CRO-eu.com
Sijeèanj 17, 2021, 09:52:36 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Ernst Gideon Laudon – ®ivotopis  (Posjeta: 8674 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Rujan 07, 2010, 20:40:37 »


Ernest Gideon Laudon – ®ivotopis


Junaèina pro¹loga stoljeæa, kojemu se je u svoje vrieme ciela Europa divila, kojega slavno ime se slovi a i nadalje se se jamaæno sloviti, dok bude rata i ratobornih pukova, kojega je dobra carica Marija Terezija dr¾ala za svoga izbavitelja, kojega junaèko ime na¹ Hrvat i Slavonac njekom slatkom uspomenom i dièniem ponosom izgovara, kojega Slovenac ocem svojim zove: to je Ernest Gideon Laudon. – Ni rodom Hrvat, niti Austrijanac, ipak bija¹e i du¹om i tielom i Hrvat i Austrijanac, i ljublja¹e toli na¹ narod, koliko cienja¹e Austrijski dvor.

Lozu svoju vuèe Iz Irske, a rodio se je u Livoniji na obiteljskom Imanju Tocenu god. 1716. Od djetiustva mu se ino ne pripovieda, nego da je rasao kao mali divjak bez ruke i nauke, sve to do petnajstoga godi¹ta, kad je stupio u Rusku pje¹adiju kao kadet, a glod. 1733. kod zauzeæa Dancinga grada, kamo se je radi Poljskieh nemira kralj Stanislav Le¹æinski uklonio, bija¹e prvi put u topnièkoj bitki; poslie vojeva¹e proti buntovniem Tatarom i bija¹e u pobjedonosnoj vojski gfa. Mynnucha, koja je od god. 1736-39 predobila od Turèina Azov, Ok¾akov i Hoèim. Tu se je kroz sve nizke èasti dovukao svojom hrabrosti do èasti nadporuènika (obrlaæmana), a kad nasta mir, zadr¾ava¹e se u Petrogradu, da se njekieh nepravednostij radi pritu¾i i potra¾i pravicu. Pravice dobio nije, nego se tom prilikom upozna s njekojimi osobami, koje su ga naputile, da se odluèi ostaviti Rusku i izposlovale su mu od Ruskoga glavara vojske ( mar¹ala) grofa Löwenwolda preporuènicu na Austrijskoga generala Löwenwolda, onomu rodjenoga brata. Putujuæi kroz Prusku kraljevinu dao se je nagovoriti od njekih èutnika, da stupi u slu¾bu Pruskoga kralja Friderika, ali kad se je kralju predstavio reèe Friderik njegoviem pratiocem: "Obraz mi se ovoga èovjeka ne dopada, ne mogu ga uzeti!" Nije Friderik znao da mr¹avi i ko¹æasti ljudi znadu vojevati, niti da mala i neznatna ¹koljka na dnu mora mo¾e, kad Bog hoæe, tako narasti, da kao grebrn dapaèe kao cieli otok i biesnomu moru prkositi znade.
 
Ovakovo postupanje vrlo raz¾ali Laudona, pa on ode u glavu k Austrijskoj caricii, koja ga je radi hvaljene preporuènice uèinila satnikom u sboru Treankovieh pandura, to je bilo god. 1742. - Ja ne æu ni¹ta o Trenku i njegovieh pandurih ovdje da govorim; jer ih se u na¹oj domovini jo¹ i sada ¾ivo opiminju; no to moram  reæi, da se Laudon sa svojiem pukovnikom (obrstarom) Franjom Trenkom od poèetka odmah nije najbolje pogadjlo. Po¹av ¹ njim u Bavarsku, okud je s Karlom Lotrin¾kiem gonio nepriatelja do Francezke medje, dobi jednu jeditu ranu, ¹to mu bija¹e izmedju tolikih strielja i taneta odluèena; udari ga naime zrno u desno prse i proleli kroz ¹upljinu tiela, te mu nebi ni¹ta na¹kodjelo, da nije nesreæom uzinulo jedno puce od uniforme u tielo, oda ¹ta se svali i Francezom u ruke pade. Tu su ga u jednom seocu lieèili; nu ne bi dugo udari¹e Trenkovci na isto selo, te panduri upoznadu svoga kapetana i dovedu ga u svoj sbor. -  God. 1744. udari Pruski kralj Friderik nenadano u Èe¹ku i Karlo Lotrin¾ki pojde mu u susret,  ali radi njekakvieh spletaka izgubi sliedeæe godine dvie bitke kod ©tirgove naime i kod Soora, ¹to Laudona na toliko raz¾alosti, da veæ nije htjeo slu¾iti pod Trenkom, nego ode u Beè, da si potra¾i drugu slu¾bu.


Laudon (figura iz voska) nad svojim kartama

Kao odpu¹æeni satnik du¾e je vremena ¾ivio vrlo oskudno i veæ se je nakanjivao, da ostavi Anstriju i potra¾i si drugdje hljeba, prijatelji ga nagovori¹e, da ostane i izprosi¹e mu napokon god. 1746. èetnièku (majorsku) èast kod na¹ega lièkoga puka.

Ka¹nje je postao u Buniæu kapetanom lièko-krbavskim; koj je kapenat  tekar 1764. god. oddieljen bio od lièkoga s jo¹ njekojimi drugimi kapetani. U Buniæu se istom slavnomu Laudonu pomoli sunce zadovoljstva, Sad se o¾eni s Klarom Hagenovom, kæerju njekog Hrvatskog oficira; ovdje se ostavi razkolnièke evangelièke vjere, i polo¾iv god. 1747. katolièko vjeroizpoviedanje bude u podpunom smislu rieèi katolik.
 
Svi se pisci u tom sla¾u da je bio jako bogoljuban, o èem najbolje svjedoèi to, da je sagradit dao god. 1753 o sobstvenom tro¹ku na èast bogorodice crkvicu u kojoj je sliedeæi votivni nadpis nod vrati: Gideon Ernestus Laudon. Qui. Procolonellus,- Hane. Tibi. Virgo. Auget. Si. Cupis. Accipe. Opus anno 1753.


Neutitschein - Nový Jièín, Èe¹ka

Ovdje u Buniæu porodi s Klarom dva sina, ali su mu oba kao djeca pomrla, kako to nadgrobna ploèa u istoj crkvici svjedoèi, jer oznaèuje, da je stariji Anton  umro 28. list. 1752 god., a mladji Petar 9. rujna 1753 god.

Od ¾enska dru¹tva je  bje¾ao. Nu svoju ¾enu ljublja¹e usrdno i vjerno; uviek je bio srame¾ljiv i stidljiv a ljublja¹e jako pristojnost.

U Buniæu je pokazao Laudon koliko je znao cieniti marljivost i èednost, pozivajuæ svaki dan po dva seoska mladiæa od marljivijih i èednijih k sebi na objed, gdje su ¹ njim jeli kod istog stola i iz iste zdjele.

U Buniæu je pokazao, koliku mu je stalo do bolje buduænosti tamo¹oneh mje¹æana, zasadivi¹i im i urediv¹i vi¹e milja dugu i ¹iroku ¹umu tako, da je danas milina gledati ondje¹ne stogodi¹njake, i ¹uma se s najboljimi u na¹oj carevini upodabljati mo¾e.

Godine 1763. utanaèen je 15. veljaèe mir, te je i Laudonova djelatnost dobila konac, a zahvalna carica pokloni mu dobro Mali-Beèvar kod Kolina. Ovdje je sada sprovodio mirne dane, i jer mu se imanje vidilo premaleno, proda skupe darove, ¹to ih je dobio od velika¹a kao èastne znakove i kupi si jo¹ susjedni Veliki-Beèvar, sagradi si liepi grad i ¾ivlja¹e kao poljodjelac.

1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Rujan 07, 2010, 20:45:34 »


God. 1766 naèini ga carica dvorskog vojnog vieæa savjetnikom, a 1769 naimenova ga zapovjedniem generalom u Moravskoj i komandantom u Brnu ali se za kratko na ovoj slu¾bi zahvali.


Neutitschein - Nový Jièín, Èe¹ka, kuæa u centru
u kojoj je umro general Laudon

Seljaèka buna u Èe¹koj, po kojoj su poru¹eni mnogi gospodarski gradovi, razljuti Laudona, i prem da njegovo imanje osta nedotaknuto, proda ga ipak samoj carici, a ona mu vrhu plaæevine dade jo¹ kuæu u Beèu i izvan Beèa; nu njemu se hæa¹e mirna stana, te si kupi liepo dobro Hadersdorf, ¹to je nekoliko ura od Beèa. Ovdje je taj junaèina ¾ivio kao poljodjelac i kao gospodar.

Nasljedni Bavarski rat pozove Laudona opet iz tihoæe. God. 1778 naèini ga car Josip mar¹alom i dade mu vlast nad 50 000 jakom vojskom na Saksonskoj medji. Da je opet Friderika zasramio ka¾u i na¹i i Pruski povjestnièari. Po te¾enskom miru (1719 o¾uj.) vrati se opet u svoj liepi Hadersdorf, gdje je sprovodio tihi poljodjelastveni ¾ivot, kako se ga nauèio kod nas u Hrvatskoj sve dotlje, dok se nije Ruska carica Katarina s Turskiem sultanom zavadila, te joj nije njezin saveznik Austrijski car Josip po¹ao u pomoæ. S poèetka ne tjede car Laudona uznemirivati ali vidio za njekoliko mjeseci, da Hrvati i Slavonci ne imaju svoga obiènoga duha, da njekom tugom za Laudonom tuguju, te da Turèin lahko napreduje; pozove ga napokon i preda mu vrhovnu vlast nad cielom hrvatsko-slavonskom vojskom, koja ga je gromovitim "®ivio" u Dubici 18 kolov. 1788 god. doèekala.

Odmah drugi dan slavni ovaj starina smlati neprijatelja, a 26. kol. uzme mu Dubica. God. 1789, dodje te obsjedne Brebir; ali se je èudom zaèudio, kad je vidio, da su Brebirjani ostavili na tiho grad te je samo jedan stari hriaæanin ostao, koji je odmah iza njihova odlaska morao upaliti grad. Tu je i sam vidio i obestinio se o rieèih, ¹to ih je toliko puta èuo, da se Turèin njega boji kao vrag tamjana.

Osvojiv¹i toli slavno 9. listopada Srbski Beograd po¹alje mu Josip iz samieh briljantnieh sviezda veliki Terezijin red, koga je po pravilih smjeo nositi samo veleme¹tar toga reda, dakle samo glavar Austrijske kuæe.

Po smrti Laudanovoj odkupio ga je carski dvor za 50 000 fr. Sr. A obsjednuv¹i Or¹ovu posta generalissimus Austrijanske vojske, to jest general nad svim austrijanskim generali i nad vojniem dvorskiem vieæem, te je samo caru bio odgovoran. To je tolika èast, da je, odkad Austrijanska carevina postoji prije njega samo princ Eugenio, a iza Laudona niti jedan vodja nije imao.

Osvojiv¹i za tiem ©abac prenese oru¾je u Bosnu te osvoji tvrdjave Dre¾nik i Cetiju na Uni, Novi i Gradi¹ku i povrati se za tieme u Beè, gdje su ga velikiem slavljem doèekali.

Car ga vi¹e nije imao èiem obdariti, èasti mu veæe nije imao nikakove dati; jer su veæ bile sve na njemu, a htjeo mu je  novi znak svoga ¹tovanja i ljubavi pokazati, za to odluèi njegovo poprsje iz liepoga kararskoga mramora izrezati i staviti ga u dvorsko vojno vieæe. Kada je bilo gotovo dao mu je sliedeæi podpis:

Gideonis Laudoni,
Summi castrorum, Praefecti, semper, strenui, fortis, felicis, militis, et civis, optimi, exemplum, quod duces, militesque imitentur, Josephus II. Aug. in ejus, effigie, proponi, voluit.


®eletice, Èe¹ka - general Laudon

Ove pobjede bijahu veselje Josipovo; jer se je cieli politièki .Austrijski zrenik - na medjah unutri zamaglio.

Pruski kralj bojeæ se prete¾nosli Austrije, koja je dobivajuæ gradove sve viie premahivala, sklopi s Turèinom savez. Nezadovoljstvo je raslo u monarkiji, Ugarska se je grozlla kolebaojem, a Nizozemska bija¹e se veæ pobunila. Na to bija¹e prinu¾den car najprije svoga susjeda malo obuzdati, te podigne tri vojske s Èe¹koj, Moravskoj i Galièu, kojom na èelo stavi starinu generalissima Laudona.

U to je vrieme Josip umro, a car Leopold dr¾a¹e se za sretna, ¹to je imao na èelu vojske toli izkusna mu¾a. Evo opet je imao priliku Laudon ogledat se s istim neprijateljem na istom zemlji¹tu, gdje su mu se prvi lovori ozelenili.

Izvor:  
           Narodna knjiga Koledar

Lidija, puno hvala, zaslu¾ujete ovaj orden!

Proèitaj Laudonov gaj u Krbavskome polju

2. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Rujan 07, 2010, 23:12:49 »


Poprsje mar¹ala Ernsta Gideona Laudon


Klikni za uveæani prikaz

Poprsje je stvoreno dugo nakon smrti Loudon (1790), upotrebljen je kararski mramor koji je bijel i izrazito proziran, ime je dobio po svom nalazi¹tu u mjestu Carrara (lat. kamenolom) u Italiji.

Jasno se vide Laudonove svjetle oèi, gusto-èupave obrve, struktura lica, usne su uske ali lijepo oblikovane, na desnom obrazu imao je dvije bradavice i "rupicu" (engl. dimple) na bradi.

Jako interesantna liènost. (MD)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Rujan 08, 2010, 10:31:05 »


Hvali, Schweidnie, sad Laudona

Niz opse¾nih Kuhaèeviæevih pjesama opisuje Sedmogodi¹nji rata. Senjski pisac M. A. Kuhaèeviæa bio je, izmeðu ostalog, o Brinjskom ustanku "dobro informiran". Naravno, njegove su simpatije bile na strani carske vojske, ali prije svega na strani herojskih djela general Laudona. Loudonova slava je za Kuhaèeviæa slava Hrvatske.
 
Vrat alomil du¹manu austrijanske kuæe,
bil slava i dika hrvacke obuæe:
ova ga porodi, ¹ nom vite¹tvo steèe,
sve dobro, ko ima, iz ove poteèe.

Laudona, koji je bio ukras hrvatskog naroda ("Slava hrvacka kolina") mo¾e uvijek jo¹ veæe pobjede izvojevati i pokazati svijetu kakvog heroja ima meðu Hrvatima.

Stupil jo¹ na vi¹e i dal svitu znati
ke vrsti viteze raðaju Hrvati.

Pored toga Kuhaèeviæeva karakteristièna osobina patriotizma posebno je jaka i istièe se u njegovim mislima, da su sve ljudske pobjede i porazi, sve radosti i tuge samo bo¾ja volja, - misao koja dominira Kuhaèeviæev zatvorenièki ¾ivot

Moto pjesmama je preuzet iz Biblije u koje je Kuhaèeviæ na mnogim mjestima utkao svoj patriotizam i svoje heroje – koji se, po prirodi, mogu bolje prilagoditi ratnobornim citatima Starog zavjeta.

Kuhaèeviæ je oti¹ao èak tako daleko da je tekst pojedinih crkvenih himni prilagodio za svoje svrhe. On je koristio himnu "Lauda Sion" nakon osvajanja ¹leskoga grada Schweidnitz ( ©vajdnic – stanovnici ©vajdini) i od nje napisao pjesmu u èast Laudonu - na latinskom i na hrvatskom jeziku -:

Lauda Sion > http://de.wikipedia.org/wiki/Lauda_Sion

Lauda, Schweidnie, nune Laudonem,
lauda novum Gedeonem.
in tubis et tympanis,
Lauda et hoc laudi addo,
quod sit dignus omni laude
in choris et cymbalis … etc.
   
Hvali, Schweidnie, sad Laudona
i novoga Gedeona.
Vite¹koga hvali pa¹u,
hval' èestita aramba¹u
¹ èimgod more¹, hval' prez ¹ale,
jer dostojan svake hvale ...

Senjanin Mate¹a Antun pl. Kuhaèeviæ (* 1697. † 1772. u Zagrebu), bio je indirektno sudionik Brinjskog ustanka i odsuðen na do¾ivotnu tamnicu. Potpuno nevin proveo je u zatvoru 25 godina te umro samo nekoliko mjeseci nakon ¹to je pomilovan. Od njega ima 8 listova, ¹to ih je pisao u stihovima roðacima i znancima iz tamnice; pjesme prigodnice, koje su pisane prema razliènim istorijskim dogaðajima  i oslikavaju pjesnikovu nesreæu i kob njegova kraja. Djela su izdana u Senju 1878.

Vidi http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1858.0

[...] Karlovaèki general podmar¹al Scherzer (©ercer) zapoviedi podpukovniku lièkom Depociju, neka ustanak ugu¹i, zato neka digne dva bataljuna otoèka i dvie kumpanije lièke.

General Scherzer ode sam glavom u Otoèac i odavle dojavi usta¹am, neka se razidju, ali videæi da ga nitko neslu¹a, vrati se u Karlovac.

Veæina se usta¹a ipak vrati kuæama svojim zato, jer im je ponestalo hrane.

Koncem augusta izaberu deputaciju (delegaciju) od sedam ljudi, na èelu im majora auditora Matu Kuhaèeviæa, Senjana prijatelja puka i pjesnika hrvatskoga.

Èim Kuhaèeviæ u Beè stigne, dade ga ratno vieæe zatvoriti i po¹alju ga u Karlovac na sud, gdje je princ Hildburghausen sastavio sud od samih nesmiljenih stranaca. Premda se narod (1747. g.) primirio, budu ipak glave ustanka nesmiljeno ka¾njene.

Deset ih pogubi¹e maèem, trojicu smrvi¹e na kolo a glave im odsjeèene na kolcih iztaknu¹u, sedam èastnika i podèasnika odsudi¹e na vjeèni zatvor, petoricu posla¹e na ¹anceve. Mato Kuhaèeviæ narica¹e u ©pilbergu u pjesmih hrvatskih o sudbini svojoj i svoga rodnoga grada Senja jo¹ mnogo godina. Kraj pjesnikove sudbine neznamo.

Tade Smièiklas, Zagreb, 1879. [...]

Marica (MD)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Rujan 10, 2010, 07:49:17 »


Laudonovi zadnji dani i smrt

Pitanje mira ili rata bio je jo¹ uvijek neizvjesno. Nakon boravka, tri tjedna u Beèu, oporavljen Laudon se 18. lipnja 1970 vraæa u Moravsku gdje je svaki dan jahao na konju, najmanje sedam sati, i pregledao liniju granice. Premda je veæ imao 74 godine jo¹ uvijek je izgledao zdrav i jak ali posljedice iz rane mladosti izazivale su te¹ke napade. Napadi grèeva u ¾eludcu, hemoroidi i ostale probavne pritu¾be trajale bi dan-dva. Dana 26. lipnja posjetio je austrijske polo¾aje ju¾no od Opave i veèerao sa princom Lichnowsky.

Tu istu veèe imao je napade u ¾eludcu i uzbuðenu noæ ali je ipak u jutro nastavio svoje inspekcije i pre¹ao rijeku Moravice. Laudonova pratnja primjetila je da se on jedva dr¾i na konju. U Nový Jièín (Neutitschein) ostao je uz skrb kirurga Göpperta do 5. srpnja. Toga dana se osjeæao puno bolje te je, protiv savjeta svoga lijeènika, inzistirao na povratak svojoj posadi. Jahao je ne polako i  jeo s dobrim apetitom, bio je veseo kao i obièno.


Johann Karl Amadeus Ferdinand,
Princ Lichnowsky (1730-1788)

http://en.wikipedia.org/wiki/Prince_Lichnowsky

Kuchelna - Chuchelná u Èe¹koj, dvorac Lichnovsky

7. srpnja osjeæao se je dosta dobro samo se je tu¾io na bolove u bedrama.  Sljedeæe jutro nakon poku¹aja da se odijeva, vratio se ponovo u krevet. Njegovo tijelo poèelo je da otièe i on je osjetio da njegovi posljednji sati prilaze te je pozvao jednog odvjetnika kojem je diktirao svoj testament. Svi ljeènièki poku¹aji bolove ubla¾iti ostali su bezuspje¹ni.

9. srpnja oticanje i bolovi bili su neizdr¾ljivi. "Ja znam da æu umrijeti" rekao je Göppertu i "ali, dragi doktore, ako je moguæe, ubla¾ite moje muke, jer ja ih ne mogu podnijeti."

Do tada, unatoè svojoj boli, on je diktirao sve depe¹e za cara i pozvao k sbi feldmar¹ala Colloredo kojem reèe: "Ti æe¹ biti dovoljno ljubazan, poslje moje smrti se o vojsci brinuti. To su vojnici koji su se uvijek hrabro borili. Oni su moj ponos i èast mi je bila biti njihov vojskovoða. Hvala svima generalima, èasnicima i doèasnicima i svima vojnicima za njihovu ljubav i odanost. Budite podr¹ka mojoj supruzi pri svemu ¹to mora biti uèinjeno"


Rudolf Joseph Graf Colloredo 1706-1788

http://de.wikipedia.org/wiki/Colloredo

Zatim se oprosti od mar¹ala i spusti pogled prema svom neæaku Alexanderu von Laudon koji je kleèuæi pored njegovog kreveta plakao. Umiruæi heroj ga zamoli da se ustane i opomenu ga da ¾ivi kao èovjek i kr¹æan: " Ljubi Boga tvoga" i doda " i nikada ne nanesi ¹tetu tvojem bli¾njem, po¹tuj njihovu neovisnost i budi vjerni branitelj njihove zemlje. Sudbina me je digla iz pra¹ine na visinu koju nisam nikada tra¾io, uvijek sam poku¹ao izvr¹iti svoju du¾nost, to neka bude tebi primjer."


Aleksander barun od Laudon

http://de.wikipedia.org/wiki/Johann_Ludwig_Alexander_Freiherr_von_Laudon

Zatim se oprosti od svih èasnika koji su bili u njegovoj sobi.

Od tog vremena njegovi bolovi bili su sve jaèi i jaèi. Operacija prva zatim drugana zaustavila je donekle krvarenje ali  tim malim uspjesima slijedila je visoka temperatura.

Na veèer od 14. srpnja  drijemao je, lice upalo, puls s povremenim prekidima, ruke i noge bile su hladne ali njegove oèi, koje je povremeno otvorio, jo¹ uvijek su imale isti sjaj. U 19:00 sati zamolio je da ga se malo podigne u krevetu. U tom trenutku je umro.

Umro je najveæi austrijski zapovjednik, ne samo zbog svojih djela najveæi veæ zbog prijateljstva i po¹tovanja prema i najsiroma¹nijim ljudima ali najvi¹e zbog povjerenja. Sve njegove misli bile su plemenite jer je njegov karakter bio takav. Ljubav prema samom sebi bila mu je nepoznata te se je osjeæao ugodno u svakoj seljaèkoj kolibi.

Laudon je pokopan u Hadersdorfu na svojem imanju u zapadnom djelu parka (turskom vrtu) zasaðenim mladim stablima koje je donio iz Beograda.

Fridrik II. Veliki rekao je caru  Josipu II.: " Sa tim generalom mo¾ete uzdrmati i sedam tornjeva"


Fredrik  II. Veliki od Laudona pora¾en
u bitci kod Kunersdorfa 12. 08. 1759

Nastavlja se ...

Marica (MD)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!