Ernest Gideon Laudon – ®ivotopis
Junaèina pro¹loga stoljeæa, kojemu se je u svoje vrieme ciela Europa divila, kojega slavno ime se slovi a i nadalje se se jamaæno sloviti, dok bude rata i ratobornih pukova, kojega je dobra carica Marija Terezija dr¾ala za svoga izbavitelja, kojega junaèko ime na¹ Hrvat i Slavonac njekom slatkom uspomenom i dièniem ponosom izgovara, kojega Slovenac ocem svojim zove: to je Ernest Gideon Laudon. – Ni rodom Hrvat, niti Austrijanac, ipak bija¹e i du¹om i tielom i Hrvat i Austrijanac, i ljublja¹e toli na¹ narod, koliko cienja¹e Austrijski dvor.
Lozu svoju vuèe Iz Irske, a rodio se je u Livoniji na obiteljskom Imanju Tocenu god. 1716. Od djetiustva mu se ino ne pripovieda, nego da je rasao kao mali divjak bez ruke i nauke, sve to
do petnajstoga godi¹ta, kad je stupio u Rusku pje¹adiju kao kadet, a glod. 1733. kod zauzeæa Dancinga grada, kamo se je radi Poljskieh nemira kralj Stanislav Le¹æinski uklonio, bija¹e prvi put u topnièkoj bitki; poslie vojeva¹e proti buntovniem Tatarom i bija¹e u pobjedonosnoj vojski gfa. Mynnucha, koja je od god. 1736-39 predobila od Turèina Azov, Ok¾akov i Hoèim. Tu se je kroz sve nizke èasti dovukao svojom hrabrosti do èasti nadporuènika (obrlaæmana), a kad nasta mir, zadr¾ava¹e se u Petrogradu, da se njekieh nepravednostij radi pritu¾i i potra¾i pravicu. Pravice dobio nije, nego se tom prilikom upozna s njekojimi osobami, koje su ga naputile, da se odluèi ostaviti Rusku i izposlovale su mu od Ruskoga glavara vojske ( mar¹ala) grofa Löwenwolda preporuènicu na Austrijskoga
generala Löwenwolda, onomu rodjenoga brata. Putujuæi kroz Prusku kraljevinu dao se je nagovoriti od njekih èutnika, da stupi u slu¾bu Pruskoga kralja Friderika, ali kad se je kralju predstavio reèe Friderik njegoviem pratiocem: "Obraz mi se ovoga èovjeka ne dopada, ne mogu ga uzeti!" Nije Friderik znao da mr¹avi i ko¹æasti ljudi znadu vojevati, niti da mala i neznatna ¹koljka na dnu mora mo¾e, kad Bog hoæe, tako narasti, da kao grebrn dapaèe kao cieli otok i biesnomu moru prkositi znade.
Ovakovo postupanje vrlo raz¾ali Laudona, pa on ode u glavu k Austrijskoj caricii, koja ga je radi hvaljene preporuènice uèinila satnikom u sboru Treankovieh pandura, to je bilo god. 1742. - Ja ne æu ni¹ta o Trenku i njegovieh pandurih ovdje da govorim; jer ih se u na¹oj domovini jo¹ i sada ¾ivo opiminju;
no to moram reæi, da se Laudon sa svojiem pukovnikom (obrstarom) Franjom Trenkom od poèetka odmah nije najbolje pogadjlo. Po¹av ¹ njim u Bavarsku, okud je s Karlom Lotrin¾kiem gonio nepriatelja do Francezke medje, dobi jednu jeditu ranu, ¹to mu bija¹e izmedju tolikih strielja i taneta odluèena; udari ga naime zrno u desno prse i proleli kroz ¹upljinu tiela, te mu nebi ni¹ta na¹kodjelo, da nije nesreæom uzinulo jedno puce od uniforme u tielo, oda ¹ta se svali i Francezom u ruke pade. Tu su ga u jednom seocu lieèili; nu ne bi dugo udari¹e Trenkovci na isto selo, te panduri upoznadu svoga kapetana i dovedu ga u svoj sbor. - God. 1744. udari Pruski kralj Friderik nenadano u Èe¹ku i Karlo Lotrin¾ki pojde mu u susret, ali radi njekakvieh spletaka izgubi sliedeæe godine dvie bitke kod ©tirgove naime i kod Soora, ¹to Laudona na toliko raz¾alosti, da veæ nije htjeo slu¾iti pod Trenkom, nego ode u Beè, da si potra¾i drugu slu¾bu.
Laudon (figura iz voska) nad svojim kartama Kao odpu¹æeni satnik du¾e je vremena ¾ivio vrlo oskudno i veæ se je nakanjivao, da ostavi Anstriju i potra¾i si drugdje hljeba,
prijatelji ga nagovori¹e, da ostane i izprosi¹e mu napokon god. 1746. èetnièku (majorsku) èast kod na¹ega lièkoga puka.
Ka¹nje je postao u Buniæu kapetanom lièko-krbavskim; koj je kapenat tekar 1764. god. oddieljen bio od lièkoga s jo¹ njekojimi drugimi kapetani.
U Buniæu se istom slavnomu Laudonu pomoli sunce zadovoljstva, Sad se o¾eni s Klarom Hagenovom, kæerju njekog Hrvatskog oficira; ovdje se ostavi razkolnièke evangelièke vjere,
i polo¾iv god. 1747. katolièko vjeroizpoviedanje bude u podpunom smislu rieèi katolik.
Svi se pisci u tom sla¾u da je bio jako bogoljuban, o èem najbolje svjedoèi to, da je sagradit dao god. 1753 o sobstvenom tro¹ku na èast bogorodice crkvicu u kojoj je sliedeæi votivni nadpis nod vrati: Gideon Ernestus Laudon. Qui. Procolonellus,- Hane. Tibi. Virgo. Auget. Si. Cupis. Accipe. Opus anno 1753.
Neutitschein - Nový Jièín, Èe¹ka Ovdje u Buniæu porodi s Klarom dva sina, ali su mu oba kao djeca pomrla, kako to nadgrobna ploèa u istoj crkvici svjedoèi, jer oznaèuje, da je
stariji Anton umro 28. list. 1752 god., a
mladji Petar 9. rujna 1753 god.
Od ¾enska dru¹tva je bje¾ao. Nu svoju ¾enu ljublja¹e usrdno i vjerno; uviek je bio srame¾ljiv i stidljiv a ljublja¹e jako pristojnost.
U Buniæu je pokazao Laudon koliko je znao cieniti marljivost i èednost,
pozivajuæ svaki dan po dva seoska mladiæa od marljivijih i èednijih k sebi na objed,
gdje su ¹ njim jeli kod istog stola i iz iste zdjele.
U Buniæu je pokazao, koliku mu je stalo do bolje buduænosti tamo¹oneh mje¹æana, zasadivi¹i im i urediv¹i vi¹e milja dugu i ¹iroku ¹umu tako, da je danas milina gledati ondje¹ne stogodi¹njake, i ¹uma se s najboljimi u na¹oj carevini upodabljati mo¾e.
Godine 1763. utanaèen je 15. veljaèe mir, te je i Laudonova djelatnost dobila konac, a zahvalna carica pokloni mu dobro Mali-Beèvar kod Kolina. Ovdje je sada sprovodio mirne dane, i jer mu se imanje vidilo premaleno, proda skupe darove, ¹to ih je dobio od velika¹a kao èastne znakove i kupi si jo¹ susjedni Veliki-Beèvar, sagradi si liepi grad i ¾ivlja¹e kao poljodjelac.
1. od 2