili tzv.
norbertinke koje je zbog boje njihova habita narod zvao "bijelim opaticama".
Ovaj red napustio je samostan u Ivaniću zbog stalnih turskih provala 1551. godine. U Kloštar lvaniću kao vrlo važnom biskupskom posjedu, iako je bio razmjerno blizu turske granice, odvijao se intenzivan vjerski život i crkvena izgradnja. Tako biskup
Luka Baratin već početkom 16. stoljeća gradi crkvu Sv. Ivana Krstitelja i prostrani samostan. U njega se 1508. godine naseljavaju franjevci koji su sve do danas odigrali iznimno važnu ulogu u životu i razvoju ovoga naselja i kraja. Franjevci, doduše, odlaze pred turskim najezdama 1544., ali se nakon mira na Žitvi 1606. situacija smiruje te se u Kloštar vraća život i crkveni razvoj. Franjevci se u Kloštar vraćaju 1639. godine, u vrijeme biskupa
Benedikta Vinkovića i tu ostaju sve do današnjih dana. Zagrebački biskup imao je na području Kloštra svoje posjede sve do
1770., kada carica Marija Terezija i ovaj kraj pripaja u sustav vojne granice. Naselje je pod vojnom upravom ostalo sve do 1803., kada se vraća pod jurisdikciju hrvatskoga bana, odnosno civilne Hrvatske.
U gravitacijskoj zoni ZagrebaKloštar Ivanić postaje općinsko središte već od 1873., a nakon mnogih promjena teritorijalnog ustroja sjedište općine vraća se ponovno tek 1993. godine (najprije u sastavu Sisačko-moslavačke, a danas u Zagrebačkoj županiji). Općina Kloštar Ivanić nalazi se najvećim dijelom u području niskih poloja Lonje na zapadu i Glogovnice na istoku s tipičnim holocenim reljefom male energije. Prema jugu i osobito jugoistoku, gdje se nalazi i Kloštar Ivanić te šumsko područje Brdine i Marča, proteže se pobrđe zapadne Moslavine. Lonja i Glogovnica teku u niskom poloju na oko 102 do 104, a pobrde dosiže i do 188 metara nadmorske visine.
Od sjeverozapada prema jugoistoku reljef se uzdiže pa se mogu pratiti i relikti niskih riječnih holocenih terasa te na kontaktu prema pobrđu i starije würmske terase. Prema kvaliteti tla, kao i ekonomskoj i prometnoj razvijenosti, najvažniji dio općine je upravo ovo kontaktno područje, na kojem središnju poziciju zauzima Kloštar Ivanić. S obzirom na takve prirodne karakteristike te tipičnu panonsku kontinentalnu klimu, u općini Kloštar Ivanić tradicionalno dominira poljoprivreda. Od ratarskih grana posebno je važan uzgoj žitarica, ali i voćarstvo, te na obroncima
vinogradarstvo.
2.