CRO-eu.com
Svibanj 23, 2019, 20:55:23 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: IVANCSICH (IVANČIĆ)  (Posjeta: 6959 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Listopad 11, 2010, 23:00:20 »


KAKO SU IVANČIĆI U DVORJANIMA POSTALI "PLEMIĆI"
BANA PETRA ERDÖDA

Izniman i jedinstven je slučaj u nas, da je tko drugi osim kralja mogao podijeliti plemstvo, nalazimo g. 1346., kad je poveljom izdanom pod Zadrom 6. jula, ban cijele Slavonije i Hrvatske Nikola Szechy po ovlaštenju kralja Ljudevita podijelio plemstvo Nikoli sinu Mike sina Matejeva "plemenitomu jobagionu križevačkoga grada".

U ruci imamo dvije originalne isprave bana Petra Erdöda, od 4. februara i marta 1562., kojima ban dariva Nikoli i bratu mu Ivanu iz Dvorjana pod Plješivicom kmetsko selište "Staro selo dvorno", a Mihalju i Martinu Ivančiću iz Dvorjana polovicu selištu u Dvorjanima (danas Ivančić selo), u pristojalištu grada Jastrebarske.

Zanimljiva je činjenica, da uz to darovanje izuzimlje ih kao seljake iz reda ostalih kolona (kmetova) u Dvorjanima i u kraju Ladanja, gdje su dosad živili kao neplemići i seljaci, te ih za buduće uvrštava u red "pravih svojih plemića", a tako i njihovo potomstvo. Nadalje ih oslobodjava svih kmetskih podavanja, i nalaže svojim službenicima, da ih u tim pravima i posjedima štite.

U ovom slučaju nemože se to podjeljivanje plemstva smatrati podjeljivanjem plemstva, koje je po zakonima mogao učiniti samo kralj. Ban naročito veli, da ih diže u red  svojih plemića , a pod tim možemo samo zaključivati, da ih je učinio svojim slobodnjacima , čime ih je oslobodio samo od položaja kmetskoga.

Ivančići se u Dvorjanima nikad u popisima ne ubrajaju medju plemiće kraljevina.

Svakako su ove isprave važne, pa se s toga ovdje priopćuju.
 
1562. 14. februara u Jastrebarskom.

Nos Petrus Erdewdy de Monyorokerek, comes, perpetuus Montis Claudii, ac regnorum Dalmacie, Croacie et Sclauonie banus. Memorie commendamus tenore presencium significantes quibus expedit universis, quod cum nos ad nonnulloruni fidelium familiarium nostrorum diligentissimam instanciam nobis pro parte prudentis viri Nicolai Iwanchych de Dworyan factam, tum uero attentis et consideratis fide et fidelitate fidelium seruiciorum gratuitis meritis, quibus ipse ab olim predecessoribus nostris, potissimum magnifico domino condam Petro Erdewdy, seniori, pie memorie, domino videlicet et genitori nostro charissimo, deinde et nobis sub diuersitate temporum, non parcendo persone, rebus et impensis, fideliter et constanter iuxta sue possibilitatis exigenciam gratum et acceptum reddidit, qui videlicet de nostra necessitate plurima itinera uiarum eaque periculosissima non abhoruit sufferre et perpeti, in futurumque eo maiora seruiturum promitteret, quandam integram sessionem Ztaro zelo dworno vocatam, que nunc a diuisionis porcione fratrum suorum carnalium in suam et fratris sui Joannis partem cessisset, cui quidem a parte inferiori secus domum in eadem sessione constructam versus plagatn occidentalem fons flueret, et a parte superiori ad plagam scilicet orientalem terre dicte sessionis haberentur, omnino in pertinenciis prefati castri nostri Jaztrebarzka, sub iudicatu prouincie Ladanye uocate, ad eundem Castrum spectantes, in comitatu Zagrabiensi, existentem habitam, simul cum cunctis eiusdem sessionis integre utilitatibus, fructuositatibus et pertinenciis quibuslibet, terris scilicet arabilibus cultis et incultis, agris, pratis, pascuis campis, fenetis, siluis, nemoribus, montibus, vallibus, vineis vinearumque promontoriis, aquis, fluuiis, piscinis, piscaturis aquarumque decursibus, molendinis et eorundem locis, generaliter uero quarumlibet utilitatum et pertinenciarum eiusdem integritatibus quouis nominis vocabulo uocitatis, sub suis veris metis et antiquis limitibus existentibus, ad eandem sessionem spectantibus et pertinere debentibus, memorato Nicolao Iwanchych, et per eum Joanni similiter Iwanchych dicto, fratri suo carnali, heredibusque et posteritatibus eorundem uniuersis, noue nostre donacionis titulo et omni eo iure, quo nostre incumbit collacioni, dedimus, donauimus et contulimus, ac insuper ex uberiori nostra gracia in prefatum Nicolaum Iwanchych, eundem ueluti personam rusticam e medio aliorum colonorum in dicta Dworyan aut eciam in prefata prouincia commorancium, ac a statu ignobilitatis et rusticitatis, in qua hactenus fuit, eximendo cetuique uerorum nobilium nostrorum ubiuis in bonis nostris commorancium aggregantes. Precircter hec eciam prefatum Nicolaum et Joannem Iwanchych, heredesque et posteritates eorundem universas ab universis taxarum nostrarum, tarn ordinariarum quam extraordinariarum, aliorumque quorumcumque censuum, contribucionum et obuencionum solucionibus et seruiciorum oneribus, nobis alias proveniencium et prouenire debencium liberandos, eximendos et supportandos duximus, immo damus, donamus et conferimus iure perpetuo et irreuocabiliter prefatam sessionem tenendam, possidendam pariter et habendam. Et nihilominus eundem Nicolaum et Joannem Iwanchych, heredesque et posteritates ipsorum universas libertamus, eximimus atque supportamus presencium per vigorem. Quorcirca vobis universis egregiis et nobilibus castellanis, prouisoribus prefati castri nostri Jaztrebarzka, necnon prouidis spanis eiusdem castri et iudicibus dicte prouincie Ladanye uocate, aut eorum vices gerentibus, item dicatoribus et exactoribus prefatarum taxarum ordinariarum et extraordinariarum, ac censuum et aliorum quorumlibet solucionum in dictis Castro et prouincia pro tempore constitutis harum série firmiter precipiendo commitimus  et mandamus, quatenus a modo preîatos Nicolaum et Joannem Iwanchych dictos, heredesque et posteritates ipsorum uniuersas in dicta sessione te domo in eadem constructa commorantes, pro liberis et exemptis, ipsumque Nicolaum Iwanchycii pro vero nobile reputare, tenere et habere debeatis et teneamini. Neque ab eisdem aut heredibus et posteritatibus ipsorum, ac domo ipsa eorundem et eius utilitatibus et pertinenciis aliquos census ordinarios siue extraordinarios contra formam prémisse nostre libertacionis et exempcionis atque supportacionis graciose exigere et exigi îacere, aut eciam dictos Nicolaum et Joannem Iwanchych, aut heredes, posteritatesque quasuis ipsorum propterea in bonis aut rebus quibusuis eorum aut in per son is impedire et damnificare nullatenus presumatis, nec sitis ausi quoquo modo, gracie nostre sub obtentu, sed eis hane nostram beniuolam libertacionis, exempcionis atque supportacionis graciam modo premisso graciose oblatam et concessam perpetuis temporibus obseruare et per vos obseruari facere debeatis et teneamini. Secus nullo modo facere presumatis. Présentes autem in prescriptorum omnium fidem atque robur perpetuum sigilli nostri autentici inpendenti communiri fecimus, ac manus nostre proprie subscripeione consignauimus. Datum in Castro nostro Jaztrebarzka, décima quarta februaru, anno domini millesimo quingentesimo sexagesimo secundo.
Idem banus qui supra manu propria.

Izvornik u državnom arkivu u Zagrebu:
Deposita Z. Z. Ivančići. Pisan je na pergameni,
na kojoj visi o svilenoj vrpci pečat.


2.
1562. mjeseca marta. U Jastrebarskom.

Nos Petrus Erdewdy de Monyarokerek, comes perpetuus Montis Claudii, ac regnorum Dalmacie, Croacie et Sclauonie banus. Memorie commendamus tenore presencium significantes quibus expedit vniversis, quod nos cum an nonnullorum fidelium nostrorum instantissimam et humillimam supplicacionem nobis pro parte prudentum et circumspectorum Michaelis et Martini Iwanchych de Dworyan, nobis fidelium factam, turn eciam debitum habentes respectum ad integram fidem et fidelitatem fideliumque seruiciorum gratuita mérita eorundem, quibus ipsi ab olim predecessoribus nostris bone memorie, potissimum autem magnifico condam domino Petro Erdwdy seniori, domino videlicet et genitori nostro charissimo, deinde et nobis nulla locorum et temporum varietate pretermissa, absque eciam vlla personarum, rerum et impensarum ipsorum parsione fideliter constantissime iuxta possibilitatis ipsorum exigencia gratos et acceptos sese exhibuerunt, prout et in futurum exhibebunt, eosdem igitur Michaelem et Martinum Iwanchych tanquam virtuosus et multum fidelitjate preditos, heredesque et posteritates ipsorum vniuersas in quadam media sessione et domo auitica eorundem, v[niu]ersis eciam predictarum medie sessionis et domus vtilitatibus et fructuositatibus et pertinenciis quibuslibet, que videlicet sessio et domus auitica nunc a porcione fratrum ipsorum Nicolai et Joannis Iwanchych, bono animo et charitate fraternali mutuo prehabitis et vnitis diuisionibus, diuisionis modo sequestrata cessisset, ab vniuersis prouentibus, censibus, taxis nostris ordinariis et extraordinariis, necnon collectis aliisque quibusuis obuencionibus et seruiciis, que alias de ipsis sessione et domo predecessoribu nostris, vel autem nobis de facto prouenire et solui debuissent, vel prouenire deberent aut possent, libertamus, eximimus atque supportamus, e medio eciam aliorum colonorum in dicta Dworyan ex nostra in eosdem gracia et munifica a statu ignobilitatis et rustiticatis, in quo hactenus fuissent, eximendo excipiendoque cetui verorum nobilium aggregandos decernimus presencium per vigorem. Quocirca vobis vniuersis eggregiis et nobilibus castellanis et prouisoribus prefati castri Jaztrebarzka, necnon prouidis spano eiusdem castri, et iudici dicte prouincie Ladanye vocate, aut eorum vicesgerentibus, item dicatoribus et exactoribus prefatorum prouentuum et taxarum ordinariarum et extraordinariarum, ac censuum et aliorum quorumlibet solucionum in dictis Castro et prouincia pro tempore constitutis, harum firmiter precipientes committimus et mandamus, quatenus a modo prefatos Michaelem et Martinum Iwanchych, heredesque et posteritates ipsorum vniuersas, in dicta sessione media et domo auitica aliisque vniuersis ad easdem pertinentibus, pro liberis et exemptis, necnon pro veris nobilibus reputare et habere debeatis et teneamini, neque ab eisdem aut heredibus eorundem, siue sesione aut domo ipsorum, vel eorundem vtilitatibus et pertinenciis quibusuis, aliquos census ordinarios siue extraordinärios contra formam prémisse nostre libertacionis, exempcionis atque supportacionis exigere vel exigi facere, aut eciam dictos Michaelem et Martinum Iwanchych vel heredes siue posteritates ipsorum propterea in bonis aut rebus quibusuis eorum, aut in personis impedire et damnificare nullatenus presumatis nec sitis ausi quoquomodo gracie nostre sub obtentu, sed eis hane nostram beniuolam libertacionis, exempcionis atque supportacionis graciam modo premisso graciose oblatam et concessam perpetuis temporibus et per vestros obseruari facere debeatis et teneamini. Secus nullo modo facere presumatis. [Présentes autem] sigilli nostri autentici inpendenti communire fecimus ac manus nostre proprlie subscripcione consignauimus. Datum in castro Jazt[rebarzka,... majreii, anno domini millesimo quingentesimo sexagesimo secundo.
Idem banus manu propria.

Izvornik u državnom arkivu u Zagrebu pod oznakom:
Deposita Z. Z. Ivančići. Pisan je na pergameni, pečat
i vrpca manjka.

N. Laszowski
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Listopad 12, 2010, 12:02:19 »


Ivancsich (Ivančić). (Taf. 52).


Klikni za uvećani prikaz

Wappen: In B. anf gr. Dreiberge ein in d. rechten Oberecke v. einem sechsstrahligen g. Sterne begleiteter g. Greif, eine s. Mondessichel haltend.

Kleinod: Der Greif* wachsend.

Decken: bg. - rs.

Adels- u. Wappenbrief v. Königin Maria Theresia d. d. Wien, 28. December 1759 für Georg Ivancsich. (Juraj Ivančić)
(Lib. Reg. XLV, 252).

Napomena: Tekst je u originalu prepisan i ne odgovara današnjem njemačkom jeziku.

r. - rot - crveno, b.- blau -plavo, g.- gold - zlatno, s.- silber -srebrno, w –weiss - bijelo

_____________________
* Grifon (još Grifin, Grifen) legendarna je zvijer s tijelom lava i glavom orla. Ženka ima i orlova krila. On je prezentiran s četiri noge, krilima i orlovim pandžama na stražnjim nogama te ušima.

Klasični i heraldični grifoni bili su muški i ženski. Takozvani "muški" grifon nazvan je keythong u engleskim heraldičnim manoskriptima iz XV. stoljeća.

Izvor:

Dr. Ivan von Bojničić, 1899.
IV. Band, Taf. 52., str. 73.


Dr. Ivan von Bojničić 1858. – 1925.
* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Listopad 12, 2010, 12:23:21 »


Dr. Josip Ivančić


Klikni za uvećani prikaz

IVANČIĆ, DR. JOSIP rodio se u Hrvatskoj u Podgoraču 14. prosinca 1888. godine, svjetovnjak, oženjen Alojzijom Grgoković 1925. u Zagrebu, rimokatolik. U Osijeku je završio Kr. veliku gimnaziju s ispitom zrelosti 1908. g., potom bogosloviju u Đakovu 1912. g. i viši teološki studij kao pitomac Augustineuma u Beču gdje je promoviran za doktora teologije 1917. g., potom je 1926. g. apsolvirao pravoslovni (pravni) fakultet u Zagrebu, a mudroslovni fakultet u Beogradu 1930. g. i to glavnu struku latinski i grčki jezik te povijest starog vijeka. Govorio je i pisao hrvatski i njemački jezik a razumio je i francuski. Kao bivši rimokatolički svećenik bio je oprošten od vojne dužnosti. Napisao je znanstveni rad "De originis scripturae sacrae interpretatione, ratione habita evangelii s. loannis" (doktorska disertacija).

Dekretom Hrvatske vlade od 17. kolovoza 1917. imenovan privremenim vjeroučiteljem pučkih škola u Zemunu, da bi 6. svibnja 1918. bio imenovan vjeroučiteljem više djevojačke škole u Zemunu, nakon toga je 7. rujna 1920. imenovan pravim učiteljem na realnoj gimnaziji u Iloku, da bi 31. prosinca 1923. bio imenovan profesorom realne gimnazije u Iloku, a 10. kolovoza 1927. g. je premješten po službenoj potrebi na državnu gimnaziju u Čačak te potom 26. listopada 1932. na vlastitu molbu na državnu žensku realnu gimnaziju u Osijek.

Odlukom od 12. rujna 1942. je premješten iz službenih potreba na državnu mušku realnu gimnaziju u Osijeku.

IVANČIĆ, DR. JOSIP profesor, predavao je 26. veljače 1941. g. klasične jezike i povijest staroga vijeka na ženskoj realnoj gimnaziji u Osijeku te je tada imao 28 godina službe. Ocijenjen je kao vrlo dobar nastavnik. Također je bio visoko ocijenjen i 28. prosinca 1942. godine kao i 26. siječnja 1943. godine.

Izvor: Stjepan Sršan, Profesori osječkih gimnazija 1855. – 1945.
          Osijek, listopad 2009.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!