CRO-eu.com
Listopad 04, 2022, 01:22:36 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Zloupotreba pl. povelja 1749 -1752  (Posjeta: 5340 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Rujan 20, 2010, 17:28:15 »


Parnica proti krivotvoritelja plemićkih povelja.

 
Sredinom prošlog vieka bilo je u Hrvatskoj mnogo porodica, koje su vršile plemićka prava, a da nisu mogle vjerodostojnim izpravama dokazati svoje plemićko porieklo (familiae dubiae nobilitatis). S toga je od godine 1749. do 1752. povedena u našoj zemlji ponovna iztraga da se odredi, koje su obitelji ovlaštene uživati plemićka prava a koje ne? Obitelji sumnjivog plemstva morale su tom prigodom izpravama i vjerodostojnom genealogijom dokazati, da potječu od plemenitih predja. Ako im je to za rukom pošlo, to su njihovi plemićki listovi ponovno proglašeni i plemstvo njihove obitelji inartikulovano u saborskom zapisniku kraljevine. Množina takovih inartikulacija pada u godinu 1752.

Kako su u ono doba plemićka prava još vrlo znatna bila, naravski je, da su obitelji sumnjivog plemstva nastojale, pošto po to dokazati svoja plemićka prava. Pojmljivo je dakle, da je bilo i takovih, koje su pokušale ova svoja prava potvrditi patvorenim izpravama, kako nam dokazuje vrlo znamenita parnica, vodjena god. 1756. i 1757. pred banskim stolom proti krivotvoritelja plemićkih povelja. Spisi ove parnice čuvaju se sada u zem. arkivu pod oznakom Proc. tab. ban. Nr. 186., a ja ću na temelju tih spisa tečaj parnice ovdje u kratko opisati.

Već godine 1753. i 1754. stigle su tadašnjemu podbanu Ivanu Rauchu prve prijave glede prevarnog postupka sa plemićkim listovima. A još prije, god. 1752. opazio je jedan član onoga saborskoga povjerenstva, koje je imalo izpitati podnesene plemićke listove, da se na jednom armalu tobože od kralja Rudolfa nalazi pečat od sasma novoga, još mekanog voska. Već sama ta okolnost, da su u velikoj množini podnesene plemićke diplome baš kralja Rudolfa, bila je sumnjiva, te s toga spomenuto povjerenstvo odmah obustavi svoj dalnji rad.

Uslied ovih sumnja i već spomenutih prijava uapšeni su početkom siečnja god. 1756. Mihajlo Sunec iz Jamnice i Gjuro Jnrjević, takodjer iz Jamnice.

Budući su pako ovi, kao i nekoji njihovi sukrivci, bili plemići, tadašnji se ban grof Karlo Baćan obrati predstavkom na kraljicu Mariju Tereziju sa upitom, da li se plemići posjednici, okrivljeni radi patvorenja plemićkih povelja, mogu bez citacije uapsiti, nadalje kako se ima proti njima postupati i pred kakovim sudcem?

Kraljica je na to svojim previšnjim riešenjem od 2. veljače 1756. odredila:
 
1. da se u smislu pozitivnih zakona kraljevine plemići posjednici imadu prije uapšenja citovati;
2. da u ovoj parnici imade postupati Tabula Banalis kao delegovani sud, ali da prije izvršenja osude imade o čitavoj parnici samu kraljicu izvjestiti:
3. da kao tužitelj ima posredovati njezin Causarum Regalium Director. Nadalje nalaže kraljica, da joj se takodjer priobći uspjeh prediztrage, radi instrukcije za ravnatelja Causarum Regalium, te da joj se pošalju corpora delicti t. j. patvorene plemićke diplome.

Uslied kraljičine naredbe započeta je 21. veljače 1756. prediztraga preslušanjem uapšenih Mihajla Sunca i Gjure Jurjevića, kojim su ustanovljeni njihovi sukrivci. Dne 17. studenog 1756. zaplienjeno je te kraljici poslano trinaest patvorenih diploma, koje su u sliedcćem popisu pobliže označene:

Specificatio armalium per invinculatos distributomm.

Sub Nro. 1. pro Mathia Horvath ac per eum Wolfgango Brunovich aliter Mihokovich anno 1602. in Arce Regia Pragensi sub nomine Rudolphi II. imperatoris expeditae ac anno 1605. publicatae annales, cum inserto veteri sigillo.

Sub Nro. 2. armales Rudolphi II. imperatoris pro Nicolao Pokupchich ejusque filio Georgio et Christina filia, nec non Matthaeo ac Joanne fratribus ejusdem matruelibus anno 1578. in regia arce Posoniensi expeditae ac 1605. publicatae. Cum sigillo, vetustatem quidem prae sc ferente, ob defectum tarnen torquis aurei suspecte

(filia – kći; filius – sin; filii fratris - nećak) (MD)

Sub Nro. 3. armalcs Rudolphi II. imperatoris pro Georgio Sussich ac per eum Petro, Joanni et Stephano filiis, nec non Ladislao fratre anno 1600 in regia civitate Assnae expeditae, anno vero 1602. publicatae; cum sigillo antique

Sub Nro. 4. armales Rudolphi II. imperatoris pro Joanne Vugrinickek, ac per eum Gregorio Fabianich aliter Vodopia et Petro Bedenich aliter Sunecz anno 1602. in regia arce Pragensi expeditae et 1605. publicatae; cum inserto antiquo sigillo.

Sub Nro. 5. armales Rudolphi II. imperatoris pro Georgio Neszich, ac per eum Michaele et Nicolao filiis, nec non Paulo et Joanne Skarecz consobrinis eiusdem anno 1587. in arce regia Pragensi expeditae, atque a. 1588. publicatae; cum novo sigillo.

Sub Nro. 6. armales Rudolphi II. imperatoris pro Nicolao Mervecz, ac per eum Joanne et Michaele fratribus, nec non Georgio Kovachevich avunculo, item Michaele Pejak affine eiusdem a. 1578. in arce regia Posoniensi expeditae, ac a. 1581. publicatae; cum novo sigillo.

Sub Nro. 7. armales Rudolphi II. imperatoris pro Joanne Szedlarich, ac per eum Mathia, Georgio et Thoma filiis anno 1578. Viennae Austriae emanatae et a. 1581. publicatae; cum novo sigillo.

Sub Nro. 8. armales Rudolphi II. imperatoris pro Casparo Dokssich, ac per eum Andrea ac Michaele filiis, nec non Joanne et Michaele fratribus a. 1578. in arce regia Posoniensi expeditae ac a. 1583. publicatae; cum novo sigillo.

Sub Nro. 9. armales Rudolphi II. imperatoris pro Casparo Szvechich, ac per eum Michaele et Joanne filiis, item Margaretha sorore eiusdem anno 1578. in arce Regia Posoniensi emanatae ac 1605. publicatae; cum novo sigillo.

Sub Nro. 10. armales Rudolphi II. imperatoris pro Andrea Kunek, ac per eum Stephano ac Michaele fratribus, item Mathia et Luca filiis, a. 1578. in arce regia Posoniensi emanatae ac anno 1583. publicatae; cum novo sigillo.

Sub Nro. 11. armales Rudolphi II. Imperatoris pro Paulo Milakovich
aliter Gurassin, ac per eum Georgio, Michaele, Nicolao et Antonio filiis eiusdem anno 1575. in arce regia Posoniensi emanatae, et a. 1605. publicatae; cum novo sigillo.

Sub Nro. 12. armales Rudolphi II. imperatoris pro Petro Sostarich, ac per eum Paulo, Stephano ac Matthaeo filiis, item Mathia, Jacobo et Martino consobrinis eiusdem a. 1602. in arce regia Pragensi emanatae et a. 1605. publicatae; cum novo sigillo.

Sub Nro. 13. transumptum armalium Pejakiano-Mervecziano-Kovachevichianarum anno 1753. ex Capitulo Chasmensi pro familia Kovachcvich expeditum.

1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Rujan 20, 2010, 17:36:20 »


Početkom veljače 1757. citovani su sukrivci i izdana je tjeralica za glavnim krivcima, slikarom Ignjatom Jorghom iz Zagreba i Ladislavom Lukinićem aliter Pavunom iz Bišćanova, koji već god. 1755. pobjegoše.

Konačno 18. veljače 1757. započeta je u Varaždinu pred banskim stolom, kao po kraljici u tu svrhu naročito delegovanom sudu, parnica fiškala svete krune ugarske i Causarum Regalium ravnatelja Antuna pl. Hrdbovszkoga proti obtuženima

Jurju pl. Jurjeviću,
Mihajlu pl. Suncu,
slikaru Ignjatu Jorghu,
Pavlu Skrtiću,
Ivanu Vugriničeku,
Ladislavu Pavunu i
postolaru Matiji Mikovićit kao krivotvoriteljima plemićkih povelja; nadalje proti

Gjuri Mihokoviću aliter Brunoviću,
Adamu Horvathu,
Franji, Ivanu i Nikoli Pohipčiću,
Nikoli Sedlariću,
Tomi i Nikoli Mrvcu, koji su svi iz Jamnice, proti
Andriji Šarcu i Ivanu Dokšiću iz Sašinovca,
Andriji Kuneku i Mihajlu Svecu iz Ivanića,
Ivanu Kovačeviću iz Lepoglave,
Nikoli Belečiću iz Lukinićbrda, konačno proti Tomi Sušicu i Ivanu Pejaku iz Cakanca kao sukrivcima, koji su patvorene diplome "scienter et evidenter" rabili. Tečajem parnice izpostavila se je preslušanjem krivaca sliedeća povjest čina.

U Zagrebu živio je sredinom prošlog vieka neki slikar Ignjat Jorgh, rodom iz Silezije, čovjek zloglasan i nećudoredan, ali vješt svomu poslu. On stupi oko godine 1749. u savez sa nekim Rosankovićem, bivšim kaštelanom biskupa zagrebačkoga, takodjer zloglasnim čovjekom, te sa nekim Ladislavom Pavunom aliter Lukinićem, biskupovim predialistom, u svrhu razpačanja krivotvorenih plemićkih diploma. Priliku za ovakovu trgovinu pružala je već spomenuta "investigatio nobilitatis", koja je baš tada tekla. Koliko i kakovih uspjeha ove tri varalice odmah u početku imadjahu, nije se moglo ustanoviti, pošto se je Rosanković već prije započete parnice sam otrovao, dok su slikar Jorgh i Pavun god. 1755. pobjegli netragom. Nu po izkazima njihovih sukrivaca izpostavilo se je, da nisu u početku pravili čitavih novih diploma, već da su samo iz pravih, starih armala, koje nekako pribaviše, brisali stara imena te upisivali nova. Njihovoj družbi pridružili se odmah u početku i Ivan i Gjuro Vugriniček, slobodnjaci iz Jamnice. Jednom prigodom sastadoše se ovi sa Gjurom pl. Jurjevićem iz Jamnice, koji je tada bio instruktor djece obitelji Radičević u Domagoviću, te ga pri tom nagovarahu, da stupi u njihovo kolo, jer da će od toga imati mnogo više koristi, nego od svojih instrukcija. Jurjević na to rado pristane, te odmah kod nekog postolara u Vlaškoj ulici u Zagrebu Matije Mikovića nabavi za 15 marijanskih cvanciga tri prave stare plemićke diplome, glaseće na imena obitelji Sivkovich, Gjurak i Bedenić.

Ove prave diplome nosio je nekomu djaku imenom Mitly (koji se po sudu nije mogao pronaći), da iz njih izbriše prvobitna imena spomenutih plemenitih obitelji te na njihovo mjesto upiše imena "ugrinickeli", „Fabianich aliter Vođopia" i "Bedenich aliter Swtecz". No videći, da ovo patvorenje nije osobito uspjelo te bi se mogla na nadležnom mjestu lahko opaziti radirana i s toga sumnjiva imena, odlučiše napraviti sasma patvorene plemićke izprave. Ove diplome pisao je spomenuti Muly, dočim je slikar Jorgh naslikao velika početna slova i plemićke grbove, pečat kraljevski pako odkinuli su od starih pravih povelja te obesili na svoje nove. Najprije napraviše ovakove tobožnje armale za svoje vlastite obitelji, a pošto im je to uspjelo, tražili su i druge, kojima bi za dobar novac prodali patvorene plemićke diplome. Da ovakove ljude nadju, preuzeše na sebe Mihajlo Sunec, Ivan i Gjuro Vugriniček za okolicu Jamničku, Ladislav Pavun za okolicu opatije Topuske, a Pavao Škrtić za okolicu Ivaničku. Na taj način prodadoše oni obiteljima Sušić, Pokupčić, Mihoković i Horvath djelom radiranjem patvorene, djelom pako posve novo napravljene ali starim, pravim pečatom providjene plemićke armaleAPečate, odkinute od pravih starih listina, objesio je slikar Jorgh na falzifikate na taj način, da ih je probušio usijanim željezom, kroz ovako nastalu škulju provukao bi novu svilenu vrpcu te šupljinu opet izpunio voskom. Pošto je to pako dosta tegotno bilo, da si posao olakša, napravi kasnije od olova pečatnik, kojim je patvorene izprave pečatio.

Ovakove posve patvorene plemićke diplome napravili su zločinci, u koliko je sud to mogao ustanoviti, za sliedeće neplemenite obitelji: Pejak, Mrvec, Kovačević, Belešić, Sediatić, Šoštarić, Šarec, Dokšić, Kunek, Švec, Nestić, Škarec, Matanović itd. Da se je taj posao izplatio, dokazuje okolnost, da je Ladislav Pavun Ivanu i Jurji Šoštariću, slobodnjacima iz Letovanića, prodao patvorenu diplomu, spomenutu u "Specifikaciji" pod br. 12., za 500 forinti! Navedene obitelji podniele su te diplome spomenutom već saborskom povjerenstvu za iztraživanje sumnjivog plemstva, te pošto je većina njih genealogijom (dakako takodjer patvorenom) dokazala, da potječu od tobožnjeg primus aquirensa, to im je povjerenstveno priznato plemstvo, proglašeno na saboru kraljevine te inartikulovano u saborskom zapisniku.
Tako su od gore spomenutih obitelji na temelju patvorenih plemićkih diploma inartikulovane u VIII. svezku saborskog zapisnika sliedeće:

Bedenić aliter Sume, Vugriniček, Fabianić, Šoštarić, Šarec, Sušić i Matanović.

Na temelju svih ovih činjenica izrekao je gore spomenuti banski stol sliedeću osudu:

Obtuženi krivi su, da su pod imenom i pečatom okrunjenih kraljeva patvorili plemićke povelje, te iste razpačavali. Pošto su pako glavni krivci slikar Jorgh i Pavun pobjegli, dočim se Gjuro Jurjević, Mihajlo Sunec, Ivan Vugriniček i Pavao Škrtić mogu smatrati samo sukrivcima, to se ovi potonji, uzimajuć u obzir jur pretrpljeni iztražni zatvor od jedne godine, odsudjuju i to Gjuro Jurjević, Mihajlo Sunec i Ivan Vugriniček na dvije godine težke tamnice, a Pavao Škrtić na jednu godinu. Radi porabe patvorenih plemićkih povelja suobtuženi pako

Toma Sušić,
Nikola Belešić,
Gjuro Sedlarić,
Andrija Šarec,
Adam Horvath,
Gjuro Mihoković aliter Brunović,
Ivan Pejak,
Luka Kovačević,
Toma i Nikola Mrvec,
Franjo, Ivan i Nikola Pokupčić,
Andrija Kunek,
Ivan Dokšić i
Mihajlo Švec smatraju se pretrpljenom iztragom i gubitkom svojih troškova već dovoljno kažnjenim te se samo njihove tobožnje plemićke povelje proglasuju zaplienjenima i ništetnima.

Ova osuda te čitavi tečaj parnice priobćen je kraljici Mariji Tereziji, koja je osudu potvrdila, dotično pooštrila svojim sliedećim reskriptom od 18. travnja 1757.:

Maria Theresia dei gratia Romanorum Imperatrix, Germaniae, Hungariae, Bohemiae, Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniaeque Regina, Archidux Austriae etc.
Spectabiiis ac magnifiée comes, fidelis Nobis sincère dilecte. Demisse relatus est Nobis processus per banalem regni Nostri Croatiae tabulam submissus et contra malitiosos literarum armalium fabricatorcs adeoque falsarios, benigno jussu Nostro promotus et per derinitivam sententiam conclusus.
Quo in passu expensa parte ex una criminis gravitate, parte vero ex alia consideratis circumstantiis in hanc rem influentibus, Sententiam procedentis judicii eatenus, quatenus Georgius Jurjevich, Michael Szunecz et Joannes Vugrinicsek ad biennales, Paulus vero Skertics ad unius anni captivitatem et in quopiam proxime denominando, et suo modo notificando praesidio nostro subeundos per id tempus labores publicos condemnati sunt, clementer approbamus quidem. Ne tarnen ex consortio perniciosorum horum hominum maleversationis hujus contagione alii etiam inficiantur, insuper resolvimus, ut praedeclarati rei, postquam praescriptam sibi Carcerum poenam expleverint, in perpetuum tandem ex omnibus hereditariis provineiis nostris exilium relegentur.
Quod illos, qui eiusmodi malitiose labricatas literas armales, data etiam idcirco pecunia reeeperunt, iisque in grave publici praejudicium aut uti voluerunt, aut iam usi sunt, attinet: quandoquidem crimen horum gravius sit, quam ut poena in sententia dictata condigne plectatur, ideo praeter amissionem pecuniarum in eadem sententia titulo poenae praescriptam hos perpetuae etiam rusticitatis jugo subjectos et ad quaevis ofiicia seu publica, sive privata gerenda inhabiles pronunciari jubemus.
Cum autem ex ejusdem tabulae banalis informatione pateat delicti hujus complices quosdam, videlicet Muly, Scheitler et Georgium Vugrinicsek hactenus in actionem conventos non esse, ne igitur hi etiam impunes maneant, benigne committimus, ut contra hos aequea calios, qui deinceps in notitiam venirent, pari modo proccdatur et porro in residuas etiam eiusmodi falsas et depravatas literas quam diligentissime inquiratur, eae recipiantur et quemadmodum praedicta tabula banalis existimat, in protocollum regni inserantur, tandem vero in originali Nobis submittantur.
Illos demum, quorum verae et genuinae armales literae per praeattactos fabricatores corruptae vitiataeque sunt, si et in quantum hoc nulla intervenicnte eorum culpa accidit, adeoquc praevia circa culpam aut innocentiam illorum seria inquisitione ad thronum gratiac et clementiae Nostrae Caes. regiae per predictam tabulam banalem inviandos benigne admittimus.
Noverit proinde fidelitas vestra hanc benignam resolutionem Nostram ad notam sumere et omnia, quae ad ejus executionem necessaria sunt sedulo disponere. Cui in reliquo gratia et dementia nostra caes. regia benigne, jugiterque propensae manemus. Datum in Archiducali civitate nostra Vienna Austriae, die deeima octava mensis Aprilis anno domini millesimo septingentesimo quinquagesimo septimo.

Maria Theresia m. p.                                         Comes Leopoldus de Nadasd m. p.
                                                                          Ladislaus Battha m. p.
Na hrbtu:

Spectabiii ac magnifico comiti Francisco de Nadasd, perpetuo terrae Fogaras, regnorum nostrorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniac bano, eorundemque, uti et conliniorum Colapianorum et Vunnanorum supremo capitaneo, consiliario nostro actuali intimo, generali equitatus. unius legionis equestris militiae nostrae Hungaricae colonello, duorum praeterea pedestrium et unius equestris regiminum banalium colonello, comitatuum item Comaromiensis perpetuo, Albensis vero supremo comiti, tabulae banalis praesidi, ac praesidii nostri Budensis commendanti, fideli Nobis sincère dilecto.

Varasdini;  ex officio.


Ova kraljevska osuda proglašena je krivcima u Zagrebu u regnikolarnoj kući (današnji banski dvor) dne 11. svibnja 1757. Za čudo zaboravljeno je uvrstiti ovu osudu, dotično brisanje spomenutih obitelji u saborski zapisnik, tako da su još dan danas inartikulovane. Dapače nekoje od ovih još danas rabe na temelju navedenih patvorina plemićki naslov.

Dr. Ivan pl. Bojničić

2. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!