CRO-eu.com
Svibanj 27, 2020, 21:20:21 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 2 3 [4]
  Ispis  
Autor Tema: NDH i njezin slom  (Posjeta: 74412 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #45 : Kolovoz 08, 2014, 10:10:01 »


Danas Hrvatska ima mnogo vrabaca koji prljaju hrvatsko gnijezdo

Jako mi smetaju, čak me ljute, izjave hrvatskih komunista pogotovo Josipovićeve, Mesićeve i Pupovčeve.

Nazivati ustašku vojsku - pa i sve protivnike komunizma - kao jednu zločinačku skupinu punu primitivnih barbara ili zmija, je dosada neviđeni bezobrazluk.

Ja i danas smatram "hrvatski nacionalsocijalizam" (ustaštvo) dobrim. Evo nekoliko primjera:

-   Povezanost nacionalne zajednice.
   
-   Politika NDH bila je usmjerena najprije interesima Hrvata i Hrvatske. Hrvat, bez obzira na njegovu vjeroispovijed, igrao je u NDH centralnu ulogu, a zatim ostali koji sebe nisu smatrali Hrvatima.
   
-   Štićenje, poštivanje i promicanje hrvatske kulture (povijesti, prava, jezika, pjesama i td.) Svega što je za vrijeme srpske diktature Hrvatima bilo zabranjeno - zbog pjevanja hrvatskih pjesama nasrnuli bi, četnici ili žandarmerija, uglavnom sastavljena od Srba, s kundacima na Hrvate. Tek tada se je rodio otpor "Za Hrvatsku!" (za Dom spremni!)
   
-   Prve uniforme naših oružanih snaga demonstrirale su, u prvoj liniji, pripadnost hrvatskoj zajednici i bile su zaista lijepe.
   
-   Hrvat su imali (ponovno) nacionalni ponos. Gdje nam je taj ponos, po kojem Josipović, Mesić, Pupovac itd. danas gaze?
   
-   Svijet je imao stvarno i istinsko poštovanje prema političkoj i intelektualnoj Hrvatskoj. A što je Hrvatska danas? Što su ovi komunisti i srbo-hrvati učinili od Hrvatske? Hrvatska je danas u očima svijeta politički smješan "šćućureni miš" koji nema - osim u sportskim disciplinama - nacionalni ponos. "Mačji kašalj" je i naše današnje pravosuđe koje samo teoretski postoji, a u praksi ga diktira Udba.
   
-   U NDH je sve bilo puno pravednije: nije bilo ovoliko nezaposlenosti i ove ogromne birokracije.
   
-   NDH je imala jako hrabre, dobre i sposobne generale - stvarne i istinske domoljube - po kojima nitko, ama baš nitko nema pravo da pljuje.

Danas Hrvatska nema " 'U'-zmija" ali zato ima mnogo vrabaca koji prljaju hrvatsko gnijezdo


Zato sam se odlučila uskoro na cro-eu.com objaviti sadržaj iz knjige "Bojno zrakoplovstvo u NDH" (izdana 1943).

 

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #46 : Kolovoz 10, 2014, 12:34:46 »


Jako mi je važno još jednom naglasiti, da je vojska NDH bila jedna vrlo moralna i disciplirana vojska.

S kojim pravom Josipović naziva hrvatsku vojsku "ustaškim zmijama" ???
Smije li si najviši dužnosnik vlade ovakva verbalna iskliznuća dozvoliti ???
Čudo, da naše pravosuđe na takvo grubo ponižavanje NDH branitelja, žrtava i domoljuba ne reagira jer ipak se ovdje radi o javnom interesu hrvatskog naroda.

"Prije će se oprostiti jedna nepravda nego li jedna uvreda."
Philip Stanhope Earl of Chesterfield

U Hrvatskoj još uvijek "crveni političari" (komunisti tzv. antifašisti ili vukovi u ovčjem krznu) imaju slobodu "dvorskog luđaka" te mogu u svako doba reći i neistinu, omaložavavati ili veličati.

Dužnost svakog hrvatskog vojnika bila je ista u NDH kao i danas, a to je: vjerno služiti svojoj domovini i hrabro braniti prava i slobodu hrvatskog naroda.

Nigdje nije 1945, pogotovo ne u Njemačkoj (Nürnberški proces), toliko generala, časnika, dočasnika i običnih vojnika osuđeno na smrt koliko u Hrvatskoj s dolaskom Tita na vlast.
I na tu petokraku, na to zvjersko i masovno ubijanje se Josipović ponosi???

Da, bilo je - kao u svakoj drugoj vojsci - osveta, progona i pokolja od strane ustaša. To nitko normalan ne poriče ali isto tako, nitko imalo pametan neće cijelu vojsku NDH ponižavati i nazivati koljačima i zmijama.

Evo nekoliko primjera o uvijetima izbora za ustašku vojsku u kojoj kriminalcima i lopovima nije bilo mjesta.

* * *

Natječaj za primanje časnika u stajaće odjele Ustaške vojnice

U stajaće odjele Ustaške vojnice primit će se veći broj mlađih časnika na djelatnu službu. Uvjeti primanja jesu:

1.   Da je natjecatelj bio uvijek čelik-Hrvat, katoličke ili muslimanske vjere.

2.    Da je pričuvni ili djelatni časnik ili đak polaznik bivše jugoslavenske škole pričuvnih časnika, koji iz političkih razloga nije pripušten polaganju časničkog ispita ili se sada nalazi u školi za pričuvne časnike.

3.   Da je tjelesno i duševno potpuno zdrav i sposoban za časničku službu.

4.   Da nije kažnjen, osim za djela političke naravi.

5.   Da je položio ustašku prisegu prije 10. travnja 1941. ili u koliko nije imao priliku položiti ustašku prisegu prije navedenog datuma, da je pripadao ustaškom pokretu.

6.   Da je za postignuće časničkog čina stekao potrebnu građansku naobrazbu.

7.   Da je prema svome činu razmjerno star.

8.   Da je spreman podvrći se svim ustaškim propisima i najstrožem ustaškom životu.

Molbi treba priložiti:

a)   krsni ili rodni list,
b)   domovnicu,
c)   zaključnu školsku svjedodžbu,
d)   svjedočbu vladanja od redarstvenih vlasti,
e)   svjedočbu političkog vladanja od mjesnog ustaškog dužnostnika na njegovom preporukom,
f)   vlastoručno pisanu izjavu, da je spreman podvrći se svim ustaškim propisima i najstrožem ustaškom životu.

Rok podnašanja molbi produžuje se do 15. srpnja 1941.

Primljeni natjecatelji bit će nakon kratkog pripremnog tečaja udijeljeni na službu u stajaće odjele ustaške vojnice, te će u svakom pogledu uživati sva prava kao časnici redovite vojske.

Natjjecatelji će biti pozvani pismenim putem, te će imati pravo na besplatnu željezničku ili parobrodsku kartu.

Molbe treba nasloviti na Zapovjedništvo škola ustaške vojnice, Zagreb, Markov trg. 2.

Za dom spremni!

Zapovjedništvo škola ustaške vojnice

Natječaj za primanje dočasnika u stajaće odjele ustaške vojnice

U stajaće odjele ustaške vojnice primit će se veći broj mladih dočasnika na djelatnu službu. Uvjeti primanja jesu:

1.   da je natjecatelj bio uvijek čelik-Hrvat;

2.   da je katoličke ili muslimanske vjere,

3.   da je pričuvni ili djelatni dočastnik ili kaplar bivše jugoslavenske vojske,

4.   da je tjelesno i duševno zdrav i sposoban za djelatnu službu,

5.   da nije kažnjen osim za djela političke naravi,

6.   da je položio ustašku prisegu prije 10. travnja 1941. ili u koliko nije imao prilike položiti ustašku prisegu prije navedenog roka, da je pripadao ustaškom pokretu,

7.   da je prema svome činu razmjerno star i

8.   da je spreman podvrći se svim ustaškim propisima i najstrožem ustaškom životu.

Molbi treba priložiti:

a)   krsni ili rodni list,
b)   domovnicu,
c)   dokaze o svom sadašnjem činu,
d)   svjedočbu vladanja od redarstvenih vlasti,
e)   svjedočbu političkog vladanja od mjesnog ustaškog dužnostnika sa njegovom preporukom,
f)   vlastoručno pisanu izjavu, da je spreman podvrći se svim ustaškim propisima i najstrožem ustaškom životu.

Rok podnošenja molbi je do 15. srpnja 1941.

Primljeni natjecatelji bit će nakon kratkog pripremnog tečaja udijeljeni na službu u stajaće odjele ustaške vojnice, te će u svakom pogledu uživati sva prava kao i dočastnici redovite vojske.

Dočastnici, koji se službom i svojim vojničkim, moralnim i umnim sposobnostima posebno istaknu, bit će upućeni u časničke tečajeve i po uspješno završenim tečajevima, bit će promaknuti u časnički čin.

Primljeni natjecatelji bit će pozvani pismenim putem te će imati pravo na besplatan željeznički ili parobrodarski podvoz.

Molbe treba nasloviti na Zapovjedništvo škola ustaške vojnice, Zagreb, Markov trg 2.

Za dom spremni!

Zapovjedništvo škola ustaške vojnice.

Svjedodžba vladanja jednog ličkog ustaškog časnika


* * *


Anta Draženović † 1945 nakon oslobođenja Zagreba/ Domobran

Anton (Anta) Draženović ( 1915 - 1945 )
Čin:   Pješački narednik
Ubijen:   1945
Položaji:   pješački narednik Kraljevine Jugoslavije u Beogradu
NDH:   1941 - Zagreb

Biografija:

Anton (zvan Anta) Draženović, sin Andrije i Jele Draženović, rođen je u Dabru 1915. Brat od Miće Draženovića.
S danom 26. kolovozom 1941 primljen je u Hrvatsko Domobranstvo u svojstvu djelatnog dočasnika kao pješački narednik na prijedlog 'Povjerenstva za primitak dočasnika iz bivše jugoslavenske vojske'. (Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu NDH, br. 24 od 30. kolovoza 1941, str. 240/241)
Kao domobran stacioniran je u Zagrebu od 1941 pa sve do kraja rata. Anta je ubijen od partizana 1945 po pričanju u Zagrebu, a neki tvrde u Slavonskoj Požegi.

Da niko ništa o njemu nezna to si još donekle mogu zamisliti jer je njegova dužnost bila administrativnog karaktera. Radi teške astme bio je u domobranstvu samo službenik. Ako je djelovao onda samo s pisaćeg stola.


Mića Draženović † 1942/ Ustaša

Milan (Mića) Draženović( 1912 - 1942 ) je, po novim informacijama, ubijen tj. uhićen kod Generalskog Stola 1942. Išao je zadnjim vlakom za Zagreb. Partizani su zaustavili taj putnički vlak u kojem su bili (samo) dva Ustaše. Jedan od njih je bio moj ujak Mića. Imao je na sebi zeleni kaput koji je još u vlaku skinuo i izašao je iz vlaka u bijeloj košulji. U ruci je imao putnu torbu (išao je k svojoj sestri, Kaji Rajković u Vinkovce, koja je rodila prvo dijete). Partizani su mu zavezali ruke žicom i odveli ga. Kuda? Svjedoci su pričali, da su partizani poslje hapšenja digli vlak i prugu u zrak. Bio je to zadnji vlak na toj relaciji! Mića je bio štacioniran u Gospiću. Ako je bio "ubica", zašto ga se nitko ne sjeća?!

I ovu dvojicu Ličana ubila je "crvena petokraka" na koju se Josipovć tako ponosi!

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #47 : Kolovoz 10, 2014, 23:07:11 »


Duh ustaštva

Već teče drugo desetljeće, odkako je Ustaša jedan poseban i osobit pojam u hrvatskom javnom i privatnom životu. Kad je taj pojam niknuo, shvaćalo se u isti čas, da je Ustaša kakav mladić silno poletan, pošten i idealističan, ali pomalo fantast i avanturist. Jer ondašnje je javno mišljenje znalo, da samo pošten, poletan i idealističan čovjek može doći na misao, da goloruk, čak i okovan, ustane na neprijatelje svoje zemlje. Ali je javno mišljenje držalo, da osim idealizma i poleta treba još fantastičnosti i iluzionizma, da se netko oduševi za jednu, po njihovu mišljenju, neostvarivu stvar, a odlazak u emigraciju radi vođenja borbe svodili su ti isti na nepotrebni avanturizam.

Uzprkos nerazumievanja, ta grupa Ustaša dala se svojski na rad, koji je donosio uspjehe i otvorio svim dobronamjernim i vidovitim ljudima jasne poglede konačne, podpune pobjede.

Ustaše i ustaštvo počela su razumievati istom nova pokoljenja hrvatske mladosti i to ne samo razmnievati, nego i oduševljavati se s njima. Ta nova pokoljenja narodne mladosti davale su Ustaše za vanjsku borbu u emigraciji i za unutarnju borbu u domovini.

Vrieme je neprestano proširivalo Ustaški Pokret, a isto tako produbljivalo i duh ustaštva. Duh ustaštva bio je sve čišći i svetiji, koga su svi Ustaše pobožno upijali u se, tako da je prodro u sve dielove njihove duše, osjećaja i sviesti. Vodeći i odgovorni krugovi hrvatskoga naroda onoga vremena nisu mogli, odnosno nisu htjeli razumieti Ustaše. Nisu mogli prodrieti u bit i srž ustaštva. Široki slojevi naroda, premda nisu podpuno shvatili ustaštvo, tim su više zdravim nagonom osjetili plemenitost i veličinu ustaških nastojanja i bezgraničnom predanošću pošli za Ustašama. Prave poklonike, vjernike i oduševljene pristalice, braću i suborce, našli su Ustaše u mladeži. Mladež nije samo platonski bila uz Ustaše, nego je svojom odlučnom i čvrstom rukom uzela sve vrste ustaškog oružja na polju materije i duha, a koje je imalo donieti pobjedu, i borila se. Borila se divnom snagom, nesebično i požrtvovno, borila se herojski i mučenički. Za hrvatsku mladež, koja nije imala te sreće, da ode u emigraciju, da se bori uz bok Poglavhikov, nego je ostala u domovini na braniku ustaških i hrvatskih ideala, bili su Ustaše emigranti ljudi višeg stupnja, nadljudi, oličenje svih vrlina, koje mogu resiti jednog viteza, borca i junaka, Ustašu. Mladež je sve najljepše, najbolje i najplemenitije vezala uz osobu prvog Ustaše Poglavnika, koji za nju nije bio čovjek iz reda naravnih bića, nego nadnaravni čovjek, idol, prva i zadnja misao mladeži, razplamsane vatrom bezgranične ljubavi i oduševljenja. Poglavnik je bio misao, koja je skraćivala duge časove utamničenima i blažila zadnje časove onima. koji su u zoru imali poći na vješala.

Kad je početkom novog svjetskog rata vanjsko-politička situacija pošla brzim korakom na stranu Ustaša, kad je i sliepima bilo jasno, da su Ustaše igrali u vanjskoj politici na jedino izpravnu kartu, onda se počeše redovi Ustaša još jače širiti i rasti u velikim razmjerima. Tako je išlo sve do vremena, kad su ustaška nastojanja 10. travnja 1941. urodila plodom - Nezavisnom Državom Hrvatskom.

Premda je revolucija i poplava, premda se danas rješavaju najvažnija i najsudbonosnija državna pitanja, premda se cieli sviet nalazi u kaosu, pojam Ustaša i ustaštva ostao je od svoga postanka do danas uviek isti, stalan i nepromienljiv. Ustaška načela i rad Poglavnika obilježuju put svima onima, koji hoće nešto raditi, svima onima, koji imaju dobru volju da shvate, da razumiju.

Ustaša je i dalje borac za državu. Istina, država je stvorena, ali je treba izgrađivati u duhu ustaških načela, a to je pravo i dužnost Ustaše. Ustaša je uviek vojnik, koji drži pušku i koji je spreman na udarac protiv svih vanjskih i unutarnjih neprijatelja hrvatske države. Ustaša je čovjek pravde. On ne zna, što je protekcija i intervencija, on zna samo, što je to red. Ustaša po načelu pravde više cieni malog nepoznatog i do sad zapostavljenog čovjeka, jer taj nema moćnih zagovornika, on ima samo hrvatskog oca i majku - Ustašu - koji će mu po pravdi pomoći, makar nikad u životu nije čuo za nj. Pravda je pod svim "srpsko-demokratskim" režimima bila pastorče, a Ustaša je učini obćim dobrom, zajedničkim blagom svih čestitih Hrvata.

 

Ustaša se veseli obćem blagostanju naroda i nastoji to blagostanje u što šire razmjere podići. Ustaša je bezkompromisni idealist. Ustaša nije nikada osoban, on ne pozna osobne probitke i osobne račune. Što Ustaša radi, radi samo za obće dobro, za zajednicu, za državu. Ustaša je zaštitnik svih onih, koji su bez pomoći, obrane, krvnik onih, koji zaslužuju kaznu. Ustaša je više javni nego privatni čovjek.

Zato što Ustaša ima toliko dužnosti, nije svak sposoban da je Ustaša. Slabićima, kolebljivcima, silnicima, gramzljivcima, sebičnjacima, povodljivim ljudima i sličnima nema mjesta u ustaškim redovima. Zbog svoga rada Ustaša mora biti predmet ljubavi i poštenja. Nije pravi Ustaša, koga narod mrzi, nego onaj, koga poštuje i voli.

Duh ustaštva ne će nikada sići sa svoje visine, ne će ništa izgubiti od svoje veličine, dok je onih častnih Ustaša, koji stvoriše ustaštvo i dok je spomena na divne ustaške žrtve. Ovo znaju svi oni, koji su zadojeni čistom naukom ustaštva, svi oni, koji su prožeti nepokolebivom vjerom u ustaška načela.

To ne znaju samo oni, koji nisu nikad bili naši i koji su se do sada grijali kod tuđih vatra, pa sad doletješe i ustaškoj vatri.

Budućnost Hrvatske leži na Ustašama, a sigurno je, da se Ustaše ne će iznevjeriti tome povjerenju. Budućnost Hrvatske je u sigurnim rukama.

Hrvatsko jedinstvo, 5. studenog 1942
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #48 : Kolovoz 12, 2014, 10:57:06 »


"U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne će biti klika, ne će biti gospodovanja, ne će biti pljačkanja, nego narod, koji radi i Ustaše, koji se bore, bit će prvi razred. Naše je staro Ustaško geslo:
 
 
Plug i brana,
Hrvatu su hrana,
a Ustaša,
to mu je obrana."

Poglavnik
Hrvatsko jedinstvo, 10.7.1941
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #49 : Kolovoz 12, 2014, 19:44:11 »


Hrvatski ustaški pokret

"Sacro egoismo" - Biti svoj!

Dok su Starčevićevi suvremenici tražili smisao i riješenje hrvatskog problema u panslavizmu, ilirizmu i jugoslavenstvu i dok su se zanosili blještavim utopizmom i frazama, Starčević se ograđuje od te pjesničke sentimentalnosti i zdravom pronicavošću on shvaća bit narodnog programa u krvavoj vjekovnoj tragediji i sav taj politički utopizam on zamjenjuje realizmom i hrvatskim nacionalnim programom. On ljubomorno čuva hrvatsku narodnu samobitnost i ne dopušta da se rasplinjuje u utopizmu. On traži da se načelo "sacro egoismo" potpuno provede u programu narodnom. Nasuprot ilirskim i jugoslavenskim utopijama on svoj nacionalni program formulira u onoj kratkoj i tipičnoj Starčevićevoj definiciji:

"Makar Hrvatska bila uru hoda dugačka i uru hoda široka, makar u njoj bilo samo pet Hrvata, neka i tih pet slobodno bude."

Taj Starčevićev "sveti nacionalni egoizam" dobio je svoje potpuno priznanje stvaranjem Nezavisne Države Hrvatske. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nakon osam vjekova robovanja i pregaranja ostvareno je naše najsvetije pravo narodnog suvereniteta, a taj suverenitet daje pravo da bude svoj gospodar u vlastitoj državi i da sam upravlja svojim državnim i narodnim poslovima. Osam vijekova krvarenja i robovanja dobila su svoj epilog u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a ustaško načelo, koje ističe taj suverenitet zvuči kao triumfalni finale u oslobodilačkoj borbi:

"Hrvatski narod ima svoje vrhovničko pravo (suverenitet), po kome on jedino ima vladati u svojoj državi, upravljati sa svojim državnim i narodnim poslovima." (Novi List)

_____________________

Ovaj izraz "sacro egoismo" (hrvatski: "sveti egoizam") koristio je talijanski političar Antonio Salandra 1914 g. u obraćanju predstavnicima talijanskog ministarstva vanjskih poslova. U tom govoru on je zahtjevao "neograničenu i isključivu odanost domovini - sveti egoizam Italiji" (della esclusiva ed illimitata devozione alla patria nostra, del sacro egoismo per l'Italia).
"Sacro egoismo" je tijekom i nakon Prvog svjetskog rata bio slogan za orijentaciju talijanske vanjske politike usmjerene nacionalnim * interesima.

* nacionalizam - patriotizam; domoljublje; zavičajni osjećaj; nacionalna svijest; nacionalni ponos i politički sentiment. MD
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #50 : Rujan 05, 2015, 16:19:34 »


Ustaše su - kroz povijest - jedini branitelji
predziđa kršćanstva i hrvatskih granica.


 

Vječna slava i hvala im!

Hrvatski pučki ustaše kreću na bojno polje zu svirku gajda i ples. Njemački listovi hvale ich kao junake i vrlo odporne vojnike.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 2 3 [4]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!