CRO-eu.com
Studeni 22, 2019, 22:06:49 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Ernst Gideon Laudon – 展votopis  (Posjeta: 7722 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Rujan 07, 2010, 22:40:37 »


Ernest Gideon Laudon – 展votopis


Juna鋱na pro雍oga stolje潻, kojemu se je u svoje vrieme ciela Europa divila, kojega slavno ime se slovi a i nadalje se se jama熡o sloviti, dok bude rata i ratobornih pukova, kojega je dobra carica Marija Terezija dr靠la za svoga izbavitelja, kojega juna鋘o ime na Hrvat i Slavonac njekom slatkom uspomenom i di鋝iem ponosom izgovara, kojega Slovenac ocem svojim zove: to je Ernest Gideon Laudon. – Ni rodom Hrvat, niti Austrijanac, ipak bija鈹 i du雊m i tielom i Hrvat i Austrijanac, i ljublja鈹 toli na narod, koliko cienja鈹 Austrijski dvor.

Lozu svoju vu鋀 Iz Irske, a rodio se je u Livoniji na obiteljskom Imanju Tocenu god. 1716. Od djetiustva mu se ino ne pripovieda, nego da je rasao kao mali divjak bez ruke i nauke, sve to do petnajstoga godi靖a, kad je stupio u Rusku pje鈴diju kao kadet, a glod. 1733. kod zauze潻 Dancinga grada, kamo se je radi Poljskieh nemira kralj Stanislav Le寞inski uklonio, bija鈹 prvi put u topni鋘oj bitki; poslie vojeva鈹 proti buntovniem Tatarom i bija鈹 u pobjedonosnoj vojski gfa. Mynnucha, koja je od god. 1736-39 predobila od Tur鋱na Azov, Ok靠kov i Ho鋱m. Tu se je kroz sve nizke 醀sti dovukao svojom hrabrosti do 醀sti nadporu鋝ika (obrla熤ana), a kad nasta mir, zadr靠va鈹 se u Petrogradu, da se njekieh nepravednostij radi pritu養 i potra養 pravicu. Pravice dobio nije, nego se tom prilikom upozna s njekojimi osobami, koje su ga naputile, da se odlu鋱 ostaviti Rusku i izposlovale su mu od Ruskoga glavara vojske ( mar鈴la) grofa L饖enwolda preporu鋝icu na Austrijskoga generala L饖enwolda, onomu rodjenoga brata. Putuju熵 kroz Prusku kraljevinu dao se je nagovoriti od njekih 鋎tnika, da stupi u slu鞍u Pruskoga kralja Friderika, ali kad se je kralju predstavio re鋀 Friderik njegoviem pratiocem: "Obraz mi se ovoga 鋌vjeka ne dopada, ne mogu ga uzeti!" Nije Friderik znao da mr鈴vi i ko寞asti ljudi znadu vojevati, niti da mala i neznatna 隕oljka na dnu mora mo頡, kad Bog ho熰, tako narasti, da kao grebrn dapa鋀 kao cieli otok i biesnomu moru prkositi znade.
 
Ovakovo postupanje vrlo raz靠li Laudona, pa on ode u glavu k Austrijskoj caricii, koja ga je radi hvaljene preporu鋝ice u鋱nila satnikom u sboru Treankovieh pandura, to je bilo god. 1742. - Ja ne 獘 ni靖a o Trenku i njegovieh pandurih ovdje da govorim; jer ih se u na雊j domovini jo i sada 養vo opiminju; no to moram  re熵, da se Laudon sa svojiem pukovnikom (obrstarom) Franjom Trenkom od po鋀tka odmah nije najbolje pogadjlo. Po鈴v njim u Bavarsku, okud je s Karlom Lotrin餒iem gonio nepriatelja do Francezke medje, dobi jednu jeditu ranu, 靖o mu bija鈹 izmedju tolikih strielja i taneta odlu鋀na; udari ga naime zrno u desno prse i proleli kroz 靴pljinu tiela, te mu nebi ni靖a na隕odjelo, da nije nesre熪m uzinulo jedno puce od uniforme u tielo, oda 靖a se svali i Francezom u ruke pade. Tu su ga u jednom seocu lie鋱li; nu ne bi dugo udari鈹 Trenkovci na isto selo, te panduri upoznadu svoga kapetana i dovedu ga u svoj sbor. -  God. 1744. udari Pruski kralj Friderik nenadano u e隕u i Karlo Lotrin餒i pojde mu u susret,  ali radi njekakvieh spletaka izgubi sliede熰 godine dvie bitke kod 孤irgove naime i kod Soora, 靖o Laudona na toliko raz靠losti, da ve nije htjeo slu養ti pod Trenkom, nego ode u Be, da si potra養 drugu slu鞍u.


Laudon (figura iz voska) nad svojim kartama

Kao odpu寞eni satnik du頡 je vremena 養vio vrlo oskudno i ve se je nakanjivao, da ostavi Anstriju i potra養 si drugdje hljeba, prijatelji ga nagovori鈹, da ostane i izprosi鈹 mu napokon god. 1746. 鋀tni鋘u (majorsku) 醀st kod na鈹ga li鋘oga puka.

Ka雉je je postao u Buni獘 kapetanom li鋘o-krbavskim; koj je kapenat  tekar 1764. god. oddieljen bio od li鋘oga s jo njekojimi drugimi kapetani. U Buni獘 se istom slavnomu Laudonu pomoli sunce zadovoljstva, Sad se o頡ni s Klarom Hagenovom, k熰rju njekog Hrvatskog oficira; ovdje se ostavi razkolni鋘e evangeli鋘e vjere, i polo養v god. 1747. katoli鋘o vjeroizpoviedanje bude u podpunom smislu rie鋱 katolik.
 
Svi se pisci u tom sla骷 da je bio jako bogoljuban, o 鋀m najbolje svjedo鋱 to, da je sagradit dao god. 1753 o sobstvenom tro隕u na 醀st bogorodice crkvicu u kojoj je sliede熵 votivni nadpis nod vrati: Gideon Ernestus Laudon. Qui. Procolonellus,- Hane. Tibi. Virgo. Auget. Si. Cupis. Accipe. Opus anno 1753.


Neutitschein - Nov Ji鴈n, e隕a

Ovdje u Buni獘 porodi s Klarom dva sina, ali su mu oba kao djeca pomrla, kako to nadgrobna plo醀 u istoj crkvici svjedo鋱, jer ozna鋎je, da je stariji Anton  umro 28. list. 1752 god., a mladji Petar 9. rujna 1753 god.

Od 頡nska dru靖va je  bje靠o. Nu svoju 頡nu ljublja鈹 usrdno i vjerno; uviek je bio srame餘jiv i stidljiv a ljublja鈹 jako pristojnost.

U Buni獘 je pokazao Laudon koliko je znao cieniti marljivost i 鋀dnost, pozivaju svaki dan po dva seoska mladi潻 od marljivijih i 鋀dnijih k sebi na objed, gdje su njim jeli kod istog stola i iz iste zdjele.

U Buni獘 je pokazao, koliku mu je stalo do bolje budu熡osti tamo雊neh mje寞ana, zasadivi隘 im i urediv隘 vi鈹 milja dugu i 隘roku 靴mu tako, da je danas milina gledati ondje雉e stogodi雉jake, i 靴ma se s najboljimi u na雊j carevini upodabljati mo頡.

Godine 1763. utana鋀n je 15. velja鋀 mir, te je i Laudonova djelatnost dobila konac, a zahvalna carica pokloni mu dobro Mali-Be鋦ar kod Kolina. Ovdje je sada sprovodio mirne dane, i jer mu se imanje vidilo premaleno, proda skupe darove, 靖o ih je dobio od velika鈴 kao 醀stne znakove i kupi si jo susjedni Veliki-Be鋦ar, sagradi si liepi grad i 養vlja鈹 kao poljodjelac.

1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Rujan 07, 2010, 22:45:34 »


God. 1766 na鋱ni ga carica dvorskog vojnog vie潻 savjetnikom, a 1769 naimenova ga zapovjedniem generalom u Moravskoj i komandantom u Brnu ali se za kratko na ovoj slu鞍i zahvali.


Neutitschein - Nov Ji鴈n, e隕a, ku潻 u centru
u kojoj je umro general Laudon

Selja鋘a buna u e隕oj, po kojoj su poru鈹ni mnogi gospodarski gradovi, razljuti Laudona, i prem da njegovo imanje osta nedotaknuto, proda ga ipak samoj carici, a ona mu vrhu pla熰vine dade jo ku獘 u Be鋎 i izvan Be醀; nu njemu se h潻鈹 mirna stana, te si kupi liepo dobro Hadersdorf, 靖o je nekoliko ura od Be醀. Ovdje je taj juna鋱na 養vio kao poljodjelac i kao gospodar.

Nasljedni Bavarski rat pozove Laudona opet iz tiho熰. God. 1778 na鋱ni ga car Josip mar鈴lom i dade mu vlast nad 50 000 jakom vojskom na Saksonskoj medji. Da je opet Friderika zasramio ka骷 i na隘 i Pruski povjestni醀ri. Po te頡nskom miru (1719 o骷j.) vrati se opet u svoj liepi Hadersdorf, gdje je sprovodio tihi poljodjelastveni 養vot, kako se ga nau鋱o kod nas u Hrvatskoj sve dotlje, dok se nije Ruska carica Katarina s Turskiem sultanom zavadila, te joj nije njezin saveznik Austrijski car Josip po鈴o u pomo. S po鋀tka ne tjede car Laudona uznemirivati ali vidio za njekoliko mjeseci, da Hrvati i Slavonci ne imaju svoga obi鋝oga duha, da njekom tugom za Laudonom tuguju, te da Tur鋱n lahko napreduje; pozove ga napokon i preda mu vrhovnu vlast nad cielom hrvatsko-slavonskom vojskom, koja ga je gromovitim "展vio" u Dubici 18 kolov. 1788 god. do鋀kala.

Odmah drugi dan slavni ovaj starina smlati neprijatelja, a 26. kol. uzme mu Dubica. God. 1789, dodje te obsjedne Brebir; ali se je 鋎dom za鋎dio, kad je vidio, da su Brebirjani ostavili na tiho grad te je samo jedan stari hria潻nin ostao, koji je odmah iza njihova odlaska morao upaliti grad. Tu je i sam vidio i obestinio se o rie鋱h, 靖o ih je toliko puta 鋎o, da se Tur鋱n njega boji kao vrag tamjana.

Osvojiv隘 toli slavno 9. listopada Srbski Beograd po鈴lje mu Josip iz samieh briljantnieh sviezda veliki Terezijin red, koga je po pravilih smjeo nositi samo veleme靖ar toga reda, dakle samo glavar Austrijske ku熰.

Po smrti Laudanovoj odkupio ga je carski dvor za 50 000 fr. Sr. A obsjednuv隘 Or雊vu posta generalissimus Austrijanske vojske, to jest general nad svim austrijanskim generali i nad vojniem dvorskiem vie熰m, te je samo caru bio odgovoran. To je tolika 醀st, da je, odkad Austrijanska carevina postoji prije njega samo princ Eugenio, a iza Laudona niti jedan vodja nije imao.

Osvojiv隘 za tiem 奄bac prenese oru餓e u Bosnu te osvoji tvrdjave Dre駐ik i Cetiju na Uni, Novi i Gradi隕u i povrati se za tieme u Be, gdje su ga velikiem slavljem do鋀kali.

Car ga vi鈹 nije imao 鋱em obdariti, 醀sti mu ve熰 nije imao nikakove dati; jer su ve bile sve na njemu, a htjeo mu je  novi znak svoga 靖ovanja i ljubavi pokazati, za to odlu鋱 njegovo poprsje iz liepoga kararskoga mramora izrezati i staviti ga u dvorsko vojno vie熰. Kada je bilo gotovo dao mu je sliede熵 podpis:

Gideonis Laudoni,
Summi castrorum, Praefecti, semper, strenui, fortis, felicis, militis, et civis, optimi, exemplum, quod duces, militesque imitentur, Josephus II. Aug. in ejus, effigie, proponi, voluit.


容letice, e隕a - general Laudon

Ove pobjede bijahu veselje Josipovo; jer se je cieli politi鋘i .Austrijski zrenik - na medjah unutri zamaglio.

Pruski kralj boje se prete駐osli Austrije, koja je dobivaju gradove sve viie premahivala, sklopi s Tur鋱nom savez. Nezadovoljstvo je raslo u monarkiji, Ugarska se je grozlla kolebaojem, a Nizozemska bija鈹 se ve pobunila. Na to bija鈹 prinu鞏en car najprije svoga susjeda malo obuzdati, te podigne tri vojske s e隕oj, Moravskoj i Gali鋎, kojom na 鋀lo stavi starinu generalissima Laudona.

U to je vrieme Josip umro, a car Leopold dr靠鈹 se za sretna, 靖o je imao na 鋀lu vojske toli izkusna mu靠. Evo opet je imao priliku Laudon ogledat se s istim neprijateljem na istom zemlji靖u, gdje su mu se prvi lovori ozelenili.

Izvor:  
           Narodna knjiga Koledar

Lidija, puno hvala, zaslu骷jete ovaj orden!

Pro鋱taj Laudonov gaj u Krbavskome polju

2. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Rujan 08, 2010, 01:12:49 »


Poprsje mar鈴la Ernsta Gideona Laudon


Klikni za uve潻ni prikaz

Poprsje je stvoreno dugo nakon smrti Loudon (1790), upotrebljen je kararski mramor koji je bijel i izrazito proziran, ime je dobio po svom nalazi靖u u mjestu Carrara (lat. kamenolom) u Italiji.

Jasno se vide Laudonove svjetle o鋱, gusto-鋎pave obrve, struktura lica, usne su uske ali lijepo oblikovane, na desnom obrazu imao je dvije bradavice i "rupicu" (engl. dimple) na bradi.

Jako interesantna li鋝ost. (MD)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Rujan 08, 2010, 12:31:05 »


Hvali, Schweidnie, sad Laudona

Niz opse駐ih Kuha鋀vi熰vih pjesama opisuje Sedmogodi雉ji rata. Senjski pisac M. A. Kuha鋀vi潻 bio je, izme繠 ostalog, o Brinjskom ustanku "dobro informiran". Naravno, njegove su simpatije bile na strani carske vojske, ali prije svega na strani herojskih djela general Laudona. Loudonova slava je za Kuha鋀vi潻 slava Hrvatske.
 
Vrat alomil du雋anu austrijanske ku熰,
bil slava i dika hrvacke obu熰:
ova ga porodi, nom vite靖vo ste鋀,
sve dobro, ko ima, iz ove pote鋀.

Laudona, koji je bio ukras hrvatskog naroda ("Slava hrvacka kolina") mo頡 uvijek jo ve熰 pobjede izvojevati i pokazati svijetu kakvog heroja ima me繠 Hrvatima.

Stupil jo na vi鈹 i dal svitu znati
ke vrsti viteze ra簜ju Hrvati.

Pored toga Kuha鋀vi熰va karakteristi鋝a osobina patriotizma posebno je jaka i isti鋀 se u njegovim mislima, da su sve ljudske pobjede i porazi, sve radosti i tuge samo bo餓a volja, - misao koja dominira Kuha鋀vi熰v zatvoreni鋘i 養vot

Moto pjesmama je preuzet iz Biblije u koje je Kuha鋀vi na mnogim mjestima utkao svoj patriotizam i svoje heroje – koji se, po prirodi, mogu bolje prilagoditi ratnobornim citatima Starog zavjeta.

Kuha鋀vi je oti鈴o 醀k tako daleko da je tekst pojedinih crkvenih himni prilagodio za svoje svrhe. On je koristio himnu "Lauda Sion" nakon osvajanja 雍eskoga grada Schweidnitz ( 宗ajdnic – stanovnici 宗ajdini) i od nje napisao pjesmu u 醀st Laudonu - na latinskom i na hrvatskom jeziku -:

Lauda Sion > http://de.wikipedia.org/wiki/Lauda_Sion

Lauda, Schweidnie, nune Laudonem,
lauda novum Gedeonem.
in tubis et tympanis,
Lauda et hoc laudi addo,
quod sit dignus omni laude
in choris et cymbalis … etc.
   
Hvali, Schweidnie, sad Laudona
i novoga Gedeona.
Vite隕oga hvali pa靴,
hval' 鋀stita aramba靴
鋱mgod more, hval' prez 鈴le,
jer dostojan svake hvale ...

Senjanin Mate鈴 Antun pl. Kuha鋀vi (* 1697. † 1772. u Zagrebu), bio je indirektno sudionik Brinjskog ustanka i odsu簟n na do養votnu tamnicu. Potpuno nevin proveo je u zatvoru 25 godina te umro samo nekoliko mjeseci nakon 靖o je pomilovan. Od njega ima 8 listova, 靖o ih je pisao u stihovima ro簜cima i znancima iz tamnice; pjesme prigodnice, koje su pisane prema razli鋝im istorijskim doga簜jima  i oslikavaju pjesnikovu nesre獘 i kob njegova kraja. Djela su izdana u Senju 1878.

Vidi http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1858.0

[...] Karlova鋘i general podmar鈴l Scherzer (委rcer) zapoviedi podpukovniku li鋘om Depociju, neka ustanak ugu隘, zato neka digne dva bataljuna oto鋘a i dvie kumpanije li鋘e.

General Scherzer ode sam glavom u Oto醀c i odavle dojavi usta鈴m, neka se razidju, ali vide熵 da ga nitko neslu鈴, vrati se u Karlovac.

Ve熵na se usta鈴 ipak vrati ku潻ma svojim zato, jer im je ponestalo hrane.

Koncem augusta izaberu deputaciju (delegaciju) od sedam ljudi, na 鋀lu im majora auditora Matu Kuha鋀vi潻, Senjana prijatelja puka i pjesnika hrvatskoga.

im Kuha鋀vi u Be stigne, dade ga ratno vie熰 zatvoriti i po鈴lju ga u Karlovac na sud, gdje je princ Hildburghausen sastavio sud od samih nesmiljenih stranaca. Premda se narod (1747. g.) primirio, budu ipak glave ustanka nesmiljeno ka駐jene.

Deset ih pogubi鈹 ma鋀m, trojicu smrvi鈹 na kolo a glave im odsje鋀ne na kolcih iztaknu靴, sedam 醀stnika i pod醀snika odsudi鈹 na vje鋝i zatvor, petoricu posla鈹 na 鈴nceve. Mato Kuha鋀vi narica鈹 u 妳ilbergu u pjesmih hrvatskih o sudbini svojoj i svoga rodnoga grada Senja jo mnogo godina. Kraj pjesnikove sudbine neznamo.

Tade Smi鋱klas, Zagreb, 1879. [...]

Marica (MD)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Rujan 10, 2010, 09:49:17 »


Laudonovi zadnji dani i smrt

Pitanje mira ili rata bio je jo uvijek neizvjesno. Nakon boravka, tri tjedna u Be鋎, oporavljen Laudon se 18. lipnja 1970 vra潻 u Moravsku gdje je svaki dan jahao na konju, najmanje sedam sati, i pregledao liniju granice. Premda je ve imao 74 godine jo uvijek je izgledao zdrav i jak ali posljedice iz rane mladosti izazivale su te隕e napade. Napadi gr鋀va u 頡ludcu, hemoroidi i ostale probavne pritu鞍e trajale bi dan-dva. Dana 26. lipnja posjetio je austrijske polo靠je ju駐o od Opave i ve鋀rao sa princom Lichnowsky.

Tu istu ve鋀 imao je napade u 頡ludcu i uzbu簟nu no ali je ipak u jutro nastavio svoje inspekcije i pre鈴o rijeku Moravice. Laudonova pratnja primjetila je da se on jedva dr養 na konju. U Nov Ji鴈n (Neutitschein) ostao je uz skrb kirurga G鞿perta do 5. srpnja. Toga dana se osje潻o puno bolje te je, protiv savjeta svoga lije鋝ika, inzistirao na povratak svojoj posadi. Jahao je ne polako i  jeo s dobrim apetitom, bio je veseo kao i obi鋝o.


Johann Karl Amadeus Ferdinand,
Princ Lichnowsky (1730-1788)

http://en.wikipedia.org/wiki/Prince_Lichnowsky

Kuchelna - Chucheln u e隕oj, dvorac Lichnovsky

7. srpnja osje潻o se je dosta dobro samo se je tu養o na bolove u bedrama.  Sljede熰 jutro nakon poku鈴ja da se odijeva, vratio se ponovo u krevet. Njegovo tijelo po鋀lo je da oti鋀 i on je osjetio da njegovi posljednji sati prilaze te je pozvao jednog odvjetnika kojem je diktirao svoj testament. Svi lje鋝i鋘i poku鈴ji bolove ubla養ti ostali su bezuspje雉i.

9. srpnja oticanje i bolovi bili su neizdr餘jivi. "Ja znam da 獘 umrijeti" rekao je G鞿pertu i "ali, dragi doktore, ako je mogu熰, ubla養te moje muke, jer ja ih ne mogu podnijeti."

Do tada, unato svojoj boli, on je diktirao sve depe鈹 za cara i pozvao k sbi feldmar鈴la Colloredo kojem re鋀: "Ti 熰 biti dovoljno ljubazan, poslje moje smrti se o vojsci brinuti. To su vojnici koji su se uvijek hrabro borili. Oni su moj ponos i 醀st mi je bila biti njihov vojskovo簜. Hvala svima generalima, 醀snicima i do醀snicima i svima vojnicima za njihovu ljubav i odanost. Budite podr隕a mojoj supruzi pri svemu 靖o mora biti u鋱njeno"


Rudolf Joseph Graf Colloredo 1706-1788

http://de.wikipedia.org/wiki/Colloredo

Zatim se oprosti od mar鈴la i spusti pogled prema svom ne潻ku Alexanderu von Laudon koji je kle鋎熵 pored njegovog kreveta plakao. Umiru熵 heroj ga zamoli da se ustane i opomenu ga da 養vi kao 鋌vjek i kr寞an: " Ljubi Boga tvoga" i doda " i nikada ne nanesi 靖etu tvojem bli駐jem, po靖uj njihovu neovisnost i budi vjerni branitelj njihove zemlje. Sudbina me je digla iz pra隘ne na visinu koju nisam nikada tra養o, uvijek sam poku鈴o izvr隘ti svoju du駐ost, to neka bude tebi primjer."


Aleksander barun od Laudon

http://de.wikipedia.org/wiki/Johann_Ludwig_Alexander_Freiherr_von_Laudon

Zatim se oprosti od svih 醀snika koji su bili u njegovoj sobi.

Od tog vremena njegovi bolovi bili su sve ja鋱 i ja鋱. Operacija prva zatim drugana zaustavila je donekle krvarenje ali  tim malim uspjesima slijedila je visoka temperatura.

Na ve鋀r od 14. srpnja  drijemao je, lice upalo, puls s povremenim prekidima, ruke i noge bile su hladne ali njegove o鋱, koje je povremeno otvorio, jo uvijek su imale isti sjaj. U 19:00 sati zamolio je da ga se malo podigne u krevetu. U tom trenutku je umro.

Umro je najve熵 austrijski zapovjednik, ne samo zbog svojih djela najve熵 ve zbog prijateljstva i po靖ovanja prema i najsiroma雉ijim ljudima ali najvi鈹 zbog povjerenja. Sve njegove misli bile su plemenite jer je njegov karakter bio takav. Ljubav prema samom sebi bila mu je nepoznata te se je osje潻o ugodno u svakoj selja鋘oj kolibi.

Laudon je pokopan u Hadersdorfu na svojem imanju u zapadnom djelu parka (turskom vrtu) zasa簟nim mladim stablima koje je donio iz Beograda.

Fridrik II. Veliki rekao je caru  Josipu II.: " Sa tim generalom mo頡te uzdrmati i sedam tornjeva"


Fredrik  II. Veliki od Laudona pora頡n
u bitci kod Kunersdorfa 12. 08. 1759

Nastavlja se ...

Marica (MD)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!