Prvo, iz vremena kada Gospić postaje zapovjednim mjestom krajiške regimente datiraju i neki zemljovidi toga područja.
A. Schereting (1753. god.) crta kartu otočko-ličke regimente, a što je bilo uvjetovano izgradnjom ceste od Gospića preko Velebita za Karlobag. Pa to je vremenski sukladno s već spomenutom caričinom (M.T.) "inicijativom o cestogradnji" preko Oštarijskih vrata!
Drugo, karta Velebita iznad Karlobaga, rad zastavnika
L. Božića iz 1790., prikazuje i trase dotadašnjih cesta.
Klikni za uvećani prikaz Prepoznatljivo je da se jedna cesta iz Karlobaga ispinje od kapucinskog samostana preko Lomivrata i Rujine na Vrata, a u tumaču karte navodi se da je izgrađena 175. (četvrta brojke nije čitljiva, nažalost, ali i po tome se vidi da je iz terezijanskog doba, op. p.).
Druga trasa brazdi od istočnog dijela baške luke i ponad Vidovca sustavno se uspinje prema istoku (Trubaja) i dalje brazdi ka NE na zapadnu stranu Konjskog, a odatle kosinom Ravne drage na Oštarije. Božić navodi godinu izgradnje 1786. Važno je istaknuti da ni jedna od prikazanih cesta, u tumaču karte, nema naziv već samo godinu izgradnje.
Nazivlje je, dakle, nastajalo kasnije, a u pravilu po na vladajućem monarhu u doba izgradnje ceste.
Izgradnju ceste Karlobag-Vidovac-Konjsko-Oštarije-Takalice (dolina Suvaje)-Brušani (Stara Pila) vodio je i dovršio 1786. austrijski podmaršal i graditelj prometnica
Filip Vukasović, a na svekoliki poticaj cara Josipa II.
Pa eto, narod tu cestu naziva
"Marijaterezijanska cesta". Cestu od Karlobaga preko Lomivrata i Oštarijskih vrata pa dalje preko Crnih greda u Brušane i do Gospića nepoznati graditelji izveli su za vlasti carice Marije Terezije (majke Josipa II.),
a narod ju (cestu) naziva "Karolinska cesta".
Klikni za uvećani prikaz Naposljetku, vlasti su u doba Ferdinanda I. (vlada od 1835.- 1875.),
uvidjevši nedostatke Vukasovićeve ceste, povjerile cestograditeljskom velikanu J. K. Knežiću izgradnju nove prometnice između Karlobaga i Gospića. Mudri Knežić, uz suradnju vrsnog graditelja Kekića, usijeca se u velebitske strmine između "Karoline" i "Terezijane" i u ritmu valcera prejahuje Vrata da bi s oštarijske ravni u smirenijem ritmu dohvatio staru Pilu u dolini Suvaje. Ta cesta obilježena je brojnim spomenima na cara Ferdinanda I. Naziv je ceste uobičajen, neformalan "Knežićeva cesta" (Ferdinanduša bi zvučalo neprikladno, zar ne?).
S obzirom na velike zasluge i drugog graditelja cestu bi valjalo nazivati
"Knežić-Kekićeva cesta". Terezijanska i Knežičeva cesta prolaze kroz Vidovac Barem su dva razloga koja su me potaknula na ovaj zapis. Prvi je, naravno, vezan za uspješno ostvarivanje akcije "S.O.S. za Kubus". Drugi je razlog, a opet u vezi s Kubusom, "stare oštarijske ceste". Nije u pitanju nazivlje, o tome, naime, nema sigurnog izvora, pa će naziv neke stare oštarijske ceste i dalje biti upitan.
Ali, kada je u pitanju doba izgradnje, tu smo u pogledu izvora, gotovo, potpuno sigurni. I zbog toga nije u redu da se događaju netočnosti kao primjerice na planinarskoj karti Dabarskih kukova (nakladnik SMAND, 2003.). Primjerice, osim netočno navedene godine izgradnje (1775.) i trasa "Karoline" netočno je ucrtana od Baških Oštarija do Brušana.
Rekli smo, bez obzira na (ne)oportunost naziva, da je "Karolina" najstarija oštarijska zaprežna cesta i da se od Brušana (Stara Pila) ispinje na oštarijski plato preko Crnih Greda! Pa to je već znao i
Johan Lipszky s početka 19. stoljeća prošlog milenija. Na velikoj kartografskoj sintezi (tiskano 1806.), kojom Lipszky obuhvaća Ugarsku, užu Hrvatsku i Slavoniju, ucrtana je i cesta koja iz Brušana preko Oštarija vodi u Karlobag. Na karti je jasno razvidno da cesta do Oštarija ide hrptom između Suvaje (na karti je označeno Takaliza r.) i Jažine, a ne: niti Jažinom (prema SMAND-u, 2003.) niti Suvajom (kuda je inače Vukasović 1786. izgradio, u doba Josipa II, zaprežnu cestu, koju danas nazivaju
"arijaterezijanska cesta").
Pa bilo s nazivljem "starih oštarijskih cesta", kako mu drago, Kubus će i dalje, počivajući na novim trajnim ležajnim kuglama, i s dotjeranim ruhom, pozorno nadzirati prometovanje na Vratima.
Klikni za uvećani prikaz Tekst: Dr. sc. Vladimir Jelaska, Zagreb
Foto 1 i 2: Vlado Prpić
Lički planinar br. 3
Foto: 4, 5 i 6; autor želi ostati anoniman.
Foto 7, 8, 9 i 10, dobila sam prije sat vremena, u 22:00 h.

Turmarenje ili kirijanje
3. od 3