CRO-eu.com
Listopad 22, 2017, 22:57:52 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Buška i bočaćka župa  (Posjeta: 4484 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Svibanj 09, 2008, 17:17:58 »


Buška i bočaćka župa


Sličan status u administrativno upravnom pogledu kao Lika, imala je u srednjem vijeku i susjedna Buška župa. Njezine granice poznate su nam istom iz 13. stoljeća. Prema ispravi iz 1263. godine, južna granica Bužana slijedila je tok potoka Hotešice. Potom je skretala preko brda sjevernije od Sutpetra, Podslunja i Sičeva. Prema opisu susjedne Gacke iz 1219. godine, sjeverna granica Bužana vodila je pored Krasna i Kutereva do Hrastovca i dalje preko Čovića do Hrašća. Zapadna se granica tijekom vremena mijenjala. Isprva je presjecala greben Velebita do morske obale, pa je i Jablanac spadao pod Bužane. Kasnije je granica pomaknuta, pa je vodila grebenom Velebita.

Istočna granica Bužana slijedila je najviša uzvišenja Ličkog sredogorja i tu se doticala župe Krbavske. Tako omeđena Buška župa obuhvaćala je prilično velik teritorij. Župsko središte nalazilo se u sjevernom dijelu Ličkoga polja, a naokolo su se redala brda i planine. Buška župa dobila je svoje ime od plemena Bužana, koje se ovamo naselilo zajedno s Hrvatima.

B. Gušić je iznio tezu da su Bužani bili slavensko pleme koje se ovamo naselilo zajedno s Avarima. Prema spomenutom autoru, nakon što su Hrvati svladali Avare, Bužani su kao avarski saveznici bili prinuđeni napustiti najplodnije dijelove Ličkoga polja i povući se u okolna brda.

Prema mišljenju S. Pavičića, Bužani su bili jedno od starohrvatskih plemena svoje su plemensko ime dobili od Buge, koja je Hrvate zajedno sa svojom sestrom i braćom, dovela do obala Jadrana.

Buška župa spominje se prvi put u povelji hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. iz 1071. godine u kojoj se obznanjuje da župa Lika, Bužani i Bočać spadaju u crkvenu nadležnost Rapske biskupije. Jedno stoljeće kasnije, u zaključcima splitskog crkvenog sabora, kaže se da župe Senj, Vinodol, Gacka i Bužani potpadaju pod nadležnost senjskoga biskupa. Očito je crkvena vlast na tome području u to doba bila još nedovoljno ustaljena.

Plemensko središte Bužana nalazilo se u tvrdom gradu na 654 metara visokoj glavici, čiji se ostaci vide i danas u obliku pravokutnika s temeljima četverouglatih kula. Na zapadnoj strani gradine postojala je crkva. Gradina i spomenuta crkva u Bužimu iz nepoznatih su razloga napušteni koncem 12. stoljeća.

Tada je župsko središte premješteno u novopodignuti grad. On se nalazio na lokalitetu gdje se danas prostire selo Aleksinac. Jedan dio Aleksinca danas nosi naziv Gradina i na tom mjestu vide se temelji mlađega središta buške župe. Oko mlađe gradine Bužima razvilo se u dotursko doba veće predgrađe, koje povijesne isprave nazivaju Potzorjan. To je naselje bilo trgovačko središte većega dijela tadašnje Like. Pavičić je mislio da je Potorjan dobio ime zbog svoje lokacije "pod tornjem" bužimske gradine. Zanimljivo je da je i ovo naselje oko 1480. godine bilo napušteno. Možda je njegovo stanovništvo pogodila nekakva epidemija, jer je gotovo nevjerojatno da je odjednom posve opustjelo. Nakon spomenute godine počelo je jačati susjedno mjesto Pazarište

Blizu Potorjana nalazila se, u kasnom srednjem vijeku, župna crkva sv. Marije. Prema zaštitnici ove crkve, selo oko nje dobilo je ime Marinci. U tom selu osnovan je 1411. godine hospital, tj. putno svratiste. U zadužbini ličkih plemića našao je utočište i krbavski biskup prilikom bijega pred Turcima. Od Potorjana preko Marinaca, te uz ovdašnji hospital, vodio je stari karavanski put preko Velebita, koji se spuštao na primorsku stranu do prastarog Baga. U Potorjanu je postojalo stovarište raznovrsne robe koja se tu odlagala i spremala za daljnji transport.

Sva zemlja oko Potorjana nalazila se, do sredine 14. stoljeća, u posjedu lokalnih plemića, a kasnije su njom zavladali Frankopani. Oni su u tom dijelu Like stekli i najugledniej župske gradine, Ostrovicu i Hoteš. Pod imenom Hoteša nazivala se u to doba gradina, brdo i selo u blizini Potorjana. U gradini na Hotešu živjeli su isprva domaći hrvatski plemići, a potom ga. ga prisvojili Frankopani. Da je to bio ugledan dvorac, zaključujemo po tome što je u njem izvršena dioba svih frankopanskih imanja na širem području Like.

Tom prilikom je udovica kneza Sigismunda, imenom Jelena, dobila susjednu Ostrovicu s pripadajućim imanjima. Knezovi Martin i Juraj Frankopan naslijedili su Otočac i Prozor.

Okolica Hoteša, kao i čitavo Pazarišno polje bijahu u to doba gusto napučeni, pa je na tom zemljištu bilo dosta naselja. U opisu Like biskupa Glavinića spominju se dva Hoteša, Stari i Novi. To kao da govori da su Turci nakon zauzimanja Like, Stari Hoteš napustili, a pored njega sagradili Novi.

Hoteš je od davnine bio povezan karavanskim putom preko Velebita s obližnjim primorskim mjestom Sv. Jurjem. Ispod hoteške gradine, u njezinu podgrađu, stajala je crkva čije ostatke spominje i biskup Glavinić. Očito je na tom mjestu bilo važno trgovačko i obrtničko središte Buške župe.

O najstarijoj prošlosti buške Ostrovice ne zna se gotovo ništa. Ona je stajala na kamenitom šiljku visokom 846 metara. Gradina je dominirala čitavim zapadnim dijelom Pazarišnog polja. U ostrovičkoj gradini živjeli su domaći buški plemići, a kada su u 14. stoljeću njezini vlasnici postali Frankopani, preuredili su oni dotrajalu gradinu u raskošan kasnosrednjovjekovni burg.

U tako uređeni grad ulazilo se kroz masivnu četverougaonu kulu preko stuba uklesanih u živoj stijeni. U sklopu grada postojala je i crkva sv. Mihovila koja se tu vodila kao narodno proštenište. U podgrađu Ostrovice ležalo je obrtničko naselje slično kao kod Hoteša ili Bužima. Po selima oko Potorjana, Hoteša i Ostrovice poznato je, iz srednjovjekovnih dokumenata, dosta tadašnjih sela.

Dupčani su bili na lokaciji gdje se danas nalazi Veliki Žitnik. U tom selu živjeli su

-   Jakovčići,
-   Glavinići i
-   Zrčići.

Selo Humčani ležalo je prema međi sa Kasezima i Dupčanima. Pavičić je mislio da se prostiralo na lokaciji današnjeg Velikog Brijega.
Stanovnici toga sela pripadali su rodu Kršelaca. Od toga roda živjeli su tu

-   Vukšići,
-   Zoranići,
-   Brujanići,
-   Širinići,
-   Suržići,
-   Pavlakovići,
-   Franulići,
-   Culići,
-   Dragalinići,
-   Bogdanići,
-   Pribošići,
-   Disinići,
-   Mavrovići,
-   Mišljenovići i
-   Surlići.

Strana 1. od 3
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Svibanj 09, 2008, 17:32:23 »


Obližnje Novo Selo nalazilo se na današnjoj lokaciji Brezova Polja. U njem je postojala župna crkva, što znači da je selo bilo veće od ostalih.

Ovdje su živjeli

-   Piščići,
-   Andrijaševići,
-   Prhonići,
-   Rogulići,
-   Suržići,
-   Jandriševići i
-   Kovačići.

Neki od spomenutih rodova obitavali su u selu u nekoliko kuća.

Susjedno selo Liš bilo je malo. U Zahumićima su gotovo sve kuće činili Jakovčići i Zrčići, a u Pothumu bilo je desetak kuća i u svima su živjeli potomci Jurinića.

Južnije od Potorjana postojalo je selo Dugopoljci.
U njem su živjeli

-   Grguričevići,
-   Dražici,
-   Pripčići,
-   Draženići,
-   Zrčići,
-   Đuričići,
-   Makarunići,
-   Matejići,
-   Dudići i
-   Vukšići.

Za Zrčiće se zna da su potjecali od roda Stupica, a Vukšići od Rršelaca.

Prema povijesnim ispravama, potkraj srednjega vijeka na tom zemljištu bila su još sela Nedomišljaj, Selčan, Belitići i Trzanci. Ona su propala nakon što su Turci osvojili Liku.

Veće buško selo Gvoznica ležalo je negdje u blizini Ostrovice.

Tu su živjeli

-   Satničići,
-   Sutlići,
-   Mirojići,
-   Obrošići,
-   Petričići,
-   Radovčići,
-   Dujmovići i
-   Vojnici.

Svi su oni potjecali od starohrvatskog roda Kršelaca.

U Gvoznici je dugo godina bilo sjedište satništva Buške župe, pa su otuda proistekli Satničići. Prema mišljenju S. Pavičića, Gvoznica se nalazila na lokaciji gdje je danas lički Vaganac.

U zapadnom dijelu Buške župe bilo je također nekoliko sela. Tadašnje isprave spominju Zažićno i Hlapovo. Zažićno se dijelilo u Gornje i Donje Selo. Posjedi Zažićna pripadali su isprva ovdašnjim lokalnim plemićima, a potom su pripali Frankopanima. Manji dio zemlje ostao je u vlasništvu Draškovića i Gustačića.

Draškovići su u Donjem Zažićnu dali sagraditi crkvu sv. Marije i uz nju samostan pavlina. Položaj toga mjesta i samostana odgovara lokalitetu koji se danas zove Kloštar u Donjem Pazarištu. Od Zažićna je počinjao karavanski put preko Velebita za Jablanac. Trasa toga puta vodila je preko Crnoga potoka i Jezera.

Drugo spomenuto selo, Hlapovo, imalo je svega nekoliko kuća u kojima su živjeli Kačići od roda Kršelaca.

O Bužanima, s lijeve strane rijeke Like, ima ponešto podataka u darovnici Anža Frankopana iz 1493. godine, kojom on poklanja samostanu sv. Jelene buško selo Košćice. Spomenuto selo bilo je na području današnjeg Goljaka u blizini Kutereva.

Sljedeće naselje, spomenuto u istoj darovnici, su Marinci. Oni su ležali na lokaciji današnjeg Lipovog Polja. Daljnja sela iz iste darovnice, Ljupčići i Tribljani, nalazila su se na zemljištu Bakovca, odnosno blizu današnje Rudinke.

Posjedi Krasna poznati su iz isprave od 1219. godine. Tada su oni pripadali Bužanima. Kasnije su ih stekli Vučinići, a od njih Frankopani. Susjedno kosinjsko područje bilo je tijekom 14. i 15. stoljeća dobro naseljeno. Tu se nalazilo još jedno gospodarsko središte Buške župe.

Biskup Glavinić, na svom putu po Lici, spominje Kosinj i kao važno crkveno i kulturno središte Like. '"Tu su se", kaže Glavinić, "tiskale prve hrvatske knjige na glagoljici, a kosinjsku tiskaru uništili su Turci. U Kosinju je u dotursko doba stajala velika crkva a uz nju samostan, pa su i te građevine stradale od Turaka." Topografiju srednjovjekovnog Kosinja moguće je rekonstruirati samo u fragmentima. Na mjestu današnjeg Donjeg Kosinja postojalo je tada selo Srijani ili Sređani.

Na obližnjem brdašcu Basarici ležala je kosinjska crkva sv. Marka. Stanovništvo Srijana činili su feudalni podanici koji su potjecali od potomaka ovdašnjih Slavena i Avara.

Njihovi gospodari bili su isprva plemići Kosinjski, koje su sredinom 14. stoljeća zamijenili Frankopani. Uzvodno od ponora rijeke Like, do njezine okuke kod Bočaja, bilo je također nekoliko sela. Iz tadanjih isprava poznata su Dobrežani, Muravičani, Gasparin, Kolosi, Pavel, Tržno, Tihotina, Dubovik, Čelopek, Gomiljane, Večica, Gribi i Maholjci. Spomenuta sela bila su brojem stanovnika mala.

Jedino je u Duboviku bilo nekoliko domaćih plemićkih porodica od kojih su nam poznati

-   Mrmonjići,
-   Karlovići i
-   Kolunići.

S desne strane rijeke Like postojalo je na kosinjskom području još jedno znamenito mjesto koga izvornici nazivaju Banj Dvor. Sudeći prema imenu sela, tu su jamačno od ranije bili nekakvi banski dvorri.

Pavičić smatra da su u tom mjestu stolovah najraniji banovi Gacke, Like i Krbave. Kasnije je to mjesto izgubilo svoju raniju funkciju te se pretvorilo u obično selo.

Banj Dvor se nalazio na lokaciji današnje Mlakve, gdje su u terenu vidljivi ostaci davno napuštena sela. Srednjovjekovni Banj Dvor bio je povezan karavanskim putovima koji su se upravo ovdje međusobno križali. Jedan Od putova vodio je uz tok rijeke Like, drugi je skretao prema Dubici i Perušiću, a treći je išao prema Maholjcima.

Strana 2. od 3.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #2 : Svibanj 09, 2008, 17:42:10 »


Istočni dio Bužana činilo je prostrano Perušićko polje. Tu je bilo plodne zemlje u izobilju, pa je zato čitav ovaj kraj bio dobro naseljen. Pusti su bili samo okolni brdski krajevi pokriveni šumama.

Govoreći o Perušiću, biskup Glavinić kaže da se u njem vide ostaci dvorova u kojima u živjeli ugledniji Turci. Naokolo mjesta vidjeli su se ostaci porušenih zgrada i crkava. Srednjovjekovni Perušić dobio je ime od jednog ogranka roda Frankopana koji su se u 15. stoljeću počeli nazivati Perušići.

Tamo gdje se danas nalazi ličko selo Kvatre, bila su u to doba dva buška sela, Štitar i Mohlići. Stara štitarska gradina stoji i danas na obližnjem brdašcu, a za Kvatre se zna da su bile naseljene od japodskih vremena.

U oba sela živjeli su

-   Braničevići,
-   Darojići,
-   Frančići,
-   Hranići,
-   Ivelići,
-   Litnići,
-   Majerići,
-   Markovići,
-   Nemanići,
-   Svilići,
-   Škvarići,
-   Veselkovići,
-   Vlajići i
-   Vukanići.

Obližnja sela Čelopeke, Kučane, Tri Vaši i Sokolce naseljavali su starohrvatski rodovi iz plemena Poletića. Najbrojniji od tih rodova bijahu Čelopeci.

Zapadnije od Perušića pruža se brdski kraj s manjim čistinama. Na tom zemljištu bilo je manje naselja. U ovdašnjem selu Rutču svi su stanovnici potjecali od roda Stupica. Prezimena su im bila

-   Grdojevići,
-   Jakovčići,
-   Lončarići,
-   Martinuševići,
-   Pribislavići,
-   Vidovići,
-   Zoričići i
-   Žutinići.

U kaluđerovačkom kraju nalazilo se selo Zalužani. Njegovi stanovnici potjecali su također od roda Stupica. U izvorima se spominju porodice

-   Branivojevići,
-   Jarebici,
-   Kučani,
-   Mikulići,
-   Mirenčići,
-   Radušinići i
-   Škaljići.

U susjedstvu Mohlića ležalo je buško selo Balići. U njem su imali svoje domove

-   Bališići,
-   Banici,
-   Grgotići,
-   Jureljići,
-   Karlovići,
-   Miserići,
-   Mladinići,
-   Netrmići,
-   Nižići,
-   Pavloviči,
-   Slaničići,
-   Tkalčići i
-   Vučevići.

Neke od navedenih porodica spominju se u Balićima u više kuća.

Na teritoriju Buške župe postojalo je manje područje, koje je činilo njezinu autonomnu župu koja se nazivala Bočać.

Prvi spomen Bočaća susrećemo u ispravi kralja Petra Krešimira IV. Bočać je u to doba obuhvaćao polja donje Like. Tu su tada postojala sela Gornji Kosinj, Srakvina, Hotilja Vas, Buci, Botuci, Mala Vas i Psivići. Lokacije navedenih sela mogu se sigurno odrediti.

U selima Bočaća živjeli su starohrvatski rodovi među kojima je bilo najviše Stupica. Njihova rodovska gradina stajala je na uzvisini gdje se danas nalazi školska zgrada sela Krš. Župsko središte Bočaća nije bilo u rodovskom gradu Stupica, već u gradini iznad lijeve obale Like koja se nazivala Bočaj. O prošlosti i ulozi toga grada kao središta Bočaćke župe ne zna se ništa.

Od ostalih sela Bočaća veću važnost imali su Psivići, koji su bili podijeljeni u dva dijela. Veliki Psivići bili su na mjestu gdje se danas nalazi selo Kruščica, a Mali su ležali pored Crnoga vrela.

Zanimljivo je da se na području Bočaćke župe nije razvilo ni jedno naselje trgovačkog ili varoškog tipa. Takav karakter nisu imali ni Gornji Kosinj ni Psivići.

Preko srednjovjekovnog Bočaća vodila su dva karavanska puta. Jedan je išao smjerom od Kosinja i Psivića preko rijeke Like za Banj Dvor, a drugi dolinom Bakov-ca preko Velebita za Jablanac.

O podrijetlu imena Bočać nema još sigurnih tumačenja. Pavičić je smatrao da to ime potječe od bočnog položaja župe prema rijeci Lici. Zanimljivo je da se ime Bočać u doba turske vlasti promijenilo. Otad se to ime izgovaralo u obliku Bočađ.

Što se tiče stanovništva Buške i Bočaćke župe, o tome ima dosta nejasnoća. Čini se da su u taj kraj u doba velikih seoba među prvima došli Slaveni zajedno s Avarima. Bužani su ovamo pristigli nešto kasnije.

Na tom teritoriju romansko ili vlaško stanovništvo nije bilo tako brojno kao u susjednoj Ličkoj župi. Tome je jamačno bio razlog što na sjevernom i srednjem Velebitu nema tako prostranih planinskih pašnjaka kao na južnom.

Nadalje je značajno da su se Bužani dosta rano rasuli ili pomiješali sa susjedima. Stoga se tu, pri koncu srednjega vijeka, javljaju susjedni rodovi kao, npr.,

-   Lapčani,
-   Poletčići,
-   Stupici i
-   Kršelci.

Zato se kasnije naseljavanje Buške župe odvijalo prvenstveno iz susjedne Like, Luke, Sidrage i Nina.

Nakon promjene župskoga stanovništva, došlo je i do izmjene župske vlasti. Ona se jače usuglasila s feudalnim uredbama. Računa se da je potkraj srednjega vijeka na teritoriju Buške i Bačaćke župe bilo oko 3000 naseljenih domova, iz čega slijedi da je na tom području živjelo oko 15.000 stanovnika.

Autor: Mirko Marković
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!